Među ostalima, Anthony Hopkins najbolji je glumac (“Otac”). Nagradu za scenarij dobili su Florian Zeller i Christopher Hampton za isti film. Najbolji kratki film je “Moj ujak Tudor” Olge Lucovnicove.

“Bijeg” Jonasa Pohera Rasmussena je najbolji dugometražni animirani film, najbolji dugometražni dokumentarni film te je osvojio i europsku sveučilišnu nagradu. O Europskim filmskim nagradama odlučuje Europska filmska akademija sa sjedištem u Berlinu koja danas broji više od 4.000 članova, uključujući 40 iz RH, prenosi HRT.

Predsjednica Akademije je poljska redateljica Agnieszka Holland. Nagrada za životno djelo pripala je mađarskoj redateljici Márti Meszáros, najpoznatijoj po trilogiji “Dnevnik”.

Posebno priznanje za europski doprinos svjetskom filmu dobila je danska redateljica Susanne Bier (“U boljem svijetu”, “Sve što trebaš je ljubav”), a nagradu za inovativno filmsko pripovijedanje britanski redatelj Steve McQueen.

/Republika/

Objava Europski film godine je ‘Quo vadis, Aida?’ pojavila se prvi puta na Republika.

BiH imala je svog kandidata među brojnim nominiranima, a to je bio film “Quo Vadis, Aida?”, rediteljice Jasmile Žbanić, kojeg su filmski kritičari, zajedno sa pobjedničkim ‘Another Roun’ držali favoritom.

Redateljica Žbanić je nakon dodjele Oscara objavila fotografiju s redateljem pobjedničkog pobjedničkog filma Thomasom Vinterbergom.

“Čestitke Thomasu Vinterbetgu za osvajanje Oscara u kategoriji najboljeg međunarodnog igranog filma. Velika je čast biti nominiran zajedno s vrhunskim redateljima”, napisala je Žbanić, te je objavila i fotografije sa svečanosti, napisavši “Nezaboravan dan”.

Bh. rediteljica natjecala se u kategoriji za najbolji strani film. U ovoj konkurenciji natjecala su se i ostvarenja: “Another Round”, “Better days”, “Collective” i “The Man Who Sold His Skin”.

Najbolji film ‘Zemlja nomada’

Oscara za najbolji film dobila je drama Chloe Zhao “Zemlja nomada”, koja je nagradu donijela i glavnoj glumici Frances McDormand, a Oscara za najbolju mušku ulogu osvojio je Anthony Hopkins za ulogu u film u “Otac”.

Film ceste o Amerikancima koji nakon globalne financijske krize žive u kombijima, osvojio je tako tri Oscara – za najbolji film, režiju i glavnu žensku ulogu, od ukupno šest nominacija.

Nominiran je bio i u kategorijama adaptiranog scenarija, fotografije i montaže.

Film se temelji na knjizi Jessice Bruder iz 2017. godine, a uz Frances McDormand u filmu se u sporednim ulogama pojavljuju i stvarni nomadi.

Za najbolji film bili su nominirani i film “Otac” priča o kćeri koja posjećuje dementnoga oca, biografska drama “Juda i crni mesija”, biografski film o scenaristu Hermanu Mankiewiczu “Mank”, priča o južnokorejskim imigrantima u SAD-u “Minari”, film o djevojci koja se želi osvetiti za smrt prijateljice, žrtve silovanja “Djevojka koja obećava”, film o gluhom bubnjaru “Zvuk metala” te sudska drama o skupini prosvjednika protiv vijetnamskog rata optuženih za poticanje pobune “Čikaška sedmorka”.

Najbolja glumica Frances McDormand

Frances McDormand Osara je dobila za ulogu Fern, udovice koja ostaje bez posla nakon gospodarske recesije te odlučuje prodati imovinu i kupiti kombi u kojemu će živjeti i krenuti u potragu za poslom.

“Nemam riječi”, rekla je McDormand zahvaljujući na nagradi. “Moj glas je moj mač. Znamo da je mač naš posao. A ja volim posao”, dodala je podsjetivši na repliku iz filma,

Za McDormand je to treći glumački Oscar, nakon onih za “Fargo” (1997) i “Tri plakata izvan grada” (2018).

Nominirane su bile i Viola Davis za ulogu blues pjevačice Ma Rainey u filmu “Ma Rainey: Majka bluza”, Andra Day za ulogu Billie Holiday u filmu “Sjedinjene Države protiv Billie Holiday”, Vanessa Kirby za ulogu u filmu “Krhotine žene” i Carey Mulligan za ulogu bivše studentice medicine u filmu “Djevojka koja obećava”.

Anthonyju Hopkinsu Oscar za glavnu mušku ulogu

Anthony Hopkins Oscara za glavnu mušku ulogu dobio je za ulogu u film u “Otac” u kojemu glumi Anthonyja, čovjeka koji se bori s demencijom i kojemu u posjet dolazi kći Anne, glumi ju Olivia Colman.

Osamdesettrogodišnjem Hopkinsu to je drugi Oscar, nakon onoga koji je osvojio 1992. za ulogu Hannibala Lectera u filmu “Kad jaganjci utihnu”. Nominiran je bio ukupno šest puta – četiri puta za glavnu i dva puta za sporednu ulogu.

Ovim Oscarom, Hopkins, koji nije nazočio nedjeljnoj dodjeli, postao je najstariji glumac koji je osvojio ovu nagradu.

Film “Otac” osvojio je nagradu i u kategoriji najboljega adaptiranog scenarija, a bio je nominiran i u kategorijama najboljeg filma, sporedne ženske uloge (Olivia Colman), montaže i scenografije.

U kategoriji najboljega glavnog glumca nominirani su bili i Riz Ahmed za ulogu bubnjara koji izgubi sluh u filmu “Zvuk metala”, Chadwick Boseman za ulogu trubača Leveea Greena u filmu “Ma Rainey: Majka bluesa”, Gary Oldman za ulogu scenarista Hermana Mankiewicza u biografskom filmu “Mank” i Steven Yeun za ulogu u filmu “Minari”.

Dobitnici na 93. dodjeli Oscara

Najbolji film: Zemlja nomada

Režija: Chloé Zhao (Zemlja nomada)

Glavna muška uloga: Anthony Hopkins (Otac)

Glavna ženska uloga: Frances McDormand (Zemlja nomada)

Sporedna muška uloga: Daniel Kaluuya (Juda i crni mesija)

Sporedna ženska uloga: Yuh-Jung Youn (Minari)

Originalni scenarij: Djevojka koja obećava (Emerald Fennell)

Adaptirani scenarij: Otac (Christopher Hampton i Florian Zeller)

Animirani film: Duša

Međunarodni film: Još jedna runda (Danska)

Dokumentarni film: Hobotnica i ja

Kratkometražni dokumentarni film: Colette

Kratkometražni igrani film: Two Distant Strangers

Kratkometražni animirani film: If Anything Happens I Love You

Originalna glazba: Duša (Trent Reznor, Atticus Ross i Jon Batiste)

Originalna pjesma: “Fight For You” (Juda i crni mesija); glazba H.E.R. i Dernst Emile II, tekst H.E.R. i Tiara Thomas

Zvuk: Zvuk metala

Scenografija: Mank

Fotografija: Mank

Šminka: Ma Rainey: majka bluza

Kostimografija: Ma Rainey: majka bluza

Montaža: Zvuk metala

Vizualni efekti: Tenet

(Izvor: Agencije)

Objava ‘Quo vadis, Aida’ ipak nije dobio Oscara, ali to je bio nezaboravan dan pojavila se prvi puta na Republika.

“Quo vadis, Aida?” film je o užasima genocida u Srebrenici koji baš nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Kritika i publika zasuli su ga lovorikama, a Žbanić je još jednom pokazala da za dobar film nisu potrebni skupi specijalni efekti i velika glumačka imena, već u prvom planu mora biti priča, i to u ovom slučaju ona koju će lako moći razumjeti i oni koji nisu upoznati s ratom na području bivše Jugoslavije, piše Dnevnik.hr.

U srpnju 1995. godine Aida radi kao prevoditeljica za Ujedinjene narode i pokušava spasiti svoju obitelj nakon što su Srebrenicu zauzele snage Ratka Mladića. Njezin muž i dvojica sinova su među tisućama onih koji traže spas u UN-ovu skladištu, a Aida će učiniti baš sve kako bi im spasila život i odvela ih na sigurno.

I to je to. Iako film obiluje brojnim statistima, naglasak je stavljen na jednostavnu priču o borbi jedne obitelji za vlastiti život i hrabrosti majke koja se neće libiti iskoristiti svoj položaj kako bi spasila svoje najmilije.

Svi su likovi prikazani kao ljudi od krvi i mesa, a čak je i vrhunska interpretacija Borisa Isakovića koji je utjelovio Ratka Mladića lišena bilo kakve karikaturalnosti te upravo zbog toga još snažnije prikazuje sve užase Srebrenice.

Jasna Đuričić savršeno je odglumila prevoditeljicu i majku koja nema vremena za političke i ideološke rasprave. Ona trči s jednog kraja skladišta na drugi, prevodi praktički beskorisnim UN-ovcima, pomaže civilima i istovremeno smišlja kako spasiti svoju obitelj.

Upravo su borba „običnog čovjeka“ te prisjećanja na suživot prije rata neopterećen nacionalnostima filmu dali svojevrsnu “hiperrealnost” koja gledatelje drži prikovanim za ekrane.

Brz i dinamičan tempo filma najbolje ocrtava sav kaos i besmisao rata, a rollercoaster emocija traje do posljednje sekunde odjavne špice, a mnogi film danima neće moći izbiti iz glave. Posebno su emotivne scene u kojima se Aida nakon rata vraća u rodnu Srebrenicu te shvaća kako bez obzira na sve traume iz prošlosti čovjek mora ići naprijed.

Bez ikakve patetike, hektolitra krvi, pametovanja i preglumljavanja, “Quo vadis, Aida?” snažan je i potresan film koji je zaslužio još jedno priznanje.

Inače, Žbanić je vijest dočekala u Sarajevu, u udruzi “Majke Srebrenice”.

“Jako mi je važno da su žene i majke Srebrenice u svemu ovome, da film ide dalje i priča priču o Srebrenici, a na sve ostalo mi ne možemo utjecati”, kazala je Žbanić

Predsjednica udruge koja okuplja srebreničke majke Munira Subašić film je pogledala već dva puta i također se nada kako će on pomoći da se prestane s praksom veličanja počinitelja ratnih zločina.

“Vrlo je važno da taj film dobije nagradu, ne zbog osvete, već zbog istine i pravde. Bilo bi dobro da na neki način mi žrtve doživimo satisfakciju i da nas na neki način poštuju, jer i više od 25 godina nakon genocida postoje i dalje oni koji veličaju ratne zločince, negiraju genocid i šire mržnju”, kazala je Subašić.

(Izvor: Dnevnik.hr)

Objava Kako je Aida razotkrila užase genocida u Srebrenici i dala nadu u bolje sutra pojavila se prvi puta na Republika.