No, ponovno postoji opravdana sumnja u još jednu manipulaciju nacionalnošću, a što nije rijetkost u BiH, a koja stvara lažnu sliku demografske zastupljenosti pojedinih predstavnika u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti na pojedinim razinama. I to nije slučaj samo u RS-u. Brojni su primjeri ovakve, tzv. “prodaje nacionalnosti” za fotelju i visoku plaću, kada su određene dužnosti dodijeljene osobama koje su promijenile svoje nacionalno izjašnjavanje, piše Dnevni list.

Ni prvi, ni zadnji primjer

Ignjatović se kod Središnjeg izbornog povjerenstva (SIP) BiH na izborima 2024. godine, izjasnila kao Bošnjakinja. Novoimenovana ministrica kazala je kako je dijete iz mješovitog braka te da je na to ponosna.

No, banjalučki portal Capital doznaje kako u rodnom listu Irene Ignjatović, kao validnom dokumentu, nije navedena njena etnička pripadnost. Podsjetimo kako je Nini Bukejlović, predsjednici Omladine SDS-a koja se u posljednje vrijeme izjašnjavala kao Bošnjakinja, propao je mandat u Narodnoj skupštini Republike Srpske, jer je Sud BiH prihvatio žalbu gdje je dokazano da se prije dvije godine izjasnila kao Srpkinja, te će sada SIP BiH imenovati drugog kandidata iz reda bošnjačkog naroda na tu dužnost.

Ali, ima toga još – u svibnju prošle godine Narodna skupština RS izabrala članove Upravnog odbora Radio-televizije Republike Srpske, a najviše bure izazvao je predložena kandidatkinja iz “reda bošnjačkog naroda”. Komisija za izbor i imenovanja NSRS predložila je da to bude Dragana Čavka, a NSRS je to potom i izglasala.

Čavka se ranije, u nekoliko izbornih ciklusa, izjašnjavala kao Srpkinja, od majke Jevrosime.

Europski sud se nije dao obmanuti

Najpoznatiji slučaj “promjene nacionalnosti” koji je najjače odjeknuo u zemljama u okruženju – slučaj Slavena Kovačevića, i danas aktualnog savjetnika člana Predsjedništva BiH Željka Komšića i kandidata DF-a za tu dužnost na Općim izborima ove godine. Ovom odlukom DF-a, jasno je kako se Kovačević ponovno osjeća kao Hrvat, s obzirom da je pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu svojedobno pokrenuo postupak, smatrajući kako je diskriminiran jer on, koji se tada izjašnjavao kao Ostali, nema ista prava.

Europski sud nije mu dao za pravo, ustvrdivši kako je Kovačević pokušao obmanuti Sud jer posjeduje hrvatsko državljanstvo. Kovačević se i prije, po političkoj potrebi, izjašnjavao kao Hrvat kada je bio na javnim dužnostima u Sarajevskom kantonu, pa potom inzistirao na brisanju ove nacionalne odrednice, a meko vrijeme čak se osjećao i Srbinom.

Sve je biznis i utjecaj

Najegzaktniji primjer da manipulacija nacionalnošću može biti i “obiteljski biznis” je slučaj iz Edima Fejzića iz Bosansko podrinjske županije. Njegova izjava i primjer, zasigurno ulazi u anale bh prakse o manipulaciji nacionalnošću.

“Ja se od početka se pišem kao Hrvat i normalno da, kao što znate, i u Hrvatskoj i u BiH postoji 300.000 Hrvata islamske vjeroispovijesti”, rekao je jednom prilikom Edim Fejzić koji je, kao Hrvat, izabran za izaslanika u Domu naroda Parlamenta FBiH. Fejzić ima hrvatsko državljanstvo i više puta je biran kao Hrvat u Domu naroda.

Sada je na toj dužnosti njegova kćer Berina Fejzić, koja se također izjasnila kao Hrvatica. Predsjedavajući Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Tomislav Martinović o ovom primjeru jednom je kazao: “Oboje su članovi Bosanske narodne stranke koja se u trenutku osnivanja predstavljala kao prva islamska stranka u BiH. Osnivač te stranke je Sanin Musa koji je pripremao svoj famozni pohod na Široki Brijeg ne bi li klanjao na blagdan Velike Gospe. Sada imate našu kolegicu koja je kao Hrvatica pristala da bude nositelj takvih ideja. To je shizofreno do kraja”.

Brojni primjeri

Ali i Hrvati “svoje Srbe” za utrku imaju. Prije nekoliko godina pravu buru u javnosti izazvao je slučaj Gorana Opsenice. On je rođen kao Srbin, izjasnio kao Hrvati i postao ministrom u HNŽ-u iz reda Hrvata, odnosno, HDZ-a BiH.

No, stvari su se malo zakomplicirale nakon sljedećih izbora jer je ministar Opsenica potom dobio mantat u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH predviđen za pripadnike srpskog naroda. Njegov kandidatski karton, kojeg je javno predočilo Središnje izborno povjerenstvo BiH (SIP BiH), jasno pokazuje ‘križić’ na nacionalnost ‘Srbin’, no Opsenica je izričito tvrdio kako je on i dalje Hrvat te da karton nije ispunio.

“Zanoćio sam kao Hrvat i probuditi ću se kao Hrvat”, medijima je potvrdio ministar Opsenica svoje nacionalno opredjeljenje.

U svemu je morao javno intervenirati čak i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, tvrdeći da je Opsenica “opredijeljen za hrvatsku nacionalnost”. Slično je bilo i sa Harisom Plehom i Nerminom Bjelakom koji su u Skupštinu Kantona Sarajevo imenovani kao zastupnici iz reda ‘ostalih’.

Oni se u posljednje vrijeme, zahvaljujući “slobodi opredjeljenja”, na kandidatskim listama izjašnjavaju kao Srbi. Još zanimljiviji primjer je ‘slučaj’ Nerkeza Arifhodžića koji je kao Bošnjak po nacionalnosti bio veleposlanik BiH u Turskoj, kao Hrvat imenovan je veleposlanikom u Rimu, a u posljednje vrijeme izjašnjava se kao Bosanac.

Na koncu, vrlo dug niz je primjera onih koji zbog funkcije “prodaju” nacionalnost, čime se jača utjecaj političkih stranaka koji ih koriste ovakve manipulacije.

“Izgubljena moralna dimenzija”

Važeći zakon dopušta da se nacionalnost mijenja svake četiri godine, ali ne tijekom mandata. To je politički trend u našoj zemlji, te nacionalnost služi u svrhu dobivanja funkcija. Bivši član SIP-a Vehid Šehić i član Koalicije ‘Pod Lupom’, svojedobno je istaknuo da bi se, u sprječavanju zloupotrebe nacionalnog izjašnjavanja, trebalo zabraniti mijenjanje etničke pripadnosti na duži period.

“U Izbornom zakonu bi moralo jasno stajati kako se zabranjuje, da se u tri izborna ciklusa uzastopno ne može mijenjati etničku pripadnost je neprihvatljivo da država koja počiva na etničkom principu koji je dominantan, ima ovakve primjere. No, vidimo da je izgubljena moralna dimenzija”, kazao je Vehid Šehić.

Iz SIP-a BiH više puta su istaknuli kako nastoje onemogućiti zloupotrebe, ali da je njihovo postupanje limitirano.

“Zloupotrebu možemo spriječiti samo ako osobu već imamo evidentiranu kao kandidata i pod uvjetom da se nacionalno izjasnio prilikom kandidiranja. SIP-u BiH bi pomogli podaci koji su u posjedu Agencije za statistiku BiH, međutim postoje zakonske smetnje za ustupanje tih podataka”, istaknuli su prilikom jedne od niza izjava na ovu temu, piše Dnevni list.

/Desk/

Objava “Pristao sam bit ću sve što hoće” – Trgovina nacionalnošću za fotelju i trenutak vlasti pojavila se prvi puta na Republika.

Za razliku od prošlih lokalnih izbora kada su mostarski Srbi po prvi puta imali svog stranačkog predstavnika u Gradskom vijeću Mostara, ovih izbora nešto manje od 1.100 glasova nisu bili dovoljni za osiguranje vijećnika u Mostaru. Ali zato Srba nominalno na svojim listama imaju skoro sve najutjecajnije političke opcije tako da će zajamčena kvota u Klubu Srba biti ispunjena, a s pet članova čak i brojnija nego prošlog saziva.

Dok godinama možemo čuti kako član Predsjedništva BiH Željko Komšić nije legitimni predstavnik Hrvata kao konstitutivnog naroda jer je biran isključivo velikom većinom glasova Bošnjaka, te da je ta pozicija uzurpirana, sličnim ‘receptom’ – uzurpacijom nacionalnih pozicija koja im nikada, kao političkim opcijama, ne bi trebala pripasti, služe se i mnoge druge stranke.

Time stvaraju veći politički utjecaj, a kandidati na njihovim listama, u bilo kojem drugom slučaju, teško da bi ostvarili političku karijeru. Tako, kao što to često znaju kazati za Komšića, u ovom Gradskom vijeću neće biti “legitimnih” srpskih predstavnika, za razliku od prošlog saziva kada je to bio Velibor Milivojević.

HDZ ima najviše ‘svojih’ Srba

U Mostaru Srbi broje oko 4.000 stanovnika i tek su prošlog saziva imali svog legitimnog predstavnika – Velibora Milivojevića. Sljedećih četiri godine to neće biti slučaj.

U novom sazivu Gradskog vijeća Mostara, a prema preliminarnim rezultatima izbora, Klub Srba brojati će pet članova. Najviše “svojih” Srba vijećnika u Gradskom vijeću Mostara imati će HDZ BiH – Radmilu Komadina, Anju Marić i Ines Sulić. Po jednog Srbina imaju SDA, Natašu Jekić te koalcija ‘Grade moj’ (DF, NES, SBiH, PMP) – Sergeja Šotrića. Nacionalna kvota ispunjena, a Srbi u realnosti bez svojih legitimnih, nacionalnih predstavnika.

Na listi HDZ-a bila je i Nadina Vujnović koja je na prošlim lokalnim izborima bila na srpskoj listi ‘Ostajte ovdje – Zajedno za naš Mostar’.

“Oni imaju svoje dežurne Srbe koji dosad, dok su bili u Gradskom vijeću, nijednom nisu zastupali naše interese, posebno vitalni nacionalni interes”, kazao je svojedobno Mladen Krnjeušić, predsjednik SNSD-a Grada Mostara.

S druge srane, iz tzv. lijevog bloka ne prihvaćaju tezu o legitimnosti i autentičnom predstavniku, ističući kako se radi o manipulaciji i nacionalnih stranaka koje se žele predstavljati autentičnim predstavnicima pojedinog naroda. No, pitanje je tko daje ‘nacionalne licence’. Ali pitanje licemjerja nadilazi sve dvojbe – kako neka nacionalna stranka, koja se želi predstavljati i zvati autentičnim predstavnikom jednog od konstitutivnih naroda na svojim listama ima kandidate drugih nacionalnosti?

Spomenimo i mladog bh političara Denisa Šulića, Bošnjaka koji je bio predsjednik Mladih SNSD i zastupnik u Skupštini RS-a iz kvote bošnjačkog naroda.

Kao Hrvat ministar, kao Srbin parlamentarac – a ista osoba

No, dok političke stranke koriste osobe druge nacionalnosti kako bi postigle snažniji politički utjecaj u nacionalnim kvotama, brojni su primjeri i promjene nacionalnosti, ponovno iz istih razloga, što je pravi bh fenomen. Prisjetimo se samo nekih, a o kojima su pisali i inozemni mediji.

Mjesecima je javnost zabavljao ‘slučaj Opsenica’ prije nekoliko godina. Goran Opsenica, inače rođen kao Srbin, izjasnio se kao Hrvati i postao HDZ-ov županijski ministar iz reda Hrvata. Ali, stvari su se nakon ovih izbora malo zakomplicirale jer je ministar Opsenica dobio mandat u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH predviđen za pripadnike srpskog naroda. Njegov kandidatski karton, kojeg je javno predočilo Središnje izborno povjerenstvo BiH (SIP BiH), jasno pokazuje ‘križić’ na nacionalnost ‘Srbin’, no Opsenica je izričito tvrdio da je “on i dalje Hrvat te da karton nije ispunio”.

“Zanoćio sam kao Hrvat i probuditi ću se kao Hrvat”, medijima je potvrdio ministar Opsenica svoje nacionalno opredjeljenje. Ta rečenica uskoro je postala viralna, a javnost se neizmjerno zabavljala očajničkim potezom zadržavanja pozicije/fotelje. Intervenirao je čak i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, tvrdeći da je Opsenica “opredijeljen za hrvatsku nacionalnost”.

Kovačevićev spektakularan zahtjev – tražio retroaktivno brisanje nacionalnosti

Posebno je spektakularan i slučaj Edima Fejzića, Bošnjaka koji se predstavljao ‘Hrvatom islamske vjeroispovijesti’, kako bi došao do plaće parlamentarca.

“Ja se od početka pišem kao Hrvat i normalno da, kao što znate, i u Hrvatskoj i u BiH postoji 300.000 Hrvata islamske vjeroispovijesti”, rekao je svojedobno Fejzić, nekadašnji izaslanik Stranke za dijasporu u Domu naroda Parlamenta FBiH te tako i član Kluba Hrvata. Dok su o ovom slučaju su uvelike pisali ‘hrvatski’ mediji, nekako su zaboravili barem spomenuti Opsenicu.

Također, svojedobno je i Nina Bukejlović, predsjednica Omladine SDS-a izjašnjavala kao Bošnjakinja. Njoj je propao mandat u Narodnoj skupštini Republike Srpske, jer je Sud BiH prihvatio žalbu gdje je dokazano da se prije dvije godine izjasnila kao Srpkinja.

Slično je bilo i s Harisom Plehom i Nerminom Bjelakom koji su u Skupštinu Kantona Sarajevo bili imenovani kao zastupnici iz reda ‘ostalih’, međutim, uskoro potom su se obojica, “zahvaljujući slobodi opredjeljenja”, na kandidatskim listama izjašnjavali kao – Srbi.

Još zanimljiviji primjer je ‘slučaj’ Nerkeza Arifhodžića koji je kao Bošnjak po nacionalnosti bio veleposlanik BiH u Turskoj, kao Hrvat veleposlanik u Rimu, a njegovo posljednje izjašnjavanje je – Bosanac.
Jedan od novijih primjera je i “predomišljanje” oko nacionalnosti Slavena Kovačevića, savjetnika člana Predsjedništva BiH Željka Komšića.

On je svojedobno bio SDP-ov Gradski vijećnik u Sarajevu kada se izjašnjavao kao Hrvat. Kovačević je sada na dužnosti savjetnika člana predsjedništva Željka Komšića i sada se deklarira kao ‘Ostali’. U apelaciji Europskom sudu za ljudska prava u Strassborgu tvrdio je kako je diskriminiran u BiH jer je pripadnik ‘Ostalih’. Međutim, nakon što je Sud upoznat da je on bio gradski vijećnik u Sarajevu te da se izjašnjavao kao Hrvat, zatraživši da pojasni ovu nejasnoću, Kovačević je od institucija Grada Sarajeva zatraži retroakvino prepravljanje njegovog životopisa i brisanje podatka da se on izjašnjavao kao Hrvat. Do tada mu to nije smetalo.

Kad bi posmislili da ne može niže, ovakvi primjeri vas uvijek razuvjere, a ‘vjetar u leđa’ za ovakve manipulacije daje i zakonski okvir, točnije izborna pravila koja kažu da kandidati tijekom jednog izbornog, četverogodišnjeg ciklusa, ne mogu mijenjati nacionalnu pripadnost i drukčije se izjašnjavati. To, ujedno znači, da to svakako mogu činiti svake četiri godine.

Ništa nova – moralni i etički sumrak

Ovih lokalnih izbora mediji su pisali o listi SDA u Tuzli gdje je na istoj bio kandidiran Božo Stjepić. Njegov “transfer” je uistinu neuobičajen s obzirom da je iz jedne, prešao u drugu nacionalnu stranku – već prije četiri godine bio je na lista HDZ-a BiH. No, ovih izbora nije zadobio previše povjerenja SDA-ovih birača, za njega je glasalo tek 98 birača. Da je Stjepić imao bolji rezultat bio bi SDA-ov hrvatski zastupnik u parlamentu grada Tuzle.

Ali, ovakvi i slični “preletači” nisu nikakva novost u BiH gdje političke stranke ne prezaju od bilo kakvog načina za uzimanje pozicija namijenjenih pojedinim nacionalnim kvotama, kao i kvotama koje pripadaju Ostalima. O moralnom i etičkom sumraku svakako može raspravljati. No, za moral i etiku u politici, čini se, ima malo mjesta, piše Dnevni list.

/Desk/

Objava Mostarski Srbi ostali bez legitimnog predstavnika u Gradskom vijeću, ali…svatko svoga Srbina ima pojavila se prvi puta na Republika.

Nacionalnost počinitelja ubuduće će biti objavljena u svim slučajevima u kojima je identitet počinitelja nedvojbeno utvrđen, priopćilo je ministarstvo unutarnjih poslova savezne pokrajine Sjeverne Rajne-Vestfalije, prenosi HINA.

Navođenje nacionalnosti počinitelja će izostati jedino ako državno odvjetništvo zaključi da je to u interesu istrage.

Do sada je u Njemačkoj vrijedilo pravilo da se u priopćenjima za medije policije i državnih odvjetništava ne navodi nacionalnost počinitelja.

Novim pravilima policija sada želi na temelju činjenica unijeti više transparentnosti. Jedan od razloga je i taj da se kod naknadnog upita medija koje se odnosi na neko priopćenje u velikoj većini slučajeva radi o upitima koji se odnose na nacionalnost počinitelja.

Vlasti istodobno žele opovrgnuti tvrdnje dijela javnosti kako se žele prešutjeti neke činjenice.

U dosadašnjem press-kodeksu policije navodi se da se nacionalnost, rasa ili vjera počinitelja ne objavljuju kako bi se izbjeglo diskriminirajuće paušalne ocjene i širenje predrasuda prema strancima.

Posljednjih godina razvila se u Njemačkoj javna rasprava o razini kriminala kod useljenika, posebice onih koji su u Njemačku stigli tijekom izbjegličkog vala 2015.

Prema posljednjim statistikama za 2023. postotak počinitelja kaznenih djela koji ne posjeduju njemačku putovnicu konstantno se povećava i sada je dosegao vrijednost od 41 posto. U Njemačkoj istodobno živi 14 posto stranih državljana.

/Desk/

Objava Njemačka policija će ubuduće objavljivati nacionalost počinitelja pojavila se prvi puta na Republika.

Marić Schmidtove odluke, barem one o kojima pišu mediji, na svom facebook profilu ovako je komentirala:

“Na koji način Schmidtove odluke, konkretno, ugrožavaju BiH i njene građane ili pojedine narode?
– Njegovim odlukama onemogućavaju se blokade, koje do sada najviše koristi HDZBiH, uz pomoć SDA i DF-a. Zbog tih blokada mi već 8 godina imamo Novalića za premijera, a Čavaru za predsjednika FBiH. Jedan je optužen u aferi respiratori, a drugi na američkoj crnoj listi.
– HDZBiH prema sadašnjem zakonu ima 13 od 17 delegata u Klubu Hrvata u Domu naroda Parlamenta FBiH. Sa tih 13 delegata mogu blokirati šta hoće, a to i rade. Ovim odlukama im se to onemogućava.
– Uvodi se deblokada formiranja vlasti jer će na kraju za izbor predsjedništa FBiH biti dovoljan prijedlog i samo dva delegata iz klubova naroda.
– Ograničava se mogućnost korištenja Vitalnog nacionalnog interesa na unaprijed utvrđene teme. Znači, nema više da je zaštita životinja vitalni nacionalni interes. Da, i to je bilo.
– Deblokira se imenovanje sudaca Ustavnog suda FBiH
– Predsjednik i potpredsjednik FBiH dobijaju rok za imenovanje Vlade FBiH.
– A to što je uveo 3% je samo prilagođavanje stvarnoj strukturi BiH, 26 godina nakon rata. Vrijeme je da se prestanemo zavaravati da smo BiH iz 1991. i prihvatiti rezultate popisa iz 2013.
– Pošto se pretvaramo da se brinemo za Hrvate koji žive van “hrvatskih” kantona, pregledala sam rezultate popisa iz 2013. godine da vidim šta to znači. Hrvati ne prelaze 3% samo u USK i Goraždu. U BPK niko ne prelazi 3%. Dakle, hvratski zastupnici će biti delegirani i iz KS, TK, SBK, Ze-Do u kojima HDZ nema dovoljno birača. A to je sasvim dovoljno za formiranje vlasti u FBiH. Osim ako im SDA ponovo ne pokloni kojeg delegata.
– I važno je naglastiti da ovo jednostrana Schmidtova odluka, već su je podržale ključne zemalje članica Vijeća za provedbu mira”.

Nadalje, Marić reakcije bošnjačkih političara uspoređuje s ponašanjem predsjednika SNSD-a i srpskog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika.

“Ne znam jeste li primjetili da se bošnjački političari ponašaju kao Dodik? Ne poštuju odluke Ustavnog suda BiH, Schmidt im je neprijatelj isto kao i SAD, Njemačka, UK i druge države EU, koje hoće da unište BiH i započnu novi rat. Svi su ludi da dobiju još jedan rat pred nosom. Razumijem da su izbori pred vratima i da su nacionalne teme vrlo privlačne za skupljanje poena, ali de se malo saberite. Ne razdvaja nas Schmidt, podijelili smo se mi nacionalno prije njega, što u ratu, što nakon rata i to na cijelom teritoriju BiH”, zaključuje analitičarka Marić.

Marić je, s dozom sarkazma, zaključila: “Prema prijedlogu OHR-a Hrvati ne bi mogli imenovati delegate u Dom naroda iz BPK i USK. Evo, recimo, stvarno nije u redu da Fejzić Edim i Šahinović Anel, Hrvati iz ova dva kantona u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH budu diskriminirani u odnosu na Hrvate iz drugih kantona”-

Inače, i Edim Fejzić/ i Anel Šahinović isoristili su mogućnost manipulacije nacionalnošću zbog političke fotelje koja donosi enormnu plaću.

Fejzić je, odgovarajući na pitanje kako to da se izjašnjava Hrvatom, svojedobno kazao: “Ja se od početka pišem kao Hrvat i normalno da, vi dobro znate, da i u Hrvatskoj i u BiH postoji 300.000 Hrvata islamske vjeroispovijesti”.

Pročitajte još o nekim sličnim slučajevima manipulacije nacionalnošću.

/Republika/

Objava Politička analitičarka Marić: Bošnjački političari ponašaju se kao Dodik pojavila se prvi puta na Republika.

Podsjećamo na tekst Dnevnog lista na temu promjene nacionalnosti kao načina zloupotebe u cilju osobnih, financijskih ili stranačkih ciljeva kojima se koriste pojedinci  – na jednom izbornom ciklusu, primjerice, izjašnjavaju se kao ‘Hrvati’, ‘Srbi’ ili ‘Bošnjaci’, a na drugom jednostavno promijene nacionalnost kako bi popunili nacionalne kvote i ostali u nezasluženim foteljama:

“Nestalo milijun Jugoslavena”

Bosnu i Hercegovinu potresaju skandali oko promjene izjašnjavanja o nacionalnosti dužnosnika, a sve kako bi ostvarili političke mandate ili bili imenovani ne neku dužnost. Srbin, Bošnjak, Hrvat ili, neodređeno, Ostali, nacionalni su početak i kraj bilo kakvog, a posebice političkog bivstvovanja u BiH. Međutim, na pitanje “A, gdje su se izgubili Jugoslaveni”, nitko niti postavlja, a još manje daje bilo kakav odgovor.

Statistički podatci petog popisa stanovništva tadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) iz 1981. pokazuju da je ‘Juga’ tada imala 22.424.711 stanovnika i, do tada najbrojnije izjašnjavanje stanovništva Jugoslavenima – točno njih  1.219.045 tako se izjasnilo.

Prema udjela u broju stanovništva, najviše Jugoslavena bilo je u Hrvatskoj i Vojvodini, po 8,2%, te potom u Bosni i Hercegovini, 7,9%.

To je prema tadašnjem popisu, primjerice, izgledalo ovako: U Hrvatskoj sa 379.057 Jugoslavena to je bila treća, najbrojnija nacija, nakon 3.454.661 Hrvata i 531.502 Srba. (Muslimanima se opredijelilo 23.740).

U BiH se tada Jugoslavenima izjasnilo 326.316 i bili su četvrta ‘nacionalnost’ po brojnosti: Srba je bilo 1.320.738, Muslimana-Bošnjaka 1.630.033, a Hrvata 758.140.

Slično je bio i u tadašnjoj jugoslavenskoj Republici Srbiji gje je bilo 441.941 Jugoslavena koji su više od trostruko bili brojniji od Hrvata (149.368) i dvostruko više od Muslimana-Bošnjaka (215.166).

Međutim, kako izgleda, za samo 10 godina “nestalo” je skoro  milijun Jugoslavena s prostora bivše Jugoslavije.

Nakon 90-tih skoro nitko više nije želio biti Jugoslaven

Uspoređujući popise samo iz tri današnje države, Hrvatske, BiH i Srbije iz 1991. godine dolazi se do zaključka da su se i tada Jugoslaveni, manje-više “dobro držali”, da bi potom i to samo za jedno desetljeće, skoro u potpunosti “isparili”.

Naime, već te, 1991. godine, zamjetan je nagli “nestanak” Jugoslavena. Najviši pad broja stanovništva koji se tako izjašnjavao bilježi se u susjednoj Hrvatskoj, od nekadašnjih 379.058, po popisu iz 1991. Jugoslavenima se izjašnjavalo tek 106.041 stanovnika Hrvatske. U BiH se također drastično smanjio njihov broj i tada se Jugoslavenima izjasnilo 242.682 bh. državljanina, a u Srbiji njih 323.555. Međutim, po brojnosti, Jugoslaveni 1991. i dalje u Hrvatskoj po brojnosti bili treća nacija, ispred Bošnjaka (43.469). U BiH su po brojnosti na četvrtom mjestu, a u Srbiji su tek deveti.

Međutim, a brojke su neumoljivo činjenične, već po popisima iz 2011. i 2013. pokazalo se da Jugoslaven, jednostavno, više nije bilo ‘in’. Tako ih je po popisu iz 2011. godine, u Srbiji bilo tek 23.303, a u Hrvatskoj i BiH sveli su se u kategoriju ostalih – tek na nevjerojatno male brojke od oko 50 ili 100 (!).

U periodu od samo 30 godina, Jugoslaveni su potpuno nestali. Ili ipak nisu?

Poruka države

“Identitet je nešto što varira kroz vrijeme. Devedesetih godina Jugoslaveni su nestali kao da ih Bog nikada nije dao i to pokazuje značaj utjecaja sredina i događaja oko nas. Netko je procijenio da se biti Jugoslaven više ne isplati i da se sada isplati biti Srbin, Bošnjak ili Hrvat i da je pitanje identiteta pitanje opstanka. Kao što je to bilo i sa “Jugoslavenima”. Ovdje mi imamo i poruku Države i Daytonskog ustava gdje, ako niste Bošnjak, Srbin ili Hrvat, ne možete ništa biti”, za Dnevni list ovaj fenomen “nestanka” Jugoslavena iz popisa stanovništva komentira Srđan Puhalo, psiholog, novinar i bloger.

Puhalo smatra da je i samo današnje društveno uređenje takvo da bilo kakvu pripadnost okolini uvjetuje nacionalnom pripadnošću.

“Koliko znam i poznajem, i Milorad Dodik i Dragan Čović prije 90-tih bili su poprilično anacionalni i u ta vremena nisu se posebno ili nikako dičili svojom nacionalnošću. Ali, danas je pitanje identiteta, a posebno nacionalnog, isključivo postalo političko pitanje. Jednostavno d  zaključim, Jugoslaven se više ne isplati biti, sada je neko drugo vrijeme i neke druge “isplativosti”, zaključuje Puhalo.

Preobražaj od Jugoslovena do Hrvata, Bošnjaka i Srba

“Naravno, to je poznato da su u bivšoj, zajedničkoj državi Jugoslaveni bili značajan udio u stanovništvu i da se to dupke mijenja nakon 90-tih godina i da su danas apsolutno “izvjetrili”. Jugoslaveni su se identificirali s državom, no danas u ovakvom uređenju, postoje druge identifikacije, nacionalne, koje se najčešće povezuju s konfesionalnim identitetom”, za Dnevni list kaže akademik, sociolog i čest komentator političkih prilika, Slavo Kukić.

On također smatra da se dogodio “preobražaj”, možda i radikalniji nego onaj iz najslavnijeg djela Franza Kafke, kao odgovor na novonastale (ne)prilike, ali i ostanak “na površini” u novonastalim političkim tokovima.

Jugoslovena imamo isto kao i Klingonaca

Primjerice, u Federaciji BiH prema posljednjem popisu iz 2013. godine živi tek oko 10-ak Jugoslavena, isto kao i, zamislite Klingonaca. Sva raskoš slobode i prava na etničko izražavanje ogleda se i u Polutanima kako se izjasnilo 6 državljana BiH, Balkancima njih 5, isto koliko i Švabama, Rokerima, a imamo i 4 Kelta i Bušmana, ali i 3 Vulkanca. Imamo i samo 6 Ljudskih bića u cijeloj Federaciji, ali i po dva Voganca, Tatara, Mohikanca, Metalca, ali i po jednog Sijuksa, Suhodolca, Ćifuta, Hipika, Rimljanina, Bengalca, pa čak i jednog Mostarskog Hrvata i Trebižačanina, a na kraju, a možda i na sreću, tek jednog – Papka po nacionalnosti.

/Republika/

Objava „Nestalo“ više od milijun Jugoslovena: Sada su među Hrvatima, Bošnjacima ili Srbima pojavila se prvi puta na Republika.

Zakonom bi se svaki punoljetni građanin BiH, a za maloljetne osobe to bi radili roditelji, izjasnio u ovlaštenom matičnom uredu izjašnjava li se kao pripadnik jednog od konstitutivnih naroda (Srbin, Hrvat ili Bošnjak), ili kao pripadnik neke nacionalne manjine ili pripada grupi Ostalih, javlja Klix.ba.

Ti podaci bi se upisivali u matičnu knjigu rođenih, ili u matičnu knjigu državljana BiH ili na osobnu iskaznicu ili na svaki dokument po želji pojedinca.

Ukoliko se građanin ne želi izjasniti nikako, matičar je dužan upisati takvo opredjeljenje, pa bi onda u gore navedenim dokumentima pisalo da se niste htjeli izjasniti kojem konstitutivnom narodu pripadate ili grupi Ostalih, piše Klix. HDZ u zakonu predlaže da se i naknadno možete upisati po ovom osnovu na osobni zahtjev.

U članku 5, stav 2 predloženog zakona HDZ je to zamislio da se koristi prilikom zapošljavanja, odnosno popunjavanja upražnjenih radnih mjesta u institucijama BiH ili kod sudjelovanja u izbornom procesu i drugim situacijama. Tako bi se kod prijavljivanja na natječaj taj podatak instituciji gdje konkurišete morao dostaviti, a to bi provjeravao matični ured. A ukoliko ranije niste upisali te podatke u osobnu iskaznicu ili rodni list ili uvjerenje o državljanstvu, da bi konkurirali na određeno radno mjesto, to biste morali uraditi naknadno.

Zakon je definirao da se nakon prvog upisa i opredjeljenja kojem narodu pripadate, nova izjava po ovom pitanju može izvršiti nakon stjecanja punoljetstva (jer su roditelji za vas to ranije popunili), odnosno deset godina nakon naknadnog upisa.

Cilj zakona je vjerojatno i sprječavanje promjene nacionalnog opredjeljenja prilikom kandidiranja na izborima, čime HDZ želi spriječiti da se primjerice “Mustafa Mustafić” iz Goražda ne može izjašnjavati kao Hrvat u cilju izbornog pozicioniranja, odnosno, može se izjasniti jednom, ali ne može to mijenjati od izbornog ciklusa do izbornog ciklusa. Za institucije koje ne postupe po ovom zakonu predviđene su i kazne od 500 KM do 2.000 KM, piše Klix.ba.

Međutim, ovaj prijedlog zakona ne rješava pitanje što je s osobama koje se izjašnjavaju kao “građanin BiH”, dakle bez konstitutivne odrednice i bez pripadnosti nacionalnoj manjini. Pitanje je kako će te osobe ostvariti svoja građanska prava. To je primjer Azre Zornić, koja je na sudu u Strasbourgu dobila spor protiv BiH zbog te vrste diskriminacije.

/Republika/

Objava HDZ predlaže zakon: Na osobnoj i pripadnost konstitutivnom narodu pojavila se prvi puta na Republika.

U izjavi dostavljenoj agenciji HINA stoji kako hrvatsko veleposlanstvo smatra da je Izetbegović u odvojenim istupima na skupovima bošnjačke dijaspore u Njemačkoj prošlog tjedna iznio “brojne neprihvatljive teze”.

“Politizacija i tendenciozno izvlačenje iz povijesnog konteksta, kao i dnevnopolitička zloporaba povijesnih termina dio je opetovanog političkog plana s ciljem identitetskog rastakanja i grube asimilacije identiteta konstitutivnih narodâ, posebno hrvatskog naroda kao najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda u Bosni i Hercegovini”, stoji u reakciji veleposlanstva na Izetbegovićeve istupe na skupovima u Njemačkoj.

On je tamo posebice pozivao Bošnjake koji žive u inozemstvu da se svakako registriraju za sudjelovanje na izborima u BiH, planiranim za listopad 2022., uz poruku kako njihovih 100 tisuća glasova može bitno promijeniti odnos snaga u parlamentima na svim razinama, a posebice u Republici Srpskoj.

Mediji u BiH prenijeli su pak i kako se Izetbegović pritom upustio u povijesne analize u kojima je inzistirao na tvrdnji kako su svi ljudi u BiH zapravo potomci “dobrih Bošnjana”, odnosno bogumila, koje su političke silnice tek u novije vrijeme podijelile po vjerskoj i nacionalnoj osnovi.

“Ma koliko se hrvatska i još više srpska historiografija trudile da Bosnu prikažu svojim, hrvatskim odnosno srpskim teritorijem, a njeno srednjovjekovno stanovništvo Hrvatima ili Srbima, sasvim je dovoljno čvrstih dokaza da je Bosna bila zasebna i posebna, kao i njeno stanovništvo koje jest bilo i pravoslavno i katoličko, ali ne hrvatsko ili srpsko, pogotovo u današnjem kontekstu tih nacionalnih pojmova”, kazao je, uz ostalo, Izetbegović na tribini u njemačkom Mainzu.

U izjavi hrvatskog veleposlanstva u povodu tih istupa podsjećaju kako ustav BiH jasno prepoznaje tri konstitutivna naroda pa u cilju slobodnog suživota nacionalne i vjerske različitosti očekuju od najviših dužnosnika BiH, kao države koja je izrazila interes za dobivanje kandidatskog statusa za članstvo u EU, da pokažu privrženost europskim vrijednostima, osobito poštivanju načela ravnopravnosti i očuvanju različitih nacionalnih identiteta sva tri konstitutivna naroda.

Izetbegovićeve istupe, a posebice njegovu poruku da HDZ BiH “neće dobiti ništa” ne pristane li lider te stranke Dragan Čović na kompromise u pregovorima oko izmjene izbornog zakona, ranije su osudili iz Hrvatskog narodnog sabora (HNS), koordinacije koja okuplja većinu hrvatskih političkih stranaka iz BiH.

Iz HNS-a su Izetbegovića optužili za “elementarno nepoznavanje povijesti i mitomanske poruke te ratnohušačko isticanje planova” kojima on promovira BiH kao “amanet i babovinu odnosno SDA begovat u kojemu će on nekome nešto dati”.

“To nije put prema bilo kakvom kompromisu. BiH nije privatni begovat bilo koga. Legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda se ne može nikome davati ili ne, to je ustavna obveza potvrđena u svim presudama Ustavnog suda BiH i Europskog suda za ljudska prava”, stoji u reakciji HNS-na čijem je čelu predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović.

/Republikainfo.com/

Objava Hrvatsko veleposlanstvo u BiH kritiziralo i osudilo teze Izetbegovića o nacionalnom identitetu pojavila se prvi puta na Republika.