Nedavna izjava glumca Brada Pitta da je, nakon sedam godina trijeznosti, ponovno počeo piti alkohol, ali u „znatno umjerenijoj mjeri“, izazvala je brojne reakcije. Osim rasprave o njegovoj osobnoj odluci, slučaj je otvorio šire pitanje: mora li osoba koja se u prošlosti borila s alkoholom zauvijek odustati od njegova konzumiranja?

Dugogodišnje uvjerenje da je oporavak moguć isključivo uz potpunu apstinenciju sve se više preispituje u medicinskim krugovima. Stručnjaci danas govore o različitim oblicima oporavka, uključujući i smanjenje konzumacije alkohola, prenosi CNN.

Oporavak nije uvijek jednak potpunoj apstinenciji

Dr. Smita Das, psihijatrica specijalizirana za ovisnosti sa Sveučilišta Stanford, ističe da se pristup liječenju poremećaja uzrokovanog konzumacijom alkohola tijekom posljednjih godina značajno promijenio.

Medicinska struka sve više prihvaća koncept „spektra oporavka“, koji obuhvaća potpunu apstinenciju, ali i mogućnost prestanka prekomjernog pijenja te smanjenja konzumacije na razinu koja više ne uzrokuje ozbiljne probleme.

Poremećaj uzrokovan konzumacijom alkohola, poznat pod kraticom AUD, službeno je definiran u petom izdanju Dijagnostičkog i statističkog priručnika za duševne poremećaje (DSM-5). Riječ je o stanju u kojem učestalo ili prekomjerno pijenje postaje teško kontrolirati i dovodi do problema u obitelji, na poslu, u školi ili drugim područjima života.

Ovisno o broju simptoma, poremećaj se može klasificirati kao blag, umjeren ili težak.

Nova definicija oporavka

Američki Nacionalni institut za zlouporabu alkohola i alkoholizam (NIAAA) 2022. godine objavio je novu definiciju oporavka. Prema toj definiciji, oporavak uključuje proces ili ishod u kojem osoba postiže remisiju poremećaja i prestaje s prekomjernim konzumiranjem alkohola.

Remisija podrazumijeva da osoba više ne ispunjava kriterije za poremećaj, osim eventualne žudnje za alkoholom. Oporavak se pritom promatra kroz različita razdoblja – od početne i rane remisije do dugotrajne i stabilne remisije.

Stručnjaci naglašavaju da oporavak uključuje i druge aspekte života, poput:

• poboljšanja fizičkog i mentalnog zdravlja
• kvalitetnijih međuljudskih odnosa
• socijalne podrške
• duhovnosti
• ispunjavanja osnovnih životnih potreba
• poboljšanja općeg životnog funkcioniranja.

Takav pristup može olakšati pristup liječenju jer osobe ne moraju imati osjećaj da moraju biti „savršene“ kako bi se njihov napredak smatrao oporavkom.

Je li apstinencija ipak sigurnija opcija?

Iako medicina sve više priznaje različite oblike oporavka, stručnjaci ističu da potpuna apstinencija i dalje najbolje funkcionira za većinu ljudi.

Prema istraživanjima NIAAA-e, osobe koje prestanu konzumirati alkohol često ostvaruju najveći napredak u fizičkom zdravlju, kvaliteti života i psihosocijalnom funkcioniranju. Istodobno, dokazi pokazuju da i prestanak prekomjernog pijenja može dovesti do značajnih i dugoročnih poboljšanja.

Jedno istraživanje iz 2019. godine pokazalo je da su osobe koje su postigle potpunu apstinenciju i one koje su prestale s prekomjernim pijenjem imale slične troškove zdravstvene skrbi pet godina nakon liječenja. Također su zabilježile slične rezultate u psihosocijalnom funkcioniranju.

S druge strane, istraživanje iz 2025. godine pokazalo je da su osobe koje su nastavile piti imale veću vjerojatnost ponovne pojave problema s alkoholom.

Izreka „jednom alkoholičar, uvijek alkoholičar“

Stav da osoba koja je jednom razvila ovisnost o alkoholu nikada više ne smije piti povezuje se s pristupom organizacija koje zagovaraju potpunu apstinenciju, među kojima je najpoznatiji pokret Anonimnih alkoholičara (AA).

Dr. Michael Joshua Ostacher iz Američkog psihijatrijskog udruženja navodi da se izraz „alkoholičar“ često koristi unutar organizacije Anonimnih alkoholičara za opisivanje njezinih članova.

Prema riječima stručnjaka, takav pristup temelji se na shvaćanju da je poremećaj uzrokovan konzumacijom alkohola neizlječiva bolest te da kod nekih ljudi čak i mala količina alkohola može pokrenuti povratak ovisničkog ponašanja.

Dr. Das smatra da je izreka „jednom alkoholičar, uvijek alkoholičar“ klinički zastarjela. Ipak, dodaje da za neke ranjive osobe takvo pravilo može predstavljati zaštitnu granicu i spriječiti ih da se upuste u rizične pokušaje kontroliranog pijenja.

Anonimni alkoholičari i programi u 12 koraka dokazano su pomogli velikom broju ljudi diljem svijeta. Međutim, stručnjaci ističu da takvi programi ne odgovaraju svima.

Oporavak ovisi o individualnim okolnostima

Prema riječima dr. Das, mogućnost kontroliranog pijenja može biti veća kod osoba koje:

• nisu imale težak oblik poremećaja
• nemaju neriješene probleme s mentalnim zdravljem
• godinama su bile trijezne
• su promijenile životne okolnosti koje su ranije poticale prekomjerno pijenje
• naučile su upravljati svojim problemima i rizičnim situacijama.

Ipak, ne postoji dovoljno istraživanja koja bi pouzdano pokazala tko može ponovno piti bez opasnosti od povratka problema.

Stručnjaci također upozoravaju da alkohol, neovisno o prethodnoj ovisnosti, nosi zdravstvene rizike. Čak i male količine povezane su s povećanim rizikom od određenih bolesti, uključujući rak, visoki krvni tlak, moždani udar i demenciju.

Važnost iskrene procjene i stručne pomoći

Kada osoba koja se oporavila razmišlja o ponovnom konzumiranju alkohola, dr. Das preporučuje detaljnu procjenu motiva, mogućih rizika i ponašanja koja podržavaju oporavak.

Ako osoba želi piti kako bi se osjećala prihvaćenije u društvu ili smanjila tjeskobu, stručnjaci mogu preporučiti bezalkoholna pića i druge strategije suočavanja. Ako alkohol koristi za opuštanje, važno je razmotriti sigurnije načine smanjenja stresa.

U slučajevima kada osoba ipak odluči ponovno piti, stručnjaci savjetuju postavljanje jasnih granica, izbjegavanje situacija koje su u prošlosti dovodile do prekomjernog pijenja te redovito praćenje vlastitog ponašanja.

Znakovi upozorenja uključuju često kršenje vlastitih pravila, postupno povećavanje dopuštenih količina i povratak ranijih problema.

Za osobe koje se trenutačno bore s alkoholom dostupni su različiti oblici pomoći, uključujući ambulantno ili bolničko liječenje, lijekove i psihoterapiju, poput kognitivno-bihevioralne terapije usmjerene na prevenciju povratka ovisnosti.

Različiti putevi prema oporavku

Uz programe koji zagovaraju potpunu apstinenciju, postoje i skupine koje podržavaju smanjenje konzumacije alkohola. Jedan od takvih primjera je organizacija Moderation Management, koja članovima pruža podršku kroz internetske i susrete uživo.

Njihov program uključuje početno razdoblje od 30 dana bez alkohola, procjenu posljedica pijenja, promjene životnih navika i postavljanje granica za umjerenu konzumaciju.

Stručnjaci naglašavaju da ne postoji jedinstveni put oporavka koji odgovara svakoj osobi. Dok je potpuna apstinencija najprikladnija za mnoge, medicinski pristup sve više prepoznaje i druge oblike napretka – uz uvjet da se odluke donose pažljivo, uz iskrenu procjenu rizika i, kada je potrebno, stručnu podršku.

Objava „Jednom alkoholičar, uvijek alkoholičar“: Zašto je takvo shvaćanje oporavka od ovisnosti zastarjelo pojavila se prvi puta na Republika.

Prema sudskim dokumentima, tehnološka kompanija mogla bi isplatiti do 16,68 milijardi dolara, prenosi BBC.

U sklopu nagodbe Meta će morati uvesti niz novih pravila koja se odnose na tinejdžere. Među njima su dnevna ograničenja vremena provedenog na platformama te onemogućavanje pristupa tijekom noći. Kompanija je prihvatila uvjete nagodbe, ali nije priznala krivnju niti prihvatila optužbe koje su joj stavljene na teret.

Predviđene sigurnosne mjere uključuju i ograničavanje pristupa Facebooku i Instagramu djeci tijekom školskih sati, strože mogućnosti roditeljskog nadzora te pouzdan sustav provjere dobi maloljetnih korisnika.

Meta je u postupku bila optužena za kršenje više saveznih i državnih zakona koji reguliraju privatnost djece. Savezne države koje su pokrenule postupak tvrdile su da je kompanija svoje platforme koristila kako bi “namamila, angažirala i na koncu zarobila mlade i tinejdžere”.

U tužbi se također navodilo da je Meta zanemarivala štetu koju su njezine platforme nanosile “psihičkom i fizičkom zdravlju američke mladeži”.

Glavni državni odvjetnik Distrikta Columbia Brian Schwalb nagodbu je nazvao “povijesnom pobjedom za javno zdravstvo”.

“Sigurnosne značajke koje Meta mora uvesti iz temelja će i odmah promijeniti način na koji mladi koriste Instagram i Facebook”, rekao je Schwalb, N1 Hrvatska.

/Desk/

Objava Iako nije priznala krivnju, Meta pristala platiti više od 16 milijardi dolara zbog izazivanja ovisnosti kod djece pojavila se prvi puta na Republika.

Projekt ‘Svaka droga razara’ preventivna je kampanja usmjerena na podizanje svijesti o štetnim posljedicama zlouporabe droga među djecom, mladima, roditeljima i širom javnošću u Bosni i Hercegovini. Projekt polazi od činjenice da ovisnost nije samo individualni problem, nego složen društveni, zdravstveni, obiteljski i odgojno-obrazovni izazov koji zahtijeva sustavan, stručan i dugoročan odgovor.

Temeljna ideja projekta je da se prevencija ovisnosti ne smije svoditi samo na povremena upozorenja, zabrane ili zastrašivanje mladih, nego mora biti usmjerena na razvoj znanja, životnih vještina, samopouzdanja, emocionalne stabilnosti, odgovornosti i sposobnosti donošenja zdravih odluka. Znanstveno utemeljena prevencija pokazuje da je najdjelotvorniji pristup onaj koji počinje rano, uključuje obitelj, školu i zajednicu te istodobno smanjuje rizične, a jača zaštitne čimbenike u životu djece i mladih.

Projekt provodi Udruga Standard, a kampanju sufinancira Ministarstvo civilnih poslova BiH.

Zlouporaba droga može imati ozbiljne posljedice na fizičko i mentalno zdravlje, obiteljske odnose, školovanje, radnu sposobnost, socijalne veze i ukupnu kvalitetu života. Osobito su ranjivi mladi ljudi jer se nalaze u razdoblju intenzivnog tjelesnog, emocionalnog, kognitivnog i socijalnog razvoja. U tom razdoblju znatiželja, pritisak vršnjaka, potreba za prihvaćanjem, emocionalne teškoće, nesigurnost, izloženost stresu ili nedostatak podrške mogu povećati rizik od eksperimentiranja s drogama i drugim oblicima rizičnog ponašanja.

Zbog toga projekt „Svaka droga razara“ želi mladima poslati jasnu, snažnu i razumljivu poruku: droga ne donosi slobodu, sigurnost ni prihvaćenost, nego može razoriti zdravlje, obitelj, prijateljstva, obrazovanje, budućnost i životne prilike. Istodobno, projekt ne želi samo upozoriti na opasnosti, nego mladima ponuditi pozitivnu alternativu – život bez ovisnosti, odgovorne izbore, zdrave navike, sport, obrazovanje, kreativnost, volontiranje, kvalitetne odnose i aktivno sudjelovanje u zajednici.

Ciljevi projekta

Opći cilj projekta je doprinijeti prevenciji zlouporabe droga i razvoju kulture zdravog, odgovornog i sigurnog življenja među djecom i mladima u Bosni i Hercegovini.

Posebni ciljevi projekta su:
• podići razinu svijesti javnosti o štetnim posljedicama konzumiranja droga;
• informirati mlade o fizičkim, psihičkim, obiteljskim i društvenim posljedicama ovisnosti;
• potaknuti ranu prevenciju u obitelji, školi i lokalnoj zajednici;
• osnažiti djecu i mlade za donošenje odgovornih životnih odluka;
• razvijati kritičko mišljenje i otpornost na negativne utjecaje vršnjaka i okoline;
• poticati zdrave životne stilove, sport, obrazovanje, kreativnost i pozitivne društvene vrijednosti;
• uključiti roditelje, nastavnike, stručnjake i institucije u zajedničko preventivno djelovanje;
• smanjiti stigmu prema osobama i obiteljima pogođenima problemom ovisnosti te potaknuti traženje stručne pomoći.

Znanstveno utemeljena prevencija

Prevencija ovisnosti mora se temeljiti na dokazima, a ne samo na dobrim namjerama. Učinkoviti preventivni programi ne usmjeravaju se isključivo na posljedice droge, nego na cjelokupni razvoj mlade osobe. Takav pristup uključuje jačanje osobnih, obiteljskih, školskih i društvenih resursa koji mladima pomažu da se odupru pritisku, prepoznaju rizike i izaberu zdravije obrasce ponašanja.

U središtu znanstveno utemeljene prevencije nalaze se zaštitni čimbenici. To su okolnosti, vještine i odnosi koji smanjuju vjerojatnost razvoja rizičnog ponašanja. Među najvažnijima su stabilni obiteljski odnosi, jasna roditeljska pravila, emocionalna podrška, dobra komunikacija, školski uspjeh, osjećaj pripadnosti, pozitivni vršnjački odnosi, uključivanje u sport i izvanškolske aktivnosti, razvijeno samopoštovanje i dostupnost stručne pomoći.

S druge strane, rizični čimbenici mogu povećati vjerojatnost eksperimentiranja s drogama. To mogu biti nedostatak roditeljskog nadzora, obiteljski sukobi, nasilje, zanemarivanje, školski neuspjeh, druženje s vršnjacima koji koriste sredstva ovisnosti, dostupnost droga, siromaštvo, emocionalne teškoće, nisko samopoštovanje, osjećaj neprihvaćenosti i nedostatak kvalitetnih sadržaja za mlade. Zbog toga prevencija mora djelovati na više razina: prema pojedincu, obitelji, školi, vršnjačkoj skupini, lokalnoj zajednici i javnosti.

Projekt „Svaka droga razara“ upravo zato povezuje javnu kampanju, edukativne sadržaje, stručne poruke i suradnju različitih dionika. Njegova vrijednost nije samo u širenju informacija, nego u stvaranju društvene klime u kojoj se o ovisnosti govori otvoreno, stručno, odgovorno i bez romantiziranja droge.

Središnje poruke kampanje su:
„Svaka droga razara“
„Jedna odluka može promijeniti sve“
„Biraj život“
„Biraj zdravlje“
„Biraj budućnost“

Poruke kampanje oblikovane su tako da budu kratke, pamtljive i emocionalno snažne. Njihov cilj nije samo upozoriti na štetnost droge, nego potaknuti mlade na promišljanje o vlastitim izborima, vrijednostima i budućnosti. Jedna odluka doista može promijeniti životni put mlade osobe – zato je važno da ta odluka bude donesena na temelju znanja, podrške, samopoštovanja i svijesti o posljedicama.

Preventivni pristup djeci i mladima

U radu s djecom i mladima posebno je važno koristiti dobno primjerene, jasne i razumljive poruke. Prevencija ne smije biti samo moraliziranje ili zastrašivanje, jer takav pristup često nema dugoročne učinke. Mladi trebaju prostor u kojem mogu postavljati pitanja, razgovarati o pritisku vršnjaka, učiti kako reći „ne“, prepoznati manipulaciju, razvijati samopouzdanje i razumjeti posljedice rizičnih odluka.

Projekt stoga naglašava važnost edukacije koja je povezana sa stvarnim životnim situacijama mladih. To uključuje razgovor o vršnjačkom pritisku, društvenim mrežama, zabavama, dostupnosti droga, emocionalnim teškoćama, stresu, usamljenosti, potrebi za pripadanjem i pogrešnim uvjerenjima da „jednom nije opasno“ ili da se „ovisnost događa nekom drugom“. Mladima je važno jasno pokazati da droga nije znak hrabrosti, zrelosti ili popularnosti, nego ozbiljan rizik za zdravlje, dostojanstvo i budućnost.

Preventivni rad treba mladima ponuditi i pozitivne izbore. Sport, umjetnost, obrazovanje, volontiranje, druženje, vjera, obitelj, prijateljstvo, radne navike i uključivanje u zajednicu mogu biti važni izvori smisla, pripadnosti i osobnog razvoja. Kada mlada osoba ima osjećaj vrijednosti, podrške i životnog cilja, manja je vjerojatnost da će rješenje svojih teškoća tražiti u sredstvima ovisnosti.

Uloga obitelji

Obitelj ima jednu od najvažnijih uloga u prevenciji ovisnosti. Djeci i mladima potrebni su roditelji koji razgovaraju, slušaju, postavljaju jasne granice i pružaju emocionalnu sigurnost. Prevencija u obitelji ne počinje razgovorom o drogi tek kada se pojavi sumnja, nego mnogo ranije – kroz svakodnevni odnos, povjerenje, odgovornost i dosljednost.

Roditelji trebaju biti informirani o rizicima, znakovima mogućih problema, utjecaju vršnjaka i načinima komunikacije s djecom. Važno je da djeca znaju da u obitelji mogu razgovarati o svojim strahovima, pogreškama i dilemama bez straha od poniženja ili odbacivanja. Jasna pravila, roditeljska uključenost, nadzor i podrška predstavljaju snažnu zaštitu od rizičnih ponašanja.
Projekt želi potaknuti roditelje da budu aktivni sudionici prevencije, a ne samo promatrači. Roditeljska prisutnost, otvoren razgovor, prepoznavanje promjena u ponašanju i pravodobno traženje stručne pomoći mogu imati presudnu ulogu u zaštiti mladih.

Uloga škole

Škola je, uz obitelj, ključno mjesto prevencije. Djeca i mladi u školi ne stječu samo znanje, nego razvijaju socijalne vještine, vrijednosti, samopouzdanje i odnos prema sebi i drugima. Zbog toga škole imaju važnu ulogu u ranom prepoznavanju rizika, edukaciji učenika, uključivanju roditelja i suradnji sa stručnim službama.

Prevencija u školi treba biti kontinuirana, a ne samo jednokratna aktivnost povodom određenog datuma ili incidenta. Važno je da učenici kroz radionice, predavanja, razgovore i interaktivne aktivnosti uče o posljedicama droga, ali i o emocionalnoj pismenosti, mentalnom zdravlju, odgovornom ponašanju, nenasilnoj komunikaciji, samopoštovanju i donošenju odluka.
Projekt ‘Svaka droga razara’ potiče suradnju sa školama kako bi se preventivne poruke približile učenicima na način koji je razumljiv, ozbiljan i primjenjiv u svakodnevnom životu.

Uloga lokalne zajednice i institucija

Prevencija ovisnosti ne može biti odgovornost samo pojedinca, roditelja ili škole. Učinkovita prevencija zahtijeva uključenost cijele zajednice: zdravstvenih ustanova, centara za socijalni rad, obrazovnih institucija, policije, organizacija civilnog društva, sportskih klubova, medija, vjerskih zajednica i lokalnih vlasti.

Lokalna zajednica treba mladima ponuditi sigurne prostore, kvalitetne sadržaje, dostupne stručnjake i jasnu poruku da droga nije prihvatljiv oblik ponašanja. Posebno je važno razvijati programe koji mladima nude zdrave alternative, uključivanje u društveni život i osjećaj pripadnosti.
Projekt nastoji potaknuti međusektorsku suradnju i zajedničko djelovanje svih relevantnih dionika. Samo povezan sustav može pravodobno prepoznati rizike, pružiti podršku obiteljima i mladima te stvarati okruženje u kojem su zdravi izbori lakše dostupni od rizičnih.

Medijska kampanja i javna svijest

Mediji imaju snažan utjecaj na oblikovanje stavova javnosti, posebno mladih. Zbog toga je važno da se o drogama govori odgovorno, bez senzacionalizma, umanjivanja rizika ili prikazivanja konzumiranja droga kao nečega privlačnog, bezopasnog ili društveno poželjnog.

Kroz vizualne poruke, edukativne materijale, javne objave, stručne izjave i kampanjske aktivnosti, projekt ‘Svaka droga razara’ želi javnosti približiti jasnu poruku: ovisnost razara, ali se mnogi rizici mogu spriječiti ako se djeluje na vrijeme. Kampanja želi potaknuti građane da ne šute o ovom problemu, nego da prepoznaju važnost prevencije, razgovora, podrške i stručne pomoći.

Stručnjaci upozoravaju: prevencija počinje mnogo prije prvog kontakta s drogom

Prof. dr. sc. Anita Begić, stručna savjetnica projekta i profesorica socijalnog rada, ističe kako se problem ovisnosti ne može rješavati isključivo onda kada se već pojavi, nego mnogo ranije, kroz sustavan, kontinuiran i znanstveno utemeljen preventivni rad.

„Ovisnost ne nastaje preko noći, kao što ni prevencija ne može biti jednokratna aktivnost. Znanstvena istraživanja i dugogodišnja praksa pokazuju da je najučinkovitiji odgovor na problem droga upravo rana prevencija, edukacija i jačanje zaštitnih čimbenika u obitelji, školi i zajednici. Projekt ‘Svaka droga razara’ usmjeren je na stvaranje okruženja u kojem mladi dobivaju točne informacije, razvijaju kritičko razmišljanje i uče donositi odgovorne životne odluke. Svaka zajednica koja ulaže u prevenciju ulaže u zdraviju, sigurniju i uspješniju budućnost svojih mladih ljudi“, naglasila je Begić.

Dr. med. Josipa Arapović, liječnica i članica stručnog tima projekta, upozorava kako posljedice konzumiranja droga mogu ostaviti duboke i dugotrajne posljedice na zdravlje mladih osoba.

„Konzumiranje droga ostavlja ozbiljne posljedice na fizičko i mentalno zdravlje mladih ljudi. Osim rizika od razvoja ovisnosti, droge mogu uzrokovati oštećenja mozga, srca, pluća i drugih organskih sustava te značajno povećati rizik od depresije, anksioznosti i drugih psihičkih poremećaja. Upravo zato važno je da mladi na vrijeme dobiju stručne, jasne i provjerene informacije o opasnostima koje droge nose. Kroz kampanju ‘Svaka droga razara’ želimo poslati poruku da je najbolji izbor nikada ne započeti s konzumiranjem droga te da zdravi životni stilovi, sport, obrazovanje i podrška obitelji predstavljaju snažnu zaštitu od razvoja ovisnosti“, poručila je Arapović.

Očekivani doprinos projekta

Projekt ‘Svaka droga razara’ želi doprinijeti stvaranju odgovornijeg društvenog odnosa prema problemu droga i ovisnosti. Očekuje se da će kampanja povećati informiranost mladih i roditelja, potaknuti razgovor u obiteljima i školama, ojačati vidljivost preventivnih poruka u javnosti te potaknuti institucije i zajednice na aktivnije uključivanje u prevenciju.

Doprinos projekta očituje se i u tome što problem droge ne prikazuje izolirano, nego ga povezuje s mentalnim zdravljem, obiteljskim odnosima, školskim uspjehom, socijalnom podrškom, životnim vještinama i kvalitetom života. Time se prevencija postavlja kao ulaganje u cjelovit razvoj mladih, a ne samo kao odgovor na pojedinačni problem.

Zajednička odgovornost društva

Droga ne ugrožava samo zdravlje pojedinca. Ona može razoriti obitelj, prijateljstva, obrazovanje, karijeru, životne prilike i budućnost mladog čovjeka. Zbog toga prevencija ne smije biti prepuštena samo pojedincima ili pojedinim institucijama, nego mora postati zajednička odgovornost cijelog društva.

„Prevencija mora postati odgovornost cijelog društva. Samo zajedničkim djelovanjem roditelja, škola, zdravstvenih ustanova, institucija, medija, organizacija civilnog društva i lokalnih zajednica možemo stvarati okruženje u kojem će mladi birati život, zdravlje i budućnost umjesto ovisnosti“, zajednička je poruka stručnog tima projekta.

/Desk/

Objava SVAKA DROGA RAZARA – Kampanja za život bez ovisnosti pojavila se prvi puta na Republika.

Mehanizam uočen na Instagramu (Meta) i YouTubeu (Google) nije se dogodio slučajno nego namjerno, naglasio je Mark Lanier u svom uvodnom govoru, zato što je ovisnost profitabilna.

Ishod rasprava mogao bi uspostaviti značajan sudski presedan u pogledu građanske odgovornosti operatera društvenih mreža koji su dosad bili izuzeti. Naime, deseci predmeta trebali bi slijediti ovaj u mjesecima koji dolaze.

Među ostalima, bit će pozvani svjedočiti glavni izvršni direktor Mete Mark Zuckerberg 18. veljače, te šef Instagrama (podružnice Mete) Adam Mosseri već u srijedu.

U odsutnosti TikToka i Snapchata, koji su se radije nagodili za povjerljiv iznos, samo YouTube (podružnica Googlea) i Meta, tehnološki div koji stoji iza Instagrama, na optuženičkoj su klupi u ovom suđenju koje bi trebalo trajati više od mjesec dana.

Dvanaestero porotnika, potvrđenih u petak nakon više od tjedan dana pedantnog odabira, moraju donijeti odluku o tužbi dvadesetogodišnje Kalifornijke Kaley G. M.

Njezin je slučaj ocijenjen dovoljno reprezentativnim da posluži kao testni postupak čiji će ishod postaviti mjerilo za stotine sličnih tužbi objedinjenih u Kaliforniji.

Mlada žena, korisnica YouTubea od šeste godine, a potom vlasnica Instagram računa od jedanaeste godine, prije Snapchata i TikToka, koje je počela koristiti dvije do tri godine kasnije, tvrdi da je razvila snažnu ovisnost o društvenim mrežama koja ju je uvukla u spiralu depresije, tjeskobe i poremećaja slike o sebi, prenosi HINA.

/Desk/

Objava Meta i Google optuženi za namjerno izazivanje ovisnosti kod mladih pojavila se prvi puta na Republika.

U prvim trenucima osjećala sam se izdano, a kao što je to slučaj kod većine žena, i ja sam na početku pokušala prekriti sve, kao da se ništa nije dogodilo, misleći da će problem nestati ako ga ignoriramo. Naravno, to nije tako, kazala je Grgić u razgovoru za Fenu.

U tom trenutku duhovnog, emocionalnog i materijalnog pada svoje obitelji, osjećala je da je Bog zatvorio sva vrata, a otvorio jedan prozor. Smatrala je da nema drugog načina da opstane nego da ode sa suprugom u komunu, iako sama nikada nije bila ovisnica.

Nudila se prilika za zaposlenje izvan države, no tada nisam imala ni emocionalne ni fizičke snage da nastavim put negdje daleko i počnem ispočetka. U tom trenutku osjećala sam da bi najbolje rješenje bilo da i ja poradim na sebi i pokušam popraviti naš odnos koliko mogu, dodala je Grgić.

Teže nego u zatvoru
Boravak u zajednici ljudi često zamišljaju kao boravak u zatvoru.

Šalim se da je i teže nego u zatvoru, jer imam klijenata koji su bili u zatvoru. U zatvoru imate prostor za slobodno razmišljanje i izražavanje, dok u zajednici toga nema. Mijenja se potpuno ponašanje i način razmišljanja. S profesionalnog stajališta, ovo je savršena bihevioralno-kognitivna terapija.

Za razliku od psihoterapije koja traje sat-dva tjedno, ovdje ste od 0 do 24 pod nadzorom, zbog čega ljudi brzo mijenjaju stavove i mišljenja, ističe Grgić.

Terapija je intenzivna i zahtjevna, dan se sastoji od reda, rada i molitve.

Na početku smo tri godine proveli odvojeni – ja u kućama za žene, suprug u kućama za muškarce. Tek kada smo promijenili svoje svjetonazore, način razmišljanja, komunikaciju i ponašanje, i kada je naš način života ocijenjen kao netoksičan, ujedinili smo se, obnovili bračne zavjete i nastavili živjeti u zajednici još dvije i pol godine, gdje smo dobili još dvoje djece. Iz zajednice smo izašli s troje djece, bogatiji za novi život, svjetonazore i iskustva koja nas i danas drže, zaključila je Grgić.

Objava Psihologinja iz Čitluka ušla u komunu zbog muža ovisnika: Priča o ljubavi i podršci pojavila se prvi puta na Republika.

“Predstavljamo ljude koji su pali, digli se, otvoreno progovorili o problemima i svojim primjerom mogu poslužiti nekim drugim ljudima da ne rade iste greške”, najava je gostovanja u NU2 Vitasovića i Čurkovića.

Voditelj i urednik Aleksandar Stanković na Facebook stranici emisije Nedjeljom u dva temu je najavio objavom: “U emisiji Nedjeljom u 2 predstavljamo ljude koji su pali, digli se, otvoreno progovorili o problemima te svojim primjerom služe nekim drugim ljudima da ne rade iste greške. Glavni gost emisije pjevač Alen Vitasović govoriti će o alkoholizmu i svojoj karijeri, a u prilogu ćemo vidjeti i bivšeg ovisnika o drogama Gorana Ćurkovića iz Međugorja.”

Ovo su njihove priče:

/Desk/

Objava Nedjeljom u 2: Životne priče pjevača Alena Vitasovića i Gorana Ćurkovića iz Međugorja o borbi s ovisnošću pojavila se prvi puta na Republika.

U ustanovi je već tri tjedna, ali izvor blizak njoj otkrio je da ostaje dobrovoljno te da još nije spremna napustiti bolnicu.

– Ljudi oko nje već smišljaju plan kako je zadržati na pravom putu – rekao je izvor i dodao da se još ne zna točno koliko će ostati.

Prisjetimo se, glumica se već duži period bori s bipolarnim poremećajem te je, navodi se, sada usredotočena na oporavak. Navodno je sama pozvala policiju i nije poznato sjeća li se uopće kako se našla gola na ulicama Los Angelesa.

Stručnjaci u ustanovi njeno liječenje provode tjedan po tjedan, a Amanda će nakon izlaska vjerojatno sudjelovati u dodatnim programima za mentalno zdravlje, otkrio je izvor. Amandu najbolje znamo iz brojnih uloga u tinejdžerskim filmovima iz 2000-ih, a karijeru je zaustavila zbog problema s ovisnošću.

(izvor: 24sata.hr)

Objava Glumica Amanda Bynes ostaje na psihijatriji: ‘Još nije spremna napustiti bolnicu. Svi se trude’ pojavila se prvi puta na Republika.

U svijetu u kojem su mnogi od nas doslovno zalijepljeni za svoje smartphone, Dulcie Cowling je svojevrsna anomalija jer je ona svoj odlučila – odbaciti, piše BBC.

Krajem prošle godine ova je 36-godišnjakinja odlučila odbaciti mobitel kako bi očuvala svoje mentalno zdravlje. Tijekom božićnih blagdana obavijestila je rodbinu i prijatelje da se prebacuje na staru Nokiju te da će od sada moći samo primati i upućivati pozive i SMS poruke.

Sjeća se presudnog momenta kad je odlučila odbaciti pametni telefon. Bila je u parku sa svojim dječacima u dobi od tri i šest godina, gledala je u mobitel i u jednom trenutku podigla pogled. U parku je bilo još dvadesetak drugih roditelja i svi do jednog skrolali su po mobitelu uopće ne dižući glavu.

‘Pomislima sam: ‘Pa kad se to dogodilo?’ Svi propuštaju stvarni život. Ne mislim da će itko pred kraj života pomisliti da je trebao više vremena provoditi na mobitelu čitajući neke članke’, kazala je.

Cowling, inače kreativna direktorica u londonskoj marketinškoj agenciji ‘Hell Yeah!’, dodala je kako je njezina ideja da odbaci Smartphone sazrela tijekom covid lockdowna.

‘Razmislila sam o tome koliko vremena provodim na mobitelu i što bih mogla raditi umjesto toga. Biti konstantno spojen na kojekakve usluge i aplikacije strahovito ometa i to je jako naporno za mozak.’

Vrijeme koje je dobila odbacivanjem mobitela, planira potrošiti na spavanje i čitanje.

Otprilike devet od deset ljudi u Ujedinjenom Kraljevstvu posjeduje smartphone, a te brojke vrijede i za ostale zemlje razvijenog svijeta. Kako je pokazala nedavna studija, na mobitele smo ‘zalijepljeni’ u prosjeku 4,8 sati dnevno.

Ipak mali, ali sve veći broj ljudi odlučio je da je toga dosta!

Alex Dunedin odbacio je svoj pametni telefon prije dvije godine. ‘Postali smo ovisni o tim spravama koje nam otupljuju mozak i ometaju produktivnost’, kaže ovaj edukacijski istraživač i stručnjak za tehnologiju.’

Dunedin koji živi i radi u Škotskoj, kaže da je dodatni razlog za odbacivanje smartphonea zabrinutost za utjecaj tehnologije na okoliš. ‘Koristimo sve veću količinu energije koja proizvodi sve više CO2’, kaže.

Otkako je prestao koristiti pametni telefon, postao je sretniji i produktivniji, kaže. Dunedin više nema čak ni staromodni mobilni telefon, pa čak ni onaj fiksni. Umjesto toga, može ga se elektronički kontaktirati samo putem e-maila na kućno računalo.

‘To mi je poboljšalo život’, kaže. ‘Moje su misli oslobođene stalne kognitivne povezanosti sa strojem koji trebam hraniti energijom i novcem. Mislim da je opasnost od tehnologija to što nam ona živote učini praznijima.’

Neki kreću u suprotnom smjeru

Lynne Voyce, 53-godišnja učiteljica i spisateljica iz Birminghama, krenula je u suprotnom smjeru – ponovno je počela koristiti pametni telefon prošlog kolovoza nakon šest godina pauze.

Kaže da je bila prisiljena ponovno nabaviti jedan jer je imala posla s QR kodovima u restoranima i takozvanim covid potvrdama, a tako je i lakše održavala kontakt s jednom od svojih kćeri koja živi u Parizu.

Ali planira ponovno odustati od smartphonea ako ikako bude moguće. ‘Kad završi pandemija i ako se moja kći Ella vrati kući, možda ću pokušati ponovno odbaciti mobitel. Zvuči kao ovisnost, zar ne?’

Kada je Lynne Voyce prvi put odbacila svoj pametni telefon 2016. godine, to je bilo da potakne svoje kćeri da smanje vrijeme koje provode na svojim mobilnim uređajima.

‘Bile su zalijepljene za svoje telefone. Mislila sam da je jedini način da to zaustavim da se i sama riješim vlastitog telefona. I to je doista upalilo. Na primjer, došli bismo u restoran i više ne bih uzimala u ruke telefon.’

‘Mozak mi je pod manjim pritiskom otkako nemam pametni telefon. Više nemam osjećaj da moram odmah odgovoriti nekome ili biti dostupna kad sam negdje vani’, kaže.

Mobitel – poveznica s prijateljima i obitelji

Ipak, dok se neki brinu o tome koliko vremena provode na svom telefonu, za milijune drugih oni su božji dar.

‘Sada je više nego ikada pristup zdravstvenoj skrbi, obrazovanju, socijalnim uslugama, a često i našim prijateljima i obitelji – digitalan, a pametni telefoni su ljudima jako važni’, kaže glasnogovornik britanske mobilne mreže Vodafone.

‘Također stvaramo resurse kako bismo pomogli ljudima da izvuku maksimum iz tehnologije, kao i da ostanu sigurni kada su na mreži – to je iznimno važno.’

Međutim, Hilda Burke, psihoterapeutkinja i autorica knjige ‘The Phone Addiction Workbook’, kaže da postoji snažna veza između dugotrajne upotrebe uređaja i problema u vezi, kvalitete sna, naše sposobnosti da se isključimo i opustimo te razine koncentracije.

‘Mnogim ljudima putem uređaja konstantno dolaze razni zahtjevi, često i s lažnim osjećajem hitnosti. Osjećaju se nesposobnima postaviti granice, što rezultira time da se osjećaju primoranima provjeravati svoj e-mail i poruke kao posljednju stvar prije spavanja i prvu ujutro.’

Za početak – smanjite količinu vremena na mobitelu

Ako vam se čini da je odbacivanje pametnog telefona ipak previše, ali ste zabrinuti da trošite puno vremena na njega, postoje druge mjere koje možete poduzeti da smanjite vremenski period koji provodite na mobitelu.

Iako bi se to u početku moglo činiti kontraintuitivnim, pojavljuje se sve više aplikacija za smanjenje bezumnog skrolanja.

Na primjer, Freedom vam omogućuje da privremeno blokirate aplikacije i web stranice kako biste se mogli više usredotočiti na nešto drugo. Aplikacija Off The Grid vam omogućuje da blokirate svoj telefon na određeno vremensko razdoblje.

Hilda Burke kaže da bi bilo korisno kada bi više ljudi pratilo koliko vremena provode na svom pametnom telefonu. ‘Ako doznate koliko točno vremena gubite svaki dan na svom telefonu, to može biti snažan poziv za buđenje i pokretač promjena.’

Ona također savjetuje da odvojite kratka razdoblja kada ćete isključiti mobitel ili ga ostaviti kod kuće i postupno produžite to vrijeme dok ga ponovno ne uzmete u ruke. Također preporučuje da kao screensaver na mobitelu odaberete sliku ili riječ koja predstavlja ono što biste radije radili kad biste imali više vremena.

‘S obzirom na to da većina nas provjerava svoje telefone 55 puta dnevno, a neki čak i do 100 puta, ovo je sjajan vizualni podsjetnik da postoji bolji način da provedete svoje dragocjeno vrijeme’, kaže ona.

Objava Širi se novi trend u svijetu, sve više ljudi odbacuje svoje pametne telefone: ‘Sada sam puno sretniji‘ pojavila se prvi puta na Republika.