Režimski mediji u Srbiji na najprizemniji mogući način napadaju Novaka Đokovića zbog njegove podrške građanskim prosvjedima i studentima, a nemilosrdno su ga krenuli ismijavati i naslađivati se nakon što ga je Jannik Sinner uvjerljivo porazio u polufinalu Wimbledona.

Istovremeno, predsjednik Aleksandar Vučić nastoji ostaviti dojam da Đokoviću ništa ne zamjera i da se distancira od tretmana srpskog tenisača u medijima koje, kako se opće smatra, kontrolira.

“Naravno da navijam za Đokovića svim srcem. On je legenda Srbije… Može govoriti protiv mene koliko god želi, ali ja nikada neću reći ništa loše o njemu”, izjavio je Vučić za režimske medije, kako prenosi Slobodna Dalmacija.

Vučić je otkrio da je razgovarao s Đokovićem noć prije nego što je tenisač javno podržao prosvjednike, no odbio je otkriti pojedinosti tog razgovora.

Đoković je svoje pobjede u Wimbledonu proslavljao ‘pumpanjem‘, gestom koja je postala simbol studentskih prosvjeda i otpora režimu.
“Nazvao me, ali neću to komentirati. Uvijek ću ga poštovati. U politici može podržavati što god želi, ali mi ćemo te stavove lako pobijediti”, dodao je Vučić.

I dok Vučić nastoji ostaviti dojam korektnosti i tolerancije, urednici režimskih tabloida ne propuštaju priliku da omalovažavaju svog nekadašnjeg heroja. Posebno se istaknuo glavni urednik Informera, notorni Dragan J. Vučićević, koji je nakon Đokovićevog poraza od Jannika Sinnera napisao na društvenim mrežama:

“Hoće li i sada pumpati? Pitam za prijatelja…”, uz emotikone koji se smiju do suza.

Naime, Đoković je svoje pobjede u Wimbledonu proslavljao ‘pumpanjem‘. Iako je tvrdio kako je ‘pumpanje‘ šala s njegovom djecom inspirirana popularnim pjesmama, u javnosti, a posebno u Srbiji, ta je gesta postala simbol studentskih prosvjeda i otpora režimu Aleksandra Vučića.

Ova objava na Informeru izazvala je val negodovanja javnosti, koja je burno reagirala. Informer je i ranije Đokovića nazivao sramotom Srbije, uz ostale uvrede.

Vučić na TV-u čitao pismo dječaka. Lagao je koje slavno ime dječak u pismu spominje. I sve su uhvatile kamere

Inače, Đoković je jučer, nakon poraza od Sinnera, uputio snažnu poruku i dosad najotvorenije podržao one koji traže promjene.

“Pogoršanje odnosa između vlasti i naroda nikome ne donosi dobrobit na duge staze. To me duboko pogađa. Nasilje u svijetu, uključujući i kod nas, sve je češće. Te scene su strašne, ali suosjećam i pružam veliku podršku”, izjavio je Đoković.

Iako je postao simbol borbe za prava studenata i javno podržao njihove prosvjede, Đoković je zbog svojih političkih stavova postao meta vlasti. Svjestan njegovog stava, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izostavio je Đokovića s popisa najvećih srpskih sportaša, što je izazvalo bijes građana, prenosi Slobodna Dalmacija.

Objava Režimski mediji brutalno se naslađuju porazom Đokovića, oglasio se Vučić pojavila se prvi puta na Republika.

Tisuće ljudi okupile su se u Parizu u nedjelju u znak potpore čelnici francuske krajnje desnice Marine Le Pen koja je najavila da će se mirno boriti protiv petogodišnje zabrane kandidiranja za političku funkciju i crpiti inspiraciju od američkog aktivista za građanska prava Martina Luthera Kinga.

Sud u Parizu osudio je Le Pen i dvadesetak članova stranke Nacionalno okupljanje (RN) prošli tjedan za pronevjeru fondova EU-a i izrekao kaznu koja će joj onemogućiti kandidiranje na predsjedničkim izborima u Francuskoj 2027., osim ako ne uspije poništiti presudu u roku od 18 mjeseci.

“Naša će borba biti miroljubiva i demokratska borba. Za primjer uzimamo (američkog baptističkog svećenika, političara i aktivista) Martina Luthera Kinga koji je branio građanska prava” jer “su danas u pitanju građanska prava Francuza”, poručila je putem videokonferencije održane s članovima talijanske Lege, antiimigracijske stranke Mattea Salvinija, koja se okupila u Firenci.

Pristaše Marine Le Pen mahale su francuskim zastavama i uzvikivale “pobijedit ćemo” dok su se okupljale u središtu Pariza u nedjelju poslijepodne na mirnom prosvjedu.

Ona je pred svojim pristašama osudila “političku odluku” .”To nije pravna odluka, to je politička odluka” koja “ne samo da je narušila vladavinu prava, već i stanje demokracije”, rekla je

Umirovljenica Marie-Claude Bonnefont (79) rekla je da je protiv “ove parodijske odluke protiv Le Pen”.

“Trebalo bi doista dovesti u pitanje nepristranost sudaca”, rekla je Reutersu druga prosvjednica, studentica političkih znanosti Typhaine Quere.

Sudska presuda bila je veliki udarac za Le Pen (56). Čelnica Nacionalnog okupljanja jedna je od najistaknutijih osoba europske krajnje desnice i favoritkinja u anketama za izbore u Francuskoj 2027. godine.

Le Pen se žalila na odluku suda, a u nedjelju je obećala da će upotrijebiti sve alate i pravna sredstva kako bi se mogla kandidirati 2027. Sud je rekao da će odluku o žalbi donijeti u ljeto 2026.

Ispitivanje javnog mnijenja koje je proveo Elabe u subotu pokazala je da je Le Pen i dalje favoritkinja za pobjedu u prvom krugu predsjedničkih izbora s potporom između 32 i 36 posto, ispred bivšeg premijera Edouarda Philippea, koji po anketama ima između 20,5 i 24 posto.

Ali napadi Le Pen i njezinih saveznika na “tiraniju sudaca” nisu naišli na podršku čak ni među nekima od njezinih pristaša, posebice nakon što je glavna sutkinja u njezinom slučaju stavljena pod policijsku zaštitu nakon prijetnji smrću.

Oko 65 posto ispitanika reklo je da “nisu šokirani” presudom, a 54 posto je reklo da je Le Pen tretirana kao bilo koji drugi optuženik, prema anketi Odoxe.

U drugom dijelu grada, na Trgu Republike, okupile su se pristaše ljevičarskih stranaka u znak prosvjeda protiv napada Le Pen na francusku državu.

Političari centra, uključujući dva bivša premijera, Gabriela Attala i Philippea, također su se okupili u nedjelju kako bi pokazali ujedinjenu frontu protiv RN-a.

“Održimo ovu predanost moralu političkog života i našim institucijama u vrijeme kada ih izaziva krajnja desnica, koja se danas okuplja kako bi napala naše suce, kako bi napala naše institucije”, rekao je Attal.

(izvor: jutarnji.hr)

Objava Tisuće ljudi izašle na ulice kako bi podržale Le Pen pojavila se prvi puta na Republika.

Piše: Mario Nakić/Liberal.hr

Takva načelna podrška borbi Palestinaca za samostalnost i slobodu bila bi sasvim u redu da ne postoje i oni koji su na javnim ili odgovornim pozicijama, poput novinara i političara, koji svoju pristranost i ideološku zadojenost koriste da bi obmanuli javnost, relativizirali zločine koje počine palestinske vlasti nad izraelskim civilima ili širili maliciozne lažne vijesti o navodnim zločinima Izraelaca nad Palestincima. Takvih primjera je bezbroj – pogledajte, recimo, što je proteklih dana radio New York Times. Ili, možemo ostati u Hrvatskoj pa vidjeti kako je Radnička fronta – parlamentarna stranka u RH – potpuno relativizirala svirepi i zvjerski napad Hamasa 7. listopada na izraelske civile pri čemu je pobijeno preko 1.000 ljudi.

Još je čudnija takva ideološka podrška zapadne ljevice prema Palestini i izričito traženje da “genocidni” Izrael nestane s lica zemlje ako pogledamo kakvu državu grade Palestinci.

Palestina je, kao što znamo, podijeljena u dvije samouprave koje imaju vlastite zakone, ali zakoni koji se odnose prema ženama jednaki su u obje samouprave – i u onoj u Gazi kojom upravlja Hamas i u onoj na Zapadnoj obali kojom upravlja nešto umjereniji Fatah. Na oba područja ne postoji zakon koji bi prepoznao silovanje u braku ili obiteljsko nasilje, ali zato imaju zakon protiv preljuba (žena koja prevari svoga supruga može završiti u višegodišnjem zatvoru) i zakon protiv homoseksualnosti (kazna je deset godina). Imaju i zakon protiv bogohuljenja, onaj tko uvrijedi religiju može dobiti doživotnu zatvorsku kaznu. Trebam li spomenuti da pobačaj tretiraju kao ubojstvo?

To su pitanja koja kod njih nisu politička niti oko kojih se debatira. Kao i u većini drugih muslimanskih zemalja, postoji konsenzus među stanovništvom o takvim pitanjima.

Postavlja se logično pitanje. Kako ljudi sa Zapada, a pogotovo javne osobe, koji prilično agresivno ovdje agitiraju za zakone koji su dijametralno suprotstavljeni navedenim zakonima u Palestini, mogu tako agresivno i žestoko favorizirati takvu državu, a suprotstavljati se Izraelu koji je kudikamo bliži sekularnim i rodno ravnopravnim zapadnim državama?

Možda ćete pomisliti da ljevičari ne znaju kakva je Palestina država i kakvi su tamo zakoni o ženama, ateistima, seksualnim manjinama. Pogrešno. Ljevičari itekako znaju za te zakone iako ih pokušavaju maksimalno ignorirati i glumiti kao da to uopće nije bitno. Neki od njih ističu kako su za palestinski “narod”, a ne njihove političke vođe. Čak i pokušavaju napraviti razliku između Hamasa i “naroda Gaze”. Hamas je demokratski izabrana vlast u Gazi i uživa ogromnu podršku stanovništva Gaze pa je bilo kakav pokušaj distinkcije između vlasti i građana, pogotovo u slučaju Gaze, potpuni promašaj.

Ništa od toga. Odgovor na pitanje zašto jedan dio zapadne ljevice iskazuje toliku podršku islamskoj državi Palestini i želi smrt Izraelu je puno kompliciraniji. Da bismo došli do njega, moramo prvo shvatiti koji je to dio ljevice i koji je njihov ultimativni cilj.

To je marskistički dio ljevice, onaj kojemu je glavni, temeljni i praktički jedini neprijatelj tržišna ekonomija ili ono što oni vole nazivati kapitalizmom. To je za njih početak i kraj svega. Svako pitanje – bilo ono društveno, geopolitičko, bilo koje – za njih se svodi na jedno: koje rješenje će prije dovesti do promjene ekonomskog sustava?

Povijest je pokazala da do tako ozbiljnih promjena u ekonomskom sustavu, dakle do ukidanja privatnog vlasništva i tržišne ekonomije, može doći samo u vrijeme ozbiljnih političkih potresa i krajnje društvene nestabilnosti. Zato takva ljevica gleda i traži rješenja koja će prvo dovesti do društvenog kolapsa na Zapadu jer njima smeta ovakav društveno-politički poredak kakav je na Zapadu, nijedan drugi. Infiltracija terorizma u Europu i SAD može itekako pomoći njihovom cilju. Nadaju se da će to dovesti do kolapsa zapadnog društva.

Moramo shvatiti da je riječ o vrlo radikalnoj, ekstremnoj ljevici. To su ljudi toliko zadojeni ideologijom da ih nije briga ni za njihovo vlastito blagostanje ako će nešto dovesti do promjene ekonomskog sustava, odnosno urušavanja “kapitalizma”. Ideološkim fanaticima je to “viši cilj” za koji bi se isplatilo podnijeti bilo koju žrtvu, pa čak i onu vlastitog života.

Zato kad takvima date do znanja da bi oni islamistički teroristi, koji su prije dva tjedna nasumično ubijali ljude po Izraelu, kad bi dobili priliku učinili to isto i njima samima, to neće nikako utjecati na njih da promijene mišljenje. Gubitak vlastitog života, iz njihove perspektive, mala je žrtva za tako velik cilj kao što je rušenje zapadnog sustava.

Ovo što sam napisao samo je teorija, naravno. Moja teorija kao jedino logično objašnjenje jer ja ne vidim drugi razlog zašto bi radikalni ljevičari – uključujući feministice – toliko favorizirali državu kao što je Palestina. Ostavljam mogućnost da nisam u pravu, da postoji neki drugi razlog. Ako me nešto u to uvjeri, napisat ću novi članak i priznati da nisam bio u pravu.

P.S. Sve što sam ovdje napisao ne znači da Palestinci nemaju pravo na vlastitu slobodnu i neovisnu državu, kakva god ona bila. Ja sam pobornik rješenja “dvije države”, da se Izrael i Palestina međusobno priznaju i da žive u miru i suradnji. Nadam se da će doći vrijeme kad će to biti moguće.

Objava Kako je došlo do simpatija dijela zapadne ljevice prema islamističkim teroristima? pojavila se prvi puta na Republika.

Prenosimo ovu zanimljivu ‘analizu’:

– Jel se Rusi i Ukrajinci rokaju zbog religije?
– Ne, i prvi i drugi su pravoslavci.
– Ukrajince podržava Amerika, a Ruse Kina.
– Tako je.
– Kinezi su ateisti?
– Da.
– A Ameri?
– Jebem li ga, Ameri su neki Protestanti, Katolici, Mormoni, kurac – palac.
– A Izrael?
– Šta Izrael?
– Šta su oni?
– Oni su Židovi.
– A Palestinci?
– Palestinci su Muslimani. Suniti.
– Ko podržava Palestince?
– Iran.
– Jesu i Iranci Muslimani?
– Jesu, al Muslimani Šijiti. Koji se inače ne slažu sa Sunitima, al ako moraju birati između njih i Židova ondak su sa Sunitima.
– Aha.
– A Albanci?
– Albanci su za Židove.
– Al oni su Muslimani?
– Jesu, al su uz Ameriku, a Amerika je uz Izrael.
– Ok. Onda su Srbi iz Bosne sigurno protiv Izraela.
– Jok, oni su za Izrael.
– Ok, a ako su Muslimani iz Albanije za Izrael, onda su i Muslimani iz Bosne za Izrael.
– Jok, oni su za Palestinu.
– Ok… A Hrvati iz Bosne, oni su u Federaciji sa Muslimanima, onda su i oni za Palestinu?
– Jok, Hrvati iz Bosne su za Izrael…
– A jebote… A Srbi iz Srbije su onda sigurno za Palestinu koja nije priznala Kosovo, a protiv Izraela koji ga je priznao?
– Jok, i Srbi iz Srbije su za Izrael.
– A Ukrajinci?
– Za Izrael.
– Onda su Srbi sigurno za Ukrajinu kada su i za Izrael.
– Jok, za Rusiju su.
– O jebote, oćul išta pogoditi…
– Probaj.
– A Hrvati?
– Za Izrael.
– Onda su i Hrvati za Rusiju?
– Jok, za Ukrajinu.
– A jesul Rusi za Izrael?
– Jok, Rusi su za Palestinu jer je uz njih Iran, a Iran je ruski saveznik.
– Ok, onda su sigurno Muslimani iz Bosne za Rusiju jer su iranski Muslimani uz Rusiju koja je za Palestinu, a Ukrajina za Izrael. Jel tako?
– Jok, Muslimani iz Bosne su za Ukrajinu, a protiv Rusije jer su Srbi iz Bosne za Rusiju.
– Sad mi više ništa nije jasno… A Turci?
– Šta Turci?
– Turci su Muslimani, oni su onda za Palestince?
– Pa ne baš, Palestinci su zajedno s Britancima istjerali Turke iz Palestine pa se baš i ne mirišu.
– Jesu onda Palestinci neprijatelji Turaka?
– Jok, neprijatelji Turaka su Kurdi.
– Šta su sad koji kurac Kurdi?
– Kurdi su ateisti.
– Aha, Kurdi su onda sigurno s Kinezima jer su i oni ateisti.
– Jok, Kurdi su s Amerima.
– Onda su Turci protiv Amera ako su Ameri s Kurdima?
– Ma kakvi, Turci su u NATO -u, Američki saveznici.
– A u kurac više, a šta je s onim Armencima?
– Šta s njima?
– Šta su oni?
– Oni su Pravoslavci.
– Jesu oni uz Ruse?
– Jok, uz Amere.
– Al njih su protjerali oni Azerbejdžanci iz Nagorno Karabacha?
– Jesu.
– Jesu ti Azerbejdžanci onda za Muslimane iz Palestine?
– Jok, oni su za Židove.
– Onda su sigurno i protiv Irana jer je Iran za Palestinu?
– Jok, Azerbejdžan je uz Iran.
– A ovi Sirijanci su Muslimani?
– Jesu.
– Onda su oni s Turcima?
– Jok, rokaju se s Turcima.
– Turci su protiv Kurda, onda su sigurno Sirijanci s Kurdima?
– Jok, rokaju se s Kurdima.
– Jesul onda Sirijanci za Izrael?
– Ma koji crni Izrael, Sirija je uz Palestinu 100 %.
– A jebote led…A Crnogorci?
– Šta s njima?
– S kim su Crnogorci?
– Prije su ratovali protiv Japana, a sad su preko Amera s njim u savezu.
– Molim?!

/Desk/

Objava Tko je protiv koga, a tko za koga? pojavila se prvi puta na Republika.

“Okupili smo se u Mostaru da bismo poslali poruke mira, tolerancije i uvažavanja, Želimo pružiti potporu ukrajinskom narodu u teškim trenucima, ali želimo pružiti potporu i teritorijalnom integritetu Ukrajine uz nadu da će se ovo stanje što prije završiti u korist ukrajinskog naroda”, kazao je Martin Mikulić, predsjednik HSPF.

Mikulić je dodao kako je cijeli međunarodni, sigurnosni i politički poredak uzdrman, podsjećajući da se BiH često spominje kao zemlja u kojoj bi se kriza mogla preliti.

“Mi mladi danas poručujemo da neće biti rata. Mlade ljude ne zanima rat i molimo sve političke aktere da budu ozbiljni, ponašaju se odgovorno i sudjeluju u stvaranju racionalnog dijaloga u kojemu ćemo uvažavati jedni druge bez obzira na razlike koje možemo imati”, rekao je on.

Na mimohodu za mir u Ukrajini bila je i Varvara Koltsova, članica i glasnogovornica Odbojkaškog kluba “Balta” iz istoimenog grada u Ukrajini koja je zajedno sa šest kolegica iz kluba i trogodišnjim sinom privremeno utočište pronašla u Studentskom centru Mostar.

Ona je istaknula zahvalnostost na gostoljubivosti Studentskom centru Mostar, kazavši kako su zbog te pomoći jedini ukrajinski odbojkaškikolu koji može trenirati.

“Važno nam je da ovdje možemo govoriti u medijima i prezentirati što se stvarno događa u Ukrajini. Rusija to zove specijalna vojna operacija, ali to je rat. Ozbiljan rat. Ljudi umiru. Umiru i djeca. Nadam se da će se rat brzo završiti kako bi se što prije mogli vratiti svojom domovima gdje su naši muževi i obitelji. Svim srcem i dušom smo sa svojom zemljom”, rekla je Koltsova.

Mostarski gradonačelnik Mario Kordić ovom prilikom je kazao da će Grad učiniti sve kako bi bio od pomoći žiteljima Ukrajine te je istaknuo razumijevanje za situaciju u kojoj se nalaze Ukrajinci.

“Nažalost, ako itko zna koliko je apsurdno ovo što se događa u Ukrajini, znamo mi Mostarci. Slične stvari su se prije 30 godina događale nama ovdje. Želimo uputiti podršku u zaustavljanju rata i ludila. Vijećnici i Gradska uprava Mostara šalju poruku da je potrebno što prije sjesti za stol i dogovoriti se jer čovjeku se stegne srce kad vidi malu djecu i žene koje su pobjegle od rata”, rekao  je gradonačelnik Mostara.

Studenti HSPF-a, već prije su najavili kako ovim mimohodom žele poslati poruke mira, tolerancije i uvažavanja te pružiti punu podršku ukrajinskom narodu u očuvanju teritorijalnog integriteta i odvraćanju agresora.

No, čini se da nije bilo previše zainteresiranih.

/Republika/

Objava U Mostaru nema previše zanimanja za podršku narodu Ukrajine pojavila se prvi puta na Republika.

Hrvatsko kulturno društvo Napredak uputilo je danas pismo podrške i suosjećanja u povodu snažnog potresa koji je jučer pogodio Republiku Hrvatsku predsjedniku RH, predsjedniku Vlade RH kao i gradonačelnicima gradova koji su nastradali u potresu.

“Središnju upravu i članstvo Hrvatskog kulturnog društva Napredak je duboko potresla vijest o razornom potresu koji je pogodio Republiku Hrvatsku, osobito gradove Petrinju, Glinu i Sisak koji su pretrpjeli stradanja svojih žitelja, ali i ogromnu materijalnu štetu koja je mnoge ostavila bez domova.

Izražavamo najdublju sućut obiteljima stradalih, te iskazujemo suosjećanje i podršku u savladavanju posljedica koje su nastale ovom prirodnom katastrofom i to u trenucima kada se cijeli svijet grčevito bori i s pandemijom koronavirusa.

Slike koje smo vidjeli iz razorenih gradova izazvale su tugu, žal i nevjericu.

Hrvatsko kulturno društvo Napredak svim gradanima Republike Hrvatske želi iskazati suosjećanje i želje za što bržim oporavkom povrijeđenima, ali i onima koji su pretrpjeli traume, za koje će trebati dosta vremena da zacijele.

Kao Društvo koje ljubi čovjeka, Napredak će u okvirima svojih mogućnosti pomoći i pokušati ublažiti bol doživljenog i pretrpljenog”.

/Republikainfo.com/

Objava Pismo podrške HKD Napredak, gradovima u Hrvatskoj koji su nastradali u potresu pojavila se prvi puta na Republika.

Donalda Trumpa, a protiv svojih interesa, podržali su Latinoamerikanaca, prije svega na Floridi, što je mnoge iznenadilo. No nakon objave prvih rezultata, izašlo nekoliko analiza koje objašnjavaju zašto je to bilo moguće, odnosno da zapravo nije nikakvo iznenađenje.

Strah od Bidena

Trump se, navodi se, floridskim Latinoamerikancima počeo baviti praktično od trenutka kada je zasjeo u Bijelu kuću, pogotovo onima koji žive u najvećem okrugu te države Miami-Dadeu. I dobio je njihovih 55 posto glasova. U okrugu Miami-Dade znatno je povećao svoju podršku, 2016. dobio je 333.999 glasova, a ove godine gotovo 530.000. Bidenu to nije uspjelo te je osvojio čak nešto manji broj glasova u tom najvećemu floridskom okrugu.

Trump je to postigao izravnim potezima slikajući se, primjerice, u Bijeloj kući s Lilian Tintori, suprugom vodećega venezuelskog oporbenjaka koji je u tom trenutku bio u zatvoru. Očito je da je to dobro sjelo Venezuelcima s pravom glasa u Americi. Zatim, česti su bili posjeti potpredsjednika Mikea Pencea i drugih istaknutijih republikanskih političara Floridi, gdje su držali i govore, očito sadržaja koji je bio i više nego prihvatljiv Latinoamerikancima. Svakako, u svemu tome važnu ulogu imaju i Kubanci. Trump je preokrenuo Obaminu politiku detanta s Kubom, što je i objavio u četvrti Mala Havana u Miamiju pred publikom koju su činili većinom kubanski Amerikanci.

Dva je puta njegov savjetnik, jastreb John Bolton putovao u Miami kako bi naglasio da se uvode sankcije protiv ‘tiranske trojke’, Kube, Venezuele i Nikaragve, koje su sve također socijalističke zemlje. Ovome treba pribrojiti i predizborne parole po kojima je Biden socijalist i ”castro-chavist”. A kubanski Amerikanci najveća su latinoamerička manjina na Floridi te su oni i disciplinirani glasači, izlazak im je oko 58 posto, bitno više od ostalih latinoameričkih manjina.

Pad popularnosti demokrata među američkim Kubancima počeo još za Baracka Obame, baš zbog te politike detanta prema njihovoj domovini. Već je 2018. republikanski guverner Ron DeSantis dobio čak 66 posto glasova kubanskih Amerikanaca. Ove analize ističu i ‘ljudski’ Trumpov pristup Latinoamerikancima, koji ističu kako im se Trump izravno obraćao govoreći o njihovim problemima, kao prosječnim građanima te se nisu osjećali podcijenjenima.

(izvor: vecernji.hr)

Objava Podrška koja je mnoge iznenadila: Kako su Kubanci Trumpa održali u utrci pojavila se prvi puta na Republika.

Uprava Bosne Srebrene je na svom redovitom zasjedanju 12. svibnja u Sarajevu donijela izjavu za javnost u povodu mise zadušnice za sve nevine žrtve nastradale u Drugom i nakon Drugoga svjetskog rata koju prenosimo u cijelosti.

Objava Franjevačka provincija sv. Križa – Bosne Srebrene: Puna podrška kardinalu Puljiću i održavanju kršćanske molitve pojavila se prvi puta na Republika.

Nesreća ujedinila i Zagreb i Sarajevo i Beograd

Poruke podrške stizale su iz cijelog svijeta, a jednu od najtoplijih Zagrebu je uputilo je upravo Sarajevo, gdje je na Gradskoj vijećnici projiciran natpis SA, srce i ZG.

Poruku podrške Zagrebu i zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću poslao je gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka. On je na Facebooku napisao: “Grad Sarajevo poslao je večeras Gradu Zagrebu iskrenu i snažnu poruku podrške i ljubavi i to svjetlima na sarajevskoj Vijećnici! Sa ❤️ ZG. Dok se svi skupa borimo protiv pandemije koronavirusa, Grad Zagreb je zadesio jedan od najsnažnijih potresa u historiji. Glavni grad BiH poručuje Zagrepčanima i cijeloj Hrvatskoj da ste večeras u našim mislima i molitvama. Ovi teški izazovi sa kojima se suočavamo osnažiti će naše prijateljstvo i produbiti saradnju. Uvjeren sam gospodine Bandiću, da ćete se sa sugrađanima, Gradskom upravom Zagreba i Vladom Hrvatske ponovo uzdići i oporaviti od ove teške nesreće, kao što ćemo uz zajedništvo i solidarnost, prebroditi pandemiju koronavirusa. Sarajevo ne zaboravlja svoje prijatelje!“.

Za potresom pogođeni Zagreb pljesak podrške stigao je sa Beograda i to se dogodilo nakon dugih 30 godina zategnutih odnosa. Teška vremena i opasnosti u ljudima bude okrenutost jednih prema drugima, solidarnost i razumijevanje.

Problem u “praksi”

Međutim dok smo deklarativno jaki na riječima, problem je “u praksi”, pa tako i u 100.000 KM podrške Zagrebu iz Vlade HNŽ-a, i oštre kritike prema predsjedniku vlade Nevenku Hercegu.

Vlade u kojoj su i ministri Hrvati i Bošnjaci i Srbi. Ova ista vlada u samu zoru najave dolaska teških dana borbe protiv korona virusa, uputila je i pomoć od 50.000 KM također potresom pogođenoj, prijateljskoj Albaniji. Prije nekoliko dana uplaćena je i bolničkim ustanovama u HNŽ-u od 583.333,33 KM, i to: Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar 342.708 KM, JU Kantonalna bolnica “Dr. Safet Mujić” 155.750,00 KM i JU “Opća bolnica” Konjic 84.875 KM. Vlada je donijela Odluku da se domovima zdravlja u HNŽ isplati pripadajući kvartalni iznos od ukupno 417.000 KM.

Vlada HNŽ-a, zasigurno sa svim svojim manama i vrlinama, nastavlja financijski pomagati, dok, primjerice Sarajevska županija s proračunom od milijardu maraka otvara namjenski račun za prikupljanje pomoći od građana kojih na tisuće gubi posao zbog posljedica krize izazvane pandemijom.

Zagreb zasigurno ima dovoljno sredstava kako bi prebrodio i posljedice potresa, ali gesta pomoći iz HNŽ-a zasigurno neće biti zaboravljena. Jer, kako kaže stara narodna poslovica ‘U muci se poznaju junaci’.

No, zašto je naš prvi susjed, Hrvatska, često dežurni neprijatelj i zašto BiH još uvijek nije iskoristila i ovo vrijedno prijateljstvo zemlje s kojom dijeli najdužu granicu i neraskidive veze?

Što je Hrvatska Bosni i Hercegovini

Podsjetimo na nadasve pohvalnu inicijativu hrvatskog ministarstva branitelja Predraga Freda Matića od 2013. godine koje je, u okviru programa za sufinanciranje rada zadruga branitelja u Federaciji Bosne i Hercegovine, pomoglo mnoge braniteljske zadruge, među njima i zadruge bivših pripadnika Armije BiH, što je pobudilo veliko zanimanje javnosti, ali i niti jedno protivljenje hrvatskih braniteljskih udruga.

Ovaj koncept pokazao se kao vrlo uspješan u susjednoj Hrvatskoj, a takva iskustva podijeljena su, i financirana, i među hrvatskim i bošnjačkim braniteljskim udrugama, nekadašnjim vojnicima koji su bili u sukobu.

Inače, Hrvatska je jedna od najvažnijih gospodarskih partnera Bosni i Hercegovini. Izvoz iz Bosne i Hercegovine u prošloj godini iznosio je 11,86 milijardi KM, a uvoz nešto manje od 20 milijardi KM. Njemačka, Hrvatska, Srbija, Italija i Austrija još su najznačajniji partneri u vanjskotrgovinskoj razmjeni BiH koja je inače najveća sa zemljama članicama EU.

U Njemačku smo izvezli robe u vrijednosti 1,69 milijardi KM, ukupna trgovinska razmjena s Hrvatskom je gotovo 1,45 milijardi KM izvoza i uvoza 3,51 milijardu KM. Jednostavno, bez Hrvatske teško bi bilo BiH, ali i Hrvatskoj bez BiH.

Donacija SKB-u, bolnici u vlasništvu Federacije

Kao svome najbližem susjedu, Republika Hrvatska je Bosni i Hercegovini darovala i prijevod čitave pravne stečevine Europske unije na više od 160 tisuća stranica, a samo u kolovozu prošle godine hrvatska Vlada donijela je ‘Odluku o raspodjeli sredstava za financiranje kulturnih, obrazovnih, znanstvenih, zdravstvenih i ostalih programa i projekata od interesa za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini za 2019. godinu’, od 25,8 milijuna kuna.

Također, samo u veljači prošle godine Sveučilišnoj bolnici Mostar isplaćeno je 40 milijuna kuna za podmirivanje dugova prema dobavljačima lijekova, te za potrošni i ugradbeni materijal. A podsjetimo da je SKB Mostar u vlasništvu Federacije BiH i četiri županije s većinski hrvatskim stanovništvom, a u kojoj se svi liječe. ne samo Hrvati. Upravo zahvaljujući najznačajnijim dijelom donacijama Hrvatske sagrađena je nova bolnica na Bijelom Brijegu.

Oprema za bh. policajce

Podsjetimo i da je u veljači ove godine Hrvatska donirala Bosni i Hercegovini termovizijske kamere i komplete opreme za policijske snage u BiH, a ministar sigurnosti BiH Fahrudin Radončić je izrazio zahvalnost vladi Hrvatske na pomoći osiguranoj za funkcioniranje policijskih agencija u BiH.

“Ministarstvo sigurnosti BiH duboko vjeruje da je širenje međudržavne suradnje na planu sigurnosti i veoma važna uloga Hrvatske kao zemlje predsjedateljice Vijećem Europske unije, predstavlja dobrobit i za BiH”, izjava je iz njegovog ministarstva.

No, kao prva susjeda, Hrvatska je i u vrijeme kada je i sama bila pogođena poplavama u svibnju 2014. donijela hitnu odluku o upućivanju vatrogasnih postrojba i postrojba civilne zaštite Republike Hrvatske za pružanje žurne pomoći Bosni i Hercegovini, kako bi se spasilo ugroženo stanovništvo iz poplavljenih područja i pomogle nadležne institucije BiH.

U BiH je tada upućeno osam pripadnika Državne intervencijske postrojbe civilne zaštite Državne uprave za zaštitu i spašavanje (DUZS) sa četiri vozila i tri čamca; 11 pripadnika Državne vatrogasne intervencijske postrojbe DUZS-a sa četiri 4 vozila; šest pripadnika Javne vatrogasne postrojbe Grada Krapine s dva vozila.

Hrvatski kanaderi i pripadnici Oružanih snaga RH u rujnu 2012. gasili su i velike požare na području općine Jablanica, kao i turski i bh helikopteri itd.

Dok se u nesreći međusobno pomažemo, godinama nakon rata suočavamo se s prijeporima i „s ove“ i „ s one“ strane granice. Jesu li naše međusobne nesreće naša šansa kako bi pobijedili i iskorijenili sjeme međusobne mržnje, probudili solidarnost, dijalog, netoleranciju? Može li nesreća korona virusa biti katarza i motivacija za ‘restartiranje’ međusobnih odnosa? Ljudi to odavno prepoznaju i znaju. Hoće li znati i političari? Piše: V.S.Herceg, desk@dnevni-list.ba

Tko će pokupiti jeftini, politički korona-bod?

Solidarnost, suradnja, pomoć, razumijevanje, neke su od najčešćih riječi koje možemo čuti nakon što se pandemija koronavirusom zadesila i našu zemlju. Pandemija je utihnula razbuktale političke strasti ne samo u BiH, nego i u svijetu, a političari su, kao rijetko do sada, postali ‘građani drugog reda’. No, to nije dugo potrajalo, a i poneko nesnalaženje u izvanrednim situacijama i novonastalim okolnostima koje ne bilježi čovječanstvo, pokušava se politizirati, oštro kritizirati te i iz ove teške situacije priskrbiti sebi pokoji politički bod.

Najveći teret i odgovornost sada je na leđima onih koji su na vlasti, dok pojedine stranke oporbe koriste komoditet promatrača koji ima luksuz neodlučivanja ali i kritike koja, nerijetko, ima snažan politički ili nacionalistički ton. Jedan takav primjer je slučaj u Prozoru-Rama, odnosno, nedavni istup Irme Baralija, potpredsjednice Naše stranke na rješenje sanitarno-komunalne inspekcije o zabrani kretanja osobi koja dolazi iz Konjica kao sredine pogođene zarazom korona virusom, pri tom tražeći ukidanje zabrane kretanja kao mjera zaštite.

Iz Općine Prozor-Rama su odbacili primjedbe o stigmatiziranju Konjica ili bilo koje druge sredine, pogotovo što, kako su naglasili, ta općina s općinom Konjic ostvaruje projekte suradnje na području turizma, okoliša, i drugim poljima više nego sa bilo kojom drugom općinom u BiH.
“Očito je da se radi o pokušajima prikupljanja jeftinih političkih bodova. Mnoge političke stranke svoj nerad danas pokušavaju zataškati navodnom brigom o građanima, a nisu uspjeli nabaviti ni jedne maske, rukavice, odijela ili dezinfekcijskog sredstva za brojne općine, uključujući Prozor – Ramu, vjerojatno i Konjic, ostavljajući ih da se sami borbe sa svim izazovima nove bolesti. Uz to, vidljivo je da tekst jedne političke stranke koju prenose brojni portali izaziva mržnju i netrpeljivost, što se jasno može vidjeti u komentarima ispod tendenciozno skrojenog teksta priopćenja, zbog čega Općina Prozor – Rama treba sagledati mogućnost podnošenja kaznene prijave protiv odgovornih osoba, odgovorili su iz te općine.

 

(Republikainof.com/Vera Soldo Herceg)

Objava Zašto nas samo nesreća ujedinjuje? pojavila se prvi puta na Republika.

“Pandemija korona virusa odnijela je više od 2.000 života u Europi, a najpogođenija zemlja Italija je u posljednja 24 sata zabilježila novih 345 smrtnih slučajeva. Pandemija korona virusa, koju je Svjetska zdravstvena organizacija proglasila u srijedu, druga je pandemija u ovom stoljeću.

Trenutačno su najugroženiji naši prijatelji u Italiji čijem stradanju svjedoče potresni snimci i slike koje smo imali priliku vidjeti u proteklom periodu. Kolijevka nastanka povijesnog Rimskog Carstva pati, doslovno jedva diše, živi dane u strahu i izolaciji, čekajući neko neizvjesno bolje sutra.

HKD Napredak u prekrasnoj Italiji ima brojne prijatelje, od poglavara Katoličke Crkve, našeg dragog Pape Franje, preko Kršćanskog radničkog pokreta- MCL, Europskog centra za radnička pitanja- EZA, ali i drugih koji su prema Napretku oduvijek pokazivali naklonost.

Kada pate naši prijatelji, tada patimo i mi, suosjećamo u njihovoj borbi i bolu i svim svojim snagama i lijepim mislima se stavljamo na raspolaganje i sami iščekujući posljedice pandemije COVID-19 koja uvelike kuca i na naša vrata.

Želimo da znate da su sve naše misli i molitve usmjerene k Vama dragi prijatelji, želimo da znate da u ovim teškim momentima za čovječanstvo mislimo na Vas i Vaše obitelji, da smo istinski zabrinuti, ali i da vjerujemo da ćete uspjeti pobijediti ovu pošast koja obuzima cijeli svijet.

I mi Vas molimo, kao što molimo i naše najmilije, naše sugrađane da poštujete preporuke, da izdržite u borbi koja još traje, čiji kraj se još ne nazire i čije posljedice su tek u najavi, znajući da imate one koji vas vole i koji se raduju ponovnim susretima, kada ćemo se moći slobodno rukovati, bez straha razgovarati o novim lijepim projektima i posjećivati jedni druge uživajući u ljepotama koje naše zemlje imaju. Napredak je uz Vas!”, poručuju iz Središnje uprave HKD Napredak.

/Republikainfo.com/

Objava Podrška HKD Napredak prijateljima u Italiji pojavila se prvi puta na Republika.