Lijes s tijelom Benedikta XVI. iznesen je iz bazilike sv. Petra u 8:45. Od 2. do 4. siječnja pred njegovim odrom u bazilici, Papi emeritusu počast je iskazalo oko 200 tisuća vjernika. U srijedu navečer molitvu uz zatvaranje lijesa predvodio je kardinal kamerlengo Kevin Joseph Farrell. Tom prilikom u čempresov lijes urešen Benediktovim papinskim grbom, uz njegovo tijelo odjeveno u liturgijsko ruho, položen je palij, medalje i novčići iskovani u njegovom pontifikatu (2005. – 2013.) i rogito – zapis s kratkim životopisom kojega je prethodno pročitao ravnatelj papinskih liturgijskih slavlja, mons. Diego Ravelli.

Lijes je iznesen uz tihu pratnju orgulja te položen na tlo ispred oltara na Trgu sv. Petra. Na njega su potom ravnatelj papinskih liturgijskih slavlja mons. Diego Ravelli i mons. Gänswein stavili otvoreno Evanđelje, a pored je gorjela uskrsna svijeća. Odlazeći, Benediktov tajnik je, poklonivši se, poljubio lijes.

Uslijedila je krunica Blažene Djevice Marije koju su zajedno molili okupljeni vjernici, svećenici koji su u albama i štolama bili ispred oltara te biskupi koji su odjeveni u misnice bili s lijeve strane oltara.

Prije početka euharistijskog slavlja papu Franju su u kolicima dovezli do sedesa i odjenuli ga crvenom štolom i plaštem. Potom su ostali suslavitelji, među kojima patrijarsi i kardinali, sa služiteljima, u procesiji iz bazilike došli na mjesto slavlja.

Papa Franjo je sa sedesa ispred oltara predvodio uvodne obrede. Prvo čitanje iz Knjige proroka Izaije (29, 16 – 19) naviješteno je na španjolskom, Psalam 22 otpjevan je na latinskom, a drugo čitanje Prve Petrove poslanice (1, 3 – 9) pročitano je na engleskom jeziku.

Uslijedio je navještaj odlomka Evanđelja po Luki (23, 39 – 46) na talijanskom jeziku. Evanđelistar je bio urešen metalnim plenarijem koji je korišten i na sprovodu sv. Ivana Pavla II., 8. travnja 2005., koji je kao dekan Kardinalskoga zbora predvodio Joseph A. Ratzinger. Taj plenarij kopija je bjelokosnoga plenarija zagrebačke katedrale, koja je darovana papi Ivanu Pavlu II. u povodu pohoda Hrvatskoj 1998. godine.

Papa Franjo je potom održao homiliju.

Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj! Posljednje su to riječi koje je Gospodin izgovorio na križu, takoreći njegov posljednji dah, kao potvrda onoga što je karakteriziralo cijeli njegov život: stalno predanje samoga sebe u ruke Oca svojega. (…) Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj! To je poziv i program života koji On šapće i želi poput lončara oblikovati srce pastira, sve dotle da u sebi ima iste osjećaje kao i u Kristu Isusu, rekao je papa Franjo na početku.

Sveti Otac potom je govorio o zahvalnoj predanosti služenju Gospodinu i njegovu narodu koje je plod prihvaćanja potpuno besplatnog dara: „Ti pripadaš meni… ti pripadaš njima“, šapće Gospodin, „u dlanove sam te svoje urezao, ti si pod skutima srca moga. Ostani u mojem naručju i pruži mi ruke.“

„To je Božja susretljivost i njegova blizina kadra dati se u krhke ruke svojih učenika, kako bi mogli hraniti njegov narod i reći zajedno s njim: uzmite i jedite, uzmite i pijte, ovo je tijelo moje koje se za vas predaje“, pojasnio je.

Govoreći o molitvenoj predanosti koja se oblikuje i tiho pročišćava između kušnji i proturječja s kojima se pastir mora suočiti i povjerljivog poziva da pase svoje stado, Sveti Otac je rekao: „Poput Učitelja, nosi na svojim plećima teret posredovanja i napor pomazanja svog naroda, osobito u situacijama kad se dobro mora boriti da prevlada i kad je dostojanstvo naše braće i sestara ugroženo. U susretu kojim rađa taj zagovor Gospodin daruje duh krotkosti koji je kadar razumjeti, prihvatiti, nadati se i staviti sve na kocku, bez obzira na nerazumijevanja na koja bi se pritom moglo naići. To je nevidljiva i nedokučiva plodnost, koja se rađa iz svijesti o tome u koga se stavilo pouzdanje. To je povjerenje rođeno iz molitve i klanjanja, kadro razlučiti što se očekuje od pastira i uskladiti njegovo srce i njegove odluke s Božjim vremenima: ‚Pâsti znači ljubiti, a ljubiti znači također biti spreman trpjeti. Ljubiti znači: dati ovcama istinsko dobro, hranu Božje istine, Božje riječi, hranu njegove prisutnosti.‘“

Papa Franjo protumačio je i predanost podržanu utjehom Duha, koji mu uvijek prethodi u poslanju: u strastvenom nastojanju da prenosi ljepotu i radost Evanđelja (usp. apostolska pobudnica Gaudete et exsultate, 57), u plodnom svjedočenju onih koji, poput Marije, ostaju na mnogo načina podno križa, u onom bolnom, ali postojanom miru koji niti napada niti porobljuje; i u upornoj ali strpljivoj nadi da će Gospodin ispuniti svoje obećanje, kao što je obećao ocima našim i potomstvu svome dovijeka.

„Čvrsto vezani uz posljednje Gospodinove riječi i uz svjedočanstvo koje je obilježilo njegov život, i mi, kao crkvena zajednica, želimo slijediti njegove stope i povjeriti našeg brata u Očeve ruke: neka te milosrdne ruke nađu gdje u njegovoj svjetiljci gori ulje evanđelja koje je širio i svjedočio tijekom svoga života“, rekao je Sveti Otac.

„Sveti Grgur Veliki, na kraju Pastoralnog pravila, pozvao je i potaknuo jednog prijatelja da mu pruži to duhovno društvo: ‚Usred oluja moga života tješi me pouzdanje da ćeš me ti, snagom svojih molitava, održati na površini i da ćeš mi, ako me teret mojih grijeha obori i ponizi, pomoći svojim zaslugama da se pridignem.‘ To je svijest pastira da ne može sam nositi ono što, zapravo, sam nikada ne bi mogao ponijeti, te se, stoga, zna preporučiti molitvi i brizi narodu koji mu je povjeren. Vjerni Božji narod je taj koji, sabran, prati i povjerava život onoga koji je bio njegov pastir. Poput žena na grobu o kojima čitamo u Evanđelju, ovdje smo s mirisom zahvalnosti i pomašću nade da mu, još jednom, iskažemo ljubav koja ne prestaje; želimo to učiniti s istim pomazanjem, mudrošću, tankoćutnošću i predanošću koje je on obilno razdavao godinama. Želimo zajedno reći: ‘Oče, u tvoje ruke predajemo duh njegov’. Benedikte, vjerni Zaručnikov prijatelju, neka tvoja radost bude potpuna kad konačno i zauvijek čuješ njegov glas!“, istaknuo je u homiliji papa Franjo.

Nakon homilije uslijedila je tišina od nekoliko minuta.

Sveopća molitva izrečena je na njemačkom, francuskom, arapskom, portugalskom i talijanskom jeziku.

Slavlje je nastavljeno euharistijskom službom koju je kod oltara u Papino ime predvodio dekan kardinalskog zbora Giovanni Battista Re.

Nakon popričesne molitve uslijedio je obred molitve preporuke i posljednjeg pozdrava koji je predvodio Sveti Otac, a kardinal Re je okadio i blagoslovljenom vodom poškropio lijes. Nakon što je otpjevan evanđeoski hvalospjev Veliča, tijelo Benedikta XVI. je kroz baziliku preneseno do kripte. Prije ulaska u baziliku, papa Franjo se pomolio dotaknuvši lijes te izrekao blagoslov.

Uslijedili su sprovodni obredi. Na lijes je postavljena vrpca s pečatima Kaptola svetog Petra (Capitolo di San Pietro), Papinske kuće i Ureda za liturgijska slavlja (Casa Pontificia; Ufficio delle Celebrazioni liturgiche del Sommo Pontefice). Potom je lijes položen u veći lijes od cinka koji je zavaren i zapečaćen te stavljen u drveni kovčeg. Tijelo Benedikta XVI. pokopano je u grobnicu u kojoj je do beatifikacije bilo tijelo Ivana Pavla II. Ponad grobnice nalazi se reljef Blažene Djevice Marije sa Sinom među anđelima, Stvoritelja među kerubinima hrvatskoga renesansnog kipara Ivana Duknovića.

Obredi za papu emeritusa slavljeni su po primjeru sprovoda za vladajućeg papu s nekim izvornim elementima te prilagodbama, a neki su elementi izostavljeni. Slavlje je prema želji Pape emeritusa bilo obilježeno jednostavnošću koja je karakterizirala život tog „poniznog sluge u vinogradu Gospodnjem“. U njemu je sudjelovalo oko 130 kardinala, 400 biskupa i 3700 svećenika. Među njima su bili zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, zadarski nadbiskup Želimir Puljić, riječki nadbiskup Mate Uzinić te požeški biskup Antun Škvorčević i bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak. U ime Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine sudjelovao je umirovljeni vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić. Kao izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora sudjelovala je saborska zastupnica Marijana Petir, a u ime Vlade Republike Hrvatske ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek te ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman.

Među 50 tisuća okupljenih vjernika na Trgu sv. Petra i u Via della Conciliazione bili su i hodočasnici iz Hrvatske. Također su došle i skupine njemačkih hodočasnika. Neki od njih bili su odjeveni u narodne nošnje Benediktove rodne Bavarske, a nosili su i njemačke i bavarske zastave. Na trgu su se mogli vidjeti i transparenti „Santo subito“ i „Danke Papst Benedikt!“ Na kraju slavlja, prije nego li su papa Franjo i suslavitelji ušli u baziliku sv. Petra, iz mnoštva su se čuli uzvici: „Santo subito!“ (Odmah svetac!) i „Benedetto!“

(Izvor: IKA)

Objava Papa Franjo predsjedao sprovodnom misom za Benedikta XVI. pojavila se prvi puta na Republika.

Poglavar Katoličke crkve papa Franjo je u svom kratkom obraćanju tijekom opće audijencije u srijedu pozvao vjernike da se mole za 95-godišnjeg Benedikta koji je, kako je rekao, “jako bolestan”, a njemački mediji, među kojim i Drugi program njemačke televizije ZDF prenose da je papa na “samrtnoj postelji”. Nakon audijencije papa Franjo je posjetio svog prethodnika.

Molitva na društvenim mrežama

Pozivu na molitvu pridružili su se visoki crkveni dužnosnici i biskupije na više kontinenata. Biskupska konferencija SAD-a, na primjer, objavila je molitvu za Benedikta na Instagramu; i predsjednik Francuske biskupske konferencije oglasio se na društvenim mrežama.

I kelnski nadbiskup Rainer Maria Woelki, kojega je Benedikt imenovao kardinalom 2012., pridružio se pozivu na molitvu, kao i drugo svećenstvo. Među njima su bili Georg Bätzing, predsjednik Njemačke biskupske konferencije i biskup Limburga, minhenski nadbiskup i kardinal Reinhard Marx, te biskup Rudolf Voderholzer iz Regensburga.

Benedikt očito ne želi biti smješten u bolnicu

Prema izvještajima novinske agencije Ansa, 95-godišnji Benedikt je nekoliko dana imao problema s dišnim organima. A iz Vatikana je priopćeno da se Benediktovo zdravstveno stanje pogoršava i da su njegove vitalne tjelesne funkcije sve lošije, “uključujući i funkcije srca”.

Jučer je glasnogovornik Vatikana rekao da je situacija “pod kontrolom” i da se Benedikt nalazi pod stalnim liječničkim nadzorom. Prema ranijim izvještajima, on ne želi biti smješten u bolnicu, a u njegovoj rezidenciji u nekadašnjem samostanu Mater Ecclesiae u Vatikanskim vrtovima postoji sva nužna medicinska oprema, prenosi Deutsche Welle.

/Desk/

Objava Papa Benedikt XVI. na samrti pojavila se prvi puta na Republika.

Benedikt, koji je odstupio s dužnosti 2013. godine i ostao čvrsto vjeran tradicionalnoj crkvenoj filozofiji, s vremena na vrijeme kritizira Crkvu u svojoj rodnoj Njemačkoj, koja ima liberalnije stavove. Na primjer, nekolicina njemačkih katoličkih biskupija prekida s uputama Vatikana odobravajući gay brakove.

To ga je učinilo kontroverznom figurom u Njemačkoj. Također postoje bojazni da Benedikta u mirovini huškaju konzervativne frakcije Crkve kako bi se usprotivio liberalnijim stajalištima trenutnog pape Franje, iako on nije otišao tako daleko kao neke njemačke crkve.

“Sve dok samo dužnost, a ne i srce i duh, govore u službenim crkvenim tekstovima, egzodus iz svijeta vjere će se nastaviti”, napisao je Benedikt u komentarima koji će biti objavljeni u sljedećem broju časopisa Herder Korrespondenz.

Rođen kao Joseph Ratzinger, 94-godišnji papa rekao je da je očekivao “uistinu osobno svjedočanstvo vjere od glasnogovornika Crkve.”

Umjesto toga, bivši papa kritizirao je da u crkvenim institucijama, od bolnica do škola i karitasa, mnogi ljude koji drže ključna mjesta ne dijele unutarnju misiju evanđelja crkve te često “zamagljuju svjedočanstvo ove institucije.”

Papa emeritus rekao je da su u njemačkoj Katoličkoj crkvi službene tekstove pisali uglavnom ljudi “kojima je vjera samo rutina.”

“U tom smislu, moram priznati da za veliki dio službenih crkvenih tekstova u Njemačkoj, fraza ‘crkvena rutina’”, zaista vrijedi.

/Republikainfo.com/

Objava Bivši papa Benedikt XVI. oštro kritizirao njemačku crkvu pojavila se prvi puta na Republika.

“Isto se primjenjuje na pobačaj i stvaranje ljudi u laboratorijima”, rekao je 93-godišnji bivši kardinal Joseph Ratzinger izražavajući “strah od duhovne snage Antikrista”.

Citirani dio, prema njemačkoj agenciji dpa, nalazi se u posljednjim poglavljima opsežne knjige. I taj će, svakako, izazvati najviše reakcija jer papa u miru iznosi uvjerenje da je moderno društvo u procesu “formuliranja antikršćanskog vjerovanja”. Uz pomoć autora Petera Seewalda, papa emeritus Joseph Ratzinger otkrio je svoje oštro protivljenje modernim trendovima seksualnosti, pobačaju i genetskom istraživanju na ljudima.

Ima tu i slatkih detalja. “Jeste li ikad voljeli djevojku?”, pita Seewald – “Možda”, odgovara Benedikt. – “Znači li to da jeste?” – “Moglo bi se tako protumačiti”.

Na više od 1000 stranica Seewald hvali Ratzingera kao papu koji je nastojao otvoriti Katoličku Crkvu suočenu sa seksualnim skandalima svećeništva za razliku od mnogih kritičara koji ne vide ništa osim prikrivanja.

Autor također odbacuje široko rasprostranjenu tezu da se budući papa promijenio iz naprednog u nazadnog kao odgovor na studentske nemire 1968.

Benedikt XVI. se 2013. godine povukao s papinskog položaja nakon niza skandala u Vatikanu.

Upitan o često ponavljanoj tvrdnji da je kao papa naišao na “mnoge blokade” tijekom čelnišva u Rimskoj kuriji, Benedikt XVI odgovora: “Blokade su dolazile više izvana nego iz Kurije. Nisam želio samo promovirati prije svega pročišćenje u malom svijetu Kurije, već u Crkvi u cjelini. Dalje objašnjavajući svoja razmišljanja, dodao je da su “u međuvremenu događaji pokazali da je kriza vjere također dovela posebno do krize kršćanske egzistencije.” Ovo je, nastavio je, ono što “Papa mora imati pred očima.”

A zatim ističe kako su problemi poput curenja dokumenata s njegovog radnog stola, poznati kao VatiLeaks, uznemirujući. No, prema njegovom mišljenju, prava prijetnja Crkvi i s time Petrovoj stolici ne proizlazi iz takvih stvari, već iz svjetske diktature naizgled humanističkih ideologija. ” Suprotstaviti se toj diktaturi”, objašnjava Benedikt, “znači isključenje iz osnovnog konsenzusa u društvu“.

U svom govoru 18. travnja 2005. godine, neposredno prije izbora za papu, još kao kardinal Ratzinger, uveo je termin “diktatura relativizma”. Citat prema vatikanskom prijevodu govora na engleski: “Danas je postojanje jasne vjere utemeljene na vjerovanju Crkve često označeno kao fundamentalizam. Dok je relativizam, tj. prepuštanje pojedinca da bude “bacan ovamo i onamo, nošen doktrinom svakog novog vjetra”, čini se jedini stav koji se može nositi s modernim vremenom. Gradimo diktaturu relativizma koja ništa ne prepoznaje kao definitivno i čiji se konačni cilj sastoji isključivo od vlastitog ega i želja”. I zatim nudi odgovor: “Mi, međutim, imamo drugačiji cilj: Sin Božji, pravi čovjek. On je mjera istinskog humanizma”.

Što donekle podsjeća na grčkog filozofa Protagoru koji kaže da je “čovjek mjera svih stvari”, ali ne neki pojedini, već “čovjek” kao opći pojam.

U knjizi je papa emeritus još jednom istaknuo kako ima vrlo dobre odnose sa svojim nasljednikom papom Franjom. I prema njegovim riječima, to prijateljstvo ne samo da “traje, nego je i ojačalo”.

Navode se i neki detalji oko izbora Ratzingera za papu 2005. godine. Tomu se, piše Seewald, posebno protivio kardinal Carlo Maria Martini. Ratzinger je izabran drugog dana konklave, 19. travnja 2005. godine. Glavni konkurent mu je bio kardinal Jorge Bergoglio, današnji papa Franjo. U prvom je krugu izbora Ratzinger dobio 47 glasova, a Bergoglio 10.

‘Sankt Gallen Group’, koju je navodno vodio Martini, a u kojoj su djelovali i kardinali Danneels, Lehmann i Kasper pokušala je pronaći svog kandidata kako bi blokirali Ratzingera i zatim pristali na kompromisnog. No, situacija se nije razvijala kako su planirali pa su glasovi koje je u prvom krugu dobio kardinal Camillo Ruini otišli Ratzingeru, a glasovi za Martinija su završili kod Bergoglija. I tako je Ratzinger dobio 65 glasova, a Bergoglio 35.

Seewald: “Kad se u 11 sati ujutro krenulo u treći krug glasanja, bilo je jasno da je riječ o nadmetanju dva favorita, Ratizngera i Bergoglija”. A ovaj potonji je tada pozvao da se glasa za Nijemca jer je smatrao da još nije vrijeme za papu Latinoamerikanca. Prvi je postao papa tada, a drugi je također postao papa 2013. godine.

(Izvor: EurActiv)

Objava Papa u miru, Benedikt u biografiji: Antikrst djeluje u modernom društvu koje formulira antikršćansko vjerovanje pojavila se prvi puta na Republika.