Kada učiteljica Alli Ruiz traži novi stan, prioriteti joj nisu luksuzni dodaci poput dvorišta ili klima-uređaja. Umjesto toga, ona i njezin suprug traže ono što je najbolje za Subi, njihovog četverogodišnjeg mješanca.

No, pronalazak stana za ovaj par iz Santa Cruza nije bio lak zadatak. Mnogi oglasi ne navode primaju li kućne ljubimce, a oni koji ih primaju često imaju stroga ograničenja. Ruiz trenutačno traži novi stan u San Diegu (Kalifornija) i filtrira pretrage isključivo na opcije koje dopuštaju ljubimce, zbog čega joj preostaje tek šačica stanova na izbor.

„Da mogu kupiti vlastitu nekretninu, kupila bih je”, kaže ova 25-godišnjakinja. „Tada ne bih morala brinuti o ovome.”

Stanodavci u SAD-u imaju zakonsko pravo ograničiti iznajmljivanje nekretnina stanarima s kućnim ljubimcima na temelju pasmine i težine životinje. Ruiz se s tim suočila iz prve ruke kada je udomila Subi 2022. godine, da bi ubrzo shvatila kako joj možda neće biti dopušteno držati psa u stanu jer osiguranje stanodavca nije pokrivalo pse koji imaju ikakve veze s pit bullovima. Stanodavac je na kraju ipak popustio nakon što je vidio koliko je pas zapravo malen.

U to je vrijeme Ruiz plaćala najamninu od 2.000 dolara mjesečno, što je uključivalo oko 100 dolara godišnje za takozvanu „stanarinu za ljubimca” (pet rent) te još 200 dolara mjesečno za lijekove za Subi. „To je definitivno žrtva koju moramo uzeti u obzir pri plaćanju stanarine”, kaže Ruiz, „i moramo na to misliti pri svakoj kupnji.”

Za Ruiz je posjedovanje psa pristupačan oblik obiteljske odgovornosti u životnoj fazi kada se veće prekretnice — poput kupnje kuće ili roditeljstva — čine financijski nedostižnima. Subi njoj i njezinom suprugu pruža osjećaj brige, rutine i emocionalne privrženosti, ali bez istih financijskih zahtjeva koje nosi odgoj djeteta. „Dom nije fizičko mjesto, dom je moja obitelj”, kaže Ruiz. „Tamo se osjećam kao kod kuće, a ona je dio moje obitelji.”

Širi trend

Zabrana kućnih ljubimaca postala je eliminacijski faktor za mnoge najmoprimce iz generacije Z i milenijalce. Prema izvješću The State of Renting: 2026 platforme Apartment List, čak 43% ispitanika navodi dopuštenje za ljubimce kao uvjet oko kojeg nema pregovora, stavljajući ga uz bok s klima-uređajem i perilicom rublja u stanu. Šezdeset i tri posto anketiranih posjeduje kućnog ljubimca, a gotovo polovica njih tvrdi da će ga uvijek imati.

Jeff Judge, certificirani financijski planer i upravljački partner u tvrtki Chesapeake Financial Planners, ističe da stanovanje prilagođeno ljubimcima često košta više nego što stanari očekuju. „Polozi za ljubimce, nepovratne naknade i viši troškovi čišćenja nakon iseljenja brzo se nagomilaju”, kaže on. Ipak, dodaje da se posjedovanje ljubimca ne bi trebalo promatrati isključivo kao loša financijska odluka.

„Ako netko s 28 godina ne kupuje kuću onako kako su to činili njihovi roditelji, onda je unajmljeni stan njihov dom”, kaže Judge. „A ako pas ili mačka čine da taj stan izgleda kao dom za koji vrijedi plaćati, to je stvarna računica o kvaliteti života — a ne samo emocionalno opravdanje.”

Veći rizik, napominje Judge, leži u nakupljanju ponavljajućih troškova kao što su računi kod veterinara, hrana, uređivanje (grooming) i čuvanje pasa, što može iznositi nekoliko tisuća dolara godišnje. Ti troškovi postaju problem kada počnu istiskivati bitne financijske prioritete, poput uplata u mirovinske fondove ili ušteđevine za hitne slučajeve.

(izvor: Reuters)

Objava Zašto su stanovi koji primaju kućne ljubimce važniji nego ikad generaciji Z i milenijalcima pojavila se prvi puta na Republika.

Zahvaljujući svom psu Rumiju, dr. Dhruv Kazi kaže da provodi više vremena vani i da je upoznao susjede — i njihove pse.

Kao dijete, dr. Dhruv Kazi bio je opsjednut psima. Kao kardiolog i zdravstveni ekonomist, pisao je o njihovim zdravstvenim prednostima. No, vlastitog psa nabavio je tek u ranim četrdesetima.

Godine 2019. preselio se u Boston kako bi preuzeo posao direktora Jedinice za kardiološku intenzivnu njegu u Medicinskom centru Beth Israel Deaconess. Tada je udario Covid. Živeći sam i radeći u jedinici intenzivne njege, dr. Kazi je rekao da je prva godina pandemije bila “iznimno izolirajuća”.

Sve se promijenilo 2021. godine kada je nabavio Rumija, štene vižle puno energije i privrženosti. Zahvaljujući Rumiju, dr. Kazi je počeo provoditi više vremena vani, upoznao je susjede i dobio prijeko potrebnu dozu “pozitivne energije” i “šašavosti” u svom životu.

“On je bio ključan za očuvanje mog mentalnog zdravlja”, rekao je dr. Kazi.

Istraživanja koja datiraju desetljećima unatrag otkrila su da su ljudi koji posjeduju kućne ljubimce, osobito pse, obično zdraviji od onih koji ih nemaju.

Studije pokazuju da je posjedovanje ljubimca povezano s nižim krvnim tlakom, smanjenim rizikom od kardiovaskularnih bolesti i nižom stopom smrtnosti nakon srčanog ili moždanog udara. Veliki pregled studija objavljen 2019. otkrio je da je posjedovanje psa povezano s 24 posto manjim rizikom od smrti iz svih uzroka tijekom razdoblja od 10 godina.

Korist je toliko upečatljiva kada je u pitanju zdravlje srca da Američko udruženje za srce (AHA) ima čak i službenu znanstvenu izjavu posvećenu tome, navodeći da je posjedovanje psa “razumno za smanjenje rizika od kardiovaskularnih bolesti”. (Organizacija ipak ne savjetuje nabavu psa isključivo u svrhu zdravlja srca.)

“Vlasnici kućnih ljubimaca općenito, a vlasnici pasa posebno, žive duže i zdravije od ljudi koji nemaju ljubimce”, rekao je dr. Kazi. “Korelacija je vrlo uvjerljiva. Sada je pitanje: je li taj odnos uzročno-posljedičan?”

Neke “ljubimac-teorije”

Stručnjaci smatraju da je jedno od potencijalnih objašnjenja zdravstvenih prednosti to što su ljudi koji posjeduju pse fizički aktivniji od onih koji ih nemaju.

Dr. Adrian Bauman, profesor emeritus javnog zdravlja na Sveučilištu u Sydneyu u Australiji, objavio je meta-analizu 2012. godine koja je otkrila da većina vlasnika pasa koji su šetali svoje pse ispunjava standardne smjernice za vježbanje od 150 minuta umjereno intenzivne fizičke aktivnosti tjedno. No, samo 60 posto vlasnika zapravo ih je šetalo.

“Moramo razlikovati posjedovanje psa — imati psa u kućanstvu — od šetanja psa”, rekao je dr. Bauman.

U drugoj studiji koju je proveo, nije bilo razlike u riziku od smrtnosti kada su vlasnici pasa i oni koji to nisu bili jednako aktivni. (Pas dr. Baumana, Jed, je Cavapoo, križanac kavalirskog španijela kralja Charlesa i pudle.)

Druga istraživanja potvrđuju da posjedovanje psa ne jamči zdrave navike. Zapravo, ako je vaš stil života nezdrav, takav bi mogao biti i stil života vašeg psa. Tove Fall, profesorica molekularne epidemiologije na Sveučilištu Uppsala u Švedskoj i bivša veterinarka, provela je istraživanje koje pokazuje da ako pas ima dijabetes tipa 2, veća je vjerojatnost da će ga razviti i njegov vlasnik.

“Dijelite kućno okruženje sa svojim psom”, rekla je dr. Fall. “Dakle, ako ne živite najzdravijim načinom života, možda ni vaš pas to ne čini.” (Dr. Fall ima dva psa: Tottea, mješanca labradora, i Vegu, nizozemsku pasminu kooikerhondje.)

Stručnjaci kažu da je drugi način na koji psi mogu koristiti zdravlju i dugovječnosti poboljšanje mentalnog blagostanja. Čini se da ljudi koji su samci ili žive sami imaju najviše koristi od društva koje ljubimac nudi.

Posjedovanje psa “doista ima značajne zdravstvene koristi u suzbijanju zdravstvenih posljedica usamljenosti i izolacije”, rekao je dr. Bauman.

Kako se ljubitelji mačaka ne bi osjećali izostavljenima, nekoliko studija je također otkrilo da je posjedovanje mačke povezano s nižim rizikom od smrti od srčanog ili moždanog udara, vjerojatno pružanjem olakšanja od stresa.

Ili su zdravstvene koristi posjedovanja ljubimca jednostavno učinak demografije. Vlasnici pasa obično su mlađi i bogatiji od onih koji ih nemaju, a to su karakteristike koje odgovaraju boljem zdravlju. U jednoj velikoj meta-analizi, kada su faktori poput dobi, prihoda i zdravstvenog ponašanja (poput pušenja) uključeni u statističke analize, mnoge zdravstvene prednosti posjedovanja psa su nestale.

Teško je razlučiti čine li psi ljude zdravijima ili je vjerojatnije da će zdraviji ljudi imati pse, rekla je dr. Fall. “Ako ste vrlo krhki i ne možete se doista brinuti o sebi, malo je vjerojatno da ćete nabaviti štene, zar ne?”

Naravno, ljubimci ponekad unose i stres u život. Odgoj šteneta može biti izluđujuć, računi kod veterinara mogu biti skupi, a gubitak ljubimca može biti razoran.

“Oni su velika obveza i zahtijevaju priličan emocionalni i financijski angažman”, rekao je dr. Kazi. No, dodao je, “oni su tolika radost.”

Objava Istraživanje: Nabaviti psa za duži život? pojavila se prvi puta na Republika.