Vlada Uzbekistana provodi ambiciozan projekt pod nazivom “Novi Taškent” u sklopu Glavnog plana razvoja do 2045. godine. Riječ je o namjenski izgrađenom gradu čiji je zadatak apsorbirati snažan rast stanovništva, smanjiti ekološki pritisak na postojeću prijestolnicu i uvesti potpuno nove standarde urbanog življenja u Središnjoj Aziji. Projekt je službeno započeo polaganjem kamena temeljca u ožujku 2023. godine. Grad je strateški smješten u blizini sadašnjeg glavnog grada, na prostoru između rijeka Čirčik i Korasuv, te se prostire na oko 20.000 hektara. Ovakva pozicija omogućuje mu da postane nova urbana jezgra regije, a ne samo obično predgrađe. Planirano je da grad u konačnici primi oko 2 milijuna ljudi i generira 200.000 visokoplaćenih radnih mjesta u sektoru inovativnih tehnologija.

Potreba za ovakvim zahvatom proizlazi iz kritične točke urbanizacije koju Uzbekistan trenutno proživljava. Prema službenim statistikama, više od polovice stanovništva zemlje sada živi u gradovima, a Taškent je i dalje najsnažniji magnet za mlade ljude i migrante. Iako grad službeno ima 3,1 milijun stanovnika, stvarni broj ljudi koji se svakodnevno kreću gradom znatno je veći, što stvara golem pritisak na transportni sustav, komunalije i socijalnu infrastrukturu. Dodatan izazov predstavlja i činjenica da je gotovo polovica svih sveučilišta u zemlji smještena upravo u glavnom gradu.

Održivost je u samom temelju arhitekture Novog Taškenta. Urbanisti ističu da se zgrade projektiraju prema najvišim međunarodnim zelenim standardima kao što su LEED, BREEAM i EDGE. Ovi certifikati jamče energetsku učinkovitost, očuvanje vode i korištenje održivih materijala. Primjena tehnologije zelenih krovova pomoći će u regulaciji temperature tijekom vrelih ljeta, dok će sustavi za prikupljanje kišnice smanjiti ovisnost o vanjskim izvorima vode. Energetski sustav grada oslanjat će se na kombinaciju modernizirane hidroenergije i velikih solarnih farmi, uključujući i postrojenje za trigeneraciju koje će otpad pretvarati u korisnu toplinu i električnu energiju.

Kada je riječ o kretanju gradom, Novi Taškent primjenjuje model radijalnog planiranja i koncept “grada od 15 minuta”. To znači da su sve bitne usluge i funkcije smještene u centru, dok se stambene zone šire oko njega, omogućujući stanovnicima da do svega potrebnog dođu pješice ili biciklom u kratkom vremenu. Transportnu kralježnicu činit će nova metro linija duga 21 kilometar te ponovno uvedene tramvajske linije s namjenskim koridorima. Cilj je učiniti javni prijevoz i ekološku mobilnost praktičnijom opcijom od korištenja privatnih automobila.

Poseban vizualni i društveni identitet gradu će dati “kulturni otok” smješten na sjecištu umjetnih kanala koji će provoditi riječnu vodu kroz srce naselja. Ova mreža kanala, integrirana s parkovima i šetnicama, stvorit će kontinuirani ekosustav i ugodnu mikroklimu. Do kraja 2025. godine izgradnja je već zahvatila milijune četvornih metara, a mnoga su ministarstva počela raditi iz privremenih modularnih objekata kako bi testirala novu infrastrukturu.

U tijeku je i realizacija velikih infrastrukturnih i stambenih objekata. Gradi se ogromni podzemni parking s automatiziranim sustavima, dok stambeni kompleks “Sharq Bahori” polako raste kako bi osigurao domove za 15.000 kućanstava. Do 2027. godine očekuje se završetak novog sveučilišta za 10.000 studenata, kao i modernog nogometnog stadiona s 55.000 mjesta koji će ugostiti Svjetsko prvenstvo za mlade. Cijeli projekt predstavlja golem investicijski zamah koji je već privukao milijarde eura ugovorenih ulaganja.

Objava Grad budućnosti usred pustinje? Kako Uzbekistan prednjači u održivosti pojavila se prvi puta na Republika.

Dok počinjem pisati ovaj tekst, na mom monitoru istovremeno su otvorene dvije vijesti koje savršeno ilustriraju energetski paradoks 2025. godine. Prva: Kina je upravo prešla povijesnih 1000 gigavata instalirane solarne snage, dodajući nevjerojatnih 210 GW samo u prvoj polovici godine. Druga: Donald Trump potpisao je izvršnu naredbu “Unleashing American Energy” kojom ukida mandate za električna vozila i zaustavlja financiranje zelenih projekata. Dva najveća gospodarstva svijeta kreću u potpuno suprotnim smjerovima, a ostatak planeta pokušava pronaći svoj put u ovom energetskom rascjepu. Evo sedam događaja i trendova koji su, po mojem skromnom mišljenju, obilježili energetsku 2025. i koji će u nadolazećem razdoblju imati itekako značajne posljedice, piše energetika-net.com.

Europa gradi energetske autoceste

Počinjemo s najsvježijim događajem: Europska unija je upravo donijela možda najvažniju energetsku odluku desetljeća – paket “Energy Highways” vrijedan 1,2 bilijuna eura do 2040. godine. Osam energetskih koridora, uključujući vodikov koridor od Portugala do Njemačke i električna povezivanja preko Pirineja, trebali bi konačno riješiti problem koji je kulminirao travanjskim blackoutom na Iberijskom poluotoku.

Tada je postalo kristalno jasno koliko je opasna energetska izoliranost – Španjolska i Portugal imaju konektivnost ispod 3% s ostatkom EU-a. Novi plan nije samo infrastrukturni projekt, već strateški odgovor na rusku agresiju i energetsku ucjenu. Europa oćito više ne želi biti talac bilo čijeg plina ili nafte. S kakvim uspjehom, vidjet ćemo.

Trump vraća Ameriku na fosilna goriva

“Drill, baby, drill” – tri riječi koje definiraju novu/staru američku energetsku politiku. Trumpova administracija ne samo da je zaustavila financiranje zelenih projekata već aktivno promovira ugljen, naftu i plin kao temelje “američke energetske dominacije”. Ironija je što SAD već jest najveći svjetski proizvođač nafte i plina, pa ova politika više liči na ideološki rat protiv zelene tranzicije nego na ekonomsku nužnost.

No, hoće li to zaustaviti globalnu zelenu transformaciju? Teško. Dok Trump potpisuje naredbe, američki tech giganti – Google, Amazon, Microsoft – ulažu preko 10 milijardi dolara u nuklearne partnere za napajanje svojih data centara. Republikanske države Texas i Florida vode u instalaciji solarnih elektrana jer je to jednostavno postalo profitabilnije od fosilnih goriva. Ideologija može usporiti, ali ne i zaustaviti ekonomsku logiku.

Kineska zelena dominacija

Najfascinantniji paradoks 2025. je Kina. Država koju smo desetljećima promatrali kao najvećeg globalnog zagađivača sada predvodi zelenu revoluciju. S 500 GW novih obnovljivih kapaciteta planiranih za ovu godinu, Kina ne samo da dominira proizvodnjom solarnih panela i baterija – ona ih masovno i instalira. Prvi put u povijesti, kineske emisije CO2 počele su padati, ne zbog ekonomske krize, već zbog čiste energije koja raste brže od potražnje.

Ova transformacija nije altruistična – Kina je shvatila da će energetska dominacija 21. stoljeća pripadati onima koji kontroliraju lance opskrbe zelenih tehnologija, a ne onima koji sjede na naftnim poljima. Dok Europa i SAD raspravljaju o carinama na kineske solarne panele, Peking gradi najveće solarne farme na svijetu i postaje nezaobilazan u globalnoj energetskoj tranziciji.

SMR – nuklearna renesansa ili marketinška magla?

Mali modularni reaktori (SMR) su energetska tema o kojoj svi pričaju, ali koja se tek treba realizirati u komercijalnom smislu. SAD je uložio 800 milijuna dolara u prve projekte, tech giganti potpisuju ugovore za buduće isporuke, ali realnost je da će prvi komercijalni SMR-ovi biti operativni tek nakon 2030. godine.

Prednosti su očite – sigurniji su, mogu se proizvoditi u tvornicama, idealni su za stabilno napajanje data centara. Nedostaci? Još uvijek su skuplji od alternativa, regulatorna tijela sporo izdaju dozvole, a javnost ostaje skeptična prema svemu što ima “nuklearno” u nazivu. SMR-ovi neće biti brzo rješenje za energetsku krizu, ali mogli bi postati dio energetskog miksa sredinom sljedećeg desetljeća.

Rusija traži nova tržišta

EU-ov proces napuštanja ruskih energenata bolan je, posebno za zemlje poput Mađarske i Slovačke, ali nezaustavljiv. Cilj potpunog prekida do 2027. možda neće biti postignut u potpunosti, ali smjer je jasan. Rusija pokušava nadoknaditi gubitak preusmjeravanjem nafte i plina na azijska tržišta, prvenstveno Kinu i Indiju, ali po značajno nižim cijenama.

Je li to održivo? Rusija je pokazala sposobnost prilagodbe, brzo preusmjeravajući tokove prema Aziji. Kina sada uvozi rekordne količine ruskih energenata, Indija također povećava uvoz, a nova tržišta se otvaraju u Africi i Latinskoj Americi. Cijene su niže nego što su bile u Europi, ali volumen trgovine raste.

Europa, s druge strane, plaća značajno više za energiju – američki LNG je skuplji od ruskog plina iz cjevovoda, a izgradnja novih obnovljivih kapaciteta zahtijeva bilijunske investicije. Dugoročno, obje strane kalkuliraju da će profitirati – Europa kroz energetsku neovisnost i zelenu tranziciju, Rusija kroz diverzifikaciju kupaca i strateško partnerstvo s Azijom. Tko će bolje proći? Vrijeme će pokazati, ali jasno je da se globalno energetsko tržište trajno mijenja.

AI – energetski Armagedon ili pokretač inovacija?

Možda najneočekivaniji energetski trend 2025. je eksplozija potražnje za električnom energijom od AI data centara. Projekcije govore o 945 terawat-sati godišnje do 2030. – koliko troši cijeli Japan. Ova “energetska glad” umjetne inteligencije pokreće val investicija u sve oblike proizvodnje – od SMR-ova do mega baterijskih sustava.

Ali je li to održivo? Trenutni model gdje svaki tech gigant gradi vlastite elektrane za svoje data centre podsjeća na digitalnu verziju naftne groznice. Optimisti tvrde da će AI potražnja pokrenuti inovacije koje će koristiti svima. Pesimisti upozoravaju na mogući kolaps ako se mjehur umjetne inteligencije rasprsne. Istina je vjerojatno negdje između – AI će ostati energetski gladan, ali će morati postati efikasniji.

Baterije – tihi pobjednici

Dok svi pričaju o solarnim panelima i vjetroturbinama, baterijski sustavi postaju pravi omogućavatelji zelene tranzicije. Sa 92 GW novih instalacija globalno u 2025., baterije rješavaju ključni problem obnovljivih izvora – intermitentnost, odnosno nestalnost proizvodnje. Kalifornija gradi najveći baterijski sustav na svijetu (4600 MWh), a svaka veća solarna farma sada automatski uključuje i pohranu.

Opet, Kina dominira proizvodnjom i instalacijom, ali ovo je prilika i za druge, naravno ako se riješi pitanje odnosa cijene i performansi gdje Kina za sada nema premca.

Zaključak: Svijet na raskršću

Godina 2025. neće biti zapamćena kao godina konsenzusa o energetskoj budućnosti, već kao trenutak kada su se iskristalizirale fundamentalno različite vizije. Europa je usred tranzicije i odluka o tome kakvu budućnost zaista želi, Amerika se vraća fosilnim gorivima (barem deklarativno), Kina postaje zelena supersila, a umjetna inteligencija mijenja sve energetske kalkulacije.

U ovom kaosu, i Hrvatska mora pronaći svoj put. Naravno, naša poslovična sporost, te inertna administracija mogu biti ozbiljne prepreke, ali ima i svjetlijih primjera kao što je bilo treće mjesto u EU po udjelu obnovljivih izvora u proizvodnji struje u prvom kvartalu 2025. Ipak, bez jasne strategije za baterijske sustave, pametne mreže i možda čak i SMR tehnologije, riskiramo da postanemo samo tržište za tuđe tehnologije umjesto aktivni sudionik energetske transformacije.

Objava Trendovi koji mijenjaju globalnu energetiku u 2025. pojavila se prvi puta na Republika.

Fantomska potrošnja povećava mjesečne račune, porazno djeluje na ekološki otisak kućanstava i tvrtki, neizravno pridonosi nestašici vode i iscrpljuje prirodne resurse poput ugljena, prirodnog plina i urana. Svijetlo na kraju tunela tj. rješenje stiže u vidu inovativne BeeHive SG Phantom Energy Buster (BeeHive PEB) platforme koje upravlja tim fantomom, razornim, tajnim gutačem električne energije, piše ICTbusiness.

Platformu, koja koristi sve prednosti umjetne inteligencije za analizu obrazaca potrošnje električne energije u električnoj mreži, osmislio je i dizajnirao mladi, europski i energični tim stručnjaka kojeg su okupili Petar Janičić, direktor hrvatskog startupa BeeHive SG i Aleksandar Selakov, direktor razvoja tvrtke i profesor na novosadskom Fakultetu tehničkih nauka stručnjak na području pametnih mreža i naprednih IT rješenja.

BeeHive PEB svojim jedinstvenim pristupom, ne samo da cilja na smanjenje nevidljive potrošnje električne energije u kućanstvima diljem Europe, već se usklađuje i s ambicijama EU plana REPowerEU te teži smanjenju ovisnosti o fosilnim gorivima i ubrzava tranziciju prema obnovljivim izvorima energije.

Eurostatovi podaci pokazuju da svako kućanstvo u Europi prosječno godišnje gubi 150 eura zbog vampirske energije. Primjena sustava koji upravlja potrošnjom energije može značajno smanjiti ove gubitke, čak više od 50 posto. Sustav, između ostaloga, jasno identificira uređaje u stanju pripravnosti ili spremnosti koji nepotrebno troše energiju te ih automatski isključuje ili prebacuje u način rada s nižom potrošnjom, što rasterećuje elektroenergetsku mrežu i osigurava njenu stabilnost, posebno tijekom sati vršne potrošnje, naglašava Selakov.

Nadalje, prosječno europsko kućanstvo godišnje proizvodi oko 600 kg CO2 zbog vampirske energije. Kada se uzme u obzir da u Europi postoji oko 198 milijuna kućanstava, te da je vrijednost izgubljene energije procijenjena na gotovo 30 milijardi eura godišnje, implementacija platforme koja smanjuje fantomsku energije može imati ogroman utjecaj na ukupnu potrošnju i CO2 emisije.

Smanjenje od samo nekoliko postotaka vampirske energije može rezultirati značajnim financijskim uštedama i smanjenjem emisija stakleničkih plinova na razini cijele Europe što pomaže ključnim dionicima javnih usluga da ispune regulatorne ciljeve i doprinesu ostvarenju cilja u okviru paketa “Spremni za 55 posto”. Neophodan i ambiciozan cilj smanjenja neto emisija stakleničkih plinova za najmanje 55 posto do 2030. te postizanje klimatske neutralnosti do 2050. godine, zahtijeva zajednički napor cijele zajednice. IT tvrtke, uključujući BeeHive, igraju ključnu ulogu u tom procesu.

/Desk/

Objava Upravljanje potrošnjom električne energije – ključno pitanje za održivu budućnost pojavila se prvi puta na Republika.