“Mojim propustom nisam ranije dostavio moj kometar/osvrt na posjetu Zorana Milanovića Derventi.
Neposredni povod za pisanje, istina, nije više tako aktualan, ali su pravi razlozi puno dublji i bit će “aktualni” još dugo”, naveo je Sušilović.

Njegov komentar prenosimo u cijelosti:

“Predsjednik Republike Hrvatske dolazi 25.03.2023. godine u Derventu (BiH/RS) i tamo, između ostalog, odlikuje visokim državnim odličjem 103. derventsku brigadu HVO-a.

Prije svega, čini mi se teško zamislivo da u nekoj od država koje nazivamo “zapadnim”, “civiliziranim” i “demokratskim” (ma šta to značilo) predsjednik jedne države dođe u posjetu drugoj (bez susreta sa zvaničnim predstavnicima iste) i tamo odlikuje neke vojne postrojbe!? No, “kod nas”, nakon 30-tak godina općeg ludila, izluđivanja i općenja s narodom u zdrav(?) mozak, skoro sve je postalo “normalno”. Naravno, sve što se desi jednima je “normalno”, drugima “provokacija”, a treći, naročito ako procijene da ih se to direktno ne tiče, ignoriraju u potpunosti ili relaksirano navijaju za neku od strana.

Tako je bilo i ovaj puta. Jedni su bili “ponosni”, a drugi “uvrijeđeni i provocirani”.

Doduše, ne znam kako bi, ovaj puta “ponosni”, reagirali kada bi recimo Aleksandar Vučić došao u Orašje i odlikovao neke… štajaznam “Krajiške vukove” koji “…istina, nisu oslobodili Orašje od nadmoćnijeg neprijatelja, ali su barem sačuvali koridor koji je bio i ostao pitanje života i smrti za srpski narod…”?

Kako god, na posjetu Zorana Milanovića su kao odgovor uslijedile, kako piše u naslovima, “brojne oštre reakcije dužnosnika iz Republike Srpske”. Oštre reakcije su, međutim, bile iz boračkih udruga i “opozicije” u RS-u. Komentari vlasti (predsjednika RS-a, članice Predsjedništva iz RS i predsjednika vlade RS) su bili više “simpatični” nego “oštri”. I budala zna da predsjednik jedne države ne može tek tako otići u drugu i šetkati se uokolo, a naročito ne dijeliti neka odličja. (Uostalom, ni Vučiću ne bijaše izvedivo “komemoriranje” u Jasenovcu bez dozvole vlasti.) Tako je i vlast RS-a točno znala tko joj i zbog čega dolazi i uz to je još bila dužna osiguravati skup i uvaženog gosta od, nedajbože, isprovociranih boraca RS-a, a možda čak i od najobičnijih “mučkih provokatora”.

Tko išta zna o odnosima koji ovdje vladaju, jasno mu je da se radi o dogovorenom igrokazu dva predsjednika (RH i RS) koji već duže vrijeme prakticiraju protuprirodni blud koji se društveno prihvatljivim žargonom zove “politički deal“, a svaki dogovor podrazumijeva “prava i obveze”. Zoran Milanović je na sebe preuzeo posao (ono što Dragan Čović radi već odavno) legitimiranja Republike Srpske kao neupitnog faktora i činjenicu oko koje “nema rasprave”, odnosno ponavljanja i potvrđivanja svega onoga što Dodik govori već godinama (Dayton zauvijek! Srpska zauvijek!). U paketu svakako dolazi i “malo” relativiziranja genocida koji tako neugodno visi nad glavom tom “faktoru i političkoj činjenici”. Mada, nije jasno zašto, jer ipak: “Heelooou! I Amerika je nastala na zločinu!” Pa u čemu je onda problem? Ako je legalno i legitimno nastati na zločinu, kakav je sad problem u malo popratnog genocida?

Doduše, još uvijek mi nije jasno šta je u ovom dealu Dodikov posao, odnosno preuzete obveze? Pomoći će u “rješavanju hrvatskog pitanja”? U RS-u je to pitanje odavno riješeno (nema ih), a tamo gdje ih još ima Dodik nema nikakvih ovlasti, tako da… osim nekakvog zajedničkog pritiska na “treću stranu” i organiziranja ovakvih igrokaza kojima Milanović glumi velikog Hrvatinu koji “u po’ Republike Srpske dijeli hrvatska odličja hrvatskim postrojbama…” ne kontam ništa drugo. Do mene je… Ili će se njegovo ispunjenje dogovora tek desiti!?

Kako god, zbog ovakvih predstava za javnost i sprdačina sa strateškim partnerstvima, koje gledamo već godinama, sjedati za kompjuter i lupkati po tipkovnici bilo bi, najblaže rečeno, besmisleno gubljenje vremena. Međutim, ono što me je navelo na ovaj čin su riječi koje je Zoran Milanović izgovorio u Derventi, a, između ostalog reče i: “U Hrvatskoj (po kavanama, birtijama, političkoj čaršiji…) kada se spomene Posavina, onda će većina ljudi, osobito oni koji s tim veze nemaju, reći – to je bila izdaja, to je prodano, to se moglo braniti.“, pa nadodao kako “on to ne vidi tako”!?!?

Možda Zoki ne zna, ili mu ništa ne znači, šta je dogovarano u Karađorđevu (to, doduše, nitko “ne zna”), šta su potpisali Boban i Karadžić u Grazu, šta su o padu Posavine govorili general Stipetić, Martin Špegelj i drugi, možda se ne sjeća ni da je Tuđman u Daytonu svojom rukom potpisao sporazum kojim 90% Posavine ostaje u RS-u, ali sve Posavce koji su tu prevaru, izdaju i prodaju osjetili na svojim leđima nazivati kavansko-birtijskom političkom čaršijom koja s tim veze nema je bezobrazluk par excellence.

On to ne vidi tako.(!?) Pa vjerojatno je on tada, kao budući diplomatski kadar, iz svog briselskog ureda (zajedno s kolegom A.P.) bolje vidio nego mi ovdje.

– “Čudo je da su se Posavina i Derventa branili nekoliko mjeseci.” Interesantno… Koristi istu riječ (“čudo”) koju je koristio i Tuđman po povratku iz Daytona: Orašje je čudom ostalo.(!?) Ako si nešto branio i obranio, zašto je “čudo”? Ali, ako si dogovorio da će i to pasti, a budale ne htjedoše sa svojih pragova, ginuše, ali ostadoše… e, onda možda i jeste “čudo”.

– “Posavina je vojnički pala od nadmoćnijeg neprijatelja.” Što bi rekao naš Bake: “Ja, pa?” Pala je vojnički i Istočna Slavonija. Na koncu, pao je i Odžak, pa ipak ne završi u RS-u!?

– Hrvatska je, kaže Milanović, “preuzela ogroman rizik da ovdje bude prisutna…” I opet, “interesantno”… Prisutnost hrvatske vojske u Hercegovini cijelo vrijeme rata nije bilo nikakav rizik? “Rizik” je bio samo u Posavini…!?

I, na kraju, kako je već sa strateškim partnerom (s kojim se slaže oko 90% stvari i sve dogovori za 10 minuta) i dogovoreno, malo ponavljanja da je Dayton važan (Republika Srpska je neupitna, rekao bi drugi Dodin partner) jer (ovo je već teško zdravim razumom dokučiti) “jamči status Hrvata”!?!?!?

Kojih Hrvata? Možda tih Dervenćana koji su se skupili neki dan, pa se, po završetku predstave, vratili preko Save svojim kućama u Hrvatskoj? Hrvata u RS-u, inače? Možda onih u Federaciji? U RS-u ih je ostalo oko 2%, a u cijeloj BiH im se broj više nego prepolovio.

Od kada o nama brinu zaštitnici nacionalnih interesa i status nam jamči Dayton broj Hrvata u BiH je pao na cifru od prije više od 100 godina.

– “Suprotstavit ćemo se svakome kome padne na pamet da kaže da taj Dayton nije dobar.“(!?) Tako srčano braniti najkretensije državno uređenje na ovoj planeti ili ozbiljno dovodi u pitanje zdravorazumnost govornika ili njegove iskrene namjere i razloge.

Završava predsjednik s: “…da neke stvari podvučemo i zaključimo, ako je to moguće…” Otprilike, da više ne govorimo o toj izdaji i prodaji…

Moguće je, predsjedniče, jer drugačije svakako ne može. Mora se jednom “podvući i zaključiti“, ali ne tako da nas pravite budalama. Reci predsjedniče, budi muško: “Jeste, prodani ste, izdani ste, s vama se trgovalo, žrtvovani ste zbog nekog “višeg cilja”!”, ili kako god, ali nemojte nam se rugati i lagati u lice.

Znamo mi kakva je realnost i, s obzirom na takvu vašu odlučnost u obrani daytonskih tekovina, teško da će se išta i promijeniti, ali nas barem, poštujući tu žrtvu, nemojte praviti budalama.

I tu bi nekako trebalo završiti, ali “to nije sve!”

Urednik Večernjeg lista, izdanje za BiH, Jozo Pavković osvrće se na ovaj događaj i objavljuje kolumnu koja nosi naslov: Kako su “Derventski vitezovi” u ratu braneći Posavinu srušili san o “velikoj Srbiji”(!?)

Sve češće, čitajući Večernjak, imam osjećaj da čitam satirični dio Ferala. Naslovi, pa i cijeli tekstovi ozbiljno konkuriraju splitskoj ekipi po sarkastičnosti, ironiji, apsurdnosti i karikiranju stvarnosti. Jedina je razlika što su se Feralovci samo dobro zajebavali, a ovi su mrtvi ozbiljni.

Derventski vitezovi srušili san o “velikoj Srbiji”!? (Dežulović ili Pavković?) San o “velikoj Srbiji” nikada nije srušen i još uvijek je vrlo živ. Sad mu samo, za promjenu (“da se Vlasi ne dosjete”), tepaju “srpski svet”. San o velikoj Srbiji bi bio srušen da je Posavina obranjena, koridor presječen i po završetku rata obnovljena Republika Bosna i Hercegovina bez etničkih geta. Ovako, između ostalih, i Tuđmanovim potpisom u Daytonu, velika Srbija je došla na 50-tak kilometara do Zagreba. Zagovaratelj ujedinjenja “srpskih zemalja” (Srbija, Crna Gora, Republika Srpska) je strateški partner predsjednika Milanovića, a sporazum koji u hibernaciji čuva “zapadne srpske zemlje” spremne na ostvarenje tisućljetnog sna, pardon vekovne težnje srpskog naroda, za predsjednika Milanovića je važan sporazum i “suprotstavit će se svakome kome padne na pamet reći da taj Dayton nije dobar”.

Suosjeća Pavković s posavskim žrtvama, pa između ostalog kaže: “Iako je Derventa pala, žrtva poginulih branitelja nije bila uzaludna jer su otvorili koridor za spašavanje civila.”(!?) O kakvom koridoru govori Pavković? U Posavini je bio samo jedan koridor i to onaj koji je održavao na životu “zapadni dio srpskog sveta” i zbog koga su Posavci (ne Posavljaci, kako Pavković i Večernjak uporno pišu) bili “kolateralna šteta” u planiranim, dogovorenim, a poslije dobrim dijelom i realiziranim “humanim preseljenjima naroda”.

I da, ne propušta Pavković iskoristiti priliku pa još jednom naglasiti kako je “s ratnim neprijateljima uspostavljen kakav-takav suživot, a s Bošnjacima, s kojima su bili ratni saveznici, sada imaju više prijepora nego sa Srbima.”

Priznajem, jesu Posavci blagi, pitomi, dobrodušni, pa možda i lakovjerni i naivni, ali nemojte nas tretirati baš kao totalne glupane.

Sada bi trebalo “prestati manipulirati padom Posavine” radi “relaksacije unutarhrvatskih odnosa”. Sve ok.

Jeziva stvarnost će svakako sve to “relaksirati”, ali nas nemojte ponižavati i vrijeđati nam osnovnu ljudsku inteligenciju (pa makar bila i bosansko-posavska).

Usput rečeno, baš me interesira kako bi se “prestalo manipulirati” i kako bi se stvari “podvukle” i “zaključile” da je Srbima, nekim slučajem, trebao koridor kroz Hercegovinu? No, nebitno…

Ne pišem ovo radi nekakvog “dokazivanja” tko je u pravu ili nije jer će sve to, u ne tako dalekoj budućnosti, svakako biti apsolutno nevažno. Jedino bih “dušobrižnike” zamolio, ako imaju imalo poštovanja i suosjećanja s ljudima koji su podnijeli toliku žrtvu da bi na kraju “za zelenim stolom” ostali bez prava i mogućnosti živjeti dostojanstveno na svojoj djedovini, da barem šute.

Jedino što više boli od ovih ljigavih prenemaganja i lupetanja je šutnja posavskih političara, intelektualaca, braniteljskih udruga…Jeftino kupljena sramotna šutnja”.

/Desk/

Objava Sušilović o posjetu Milanovića Derventi: “Barem šutite zbog ljudi koji su podnijeli toliku žrtvu. Ali šutnja posavskih političara, intelektualaca, braniteljskih udruga – najviše boli” pojavila se prvi puta na Republika.