Koncert hrvatskih izvođača, Miroslava Škore, Mate Bulića te Nenada Ninčevića i Hrvatskih ruža, u Švicarskoj je otkazan. Izvođači su trebali nastupiti 24. siječnja, ali događaj je otkazan nakon što su lokalne vlasti na dvjema lokacijama uskratile potrebne dozvole.

CroNight Organizacija, koja je organizirala koncert hrvatskih glazbenika u Švicarskoj, kaže da su nakon tri mjeseca borbe na kraju bili prisiljeni otkazati događaj unatoč velikom interesu publike.

Problemi su se prvo pojavili u gradu Bülachu, koji ih je obavijestio o otkazivanju koncerta jer je, po njihovu mišljenju, riječ o političkom događaju tijekom kojeg grad ne može jamčiti sigurnost.

“Grad Bülach od nas je zatražio imena izvođača, što smo i dostavili još u kolovozu, nakon što smo postigli sve dogovore s izvođačima. Nekoliko dana kasnije dobili smo zeleno svjetlo od dvorane – potvrdu da je sve u redu s dozvolama i da možemo započeti s reklamom. Međutim, samo tjedan dana nakon početka promocije primili smo pismo iz grada Bülacha kojim nam otkazuju koncert, uz obrazloženje da smatraju kako se radi o političkom događaju te da grad ne može jamčiti sigurnost”, objasnili su organizatori na svojoj stranici na Facebooku.

Nije pomoglo ni pojašnjenje organizatora da su svi izvođači s ovog koncerta već nastupali u Švicarskoj bez incidenata te da koncert nema političku pozadinu.

“Također smo naglasili da na ovom području već četiri generacije Hrvata žive i rade, dobro su integrirani i nikada nisu stvarali probleme”, napisali su iz CroNight Organizacije.

Iz grada Bülacha odbili razgovarati i s hrvatskom veleposlanicom

Pomoć su zatražili i od hrvatske veleposlanice, koja je pokušala organizirati razgovor s predstavnicima grada i policije Bülacha – no svi su to odbili.

Organizator je nakon toga pronašao novu dvoranu u Bruneggu. No u utorak je s njima kontaktirala policija i oduzela im dozvolu.

“Zbog svega navedenog prisiljeni smo otkazati koncert unatoč velikom interesu publike. Moramo priznati da smo kao organizacija, zajedno s našim izvođačima i Veleposlanstvom, ostali u velikom šoku i razočaranju. Ovo je veliki udarac za sve nas Hrvate koji živimo u Švicarskoj, kao i za naše izvođače”, zaključili su organizatori, prenosi Dnevnik.hr.

Nakon otkazivanja koncerta oglasio se organizator i objasnio da su im vlasti kao razlog za zabranu navele da je riječ o političkom događaju tijekom kojeg grad ne može jamčiti sigurnost. CroNight Organizacija upozorila je da su svi navedeni hrvatski glazbenici već nastupali u Švicarskoj te da su razočarani što su događaj morali otkazati.

O ovome se oglasio Nenad Ninčević.

“Razloge otkazivanja, nikakav službeni dokument o tome nisam ni dobio ni pročitao… Mi smo kao Hrvatske ruže prvi put nastupali van granica domovine u Frankfurtu i tamo je bilo i veličanstveno, i dostojanstveno, i bez ijednog ekscesa. Ne treba oko toga stvarati nepotreban problem, govorim ovo isključivo u svoje ime i u ime Ruža, ako se pojavi neka pisana i argumentirana objava zašto je to tako i da li je uopće tako, onda ću biti informiraniji i mogu to komentirati, ovako mogu samo nagađati, a to mi ne pada na pamet”, rekao je Ninčević, prenosi Dnevnik.hr.

Pitanje je jesu li ove zabrane za nastup hrvatskih pjevača posljedica aktualnih prijepora zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića i pjevača Marka Perkovića Thomposna oko koncerta koji se treba održati u Zagrebu, a posebno izvođenja pjesme ‘Bojna Čavoglave’ u kojoj se spominje pozdrav ‘Za dom spremni. No, švicarske vlasti, iz nekog razloga su odlučile kako se radi o “političkom događaju tijekom kojeg grad ne može jamčiti sigurnost”, a znajući kako su svi izvođači na neki način, poslovno i privatno, povezani sa Thompsonom, očito je da bi oni mogli biti kolateralna šteta prijepora koja posljednjih dana potresaju javni prostor u Hrvatakoj i izazivaju tenzije i podjele u hrvatskoj javnosti. Očito je kako su švicarske vlasti povukle drastičan korak i poslale jasnu poruku ovom odlukom te kako bilo kakve implikacije žele svesti na najmanju moguću mjeru i ovim izvođačima, omiljenim i među hrvatskim iseljeništvom, zabraniti koncert, iako izvode domoljubne pjesme, bez naznaka bilo kakve diskriminacije i netolerancije.

/Desk/

Objava U švicarskom gradu zabranjen koncert Mate Bulića, Škore, Ninčevića i Hrvatskih ruža, nisu željeli niti razgovarati s hrvatskom veleposlanicom: “Politički događaj za kojeg grad ne može jamčiti sigurnost” pojavila se prvi puta na Republika.

Kad kažem Imotski, mislim Hrvatska. Kad kažem Vukovar, mislim pobjeda. Kad molim Mariju, molim utjehu. Kad vidim Cetinu, gađam u sridu. Neno, ovako počinje pjesma „Sokolovi“ za koju si napisao stihove. Na početku originalne snimke stihove je snimio dječji glas. Zašto? Zbog snažnijeg dojma, kako bi se istaknula pripadnost, ljubav prema rodnom kraju, gradu, mjestu, selu i domovini?

Mislim da ljubav prema domovini nema potrebu za snažnijim dojmom. To je jedna univerzalna ljubav. Jednostavno se dogodilo, tako da mi je u stvaranju demosnimke palo na pamet kako bih volio čuti da te stihove izgovori dijete. I onda je došla mala Roza, kći mojeg velikog prijatelja Tonija Rajnovića iz grupe Viva, koji je sa mnom radio na melodiji za pjesmu Sokolovi. Pa smo rekli: ‘Hajde Roza, probaj ti to snimiti da čujemo kako bi zvučalo.‘ No, Roza je to sve već uvježbala kod kuće i izgovorila sve kao iz topa. Naježio sam se, a inače sam producent koji ne funkcionira na frekvenciji. Jednostavno me ne zanimaju ni mastering ni gornji ni donji pikovi, ništa me ne zanima osim emocije. Toliko me dirnulo da sam odmah rekao: ovo je gotovo, Roza, ostaješ na snimci.

Kada si odlučio, osjetio potrebu osnovati svoj novi bend koji će imati prepoznatljiv glazbeni rock stil i pjesme s domoljubnom tematikom?

Ta odluka, zapravo smislena, svjesna, ne postoji u glazbi. U trenutku kad sam bio u bolnici, mislim da sam tada treći put umirao. Vjerojatno sam jedini tip koji se s 40 temperaturom i sepsom dovezao u bolnicu na Rebro. Uredno sam parkirao automobil i došao do Hitne, i za samo pola sata bio sam na operacijskom stolu. Otkrili su da imam CRP, naučio sam što je to CRP 360, znači još je bilo malo tih brojeva pa ode Neno Bogu na istinu. U bolnici sam gledao Hrvatsku televiziju, emisiju o blaženom kardinalu Stepincu, i njegova mi se životna priča iznimno dopala. Odlučio sam o kardinalu napisati pjesmu. Nitko je nije želio snimiti od tolikih mojih izvođača s kojima surađujem i velikih frajera. Nitko nije htio pjevati pa smo onda osnovali Hrvatske ruže i one su otpjevale pjesmu o kardinalu. Iznimno mi je draga. Velike pjesme trebaju vremena.

Ruža ti je najdraži cvijet?

Iskreno da… Rođen sam na adresi Brda, Stari put 22. To nije Split, to ti je Split, pa ništa, pa onda tek Brda. Bilo je tih predivnih livada gdje su me vodile moje teta i mama, gdje su bile i tratinčice i maslačci itd. Ali tek kad sam vidio ružu, shvatio sam kako je to divan cvijet. Kako je divno biti cvijet.

Cijelu svoju karijeru pisao si pjesme o ljubavi prema svojem kraju i Hrvatskoj? „Dalmatinac sam, ovo je moj dom, tu su moji didovi, davno su sidro bacili, mene vezali“. Ili recimo: „Ti imaš sve na svijetu, ja sam luđak u kompletu, s prvim vitrom vratit ću se ja, neka tvoja ljubav čeka ludo srce iz daleka. Pismu ovu koju pivam ja, Dalmacijo moja, ružo procvala“.

Jako volim tu tematiku, kao što volim ljubavnu tematiku. Meni je domovina puno dala. U jednom sam trenutku i ja vraćao dug, kao i svi ostali. Kako je ljubav univerzalna, ljubav prema djetetu, ljubav prema ženi, ljubav prema domovini, ona mora biti čista, iskrena i bez ikakve zadrške. Naravno da su se tako dogodile pjesme „Dalmacijo, ružo procvala“, „Dalmatinac sam“, „Nije u šoldima sve“ i „Dalmatino“. I s Thompsonom već dugo radim, gotovo 30 godina. Družimo se i pomažem kad god mogu. Jednostavno, nametnulo se da su s godinama te pjesme postale evergreen i veliki hitovi. To su pjesme koje se pjevaju na stadionima i dvoranama. Recimo, pjesma „Geni kameni“ napisana je kao povijesna priča o mojoj obitelji, ne sadašnjoj, nego o obitelji moje babe, dida, pradjedova. Pjesma je o njihovu životnom putu. Ponekad mi je žao kada ljudi komentiraju te „Gene“ na drugi način. Ne, ta je pjesma čista kao suza.

Stihovi koje sam pročitao su iz pjesama „Dalmatinac“, koju je snimio Mladen Grdović, i „Dalmacijo“, koju je snimio tvoj bend Tutti Frutti. Zanimljivo je da je Grdović tu pjesmu izveo na Splitskom festivalu 1995. godine, a Tutti Frutti na Cro Etno Neum festivalu 1996. godine i prošli su bez nagrada, odnosno nezapaženo.

Apsolutno. Grdović je osvojio 17. mjesto. A Tutti Frutti i „Dalmacijo“ bili su na poziv Jurica Pađen da nastupimo na Etno festivalu u Neumu. Jure je prijatelj i tko bi ga odbio. Vratili smo se kao zadnji luzeri. Zanimljivo je da sedam godina „Dalmatinca“ nigdje nema. U jednom trenutku čuješ Torcidu kako ga pjeva.

Postale su navijačke himne. Kakvo je stajalište ljudi iz hrvatske glazbene industrije o domoljubnim pjesmama? Što oni kažu?

Uopće se time ne bavim.

Imaju li Hrvatske ruže potporu?

Ne bavim se time. Kao prvo, nisam domoljubni pjesnik. Autor sam zabavne, popularne i rock-glazbe. Upravo su izašle tri domoljubne. Nakon što se dogodila pjesma „Ako ne znaš šta je bilo“, odjednom svi govore – Ninčević je domoljubni autor. Jesam domoljubni autor, ali to sam bio i prije. Ali zar se morala dogoditi „Ako ne znaš šta je bilo“ da bi netko zagrebao po opusu i rekao: pa on je napisao i ovo i ovo… Mnogi su shvatili da sam zapravo onaj pjesnik iz njihove osnovne škole. Kad mi je rekao mali: Tata, učili smo u školi pjesmu „Mi smo hrvatski mornari“, a ja je ne mogu zapamtiti, ali vidim tvoje ime. Kako to ide? Znači, kad završiš u čitanki, onda si zapravo nešto napravio.

Kad razgovaramo o tvojim stihovima u kojima ističeš ljepotu i ljubav prema domovini, koliko je škakljivo, koliko paziš na taj nacionalni naboj u pjesmi da bude jak, a da nikome ne smeta. Da se ne tumači ovako ili onako.

Prva stvar, moja retorika je uvijek ista. To kažem na svim svojim nastupima, ne mrzite nikoga. Mržnja nije emocija, mržnja je bolest. Jednako tako kažem mladima da budu obrazovani, prosvijećeni Hrvati i da nikad ne daju da ih ijedna politika razdijeli. Također, da poštuju sve vjere, sve nacije, sve različitosti, ali da ovu našu ne daju nikome ni po cijenu života. Po tome možeš vidjeti da nisam član nijedne stranke, moja je stranka domovina. I u mojim će pjesmama teško bilo tko naći bilo što uvredljivo, osim apsolutno čiste ljubavi. Uzmi bilo koju moju pjesmu, nećeš naći ništa. Što bi trebalo iritirati bilo koga? Na kraju krajeva, „Ako ne znaš šta je bilo“ je unutarnjopolitička i ljubavna pjesma. Ne vidim kome bi smetala, zato što je svaka riječ u njoj istinita. Mogu je potvrditi jer sam sve te terene, osim Vukovara, vidio uživo i znam o čemu govorim.

Prvi tvoji stihovi koji su snimljeni bili su za pjesmu „Noćas si lijepa“ u izvedbi Mišo Kovač. Tu prvu priliku dao ti je Slobodan Kovačević, autor glazbe i tadašnji vođa legendarne grupe More. Stihove si počeo pisati još kao dječak, jedni od prvih stihova, to si mi ispričao u jednoj od emisija Music Pub, bili su: Kad umrem, darujte me darom, stavite me u grob sa gitarom.

Da, to je pjesma koju moja mater nije mogla slušati. Smrt je tema koje se apsolutno ne bojim. U životu sam sve vidio, od Boga sam dobio sve. Nemam se razloga bojati.

Tvoje pjesme su i: Nasloni glavu na moje rame, Krila leptira, Stvari lagane, Žuto lišće ljubavi, Kad zaspu anđeli (jedna od najljepših balada koju smo imali na Eurosongu), to je bila suradnja sa Zdenko Runjićem, Lipa si lipa, Ja sam samo vagabundo, Kazna mi što te ljubim. Napisao si niz uspješnih pjesama za Toni Cetinskiog, Blago onom tko te ima, Onaj tko te ljubi sretan je, Lagala nas mala, Čovjek od leda … napisao si stihove za pjesmu Piši mi, najvažniju pjesmu u karijeri grupe Magazin, nakon nje dogodio se veliki uspjeh grupe i pjesme Oko moje sanjivo, Put putujem, Kako sam te samo voljela. Pjesme si pisao i za Novi fosili, Djeca ljubavi, Ispod mjeseca boje trešanja, Obriši suze generacijo i Nebeske kočije. Hitove: Evo noći, evo ludila, Trava zelena, Nije u šoldima sve, Da je meni s tobom kroz pasike, Sićaš li se lungo mare, Mirno spavaj ružo moja, Srna i vuk, Bijele ruže…

Neke su postale narodne, svi ih vole i pjevaju. Dobio si mnogo nagrada za svoj rad. To su nagrade s festivala, Zlatne ploče, Zlatne ptice, Porin, Dora i Cesarica. U ime ekipe emisije Music Pub, ekipe Drugog programa i svoje osobno, jer sam te prvo upoznao preko tvojih pjesama kao slušatelj radija, kao srednjoškolac. Poslije sam te imao prigodu upoznati i kao osobu i glazbenika. Mnogo smo toga zajedno preslušavali i predstavljali na radiju. S velikim zadovoljstvom dodjeljujem ti posebno priznanje Music Pub.

Eto, šok. Isuse, što je lijepa nagrada. Čekaj, moram ti zahvaliti. Moram ustati. Ugravirano je „Posebno priznanje – Nenad Ninčević, hvala za sve lijepe glazbene godine“. Turki, puno ti hvala. Ovo je predivno. Nešto predivno. Nisam očekivao.

(Izvor: jutarnji.hr)

Objava Nenad Ninčević o nagrađenom hitu ‘Geni kameni’: “To je priča o putu moje babe i dida, žao mi je kad je ljudi pogrešno tumače.” pojavila se prvi puta na Republika.