Ona je i prava mostarska dama koja mnogo pozornosti poklanja svom izgledu i stilu odijevanja. Odvjetnica Nada Dalipagić uvrštena je u hrvatsku enciklopediju u BiH. Dobitnica nagrade “Hercegovka godine” za 2020.godinu. Birana je za ženu godine, za bh. damu s najboljim stilom, najbolje odjevenu Mostarku, dobitnica je brojnih priznanja i nagrada.

Zapravo, teško je pobrojati sva priznanja, nagrade i odličja koja je kroz svoj dugogodišnji rad i djelovanje zasluženo primila.

Upitana, koje su to osobe koje su u njenom životu i blistavoj karijeri ostavile najviše traga, odvjetnica Nada Dalipagić je odgovorila: “Kroz moj život prošle su mnoge osobe i neke su ostavile dubok i neizbrisiv trag u onom najljepšem, ljudskom značenju – na način da su me oplemenile, dale mi određeni poticaj ka ostvarenju moga cilja ili me potakle da je put kojim idem onaj pravi.

Svojim radom i stavom kod mene su izazivali divljenje i punili me ljudskom dobrotom i plemenitošću: Marin Topić i Nina Acković, veliki mostarski slikari, entuzijasti i vrhunski intelektualci. Prije svega, svojim slikama prenosili su ne samo svoja unutarnja duhovna stanja, nego i ljepotu našega grada i podneblja kojem ostaju vjerni do kraja.

Vjekoslav Šutej, toliko jednostavnosti i ljepote u takvom glazbenom geniju, nikada nisam srela. Angela Merkel, izuzetna žena i državnica, topla i odlučna u isto vrijeme, veliki uzor ženama diljem svijeta. Daniela Škegro kolumnistica i književnica, svojim tekstovima koji su praćeni u cijelim svijetu širi optimizam i jednostavnim i prekrasnim riječima daje vjeru u prave vrijednosti, šireći životni optimizam, ljepotu i raskoš tako danom nam jednog života.

Biljana, Mira, Kata i Željana, moje predivne prijateljice s kojima drugujem godinama, koje moj život čine ljepšim i sadržajnijim.”

/Desk/

Objava Odvjetnica Dalipagić otkrila koje su osobe u njenom životu i blistavoj karijeri ostavile najviše traga pojavila se prvi puta na Republika.

 Kada predstavljaju mostarsku odvjetnicu Nadu Dalipagić, mnogi ističu kako se radi o poznatoj i uglednoj odvjetnici. Neki od značajnih sudskih procesa koje je svojedobno presuđivala kao sutkinja, ail i slučajevi za koje su se “lijepili” mediji, ovu odvjetnicu zasigurno stavljaju na jedan od pijedestala bh pravosuđa, naravno zajedno s još nekolicinom njenih kolega koje su također vrlo prisutni u javnosti.

Dalipagić za Dnevni list kaže kako je njena najveća profesionalna ljubav pravosuđe te da politika, uz koju se svojedobno vezalo njeno ime kao moguće gradonačelnice Mostara – ipak ne zanima. Izuzev što je poklonica umjetnosti, kulture, mode, njena velika ljubav je i njen rodni grad Mostar. No, iznad svega je, kako kaže njena obitelj iz koje crpi životnu energiju i o mirovini ne razmišlja.

Komentirajući stanje u pravosuđu, Dalipagić kaže kako može biti puno bolje, a posebno se osvrće na veliki broj neriješenih predmeta i loša zakonska rješenja.

DL: Ostvarili ste višedesetljetnu, uspješnu odvjetničku karijeru i još uvijek ste profesionalno, ali i društveno angažirani. Što vas motivira i razmišljate li o mirovini?

 Dalipagić: Cijeli svoj radni vijek provela sam u pravosuđu i to 23 godine kao sudac i 19 godina kao odvjetnico mirovini ne razmišljam, i želim samo da mi Bog podari zdravlje da mogu što duže raditi jer je ovaj posao ne samo moj životni poziv, nego moja strast koja me ispunjava u cijelosti i vjerujte da radim s istim žarom kao i na početku svoje karijere. U tijeku svog radnoga vijeka imala sam mnogobrojne pozive da se angažiram na polju kulture, predstavništava, politike, ali za mene nikada nije bilo dvojbe i ništa nije bilo dovoljno privlačno da odem iz ovoga posla.

DL: Često ste sa svojim prijateljicama prisutni na mnogim kulturnim događajima u Mostaru. Od kud ta ljubav prema umjetnosti i što preferirate?

 Dalipagić: Odvjetništvo je prelijep posao, pun izazova i mogućnosti za kreativna rješenja, ali i posao izuzetno odgovoran i stresan. Volim sa prijateljicama otići na dobar koncert, pogledati izložbu, a slikarstvo volim iznad svega. Moji omiljeni slikari su: Marin Topić i Nina Acković, ali i amateri, jer svatko u umjetnosti nam daje dio svoje duše i to treba cijeniti. Poznato je da među odvjetnicima ima vrsnih slikara, književnika, pjesnika i sportaša i to je bilo oduvijek, a to je svojevrstan bijeg u nešto lijepo i sadržajno.

DL: Može se primijetiti da ste i ljubitelj mode. Kakav stil i koje dizajnere preferirate?

 Dalipagic: Stil doživljavam ne samo kao odnos prema modi i oblačenju, nego uopće odnos prema obitelji, prijateljima, a što znači da morate biti svoji, pratiti svoju zvijezdu i ono što vas čini zadovoljnim. Stara je poslovica – Tko nema sunca u sebi, ne može ga dati ni drugima. Ne volim praćenje trendova, volim osobnost u svim sferama života.

DL: Nakon toliko godina u pravosuđu, što biste posebno istaknuli, koji slučajevi su vas se najviše dojmili?

 Dalipagić: Mnoge slučajeve iz svoje prakse neću nikad zaboraviti, a odnose se na obrane u predmetima ubojstava, razbojstava. Nikada vjerojatno neću zaboraviti oslobađajuću presudu pred Sudom BiH u predmetu braće Lijanović gdje su također bili optuženi i Predsjednik države, te sudac najvećeg Suda u državi. Tužitelj je bio stranac, a oslobađajuća presuda bila je satisfakcija za sve optužene, a također i za nas branitelje.

 DL: Postoji li nešto što, s današnjeg stajalište, ne biste učinili?

 Dalipagić: Odvjetništvo je posao koji ne zaboravljate odlaskom kući jer živite sa sudbinama ljudi koji su vam ukazali povjerenje. Nikada niste zadovoljni i uvijek tražite nova rješenja, te se preispitujete jeste li za stranku učinili sve što je zakonom dozvoljeno, a stranci omogućilo da riješi svoj problem.

DL: Od brojnih aktera se može čuti kako je stanje u bh pravosuđe loše. Mislite li i vi tako i što bi trebalo mijenjati na bolje?

 Dalipagić: Stanje pravosuđa bi moralo biti mnogo bolje. Problemi su ne samo subjektivne, nego i objektivne prirode. Veliki broj sudaca, tužitelja i odvjetnika izvanredno rade svoj posao, ali postoje i objektivne okolnosti kao što su loš smještaj, ogroman broj neriješenih predmeta, loša tehnička opremljenost, loša zakonska rješenja, te činjenica na koju godinama ukazujem, a to su enormno visoke sudske takse. Visoke sudske takse onemogućuju mnogim ljudima pristup Sudu iako je jedan od osnovnih principa pravičnog sudovanja – jednak pristup Sudu. Ne možemo govoriti o učinkovitom pravosuđu ako se na zakazivanje ročišta za običnu štetu čeka po tri godine, pa potom slijedi žalba, a to su nedopustivo dugi periodi. Također, u kaznenim predmetima, uloga oštećenog je potpuno marginalizirana i mislim da to treba mijenjati, a valjalo bi preispitati i činjenicu da istragu vodi Tužiteljstvo jer je po mom mišljenju Institucija istražnog suca bila mnogo bolje rješenje.

DL: Tko je za vas uzor u životu ili čiji rad i djelo posebno cijenite?

 Dalipagić: Prave vrijednosti ponesete iz svoje kuće, pa zasigurno mogu reći da su mi jedini pravi uzori bili moji roditelji. Naravno, u životu sam sretala mnoge izvanredne ljude u svim sferama života, pa i u novinarstvu, kojima sam se divila i na radu i uopće na životnom stilu.

DL: Zalažete se i za prava žena. Što je žena danas, a što nekada?

 Dalipagić: Svakodnevno sam u prilici da u svom poslu susrećem žene kojima su povrijeđena osnovna ljudske prava, a ono što je za mene nedopustivo je povećanje nasilja – obiteljskog i svakog drugog prema ženama, a odnosi se na fizičko, psihičko i seksualno zlostavljanje. Ono što me ohrabruje su mlade, samosvjesne žene koje ulažu o svoje obrazovanje, imaju svoje ciljeve i ne dozvoljavaju da budu bilo čije žrtve. Posebno je dobro što se o nasilju govori, što žene traže rješenja i zaštitu bez srama i predrasuda jer je to upravo ono što je sprječavalo žene da traže izlaz iz tih ponižavajućih situacija.

DL: Često spominjete Mostar, vaš rodni grad i mjesto življenja i djelovanja. Što je za vas Mostar i njegovi žitelji?

 Dalipagić: Mostar je za mene centar svijeta. Tu su me u naručju, kao bebu, donijeli moji roditelji. Tu sam završila školovanje, stekla obitelj na koju sam ponosna, stekla prijatelje i za mene ne postoji mjesto koje bi mi bilo draže i gdje bi željela otići. Zapravo, ne znam šta bih još tražila na bilo kojem drugom mjestu, izuzev onoga što imam u svom voljenom gradu.

DL: Mnogi su svojedobno ‘prizivali’ vas u politici, a spominjani ste i kao moguća kandidatkinja za gradonačelnicu Mostara. Jeste li imali političke ambicije i ako jeste, zašto ste od toga odustali?

 Dalipagić: Što se tiče inicijative za gradonačelnicu grada, imala sam ogromnu potporu sugrađana i prijatelja i to me izuzetno veseli i činilo ponosnom, ali već sam naprijed objasnila moju ljubav prema pravosuđu.

DL: Može se čuti kako kažete da vam je obitelj iznimno važna. Kako ste uskladili obitelj i karijeru?

 Dalipagić: Zaista je obitelj iznad svega – tu nalazim snagu, motiv i inspiraciju. Oduvijek sam imala veliku podršku u svom suprugu Saši, te svojim kćerima i obožavanim unucima. Unuci su meni i Saši dodatna radost i pravi smisao života. Druženje s njima vraća nas u mladost i daje dodatnu životnu energiju.

(Izvor: Dnevni list)

Objava Sve ljubavi mostarske odvjetnice Nade Dalipagić pojavila se prvi puta na Republika.

Njemačka odvjetnica iz Heidelberga Beate Bahner, koja je specijalizirana za medicinsko pravo, odvedena je na Odjel psihijatrije nakon što je pokušala doći na Savezni ustavni sud Njemačke kako bi zatražila da se povuku sve mjere vezane uz koronavirus jer ih smatra protuustavnim ograničenjem slobode njemačkih građana.

Policija je potvrdila za magazin ‘Bild’ da je odvjetnica Beate Bahner na Odjel psihijatrije primljena u nedjelju. Tamo je smještena protiv svoje volje, piše ‘Rhein-Neckar-Zeitung’

Glasnogovornik policije je kazao kako je odvjetnica “ostavljala dojam zbunjenosti”. Naime, odvjetnica Bahner je 3. travnja najavila tužbu protiv onih koji su donijeli mjere vezane uz zaštitu od širenja koronavirusa u njemačkoj Saveznoj državi Baden-Württemberg.

Tvrdila je da odredbe u “do sada neviđenoj mjeri krše temeljna prava građana”, pozivala na prosvjede i tvrdila da “Nijemci imaju prava na otpor”.

Nekoliko dana kasnije, 8. travnja, poslala je žurnu prijavu protiv donesenih mjera Upravnom sudu Baden-Württemberga kao i Saveznom ustavnom sudu Njemačke. Na svom blogu je, između ostalog, napisala da je “cijela populacija onesposobljena i zaključana”. Istodobno je pozvala na demonstracije u cijeloj državi i izjavila kako Nijemci imaju “pravo na otpor”. Tvrdila je kako se mogu otvoriti svi kafići, restorani, škole…

O ovoj odvjetnici pišu brojni njemački mediji, a javno tužiteljstvo u Heidelbergu otvorilo je istragu o ovom slučaju. Inače, Beate Bahner je studirala pravo u Heidelbergu i Ženevi. U njemačku odvjetničku komoru primljena je od 1995. godine, a autorica je i nekoliko knjiga.

(Izvor: Agencije)

Objava Njemačka odvjetnica protiv korona-mjera jer ih smatra kršenjem prava građana; Policija ju smjestila na psihijatriju – “izgledala zbunjeno” pojavila se prvi puta na Republika.