Zašto aktivisti žele imenovanje zagrebačkog trga ili ulice po ubijenim bošnjačkim žrtvama Ahmićima u BiH?

Prosvjed u Zagrebu organiziraju Centar za žene žrtve rata – ROSA, Zagreb; Centar za građansku hrabrost, Zagreb; Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK), Sarajevo; Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, Zagreb; Regionalna adresa za nenasilno djelovanje (RAND), Zagreb; SENSE – Centar za tranzicijsku pravdu, Pula; Centar za ženske studije, Zagreb i Ženska mreža Hrvatske. Nakon prosvjeda predviđena je tribina pod naslovom ‘Jesmo li nakon 30 godina spremni za suočavanje s mračnom stranom hrvatske uloge u ratu u BiH?’, u Kulturno informativnom centru u 17 sati. Kako je najavljeno, na tribini će sudjelovati Ana-Marija Raffai, mirovne aktivistkinje i katoličke teologinje; Nadežda Čačinović hrvatska filozofkinja, feministica i prevoditeljica i profesorica Filozofskog fakuteta u Zagrebu i Marko Fuček, profesor povijesti i politički aktivista ‘Radničke fronte’, političke radikalne ljevice u Hrvatskoj. Na tribini će se prikazati i video materijalni iz prezentacije ‘Ahmići – 48 sati pepela i krvi’, Sense, Centra za tranzicijsku pravdu.

Iz ovih osam organizacija, između ostaloga, navode: “Prije 30 godina u Ahmićima pored Viteza počinjen je jedan od najokrutnijih ratnih zločina na prostorima nekadašnje Jugoslavije. U ranim jutarnjim satima, 16. travnja 1993, napad na selo Ahmiće izvele su lokalne postrojbe HVO-a. Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Hagu navodi da je u Ahmićima ubijeno 116 ljudi, 24 je ranjeno, uništeno 169 kuća, te dvije džamije. Za zločin protiv čovječnosti u Ahmićima MKSJ je sudio 13 Hrvata iz Srednje Bosne. Za sudjelovanje u donošenju odluke o napadu na Ahmiće, potpredsjednik HDZ-a Bosne i Hercegovine Dario Kordić osuđen je na 25 godina zatvora, a osuđeni su i Drago Josipović, Vladimir Šantić, Miroslav Bralo i Paško Ljubičić”.

Nadalje ističu kako je “Haški sud je ustanovio da je zločin počinjen u okviru međunarodnog oružanog sukoba u koji je bila umiješana Hrvatska, preko kontrole nad HDZ-om BiH i HVO-om” te da je “pravomoćno potvrđeno da je ‘Hrvatska ostvarivala sveukupnu kontrolu nad HVO-om’, te ‘rukovodila u planiranju, koordinaciji i organizaciji HVO-a'”.

“Mrlja i sramota Hrvatske”

“Zločin u Ahmićima sudski je procesuiran. Sudilo se organizatorima, zapovjednicima i neposrednim počiniocima, no on ostaje trajna mrlja i sramota Republike Hrvatske. Hrvatska treba pokazati spremnost da se iskreno i bez ostatka suoči sa počinjenim zločinima, te preuzme odgovornost za prošlost. Samo činovima solidarnosti kroz jasne inicijative koji imaju za cilj razumijevanja uloge Republike Hrvatske u ratu protiv Bosne i Hercegovine, moći ćemo reći da se Hrvatska konačno distancira od imperijalne politike Franje Tuđmana”, navode.

Zahtijevaju, kako ističu, od predsjednika Republike Hrvatske i predsjednika Vlade Republike Hrvatske da se javno distanciraju od ratnih zločina počinjenih u naše ime te prekinu sustavnu politiku relativizacije, negiranja i umanjenja ratnih zločina.

“Tražimo jasno definiranu i imenovanje jedne ulice ili trga u Zagrebu po žrtvama Ahmića. Tek kad ratni zločin u Ahmićima postane dijelom hrvatskog obrazovnog sustava, bit ćemo u mogućnosti kazati da smo na tragu pravde, odgovornosti i izgradnje mira. Krivica za zločin je individualna, ali istina o ratnim zločinima kolektivna je, naša, odgovornost”, poručuju.

Reakcije iz HNS-a

Na ovu inicijativu vrlo kritično, i opširno kao rijetko do sada, reagirali su iz HNS-ovog Odjela za brantielja HVO-a i Domovinskog rata. Reakciju prenosimo u cijelosti:

HNS osuđuje sve zločine i traži isti pristup za sve žrtve

“Osjećamo potrebu reagirati na najavu ove akcije i izražavamo našu veliku razočaranost ponovnog negiranja, obezvrijeđivanja i prešućivanja hrvatskih žrtava u brojnim ratnim zločinima u Domovinskom ratu u Bosni i Hercegocini, baš onako kako se sustavno negiraju ratni zločini Armije BiH od strane političkih, izabranih i imenovanih dužnosnika bošnjačkog naroda.

Naravno da ni za jedan ratni zločin nema opravdanja i svaki ratni zločin zaslužuje naoštriju osudu, svaki zločin je zločin i od svakog normalnog čovjeka mora biti osuđen, ali takav odnos i pristup mora biti jednak kod svih počinjenih ratnih zločina u Bosni i Hercegovini, a ne samo kod nekih. Već smo to učinili javno više puta, pa i ovom prilikom izkazujemo najdublji pijetet prema svim nedužno stradalim Bošnjacima u Ahmićima i izražavamo najiskreniju sućut svim obiteljima ubijenih u ovom ratnom zločinu.

Nitko od bošnjačkih dužnosnika nije osudio zločine nad Hrvatima

Kako ste iznijeli u najavi ove vaše akcije, dva su bivša predsjednika RH javno se ispričala za zločin u Ahmićima, ali na isti dan dogodio se i monstruozni ratni zločin nad 16 civila 6 zarobljenih vojnika u Trusini za koji na žalost nikada nismo mogli čuti da je bilo tko od dužnosnika bošnjačkog naroda ispričao se i osudio ratne zločine postrojbi Armije BiH počinjene nad toliko nedužne djece, žena, staraca i zarobljenih vojnika HVO-a.

Ne samo da nije bilo isprike i žaljenja zbog tolikog broja počinjenih ratnih zločina nad pripadnicima hrvatskog naroda, već se svi ti monstruozni ratni zločini negiraju, nazivajući ih sporadičnim incidentima.

U sukobu Armije BiH i HVO-a u ratnim zločinima je ubijeno oko 1600 Hrvata, od kojih su 1088 bili civili.

Za 331 logor, od kojih je samo na području Središnje Bosne bilo čak 238, i kroz koje je prošlo skoro 15.000 Hrvata, od kojih 10.000 civila i 5.000 vojnika, i u kojima su zatvarani i najokrutnije mučeni muškarci, žene i djevojke silovane i ubijani hrvatski civili i zarobljeni vojnici, bošnjački politički predstavnici kažu da su to bili samo sabirni centri, čime ne samo da umanjuju hrvatsku žrtvu, već joj se javno izruguju. U ovim logorima ubijeno je 662 Hrvata. Zašto prvo niste tražili javnu ispriku od bivših bošnjačkih članova predsjedništva Bakira Izetbegovića, Šefika Džaferovića, ili sadašnjih Denisa Bećirovića i Željka Komšića za zločine Armije BiH nad toliko nedužnih Hrvata, čiji je broj višestruko veći od ovog u Ahmićima.

Kada to učine predstavnici bošnjačkog naroda u Bosni i Hercegovini, tek onda možete tražiti isprike i nekih drugih. Pozivamo vas da prvo posjetite gospođu Anicu Jurić, kojoj su u ratnom zločinu pred očima ubijeni muž i sinovi, i upitajte ju da li se njoj netko ispričao. Posjetite spomenik poginuloj djeci u Vitezu, gdje je u vrijeme primirja u jednom danu na dječijem igralištu ubijeno osmero hrvatske djece, popričajte s njihovim obiteljima i pitajte i njih, je li im se tko ispričao. Ne samo da nije bilo isprike, već u oba ratna zločina još uvijek nitko nije ni optužen. Posjetite spomenik poginulim u ratnom zločinu ubijenim Hrvatima u Grabovici, pri kojem su ubijena 33 civila, čiji najveći broj tijela nikada do danas nije pronađen.

Hoćete li tražiti da se netko ispriča dvojici preživjele braće Goranu i Zoranu Zadro za ubijenu sestru Mladenku Zadro koja je imala samo četiri godine, za njihove roditelje, baku i djeda koji su svi ubijeni pred njihovim očima, ili tko će se ispričati za najstariju žrtvu Marka Marića koji je u vrijeme ubojstva imao 86 godina, kome su oni bili prijetnja. Tko će se ispričati obitelji čijeg su člana pripadnici Armije Bosne i Hercegovine prvo razapeli, zatim otkinuli glavi i nakon toga ju nabili na kolac. Tko će se ispričati osobama koje su prvo mučene pa onda žive spaljene u Grabovici, preko 35 kilomatara daleko od bojevih djelovanja i mjesecima pod kontrolom Armije BiH. Poslali bi vas i do osobe kojoj su pred njenim očima ubili muža, nju silovali, ali nju ne možete ništa pitati, jer je po izlasku iz dugog zatočeništva počinila samoubojstvo, i nije više među živima.

Posjetite spomenike u ratnim zločinima ubijenih Hrvata u Križančevom selu gdje su tri dana prije katoličkog Božića ubijene 74 odobe, i bacite pogled na spomenik u Buhinim kućama gdje je na svirep način ubijeno 26 osoba, pročitajte koliko su stari bili djeca, žene i starci i upitajte da li se za njihovu smrt netko ispričao. Pored ovih koje smo već nabrojali, podsjetit ćemo Vas i na druge brojne ratne zločine nad Hrvatima, a koje su počinili pripadnici Armije BiH i bošnjačkog naroda, hoćete li ih pitati nakon što pročitate sve ove zločine, u čije ime su oni počinjeni.

Selo Trusina (Konjic) u sat vremena je ubijeno 16 civila, djece, žena, staraca, a 6 vojnika HVO-a nakon zarobljavanja strijeljano, a nakon razoružavanja pripadnika HVO-a u Konjicu, hrvatska imovina je opljačkana i spaljena. U osam sela su počinjeni ratni zločini, Gostovići 4 žrtve, Buščak 3 žrtve, Vrci 7 žrtava, Radešine 5 žrtava, Dubravice 5 žrtava, Podhum/Žitače 26 žrtava, Zaslivlje 3 žrtve, Orahovica 4 i Orlište 4 hrvatske civilne žrtve stare između 70-80 godina.

Uzdol (Prozor-Rama) u ratnom zločinu ubijena 41osoba, 29 civila, od kojih su mnogi ubijeni metkom u zatiljak, selo Hudutsko (Prozor-Rama) strijeljano 22 zarobljena pripadnika HVO-a, preživjeli odvedeni u logor u Jablanici, u selu Ljubunci ubijene 3 civilne osobe, Selo Doljani (Jablanica), u vrijeme žetvenih radova ubijeno 8 civila i 29 vojnika HVO-a koji su većinom bili nenaoružani, a oko 180 preživjelih civila pdvedeno u logor “Muzej” u Jablanici.

Vareš, ubijeno 17 civila a u selu Kopijari ritualno masakrirano 6 civila, selo opljačkano i spaljeno, zarobljene vojnike HVO-a ritualno ubijali, te brojni ubijeni civili i zarobljeni vojnici u selu Borovica a 320 hrvatskih kuća u selu Borovica je do temelja spaljeno, u selu Vareš Majdan ubijeno 5 civila i na svirep način mučeno, i za sve ovo što se dogodilo u općini Vareš može se ustvrditi da je potpuno prešućen ratni zločin i etničko čišćenje Hrvata, za koje nitko nije osuđen.

Općina Kakanj, u selu Drenovnik ubijeno 17 civila, žena, djece i staraca, u selu Slapnica ubijeno 9 civila, u selu Kraljeva Sutjeska ubijena 4 civila a sve hrvatske kuće u ovim selima su prvo opljačkane a onda spaljene i porušene.
Zavidovići, u selu Vrbica ubijeno 6 hrvatskih civila.

U Zenici su ubijena 162 Hrvata, od kojih 82 zarobljena vojnika HVO-a 74 civila (3 djece), a navest ćemo samo neke, u selu Bilivode ubijena su 4 civila a tijela spaljena, u selu Šušanj ubijeno je 17 civila, mahom starijih osoba, u selu Grm ubijeno je 6 civila, a 3 starca su živa spaljena. Selo Kiseljak, općina Žepče, ubijeno 15 civila, od kojih je jedno bilo dijete.

Samo u Središnjoj Bosni pripadnici Armije BiH ubili su 1051 civila od kojih je bilo 121 hrvatsko dijete, a pored već navedenih ratnih zločina u Križančevu Selu i Buhinim kućama, te ubojstva 8 nevine hrvatske djece u Vitezu starosti 9-15 godina, pobrojat ćemo još neke.

Lužani (Uskoplje), učinjen pokolj i masakrirano više civila, a pri napadu ubijeno 64 pripadnika HVO-a i 19 ranjeno.
Travnik, selo Miletići ubijeno i maskrirano 5 civila, selo Čukle ubijeno 9 civila i 12 zarobljenih vojnika HVO-a, selo Krpeljići ubijeno 7 civila, selo Maljine na Bikošama strijeljano 30 zarobljenih ranjenika HVO-a i civila.
Dusina, otet zapovjednik HVO-a, a 4 od 5 njegovih pratilaca je ubijeno, a sela Višnjica, Lašva Dusina i još brojna sela su porušena i etnički očišćena.

Kiseljak, u selu Žepče ubijeno je 15 civila od kojih je nekoliko bilo i djece.

Fojnica, na sam dan posjeta Alije Izetbegovića ubijen je župnik i gvardijan Samostana fra Nikica Miličević i njegov zamjenik i vikar fra Leon Mato Migić. Busovača, na Busovačkim Stajama ubijene su 22 osobe iz humanitarnog konvoja, od čega su 14 bili civili, u Gustom Grabu masakrirano 5 staraca u dobi između 70-80 godina.

Vitez, pored 8 nevine djece koja su ubijena u vrijeme primirja na dječjem igralištu počinjeno je ješ puno ratnih zločina od kojih ćemo izdvojiti još onaj u selu Zabilje gdje je ubijeno 13 zarobljenih osoba od kojih su 4 bili civili, a ostalo zarobljeni vojnici HVO-a.

Stradanje Hrvata Bugojna se uopće ne može riječima ni opisati, od prijeratnih skoro 17.000 Hrvata, danas tamo živi jedva 2.000 Hrvata, a Armija BiH je oko 1800 hrvatskih kuća prvo opljačkala a potom spalila i porušila. U logorima Armije BiH, koja se s punim pravom mogu nazvati mučilištima Hrvata, u njih 12 je bilo zatočeno više od 1000 zarobljenih vojnika HVO-a i civila. Najzloglasniji je bio logor na nogometnom stadionu NK Iskra u kojem su logoraši Hrvati bili izloženi najokrutnijim mučenjima, dok je 21 zatočenik “s posebnim tretmanom” odveden i pogubljen, za čijih 16 tijela se još traga.

U napadu Armije BiH na Bugojno ubijeno je 311 osoba, od kojih preko 70 su bili civili, dok je u ratnom zločinu ubijeno njih 119. Hoćete li otići i pitati tadašnjeg ratnog predsjednika općine Bugojno Dževada Mlaću zašto je u svoj dnevnik napisao da se “službeno nesmije imati civilnih zarobljenika, a da se tajno dio zarobljenih vojnika likvidira” i kako “HVO treba uništiti i s njima nema nikakvih pregovora osim oko razmjene poginulih” . Hoćete li otići pred Tužiteljstvo i prosvjedovati zašto Dževad Mlaćo zbog svoje ratne uloge, kao i zapovjednik Selmo Cikotić još nisu osuđeni i privedeni pravdi.

Pored ovih pobrojanih, poduži je broj i drugih ratnih zločina Armije BiH nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini, ali nećemo ih sve nabrajati, jer bi vam i ovi pobrojani trebali otvoriti oči kako bi ste shvatili težinu stradanja Hrvata u ratnim zločinima, i da vam pomognu da ne činite nepravdu tolikoj hrvatskoj žrtvi u Bosni i Hercegovini.

U čije ime su zločini nad Hrvatima počinjeni i zašto nitko nije odgovarao za njihov progon?

Slušajući vaš narativ o bošnjačkoj žrtvi u BiH, uviđamo da nećete podići glas i prosvjedovati zbog svih ovih zločina nad Hrvatima, djecom, ženama, starcima i zarobljenim vojnicima HVO-a, koje su počinili pripadnici Armije BiH, jer oni za vas očito ne postoje, ili ih namjerno prešućujete.

Hoćete li pitati odgovorne iz bošnjačkog naroda u čije ime su ovi ratni zločini nad Hrvatima počinjeni, uz činjenicu da je broj stradalih Hrvata u ratnim zločinima Armije BiH višestruko veći od broja stradalih Bošnjaka od HVO-a, i ta činjenica vam mora biti prisutna prije započinjanja ovakve vase akcije, jer nemate pravo na obezvrijeđivanje tolike hrvatske žrtve.

Hoćete li upitati zašto nitko nije odgovarao nad progonom oko 170.000 Hrvata sa prostora pod kontrolom Armije BiH, uz činjenicu da je tek oko 50.000 Bošnjaka protjerano s prostora pod kontrolom HVO-a, i to bi ste svakako trebali znati.

Za ratni zločin u Ahmićima, kako ste i sami naveli, osuđeni su predstavnici hrvatskog naroda, a hoćete li nekoga upitati kako to da za najveći broj od gore pobrojanih najtežih ratnih zločina nitko nije ni optužen, a samim time ni osuđen, a morao je biti ako već tražite pravdu za žrtve ratnih zločina u BiH.

Moramo vas upitati kako to da vam smeta izgradnja Vojnog muzeja HVO-a na dijelu bivše vojarne “Stanislav Baja Kraljević” i u objektu i na prostoru na kojem nitko nije bio zatočen, a ne smeta vam da zloglasni logor “Muzej” u Jablanici koji i danas sjaji punim sjajem kao prije zatočenja Hrvata, i zašto ne pokrenete inicijativu i prosvjede zašto se logori Armije BiH, počevši od najzloglasnijeg logora za Hrvate na nogometnom stadionu NK Iskra u Bugojnu, kao i svi oni logori u kojima su bili zatočeni, mučeni i ubijani civili i zarobljeni vojnici HVO-a preimenuju u logore žrtava hrvatskog naroda.

Zašto ne organizirate prosvjed u Sarajevu gdje se ni 27 godina od završetka rata, na zahtjev legitimnih predstavnika udruga HVO-a ne dopušta izgradnja primjerenog spomenika i na primjerenom mjestu za preko 100 pripadnika HVO-a koji su život položili u obrani Sarajeva.

Traži se odustanak od prosvjeda u Zagrebu: “..Prvo isto učinite u Sarajevu i tražite ispriku za pobijene Hrvate”

Ova vaša najava akcije i prosvjeda “Ne u naše ime – 30 godina od ratnog zločina u Ahmićima” i koliko čujemo najava zahtjeva preimenovanja nekog trga u Zagrebu po žrtvama iz Amića, duboko je povrijedila obitelji ubijenih Hrvata u ratnim zločinima Armije BiH, jer vaše ignoriranje prešućivanje i obezvrijeđivanje tolikih ratnih zločina Armije BiH ovim prosvjedom, je uvreda za svaku hrvatsku žrtvu, njihove preživjele članove obitelji, hrvatske branitelje i cjelokupan hrvatski narod u Bosni i Hercegovini.

Zato tražimo od vas da odustanete od svoje planirane akcije prosvjeda, te da prvo isto učinite u Sarajevu, tražeći ispriku za sve nevine i u ratnom zločinu pobijene Hrvate od najviših političkih autoriteta bošnjačkog naroda, a kada to dobijete u Sarajevu, onda možete tražiti i u drugim mjestima nešto slično, ali ne smijete s uma skinuti činjenicu da je broj Hrvata ubijenih u ratnim zločinima Armije BiH, kao i sam način izvršenja najmonstruoznijih i ritualnih zločina Armije BiH, nemjerljiv s onim što su učinili pripadnici HVO-a, i da ih nikako ne možete izjednačiti, a najmanje je što možete učiniti je da tolike hrvatske žrtve ratnih zločina Armije BiH ne smijete prešutiti, ignorirati i obezvrijediti, te svojim djelovanjem poniziti toliku žrtvu hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.

Na prešućivanje, ignoriranje i obezvrijeđivanje tolike žrtve hrvatskog naroda, a posebno one podnešene u najtežim ratnim zločinima Armije BiH, nema nitko parvo na ovom svijetu pa ni vi niti vaše organizacije u čije ime nastupate.

Na kraju, morate imati na umu da ovim prosvedom i akcijom koju najavljujete, ne doprinosite jačanju mira, pomirenja i suživota, već sasvim suprotno, izazivate bolna sjećanja i nove podjele i podstičete mržnju i netrpeljivost u BiH. Ovo nije dobro za budućnost Bosne i Hercegovine i svi oni koji se tako ponašaju ne žele dobro ovoj već dovoljno napaćenoji i podijeljenoj zemlji.

Hrvatski narod koji je najviše stradao u Bosni i Hercegovini nikada neće prihvatiti negiranje, prešućivanje i obezvrijeđivanje njegove tolike žrtve, kao i da se doprinos HVO-a u obrani BiH negira i da se HVO-u i cijelom hrvatskom narodu kroz razne konstrukcije nametne kolektivna krivnja i odgovornost, jer to je iskrivljivanje povijesnih činjenica koje govore sasvim suprotno.

Bosna i Hercegovina se može graditi jedino na istini, uz puno uvažavanje svih, poštujući jednako i žrtve iz svakog naroda ali i sve naše različitosti, jer jedino tako Bosna i Hercegovina koja je Domovina i hrvatskog naroda, može imati šansu za bolju, prosperitetniju i sretniju budućnost, dok će svako drugačije ponašanje kakvo upravo vi zagovarate, biti pogubno za sve narode i građane BiH, a odgovornost za isto snosit će oni koji to svojim ponašanjem prizivaju”, stoji u reakciji iz HNS-a.

/Republikainfo.com/

Objava HNS protiv da se trg ili ulica u Zagrebu imenuje po ahmićkim žrtvama – “Prosvjedujte u Sarajevu i tražite ispriku za pobijene i 170 tisuća protjeranih Hrvata” pojavila se prvi puta na Republika.