Vlada FBiH je jednoglasno usvojila odluku o izdvajanju 200.000 KM Agenciji ‘Stari Grad’ Mostar za obnovu sanaciju, revitalizaciju i iluminaciju Partizanskog spomen groblja.

Također, nejerojatnih 300.000 KM bit će dodijeljeno za izgradnju memorijalnog centra Groblje mira – Bile, a još nevjerojatnijih 400.000 KM izdvojit će se za sufinanciranje izgradnje Muzeja 505. Viteške brigade Petog korpusa Armije RBiH u Bužimu, dok će udruženju boraca “Patriotske lige Gradačac” bit će doznačeno 100.000 KM.

/Desk/

Objava Vlada FBiH financira groblja iz prošlih ratova i vojne ratne muzeje – Partizanskom 200.000, Groblju mira 300.000, 5. korpusu ARBiH 400.000 KM pojavila se prvi puta na Republika.

Piše: Faruk Kajtaz/Iza scene

Nekoliko vandala!? Stvarno?

Misli li zaista graonačelnik Mostara da ova priča „pije vodu“ ili samo želi nekako umanjiti ovaj nevjerovatni skandal? Kao i više puta do sada i ne samo od strane prvog čovjeka grada. Mnogi su tome, čak i iz redova policije, nastojali dati obol „vandalizma“ i bez bilo kakve političke pozadine. „Zaigrali se“ vandali…i tako barem desetak puta u zadnjih dvadesetak godina… “Partizansko” se godinama i planski ubija,a nadležni – zbunjeni i nije im jasno…veličanstvenom spomeniku je odavno izrečana spora i bolna smrt. Kamen po kamen, cvijet po cvijet…

Realno, jedan od glavnih razloga za ovaj najnoviji rušilački pohod na naslijeđe antifašizma Mostara, BiH, ali i moderne Evrope, koja je zasnovana baš na toj tradiciji i vrijednostima, leži u godinama prisutnom relativiziranju problema i svođenju svega na „vandalski čin“.

Kao, eto, par nekih (malo jačih) vandala ponijelo čekiće i macole, pa „junački udarilo“ na kamene ploče sa imenima ubijenih antifašista. I sve to pod okriljem noći!

Treba biti poprilično maštovit, pa (po)vjerovati da je razbijanje sedam stotina!? „kamenih cvjetova“ nekakva „radna akcija“ nekoliko vandala!! Trebala je za to i logistika i „ekipa“ – da se ne lažemo. Trebalo je i napraviti plan, rasporediti zaduženja i obavaze…sve to organizirati i uvezati.

Priča o „nekoliko vandala“ zato naprosto – vrijeđa zdravu pamet!

Pa, čak i da povjerujemo u priču o nekoliko „bildera“, koji pod okriljem noći (kao u bajkama) poruše sve što se godinama teškom mukom obnovi ili sagradi, zar nije prošlo dovoljno vremena da se oni konačno identificiraju…da ih se preduhitri u njihovim opsanim planovima ili da se nacionalni spomenik BiH „nulte kategorije“ zaštiti od devastacije na pravi način? Ima i Zakon, koji to reguliše…

Sve ovo se, naravno, moglo i moralo puno ranije napraviti. Nije stvar do „organizacije“, već do političke volje!

Istih oni koji se kite evropskim vrijednostima, dok u suštini provode potpuno drugačiju politiku. Lider HDZ BiH je prilikom nedavne posjete Izraelu obećao uklanjanje imena mostarskih ulica iz vremana NDH. Djelovao je odlučno, dok je o tome zborio za „Jerusalem post“, ali ga je vlastita stvarnost jako brzo demantovala. I to baš u Mostaru, gdje je namjeravo obrisati imena par ulica, koje godinama „krase“ imena Budaka, Francetića, Vokića i Lorkovića…

Sve osim odlučne akcije države u ovom slučju biće samo zamazivanje očiju javnosti. I domaćoj i međunarodnoj. Mostar i BiH konačno moraju dati odgovor na najvažnije pitanje:

Da li se u ovom gradu antifašistička tradicija poštuje ili se samo (na)kratko tolerira i „po potrebi“ svako malo detaljno „izbriše“?

Od odgovora na ovo pitanje zavist će i dalja budućnost Mostara, njegovih građana, ali dobrog dijela BiH, jer se o nekim univerzalnim vrijednostima jednostavno ne može, niti smije pregovarati ili se njima trgovati. Ukoliko želimo da baštinimo prave demokratske vrijednosti.

Potrebna je odlučnost i jasnoća stava, a ne relatviziranje svega i svačega, uz poruke, koje se mogu tumačiti kako to kome odgovara.

Ili jesmo ili nismo antifašisti? O odgovoru na ovo pitanje treba suditi na osnovu djela, a ne (samo) riječi.

Objava Ubijanje Partizanskog groblja pojavila se prvi puta na Republika.

Na samom ulazu u spomen kompleks, na crvenoj podlozi su iscrtani simboli kukastog križa te ustaškog simbola, slova ‘U’ sa pridodanim križem, uz natpise ‘Tito je mrtav’ i uvredljivo ime za Bošnjake – ‘Balije’. Za samo nekoliko sati reagirala je Gradska uprava i iste prebojala.

Povodom ovog vandalskog čina na Partizanskom spomen obilježju, nacionalnom spomeniku BiH, Ured gradonačelnika Grada Mostara osudilo je ispisivanja grafita neprimjerenog sadržaja.

“Osuđujemo sve pokušaje pojedinaca ili organiziranih skupina čije djelovanje dovodi do narušavanja javnog reda i mira, skrnavljenja nacionalnog spomen obilježja, ali i pokušaja stavljanja Mostara u negativni kontekst kada je u pitanju očuvanje spomeničke baštine te mogućeg pokušaja podizanja nacionalnih tenzija. Od pripadnika MUP-a očekujemo da nakon što se napravi očevid u konačnici otkriju i počinitelj ili počinitelji i nalogodavac ovog vandalskog čina”, navodi se u priopćenju iz Ureda gradonačelnika Mostara Maria Kordića.

“Gradske komunalne službe su promptno reagirale i već su uklonile, odnosno prebojile neprimjerene grafite na ulazu u Partizansko spomen obilježje. Ovim putem želimo poslati i jasnu poruku da se ovakve stvari neće tolerirati i ne trebaju se događati, a tko god ih činio i iz kojih pobuda, neće postići svoj cilj. Napominjemo također kako će Grad Mostar u idućem razdoblju učiniti dodatne aktivnosti na zaštiti i valorizaciji Partizanskog spomen obilježja. U tu svrhu u proračunu su osigurana sredstva kako za održavanje tako i za sustav video nadzora na prostoru grada, a što se podići razinu sigurnosti i prevenirati ovakve vandalske ispade”, stoji na kraju priopćenja Ureda gradonačelnika Grada Mostara.

/Republika/

Objava Na Partizanskom groblju u Mostaru osvanula fašistička obilježja, a Grad promptno reagirao: “Ovo se neće tolerirati” pojavila se prvi puta na Republika.

Tajnik pokreta ‘Jugoslovenski centar Tito Beograd’, Boris Petković, ustvrdio je kakao je “danas na ovim prostorima više fašizma nego što ga je bilo u vrijeme Drugog svjetskog rata”.

“Fašizam ponovno diže glavu i stvara podjele među ljudima, stvara probleme, mržnju i sipa otrov među ljude. Zato je bitno danas biti ovdje, na 75. godišnjicu oslobođenja Mostara u Drugom svjetskom ratu, da kažemo da ne smije biti podjela među ljudima, da ne trebamo gledati kako se tko zove, kojem se bogu moli i koje je boje kože. Ako već nismo u istoj državi, možemo biti ljudi, prijatelji i surađivati”, izjavio je Boris Petković.

Središnji program održan je na Partizanskom spomen groblju, koje je djelimično obnovljeno prije dvije godine, a koje je u međuvremenu ponovno u manjoj mjeri devastirano nakon što je spomenik ostao bez fizičke zaštite, prenose agencije.

Prvobitno je bilo planirano da kolona s učesnicima manifestacije pješači dionicu od Musale do Partizanskog groblja, ali iz policije su odlučili da se učesnici, iz sigurnosnih razloga, na mjesto održavanja, kao i prošle godine, prebace prebace autobusima.

“Nama je zabranjeno da u mirnoj koloni odemo Partizanskom spomen groblju i ja pitam tko su ti ljudi koji su donijeli zabranu? Mi ćemo se boriti svim sredstvima protiv toga. Sljedećeg puta dovest ćemo 20.000 antifašista u Mostar i nećemo nikoga pitati za dopuštenje”, prokomentirao je odluku policije predsjednik Saveza antifašista i boraca NOR-a Sead Đulić.

Komentirajući incident i napade Đuić je kazao kako to ne bi okarakterizirao ni incidentom te da je to potpuno nevažno u usporedbi s manifestacijom i da je to učinio “srednjoškolac, najviše mlađi student”.

Govoreći o važnosti Dana antifašizma i porukama koje će iz Mostara danas biti poslane, Đulić je kazao kako su to poruke za budućnost cijelog društva.

“Nismo ovdje kako bi samo pričali od 1945. Kultura sjećanja jest bitna, ali mi smo ovdje zbog onoga što je pred nama. Jedini garant Bosne i Hercegovine je njeno jedinstvo u svim različitostima. Ako se ne otrijeznimo naša budućnost bit će strašna. Moramo se nadahnuti idejama jedinstva, zajedništva, antifašizma, moramo razmišljati o našoj djeci”, poručio je Đulić. Tijekom završne manifestacije na Partizanskom groblju pjevale su se partizanske pjesme i vijorile jugoslovenske zastave za zvijezdom petokrakom, a povelo se i partizanko kolo.

/Republikainfo.com/

Objava Antifašisti regije na Partizanskom groblju pjevali partizanske pjesme – huligani na njih bacali baklje i kamenice pojavila se prvi puta na Republika.

Piše: fra Mario Knezović/Naša ognjišta/Fratar.net

U posljednje vrijeme „partizansko“ groblje u Mostaru, koje je otvoreno 1965., služi kao promotivna pozornica politikama koje žele nastaviti partizansko-komunistički stil vladavine i postupanja i u naše doba. Svako malo na tome groblju, gdje uopće nema stvarno ukopanih vojnika, okupljaju se samozvani antifašisti i različite aktivističke udruge i lige koje kao tobože promiču ideje slobodarstva. Međutim, vrlo je važno znati što zapravo krije to, od komunista umjetno izmišljeno i stvoreno spomen-groblje, koje je arhitektonski uredio Bogdan Bogdanović?

Evo činjenica koje otkrivaju istinu. Zemljište na kojemu je groblje pripadalo je mostarskomu Biskupskome ordinarijatu. Nakon Drugoga svjetskoga rata to područje je nacionalizirano (čitaj ukradeno Crkvi) i ima površinu 79248 četvornih metara. Skupština Općine Mostar bila je vlasnik od nacionalizacije. No, što je prava i tužna istina koju prekriva današnje „partizansko“ groblje? U drugoj polovini siječnja i veljače 1945. u režiji OZNA-e bili su prikupljani ratni zarobljenici i civili, mostarski Hrvati. Prikupila ih je na mjestu današnjega stadiona NK Zrinjski, na padinama Bijeloga Brijega, gdje je tada bila vojarna Zapadni logor.

Na mjestu današnjega „partizanskog“ groblja počinjen je masovni komunistički zločin. Ubijeni mostarski Hrvati, za to postoje svjedoci i dokumenti, bačeni su na istome mjestu u nekoliko masovnih grobnica ili su odvoženi na stratišta u Istočnoj Hercegovini. Komunistička vlast je nacionalizacijom (krađom) to zemljište oduzela Katoličkoj crkvi i eto pretvorila ga u groblje gdje se donose imena onih koji tu nisu ukopani, a skrivaju se imena onih koji su tu bačeni u grupne grobnice. Novozasađenim borovim mladicama prekriveni su tragovi toga zločina, a radi dodatnoga prekrivanja zločina, 1965. godine, tu je izgrađeno „partizansko“ groblje simbolična značenja. Na tome groblju nema posmrtnih ostataka partizana, jer bi time bili izmiješani s tijelima ubijenih nepodobnih Hrvata. Mnoštvo simboličnih nadgrobnih kamena dodatno prikriva pristup masovnim grobnicama koje su dokaz strahovite komunističke represije. Ovo nacionalizirano zemljište do danas nije vraćeno Crkvi.

Dakle, ako bismo iskreno, a hoćemo, svi ti samozvani antifašisti (Antife) su se, zapravo, poklonile nevinim žrtvama – Hrvatima koje su upravo partizani mučki poubijali u jame bacali, pa onda na njihovim stratištima sebi gradili spomen-obilježje.

Najsmješnije je, da nije tragično, to što su to „partizansko“ groblje na dan Europe stavili u boje suvremene Europe. Sad, tako ispada, Europu slave potomci onih jugokomunista koji su po svojim ideološkim istomišljenicima tijekom četrdeset pet godina postojanja Jugoslavije govorili, pisali i djecu učili da iz Europe dolazi svako zlo.

Europu su sotonizirali, da bi se danas kitili europskim vrijednostima. Baš se rugaju sa zdravim razumom. Onda su se na tome mjestu okupili pro bošnjački lideri na čelu s Denisom Zvizdićem i Fadilom Novalićem. To je bio očit predizborni skup SDA-a, a ne nikako sjećanje na bilo koga ili bilo čije žrtve.

Onda Fadil Novalić kaže: „Partizani nisu bili obični ljudi.“ Tako je, Fadile. Istina je da većina partizana nisu bili obični ljudi, bili su ubojice bez suda i presude, bili su pripadnici jednoumlja, bili su čuvari sustava zločinca Tita, bili su protiv demokracije, bili su za progon i ubojstvo imigranata, bili su za to da Muslimani nisu narod i da nemaju ljudska prava itd. Od svega je najtužnije to što upravo Bošnjaci, od svih naroda bivše države, imaju najmanje razloga komemorirati na partizanskome groblju. Zašto? Pa većina Muslimana (danas Bošnjaka) su bili vojnici NDH i ustaše. Potom jer su u Jugoslaviji bili prešućivani i nisu priznati kao narod sve do 1971., kada postaju konstitutivni. Potom jer su ti partizani ideološki zatvarali i mučili njihovog vođu Aliju Izetbegovića, ubijali ideje (a vjerojatno i tijelo) muslimanskoga predstavnika u bivšoj Jugi Džemala Bijedića i mnoge druge.

Također čudi da su na ovaj bošnjačko-unitaristički predizborni skup došli predstavnici Pravoslavne crkve iz Mostara. Oni očito love u mutnome pa se u Mostaru malo priklanjaju Bošnjacima, a kada trebaju novac od zapadnohercegovačkih poduzetnika, onda Hrvatima. Licemjerno!

Što treba učiniti? Vratiti Katoličkoj crkvi njezinu zemlju. Mit o „partizanskome“ groblju raskrinkati. Žrtve nevine ekshumirati. Dužno poštovanje svim pokojnicima dati, bili oni partizani, ustaše, domobrani ili pripadnici međunarodnih vojnih postrojbi. Mrtvi, što čine ostatci komunističkoga sjemena, ne smiju biti razlogom novih nesnošljivosti i podjela. Uz to molimo da Bog bude milostiv svim žrtvama ma s koje strane dolazili.

Objava Partizanska haranga u Mostaru pojavila se prvi puta na Republika.

Za četvrtak, 13. veljače u 18 sati najavljena je promocija razglednica narodnih heroja Mostara u Kongresnoj dvorani hotela ‘Bristol’. Za petak, 14. veljače, u Pozorištu lutaka Mostar u 19 sati najavljeno je premijerno prikazivanje partizanskog igranog filma snimljenog 2019. u Sloveniji ‘Proboj’, redatelja Dejana Baboseka.

Za taj dan najavljeno je i polaganje cvijeća na spomen obilježjima na nekoliko mjesta u Mostaru.

U subotu, 15. veljače, planira se središnja manifestacija obilježavanja 75 godina oslobođenja u 2. Svjetskom ratu i to posjetom Partizanskom groblju u Mostaru, odnosno, polaskom sa Musale, mimohodom preko Španjolskog trga, Trga hrvatskih velikana – Rondoa, do Partizanskog spomen groblja gdje će se održati svečani program, obraćanja i dodjela priznanja te biti položeni vijenci i cvijeće.

/Republikainfo.com/

Objava Dan antifašizma i partizanski mimohod Mostarom pojavila se prvi puta na Republika.

U cijelosti prenosimo intervju:

Na Partizanskom groblju u Mostaru, spomen obilježju proglašenom nacionalnim, obilježio se Dan Europe i Danpobjede nad fašizmom. Dok su na “Partizansko” došli svi ministri Bošnjaci iz SDA i SBB BiH, a poseban značaj dao je i šef Izaslanstva EU u BiH Lars Gunnar Wiegemark, kratka svečanost i polaganje vijenaca protekla je bez ijednog hrvatskog političkog predstavnika u vlasti. Nije bilo niti mostarskog gradonačelnika Ljube Bešlića, koji je, kako se moglo protumačiti iz njegovih istupa, potpuno ignoriran.

Tzv. hrvatska strana tvrdi da su posrijedi manipulacije antifašizmom i Partizanskim grobljem, a postavljaju i pitanje i netransparanetnih finacijskih tokova u samoj obnovi ovog nadaleko poznatog spomenika mostarskim i hercegovačkim antifašistima.

Profesor Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, prof. dr. sc. Mile Lasić , upravo na 09. svibnja promovirao je svoju novu knjigu “Mostarsko-europske priče 2015.-2017.” i kod njega nema nikakve dvojbe oko manipulacije Partizanskim grobljem. Profesor vrlo oštro kritizira manipulaciju i samim antifašizmom i to u dnevno-političke svrhe, navodeći da su sve strane “braća rođena”.

Je li posrijedi manipulacija Partizanskim grobljem u Mostaru i zašto se čini da samo Bošnjaci imaju ekskluzivitet pripadnosti antifašizmu, iako među istaknutim članovima i liderima hrvatskih nacionalnih stranaka danas politički djeluju osobe koji su se u bivšoj Jugoslaviji deklarirali kao antifašisti, komunisti itd?

Partizansko groblje u Mostaru je idealan toponim za manipulaciju gradom Mostarom, kako bi se njegovao privid da su tobož njegovi građani podijeljeni na antifašiste i fašiste, pri čemu se implicite prva atribucija rezervira za neupitne „patriote“, a to bi kao bili Bošnjaci i oni koji vole Bosnu na način političkog Sarajeva, a to su oni među Srbima i Hrvatima koji govore tzv. poželjnim glasom, dok se fašizam i implicite i izravno veže za Hrvate (i Srbe), ma kako se ljudi iz ovih bh. identiteta ponašali i u Drugom svjetskom ratu i u „antijugoslavenskim ratovima“ 1991. -1995.

Uistinu je sramotno što su, prvo, srpske i crnogorske vojske i paravojske uradile početkom posljednjih ratova diljem Hrvatske i BiH, pa potom i hrvatske i bošnjačke jedni drugima i „trećima“, ali je odvratno i što sve prešućuje „političko Sarajevo“ odnosno „ antinacionalistički nacionalizam“ bošnjačkih boja kad je riječ o počinjenim sramotama i prema Hrvatima i Srbima u proteklim ratovima.

Svi nacionalizmi, uzeti zajedno, ili promatrani odvojeno, pa taman tepali sebi da su patriotizmi, ne žele znati za Jaspersovo razumijevanje „pitanja krivnje“, koje u osnovi znači da se ne može pobjeći od odgovornosti u političkom, moralnom i metafizičkom pogledu, pa ako niste „luk ni jeli ni mirisali“ u sramotama koje smo počinili jedni drugima, to jest kad ne snosite kaznenu odgovornost. Utoliko su mi podjednako gadljivi manipulatori tuđom odgovornosti i tobožnjom vlastitom nevinošću, ma koje nacionalnosti bili.

I posebice su odvratne i licemjerne tzv. neupitne patriote i tzv. ljevičari i tzv. građani u političkom Sarajevu, koji govore samo o „Partizanskom groblju u Mostaru“ i o „slučaju Mostar“, a ne vide da je cijela BiH „zemlja slučaj“. Ne pada im ni na pamet da u sagledavanju tragedije koja nam se dogodila pođu od Kazana i silosa u Tarčinu, kako bi dostojanstveno obilježili stradanja Srba u Bradini, ili Hrvata u Trusini i Uzdolu, ili u Grabovici, kako bi potom bila uvjerljivija i njihova priča o Partizanskom groblju u Mostaru i cijelom Mostaru.

Njihovo ponašanje je jednako ponašanju onih Hrvata koji još uvijek ne vide sramote u Mostaru, na Heliodromu, ili u Gabeli, kao ni strahotne zločine počinjene u Ahmićima i u Srednjoj Bosni u hrvatsko ime. Uostalom, jednako je i ponašanju oni Srba koji ne žele znati za Srebrenicu i druga sramotna opkoljavanja sela i gradova i masovne zločine nad Bošnjacima i u Sarajevu i u Podrinju i u Prijedoru. Sve su to „braća rođena“, pozivali se na patrioizam i antifašizam, ili ne, jer ne žele ni čuti za pošten govor o stradanju Drugih i Trećih, pa su takvi viktimizacijski narativi samo u službi budućih ratnih ciljeva. Time definitivno strada kritička kultura sjećanja, ma koliko bi nam bila prijeko potrebna. O njoj čestito govore usamljenici s margine.

Zašto je velika pozornost usmjerena samo na Mostar, posebice ako je poznato da su i drugi spomenici antifašizmu u BiH u vrlo lošem stanju ili su potpuno uništeni. Da spomenemo, između ostalih, onaj u Bugojnu, Vracama, itd.?

Uistinu su sramotno zapušteni, poput Bogdanovićeve „replike Gradu“ u Mostaru, ili posve uništeni, poput onog preoranog u Bugojnu ili miniranog na Makljenu, ili one „Ruže“ u Širokom Brijegu. U pravilu su brojni partizanski spomenici diljem BiH obečćašćeni ili obesmisleni. A među njima su i spomenici na Sutjesci i na Vracama i Muzej revolucije u Jablanici, koji je dokazano korišten kao logor za Hrvate, čime se unižava i sjećanje na „Bitku na Neretvi“, svjesno ili nesvjesno, svejedno je.

Uostalom, u ukupno 331.om logoru za Hrvate, osnovanim od Armije BiH, pobijeno je čak 632. ljudi, bh. građana i državljana hrvatskog i katoličkog identiteta, pa nikomu ništa. Tek se stidljivo u isti mah spominju tu i tamo i strahotni zločini HVO-a u Ahmićima i Armije BiH u Trusini, iako ih povezuju i zloćudne ideologije i strane i domaće obavještajne službe, uostalom kao i druge zločine diljem BiH, a ne samo vremenske koincidencije, koje to i nisu bile. Političkim zločincima-pokroviteljima i njihovim ideolozima, a ne samo pukim počiniteljima, nije u interesu da se konačno sazna što se sve dogodilo i u Srednjoj Bosni i u Hercegovini, pa se zbog toga manipulira i „Mostarom“ i svim drugim „slučajevima“, zapravo našim tragedijama, zbog čega su i svi normalni građani BiH, bez obzira na vjeru i naciju, u isto vrijeme i taoci i supočinitelji sramota koje smo uradili jedni drugima.

Meni je sve ovo nepodnošljivo gadljivo, o čemu i svjedoče moje knjige „Kultura sjećanja“ i „Prokletstvo kulture selektivnog sjećanja“, kao i pojedinačni prosvjedi protivu „Groblja mira na brdu Bile iznad Mostara“, te uopće protivu logike autoviktimizacije, jer ne vodi nikuda drugdje do u sunovrat u barbarizam…

Je li, možda, posrijedi manipulacija antifašizmom ‘fašistički antifašizam”, kako to neki govore, kao i dodvoravanje biračima?

Da, posrijedi je naprizemnija manipulacija žrtvama kako bi sve ostalo za sva vremena kako je sada: u potpuno odijeljenim političkim i drugim „realnostima“, uz posvemašnje odsustvo i morala i pravnodržavnosti!

Što se događa na Partizanskom groblju u Mostaru i kako je simbol antifašizma postao simbolom podjela?

Pa, već sam odgovorio na ovo pitanje. Dodat ću tek da gradske vlasti nemaju interesa a nisu ni dorasle civilizacijskoj zadaći: vraćanja dostojanstva Gradu i njegovim ljudima, te tim putom povratku gospodstva u komunikaciji među građanima, ma koje vjere i nacionalnosti bili. Ali, nisu dorasli zadaći ni oni koji bi rado uzeli i Partizansko groblje i kritičku kulturu sjećanja pod svoje okrilje, jer nisu načistu s time da su ovomu Gradu i u cijeloj BiH opasnije linije podjele linijama „svjetskog ethosa“ od onih po vjerskom i nacionalnom, ideološkom i političkom šavu. Prepuna je BiH – i Mostar i Sarajevo i Banja Luka – licemjera a premalo je u njima istinskih moralnih i čestitih i ljudi. Ako ih i ima, tad su negdje na marginama društva…

Objava Mile Lasić: O antifašizmu i manipulacijama – Sve su to „braća rođena“, pozivali se na patrioizam i antifašizam ili ne, ne žele čuti o stradanju Drugih i Trećih pojavila se prvi puta na Republika.