Njemačka je godinama jedno od najvažnijih odredišta za građane Bosne i Hercegovine koji u inozemstvu traže bolje plaće i sigurnije zaposlenje. Međutim, najavljeno smanjenje kvote za radnike sa Zapadnog Balkana moglo bi promijeniti uvjete njihova odlaska već od 2027. godine.

Planirana promjena odnosi se na takozvano Pravilo za Zapadni Balkan, koje državljanima Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, Albanije i Kosova omogućuje zapošljavanje u Njemačkoj pod pojednostavljenim uvjetima.

Riječ je o programu koji se primjenjuje od 2016. godine, a omogućuje zapošljavanje i osobama čije stručne kvalifikacije nisu formalno priznate u Njemačkoj, uz određene iznimke i ispunjavanje propisanih uvjeta.

Godišnja kvota u lipnju 2024. povećana je s 25.000 na 50.000 odobrenja, no njemačke vlasti sada planiraju ponovno je smanjiti na raniju razinu.

Manje mjesta za radnike iz Bosne i Hercegovine

Smanjenje kvote moglo bi posebno pogoditi građane koji tek planiraju odlazak u Njemačku radi zaposlenja. Radnici iz Bosne i Hercegovine već su godinama prisutni u građevinarstvu, ugostiteljstvu, prijevozu i drugim uslužnim djelatnostima.

Smanjenjem broja dostupnih odobrenja povećala bi se konkurencija među kandidatima, a dio zainteresiranih radnika mogao bi dulje čekati na mogućnost zapošljavanja ili morati razmotriti druge načine dolaska na njemačko tržište rada.

Važno je naglasiti da se ograničenje odnosi na godišnji broj odobrenja u okviru Pravila za Zapadni Balkan, a ne na sve mogućnosti zapošljavanja državljana BiH u Njemačkoj. Osobe koje ispunjavaju uvjete za druge vrste radnih dozvola i dalje mogu koristiti odgovarajuće zakonske mogućnosti.

Prema podacima njemačke Savezne agencije za rad, potražnja za zapošljavanjem putem ovog programa znatno premašuje raspoloživu kvotu. Samo u prosincu 2025. godine oko 18.000 zahtjeva nije moglo biti odobreno jer je godišnja kvota već bila iscrpljena.

Hoće li se dio radnika vratiti u Bosnu i Hercegovinu?

Najavljeno smanjenje kvote ponovno je otvorilo pitanje povratka dijela građana koji su prethodnih godina napustili Bosnu i Hercegovinu i druge zemlje regije.

Ekonomski analitičar Dominik Raškaj smatra da je smanjenje kvote bilo očekivano, uzimajući u obzir gospodarske poteškoće i slabiju potražnju za radnicima u pojedinim sektorima njemačkog gospodarstva.

U razgovoru za Euronews Srbija ocijenio je da bi zemlje Zapadnog Balkana mogle iskoristiti promjene na njemačkom tržištu rada kako bi potaknule povratak dijela iseljenog stanovništva.

Prema njegovoj procjeni, u sljedeće dvije do tri godine povratak dijela radne snage mogao bi dosegnuti između 15 i 20 posto.

Ipak, riječ je o procjeni analitičara, a ne o službenoj prognozi njemačkih institucija ili potvrđenom broju ljudi koji planiraju napustiti Njemačku.

Raškaj ističe da bi Bosna i Hercegovina i Srbija morale ponuditi konkretne mjere za poticanje povratka, uključujući veće plaće, bolje uvjete rada i stabilnije mogućnosti dugoročnog zaposlenja.

Bez takvih promjena teško je očekivati da će se veći broj ljudi odlučiti vratiti samo zato što je odlazak u Njemačku postao zahtjevniji.

Njemačka i dalje treba strane radnike

Unatoč najavljenom smanjenju kvote, Njemačka se i dalje oslanja na strane radnike u brojnim gospodarskim sektorima.

Predstavnici njemačke industrije izrazili su nezadovoljstvo planiranom promjenom, upozoravajući na moguće posljedice za poslodavce koji se suočavaju s nedostatkom radne snage.

Odluka tako otvara pitanje kako će njemačko gospodarstvo nadoknaditi potrebu za radnicima, osobito u djelatnostima u kojima su zaposlenici iz inozemstva već godinama važan dio tržišta rada.

Njemačka Savezna agencija za rad navodi da državljani šest zemalja Zapadnog Balkana čine nešto više od četvrtine zaposlenih koji imaju dozvolu boravka ili stalnog nastanjenja na temelju zaposlenja.

To pokazuje koliko je radna migracija iz ove regije važna za njemačko tržište rada, ali i koliko promjene u pravilima mogu utjecati na građane koji planiraju odlazak.

Što građani BiH trebaju znati prije odlaska?

Za građane Bosne i Hercegovine koji planiraju raditi u Njemačkoj najvažnije će biti pratiti konačnu odluku njemačkih vlasti i uvjete za podnošenje zahtjeva tijekom 2027. godine.

Ako se najavljeno smanjenje provede, broj odobrenja u okviru Pravila za Zapadni Balkan bit će prepolovljen u odnosu na trenutačnu kvotu. Zbog toga bi pravodobno informiranje o postupku, potrebnoj dokumentaciji i drugim mogućnostima zapošljavanja moglo postati još važnije.

Istodobno, ostaje otvoreno pitanje hoće li promjene potaknuti veći povratak radnika u Bosnu i Hercegovinu. Takav scenarij ovisit će ne samo o uvjetima u Njemačkoj nego i o tome hoće li zemlje regije ponuditi dovoljno dobre plaće, sigurnost zaposlenja i perspektivu za život.

Smanjenje kvote samo po sebi ne znači da građani BiH više neće moći raditi u Njemačkoj, ali bi njihov odlazak putem ovog programa mogao postati znatno teži.

Objava Njemačka od 2027. prepolovljuje kvotu za radnike sa Zapadnog Balkana: Što to znači za građane BiH? pojavila se prvi puta na Republika.

Dugo je vremena kvalificirana migracija pomagala u održavanju njemačkog tržišta rada, piše Euronews. Međutim, nova studija Ministarstva rada sugerira da sve veći broj radnika iz EU, koji su se doselili zbog boljih poslova i plaća, više ne želi ostati dugoročno – što otvara pitanje može li Njemačka popuniti kronični nedostatak radne snage.

„Ne možemo si priuštiti gubitak trećine građana EU zbog loših uvjeta“, izjavila je u utorak u Berlinu Natalie Pawlik, povjerenica savezne vlade za integraciju.

Pawlik je predstavila studiju tijela EU za jednako postupanje, koja analizira razloge zbog kojih građani EU napuštaju Njemačku. Unatoč velikom priljevu imigranata od oko 400.000 do 700.000 ljudi godišnje, Njemačka bilježi i visoke stope iseljavanja među državljanima EU. Studija je pokazala da značajan dio migranata iz EU napušta zemlju u prve četiri godine nakon dolaska, što sugerira da radni i životni uvjeti nisu dovoljno privlačni da bi mnoge, uključujući i one iz susjednih zemalja, potaknuli na dugoročan ostanak.

Slab „faktor privlačenja“

Prema nalazima Njemačkog instituta za gospodarstvo (IW) iz studenog 2025., njemačko tržište rada više ne nudi dovoljno snažan razlog mnogim migrantima iz EU da ostanu, unatoč trajnom manjku kvalificiranih radnika, posebno u zdravstvu, građevinarstvu i javnoj upravi.

• U deset sektora s najvećim manjkom radne snage, IW procjenjuje da više od 260.000 radnih mjesta nije moguće popuniti radnicima odgovarajućih kvalifikacija.
• Samo u zdravstvu nedostaje oko 46.000 radnika.

„Uska grla u zdravstvenom sektoru dovode do dugog čekanja na termine, dok nedostatak radnika u građevinskoj industriji usporava izgradnju stambenih objekata“, rekla je stručnjakinja IW-a Valeria Quispe.

„Manjak kvalificiranih radnika nedavno se ublažio zbog slabog gospodarstva, ali to ne znači da je tržište rada izvan opasnosti“, dodala je. Zato je ciljano privlačenje kvalificiranih radnika i dalje ključno. To uključuje uključivanje zaposlenih bez formalnih stručnih kvalifikacija u programe obrazovanja i dodatnog usavršavanja, stvaranje jačih poticaja da ljudi dulje ostanu u radnom odnosu, kao i poticanje useljavanja kvalificiranih stručnjaka.

Migranti unutar EU

Građani EU u Njemačku najčešće dolaze iz ekonomskih razloga, poput boljih izgleda za zaposlenje i zaradu, pravne sigurnosti te mogućnosti za obitelj i djecu. Mnogi dolaze i zbog konkretnih radnih mjesta ili programa obuke.

Rumunjska je i dalje najveća zemlja porijekla među građanima EU koji se sele u Njemačku, prema godišnjem izvješću Saveznog ureda za migracije i izbjeglice. Slijede Poljska i Bugarska, ispred Italije, Mađarske i Španjolske. Gotovo tri četvrtine useljenika iz EU dolazi iz zemalja koje punu slobodu kretanja prema Njemačkoj imaju tek oko 10 do 15 godina (Rumunjska, Poljska i Bugarska čine 80 % te grupe).

U 2024. godini imigracija u Njemačku pala je na najnižu razinu od 2011. godine. Pad je bio najizraženiji kod državljana četiriju ključnih zemalja:

• Hrvatska: pad od 30 %
• Poljska: pad od 21 %
• Bugarska: pad od 19 %
• Rumunjska: također bilježi pad.

Neto migracija iz drugih zemalja EU u 2024. iznosila je svega 38.735 ljudi, što je pad od 66,8 % u odnosu na prethodnu godinu, kada je neto migracija bila oko 117.000.

Zašto migranti ponovno žele napustiti Njemačku?

Značajan dio migranata razmišlja o povratku u zemlju porijekla, često navodeći visoke troškove života i osjećaj nepripadanja. Kvalitativni intervjui pokazali su da mnogi migranti Njemačku doživljavaju kao „nestabilno mjesto za život“:

• 38,8 % ispitanika izjavilo je da se u Njemačkoj ne osjeća ugodno.
• 49,4 % navelo je da je doživjelo diskriminaciju na poslu.

Kao demotivirajući faktori navode se i nefleksibilni radni uvjeti, nepriznate kvalifikacije te ograničene mogućnosti napredovanja u struci, što smanjuje spremnost na ostanak. Mnogi su ukazali i na birokraciju kao veliki teret, posebno kod priznavanja kvalifikacija.

Studija zaključuje da bi bolja integracija na tržištu rada i stanovanja, uz inkluzivniju „kulturu dobrodošlice“, mogla povećati šanse da migranti ostanu. Prema riječima Andree Nahles, čelnice Savezne agencije za zapošljavanje, nedavni rast zaposlenosti u Njemačkoj potaknuli su isključivo državljani izvan EU.

„Zaposlenost među njemačkim državljanima naglo pada, prvenstveno zbog starosti“, rekla je Nahles. „Jednostavno zato što baby boom generacija sada doista odlazi u mirovinu.“

Objava Njemačka gubi bitku za radnike: Sve više građana EU napušta zemlju usprkos rekordnom manjku radne snage pojavila se prvi puta na Republika.

Mjesecima tvrtke i dužnosnici diljem Azije čekaju da predsjednik Trump odgovori na pitanje koje zadire u srž njegovih disruptivnih planova za globalnu trgovinu: Kako će odrediti podrijetlo robe u svijetu u kojem gotovo svi proizvodi, od računala i telefona do sofa i automobila, sadrže dijelove koji dolaze iz različitih zemalja?

Odgovor na to pitanje ključan je za Trumpov cilj smanjenja dominantne uloge Kine kao polazišne točke za mnoge svjetske industrijske proizvode.

“To je prikriveni problem (sleeper issue),” rekla je Wendy Cutler za The New York Times, viša potpredsjednica u Asia Society Policy Institute. “Ljudi pokušavaju sami sebe uvjeriti da je to samo tehničko pitanje, ali ako se odmaknete, shvatit ćete da će se sve temeljiti na tome.”

Jugoistočna Azija najizloženija

Nijedna regija nije izloženija Trumpovoj akciji kao Jugoistočna Azija. Milijarde dolara sirovina, strojeva i gotovih proizvoda godišnje prolaze iz Kine kroz Vijetnam, Tajland, Maleziju i druge zemlje regije.

Odluka Trumpove administracije o takozvanom pravilu o podrijetlu (rule of origin) mogla bi uništiti mukotrpno pregovorene sporazume. Naime, ako se proizvod šalje iz jedne zemlje, ali ne ispunjava kriterije podrijetla, bit će pogođen posebnom, visokom carinom za koju je Trump upozorio da će iznositi 40 posto.

Prag od 30 posto stvara dilemu

Trumpova administracija glasno je govorila o postavljanju jednog ciljanog pravila o podrijetlu za regiju, fokusirajući se na 30 posto. To bi značilo da bi se svaki proizvod koji sadrži više od 30 posto inozemnih dijelova ili sadržaja slan u Sjedinjene Države suočio s posebnom carinom za pretovar.

Iako su rasprave fluidne, jedna je stvar jasna: za veći dio Jugoistočne Azije tako nizak postotak bit će teško ispuniti.

Čak i ako administracija pojasni konačni broj, za mnoge tvrtke i vlade ostaju brojna pitanja: Što se točno računa kao inozemni sadržaj? Uključuje li to strano ulaganje u tvornicu? Stroj strane marke? Strani radnici?

Opasnost povratka prvobitnih carina

Vlade jugoistočne Azije suočavaju se s dilemom. Dobivanje jasnoće o broju pravila o podrijetlu ključno je prije potpisivanja širih trgovinskih sporazuma jer mnogi proizvodi koje izvoze možda neće moći ispuniti novu definiciju lokalnog proizvoda.

Međutim, ako uskoro ne potpišu nešto konkretnije od početnih trgovinskih sporazuma sa Sjedinjenim Državama, suočavaju se s prijetnjom prvotnih strmoglavih carina kojima je Trump prijetio ranije.

“To je duboko uznemirujuće s ekonomske točke gledišta, jer ako bi se carine vratile na te izvorne razine, to bi bilo razorno”, rekao je Daniel Kritenbrink, bivši američki diplomatski dužnosnik u Aziji.

Zemlje su u teškoj poziciji. Malezija, čiji je najveći trgovinski partner Kina, ali čija industrija poluvodiča uvelike ovisi o američkom tržištu, nalazi se “između čekića i nakovnja”.

“Bez obzira na to koliki utjecaj imate, i dalje ste puno manji od SAD-a ili Kine”, zaključila je Deborah Elms, voditeljica trgovinske politike u Hinrich Foundation.

Sve se to događa uoči očekivanog susreta Trumpa s kineskim čelnikom Xi Jinpingom u Južnoj Koreji krajem tjedna, gdje će razgovarati o brojnim ekonomskim i političkim pitanjima koja dijele svjetske supersile.

Objava ‘Prikriveni problem’ u središtu Trumpovog trgovinskog rata s Kinom pojavila se prvi puta na Republika.

Hyundai Motor Group posljednje tri godine gradi golemi kompleks od 1.173 hektara, tridesetak minuta od Savannaha u Georgiji, namijenjen proizvodnji električnih vozila (EV) i demonstraciji čuda moderne proizvodnje.

Gosti – a uskoro i javnost – mogu obići tvornicu. Posjetitelji se voze kolicima za golf kroz goleme dvorane, promatrajući robote kako donose dijelove ljudskim radnicima, dok mehaničke ruke zavaruju ploče na karoserije vozila.

Hyundai se nadao da će ovaj pogon u Ellabellu postati sjajan primjer automobilske industrije, slika koja se usklađuje i sa željom predsjednika Trumpa za reindustrijalizacijom nacije. Čak i njegovo ime, Metaplant America, signalizira ambiciju tvrtke da dâ javnu izjavu, a ne da stvori samo još jednu montažnu liniju.

No, prošlog mjeseca, više od 300 južnokorejskih radnika, za koje su Sjedinjene Države tvrdile da rade s pogrešnim vrstama viza, uhićeno je i pritvoreno u jednom od pogona u izgradnji – tvornici baterija u zajedničkom vlasništvu Hyundaia i tvrtke LG Energy Solution. Racija je mnoge u Južnoj Koreji potaknula da pozovu Hyundai na prekid širenja u Sjedinjenim Državama.

Amerika iznad svega: 26 milijardi dolara i nedostatak alternativa

Hyundai nastavlja neometano s planovima. Hyundai Motor Group, koja uključuje Kiju i desetke drugih podružnica i dobavljača, planira do 2028. godine uložiti 26 milijardi dolara u Sjedinjene Države, uključujući dodatnih 2,7 milijardi dolara u Ellabell.

Automobilski div nema mnogo alternativa. Dok kineske marke postaju sve popularnije drugdje, tržište SAD-a nije samo Hyundaijevo najveće, već i jedna od najboljih prilika za rast. Kineski automobili su zbog vrlo visokih carina i drugih ograničenja praktički isključeni iz Sjedinjenih Država.

“Moja tri glavna prioriteta su S-A-D,” izjavio je José Muñoz, izvršni direktor Hyundai Motor Company, u godišnjem obraćanju investitorima nakon racije u New Yorku, pauzirajući radi efekta nakon svakog slova. “Ako nam ovdje ide dobro, to je jako dobro za Koreju. Jako je dobro za tvrtku.”

Ipak, rizici su veliki. Električna vozila nisu popularna u SAD-u koliko se očekivalo. Savezna vlada je ovog mjeseca ukinula porezni kredit od 7.500 dolara namijenjen poticanju kupnje EV-a. I, kao što je racija jasno pokazala, trošenje milijardi ovdje ne jamči političku naklonost. Dapače, demonstriralo je kako je strano ulaganje u Sjedinjene Države istodobno postalo hitnije i opterećenije u eri “Amerika na prvom mjestu”.

Podijeljena Georgia: Američki san protiv “Strane” promjene

Politički establišment Georgije snažno podržava pogon, koji se često opisuje kao najveći projekt gospodarskog razvoja u povijesti države. Guverner Brian Kemp, republikanac, smatra ga dijelom svoje ostavštine.

No, čak i prije racije, u Ellabellu su se pojavile tenzije. Neki stanovnici su prezirali tvornicu i priljev stranaca koje je donijela. Drugi su izrazili zabrinutost zbog sigurnosti, budući da su tri radnika poginula na gradilištu od početka radova. Ipak, dio lokalnog stanovništva prihvatio je prilike koje su došle s Hyundaijevom investicijom.

Mješovite reakcije odražavaju dublji problem s kojim se Hyundai i slične tvrtke suočavaju u želji za širenjem u Trumpovoj kompliciranoj Americi.

Tucker Sims, lokalni majstor, prisjetio se kako je na dan imigracijske racije vidio radnike latinoameričkog izgleda kako neuspješno pokušavaju pobjeći u jezerce iza njegove kuće. Sims je pozdravio raciju jer mu se ne sviđa kako Hyundai i njegovi dobavljači mijenjaju ruralni karakter njegovog rodnog grada. Kaže da on ni njegova rodbina, unatoč nedavnom zatvaranju papirnice gdje su neki radili, nikada ne bi radili u njihovim tvornicama.

Hyundai i LG su chaeboli – moćni konglomerati pod kontrolom obitelji koji zauzimaju posebno mjesto u južnokorejskom društvu. No, američki glasnogovornici Hyundaia počeli su opisivati tvrtku kao globalnu firmu s korejskim korijenima. U znak rastuće važnosti američkog tržišta, ovogodišnji godišnji dan investitora održan je u New Yorku, prvi put izvan Koreje.

Pogon u Ellabellu treća je automobilska tvornica konglomerata u SAD-u; već upravljaju tvornicom u Montgomeryju (Alabama) i pogonom Kije u West Pointu (Georgia). Tvrtka se obvezala da će do 2031. godine otvoriti 8.500 radnih mjesta na lokaciji, što je više od cjelokupne populacije Ellabella.

Stižu hibridi i kulturološki jaz

S obzirom na sporiji rast američkog tržišta EV-a od očekivanog, Hyundai planira u Ellabellu početi proizvoditi i hibridna vozila. Cilj Hyundai Motor Company je da do 2030. godine više od 80 posto svih vozila prodanih u Sjedinjenim Državama bude proizvedeno na domaćem terenu, u odnosu na današnjih 40 posto.

Kampus već sada zasjenjuje sve u blizini. Glavna dvotračna cesta u blizini pogona preimenovana je u Hyundai Way. Trgovina mješovitom robom, nekada Piggly Wiggly, sada je Viet Huong Oriental Market. Agencija za zapošljavanje preko puta oglašava se na engleskom i korejskom jeziku.

“Kad nešto ovako dođe u područje i napravi dramatičnu promjenu, ja uživam u svakom trenutku”, rekao je Nate Collins, radnik u pogonu koji je odrastao u Ellabellu. Collins, koji nikada prije 2023. godine nije putovao u inozemstvo, sada se sprema na svoje treće putovanje u Južnu Koreju kako bi naučio sastavljati najnovije modele.

Hyundai je poslao više od 250 američkih zaposlenika u Seul kako bi ih naučio ne samo kako se prave električni automobili, već i o povijesti tvrtke. Novozaposleni prolaze obuku iz međukulturalne komunikacije, a u pogonu se nude i tečajevi korejskog jezika. Iako se Hyundai oslanjao na radnu snagu iz Južne Koreje i drugdje za izgradnju, oko 80 posto stalnih zaposlenika u tvornici automobila dolazi iz šireg područja Savannaha.

Ipak, neki američki radnici tvrde da su propustili prilike za posao jer ne govore korejski. Bobby Dotson je u kolovozu podnio tužbu, tvrdeći da je degradiran na poziciji nadzornika tima za održavanje strojeva u podružnici Hyundai Engineering America jer nije govorio korejski. Gotovo sva obuka koju je dobio bila je na korejskom, navodi se u tužbi.

Jae Kim, predsjednik Korejske gospodarske komore jugoistočnog SAD-a, priznao je da poznavanje korejske kulture može zaposleniku dati prednost, posebno u ranoj fazi projekta, kada mnogi lideri dolaze iz Južne Koreje.

Također je dodao da je Ellabell novo područje za ovakve strane investicije te da je stanovnicima vjerojatno potrebno više izloženosti Hyundaiju i korejskoj kulturi. “Kada tvrtke dođu, pogotovo u novo područje gdje nisu navikli na izravna strana ulaganja, moraju im pružiti mnogo više pomoći i podrške”, rekao je.

Objava Unatoč ICE Raciji Hyundai nastavlja s američkom ofenzivom pojavila se prvi puta na Republika.

Istraživanje, u kojem je sudjelovalo više od 2.500 ispitanika, pruža komparativan uvid u razlike između zemalja u okruženju s fokusom na stvarne radne benefite, stavove i očekivanja zaposlenih, te izražen jazz između javnog i privatnog sektora kada je riječ o uvjetima rada.

Zaposleni u Bosni i Hercegovini u prosjeku godišnje koriste 21 dan odmora – manje nego njihove kolege u Hrvatskoj i Makedoniji. Istovremeno, manje od polovice zaposlenih u BiH vjeruje kako će ove godine dobiti regres, čime se BiH svrstava na začelje regije kada je riječ o ovom obliku radne naknade.

Pokazalo je to regionalno istraživanje o godišnjim odmorima koje je provela grupacija Alma Career u okviru koje djeluju vodeći portali za zapošljavanje u regiji, među njima i MojPosao.ba. U istraživanju je sudjelovalo više od 2.500 ispitanika iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Sjeverne Makedonije.

Godišnji odmor: manje od onoga što radnici žele

Iako zakon u entitetima BiH propisuje pravo na najmanje 20 radnih dana godišnjeg odmora, radnici u praksi koriste tek nešto više od toga – 21 dan. U usporedbi s Hrvatskom, gdje je prosjek 25 dana, i Sjevernom Makedonijom s 20,3 dana, BiH se nalazi među zemljama s najmanje odmora od zemalja u regiji.

Ali brojke same po sebi ne govore sve – zaposleni u BiH bi, prema istraživanju, željeli čak 28 dana godišnjeg odmora, što je sedam dana više od onoga što trenutno imaju na raspolaganju. Gotovo isti jazz postoji i u ostalim zemljama regije.

Tko ima više odmora: Prednjače javni sektor i inozemna poduzeća

Kao i u ostatku regije, veličina i vlasnička struktura tvrtke imaju snažan utjecaj na broj dana godišnjeg odmora. U BiH, zaposlenici u državnim institucijama imaju u prosjeku čak 27,6 dana odmora, dok radnici u domaćim privatnim poduzećima imaju znatno manje – samo 18,9 dana gdje je primjećeno da su ispitanici iz realnog sekotora češće odgovarali koliko zapravo u praksi realno koriste godišnji odmor.

Velike tvrtke, bez obzira na vlasništvo, češće omogućavaju veći broj slobodnih dana u odnosu na male poslodavce. Ovaj obrazac ponavlja se i u Hrvatskoj i Sjevernoj Makedoniji.

Regres: Najmanja očekivanja u BiH

Kada je riječ o regresu, najmanje optimizma bilježi se upravo u Bosni i Hercegovini, gdje tek 44% zaposlenih očekuje da će dobiti ovu isplatu. U usporedbi s Hrvatskom (55%) i Sjevernom Makedonijom (87%), BiH se po ovom pitanju nalazi na samom dnu.

Najčešće očekivani iznosi regresa u BiH su do 1.000KM (cca. 500 eura), što je ujedno i dominantan iznos i u Hrvatskoj, dok se u Sjevernoj Makedoniji regres češće kreće do 250 eura.

Tko najčešće isplaćuje regres?

Državne tvrtke su i dalje najpouzdaniji poslodavci kada je riječ o isplati regresa u sve tri zemlje. U Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj regres redovno isplaćuje između 70%i 60% velikih kompanija i javnih institucija, dok je taj udio značajno manji kod malih domaćih privatnih poduzeća, gdje regres dobiva tek 20 do 40 posto zaposlenih.

Privatna poduzeća u stranom vlasništvu generalno češće u praksi isplate regresa u odnosu na domaće. S druge strane, najšira pokrivenost regresom zabilježena je u Sjevernoj Makedoniji, gdje ovu naknadu isplaćuje gotovo svaka kompanija, bez obzira na veličinu ili strukturu vlasništva.

Jazz između javnog i privatnog sektora

U sve tri zemlje jasno je uočljiv jazz u benefitima između državnih tvrtki, stranih privatnih tvrtki i domaćih privatnih tvrtki. Državne tvrtke i institucije najčešće omogućavaju veći broj dana odmora i sigurniju isplatu regresa, dok su zaposleni u domaćim privatnim tvrtkama, naročito manjim, u nepovoljnijem položaju.

Upravo zbog toga, radnici sve više prepoznaju važnost dodatnih benefita poput regresa, dužeg godišnjeg odmora i fleksibilnosti, koje značajno doprinose zadovoljstvu i dugoročnom ostanku u tvrtki.

O istraživanju
U istraživanju je sudjelovalo više od 2500 ispitanika, od čega dvije trećine iz BiH. Najzastupljenija je grupa zaposlenih u dobi od 31 do 40 godina. Cilj istraživanja bio je analizirati stvarne uslove i očekivanja radnika u svezi s godišnjim odmorima i regresom u zemljama regije. U uzorku su bile zastupljene sve veličine tvrtki i sektori, s naglaskom na radno aktivno stanovništvo.

MojPosao.ba posluje u okviru kompanije Alma Career BH, specijalizirane za usluge oglašavanja radnih mjesta, regrutacije i selekcije zaposlenih te projekte istraživanja i razvoja tržišta rada. Alma Career BH dio je grupacije Alma Career koja posluje u 15 europskih zemalja.

/Desk/

Objava BiH među zemljama s najmanje odmora u regiji, regres očekuje tek manjina pojavila se prvi puta na Republika.

IW procjenjuje da će se deficit povećati te da će do 2028. broj nepopunjenih radnih mjesta skočiti na oko 768.000, u odnosu na 487.000 prošle godine, prenosi Njemačka novinska agencija (dpa), a prenosi Fenix-magazin.

“Glavni razlog su demografske promjene. Mnogi će ljudi umiroviti se u nadolazećim godinama”, rekao je autor studije Jurek Tiedemann.

Odlazak najbrojnije generacije, takozvanih baby boomera, povećava pritisak na zaposlenike u mnogim zanimanjima.

“Ako ne uspijemo ublažiti manjak, sve više ljudi će ga osjećati svakim danom”, rekao je Tiedemann.

Na primjer, kada nema mjesta u vrtićima ili staračkim domovima, zaposlenici ne mogu produžiti svoje radno vrijeme kako bi im se prilagodili, jer se moraju brinuti i za svoje obitelji.

Procjena trendova na tržištu rada za 1.300 zanimanja temelji se na analizi podataka iz 2023. i trendova iz prethodnih godina.

Najveći nedostatak očekuje se među prodavačima, a broj otvorenih i nepopunjenih radnih mjesta mogao bi se povećati s 12.900 na 40.470. Premalo mladih odlučuje se za strukovnu školu, rekao je Tiedemann.

Na drugom mjestu su odgajatelji, kojih će nedostajati oko 30.800, a slijede socijalni radnici i pedagozi, s više od 21.150 mjesta. Za tri godine nedostajat će oko 21.350 zdravstvenih radnika.

Autori očekuju najveći rast broja zaposlenih među odgajateljima, oko 143.400 do 2028. Međutim, to neće biti dovoljno da se zadovolji potražnja.

Značajan porast, za oko 26 posto, očekuje se i u IT zanimanjima, prvenstveno zbog digitalizacije.

IW predviđa najveći pad broja kvalificiranih radnika za metalnu industriju, za gotovo 161.200 do 2028. Prema prognozi, broj bankarskih zaposlenika smanjit će se za oko 56.300, jer banke zatvaraju šaltere i automatiziraju.

/Desk/

Objava Njemačka će za samo tri godine trebati 768 tisuća radnika pojavila se prvi puta na Republika.