Bilo je to na jednoj od mojih prvih reportaža u Poljskoj, dok sam još radio u Jutarnjem listu.

Tek sam započeo stvarati svoju mrežu informatora i poznanstava u Poljskoj, pa sam se morao osloniti i na pomoć „izvana“, tako i na hrvatskog veleposlanika koji me je povezao s jednim političarem.

Arogantni političar

Bilo je to vrijeme vlade Zorana Milanovića, veleposlanik je bio SDP-ov kadar pa su i kontakti na koje me je uputio bili sukladni toj političkoj orijentaciji.

Sredio mi je razgovor s jednim postkomunističkom političarom iz kruga bivšeg predsjednika Aleksandra Kwaśniewskog. Razgovor je bio loš – Poljak je bio arogantan (kasnije ću shvatiti da je to crta tipična za poljske postkomuniste, razvijena u vrijeme vladavine jedne od najbrutalnijih oligarhija Varšavskog pakta), izjave su mu bile jednostrane, a nakon svega morao sam se i svađati s njim, objašnjavajući mu da nisu Hrvati ti koji su započeli rat u BiH.

Sa mnom je na razgovoru kao prevoditeljica bila zaposlenica hrvatskog veleposlanstva – simpatična Poljakinja, puna oduševljenja za Hrvatsku, ali uglavnom iz postjugoslavenske perspektive. Pričala mi je s entuzijazmom kako su prije mjesec dana organizirali gostovanje jednog hrvatskog benda u Varšavi.

– Kojeg?, pitao sam.

– Hladno Pivo, odgovorila je.

Nisam htio započinjati raspravu i pitati je zašto novcima poreznih obveznika plaćaju svirku benda koji ama baš niti na jedan način ne prezentira hrvatsku kulturu i njezin duh. Niti estetski, niti idejno, a ponajmanje politički. Ali, nisam joj htio kvariti raspoloženje.

Uostalom, znao sam dobro da taj bend iz Gajnica već dulje vrijeme parazitira na povezanosti s bliskim mu političkim i kulturnim postkomunističkim strukturama, koje su upravo tada – u razdoblju Milanovićeve vlade – otvoreno ordrinirali političkom i kulturnom scenom.

Vrijeme kada sam se čudio zašto je ovaj bend, potpuno prosječna kombinacija kopiranja ideja Novog primitivizma i zagrebačke HC scene druge polovice osamdesetih, uopće ostvario bilo kakav uspjeh – bilo je davno iza mene.

Već tada sam znao da je ono što se zove hrvatska rock scena u biti tek dominacija mediokriteta u kojoj glavnu riječ vode pankerski i hip-hop „buntovnici“ preživljavajući na sponzorskom novcu korporacija, uz potporu kulturnog i političkog postkomunističkog mainstreama.

Hladno Pivo je za mene bilo ogledni primjer takve situacije. Bez svoje lažno lijeve, a u biti totalitarne postjugoslavenske politike (pisao sam o njoj u tekstu OVDJE) koja mu je donijela potporu gore spomenutih struktura, taj bi bend ostao na jednom, eventualno dva albumčića i potom bio primoran pronaći pošten posao.

Kada se samo sjetim koliko je bilo puno boljih i talentiranijih bendova koje danas nema jer ih je mainstream u Hrvatskoj ignorirao, muka me hvata. Ali, već sam i na to pomalo priviknut.

(Para)državni ljubimci

Pankrti su svojedobno u komunizmu objavili album koji je imao naslov „Državni ljubimci“, s omotom na kojemu mladi čovjek ljubi postolje nekog spomenika. Hladno Pivo, TBF, Edo Majka i svi ti ostali epigoni postkomunizma savršeno su opisani tom simbolikom – (para)državni ljubimci spremni staviti svoju umjetnost u službu jedne ideologizirane slike svijeta.

„Buntovnici“ i „antiglobalisti“ na strani malog čovjeka, rade konceptualne albume protiv korporacija, ali uvijek spremni prodati se za reklame i sponzorstva i dobro plaćene gradske koncerte.

Susret Kekin – Jelavić

Prisjetio sam se ove epizode iz Varšave dok ovih dana nazočimo jednom od zanimljivijih političkih skandala na hrvatskoj sceni već dugo vremena unazad.

„Slučajan susret“ Mileta Kekina i Nikice Jelavića pokrenuo je nekoliko procesa koji će, nadam se, ostaviti dublji trag na zbivanjima na toj sceni. Samo na prvi pogleda nespojiva kombinacija „dečka iz Gajnica“ i „dečka s Knežije“ odjednom nam je otvorila pravi pogled na život obitelji Mileta i Ivane Kekin koji je svojevrstan modus operandi funkcioniranja društvenih struktura kojem pripadaju.

Njihova životna priča, do sada pomno predstavljana kao romantična borba lijeve političarke i njezinog punk trubadura protiv svih nepravdi zatucanog hrvatskog društva, odjednom se ukazala kao unosna poduzetnička avantura dvoje ljudi koji možda za naivne imaju imidž boema, ali u stvarnosti žive i funkcioniraju kao moćna elita društva.

Više nego pristojan stan u strogom centru Zagreba (toliko o pripadnosti Gajnicama kao simbolu margine društva i grada) i luksuzna vila u Istri koju se iznajmljuje za dobre pare mogle bi biti samo vrh sante leda koji plovi prema dinastiji Kekin i prijeti jednom zauvijek potopiti Titanik njihovih političkih ambicija. Čak i ako je sve to stečeno na legalan način (a u slučaju te vile u Istri postoje opravdane sumnje da je tako doista bilo), PR-ovska šteta je već dobrano počinjena.

Nikakvi ”borci za pravdu”, već zlatna djeca postkomunizma

Pokazalo se ono što su svi upućeniji već dobro znali – Ivana i Mile Kekin nisu nikakvi „borci za pravdu“, već pripadnici društvene grupacije koju možemo opisati kao „zlatna djeca postkomunizma“. Upravo ta grupacija i njihovi mentori jesu jedini pravi profiteri ekonomske i političke transformacije kroz koju Hrvatska prolazi od svoga osamostaljenja, a koja u nekim aspektima kao da nije niti počela.

Mitovi o 200 najbogatijih obitelji koje vladaju Hrvatskom i tome slični izmišljani su upravo zato da bi prikrili činjenicu kako je jedini dobitnik hrvatske pretvorbe ista stara upravljačka elita koja je iskoristila svoju početnu poziciju moći koja joj nikada nije oduzeta, da bi stvorila novu do koje će pripustiti samo „svoje“ – dakle sebe, svoje nasljednike i one koji su joj spremni služiti poput obitelji Kekin i njima sličnih.

To je parapolitička „elita“ koja potpuno nadzire hrvatske medije, akademsku zajednicu, veći dio gospodarstva, koja je ucjenama kupila veći dio Katoličke Crkve i koja svoj politički izraz ima u svim strankama hrvatskog političkog mainstreama, uključujući i HDZ.

Uništeni Zagreb

U svakom normalnom društvu s normalnim medijima, netko bi već novinarski prerovao imovinsku karticu obitelji Kekin. U Hrvatskoj, međutim, ta će istraga biti ograničena na društvene mreže i povremene ekscese u mainstream medijima, tek toliko da bi se zadržao privid slobode (daj Bože da me demantiraju).

Isti ti mediji već nekoliko godina sustavno ignoriraju činjenicu da je stranka Ivane Kekin Možemo napravila civilizacijski regres u hrvatskom glavnom gradu i da Zagreb izgleda katastofalno, kao da njime vladaju nedorasla dječurlija, što je vjerojatno blizu istini.

Isti ti mediji su sustavno prešućivali situaciju u kojoj su zlatna djeca postkomunizma otišla u Afriku kako bi se upustili u nešto što su mnogi nazivali krijumčarenjem djece. Da su se u sličnoj situaciji našli neki ljudi blisko bilo kojoj od desnih stranaka, vjerojatno bi i dan danas bili u zambijskom zatvoru.

Marš kroz institucije

To da je HDZ-ovska vlast učinila i više za njih nego što je diplomatski i pravno moguće, dokazuje upravo ono što sam ranije spomenuo – ta je stranka dobrano ispremežena tim paradržavnim strukturama.

U Hrvatskoj je gramscijev „marš kroz institucije“ završen i prije nego je započeo, a HDZ ništa, ponavljam, ništa nije učinio da bi ga spriječio. Osim one hrabre epizode s imenovanjem Zlatka Hasanbegovića za ministra kulture, što su zlatna djeca postkomunizma uspješno blokirali.

Usput rečeno, najvećim krimenom poluraspadnutog Domovinskog pokreta smatram što u pregovorima s HDZ-om nije inzistirao na svom ministru kulture. Riječ je ili o kukavičluku ili o ignoranciji.

Hoće li nakon svega Mile i njegovi i njemu slični i dalje pjevati za državne pare pjevati totalitarističke pjesme poput „Ja nisam vaš“? Ili pak stihove poput onog „Crkveno se zvono čuje/Priziva nove oluje“, koji imaju u sebi nešto od onog duboko antikatoličkog/anithrvatskog naboja njihovog velikog uzora Đorđeta Balaševića koji je u mirnome licu katoličke redovnice koju su srpske formacije uhitile u vukovarskoj bolnici vidio zlo i krivnju za raspad „najdraže države“?

Možda i hoće, ali čini mi se sve rjeđe. Ono što je ipak važnije jest da je politička karijera Ivane Kekin ako ne uništena, a onda sigurno usporena na neko vrijeme, što je, oprostite mi slobodu prosudbe, za Hrvatsku svakako dobra vijest.

Desnica je punk rock

Iz svega ovoga suverenistička hrvatska desnica bi trebala izvesti jedan važan poučak. Ova je afera, naime, potvrdila da je i u Hrvatskoj dokončan jedan važan proces koji je već dovršen na Zapadu.

Ljevica, naime, već odavno ne prezentira interese radničke klase i nižih srednjih slojeva nego isključivo interese onih grupacija koje su ekonomski i sociološki povlaštene. To je, primjerice, dobro shvatila poljska stranka Pravo i pravda koja je svojom socijalno osjetljivom politikom proširila svoju biračku bazu i istodobno Poljsku učinila pravednijom državom.

U Hrvatskoj će ideologija salonskog ljevičarstva Možemo biti sve jača i tu se javlja manevarski prostor za konzervativne stranke. Posebice zbog toga što u Hrvatskoj nema mjesta za razvoj „alt-left“ opcije koja bi umjesto na ideologiju bila usmjerena na dobrobit građana. A nema ga jer je hrvatska ljevica kontaminirana jugokomunističkim prijezirom prema malom hrvatskom čovjeku (što Katarina Peović dobro dokazuje).

Hrvatskoj desnici bi iz identitetskih razloga, uostalom, trebala biti imanentna tipično katolička briga za ekonomski i društveno ugrožene i potlačene, koja je bila vidljiva kod svih važnijih hrvatskih konzervativnih političara.

Zaključimo dakle prikladno ovaj tekst: gdje danas možemo naći autentični punk rock?

Samo na desnici.

/Desk/

Objava Goran Andrijanić: Zlatna djeca postkomunizma pojavila se prvi puta na Republika.

Rezultati u mandatima:

HDZ i partneri su osvojili 61 mandata

SDP i partneri – Rijeke pravde, osvojili su 42 mandata.

Domovinski pokret i partneri osvajaju 14 mandata.

Most i partneri 11 mandata.

Možemo i partneri 10 mandata.

IDS i partneri 2 mandata.

Nezavisna platforma Sjevera osvaja 2 mandata.

Fokus, Republika osvaja 1 mandat

Manjine – 8 mandata

Plenković: Pregoori oko formiranja vlasti već ujutro

Predsjednik HDZ-a Andrej Plenković obraćajući se iz izbornog stožera stranke naglasio je kako je ova treća uzastopna i uvjerljiva pobjeda HDZ-a.

– Dopustite da na kraju ove izborne večeri prije svega zahvalim svim našim biračima, svim sugrađanima koji su sudjelovali na ovim izborima za Hrvatski sabor koji su, zahvaljujući Milanoviću, održani u ovaj bizaran dan, u srijedu gdje smo, eto, nažalost, pod navodnicima pridonijeli hrvatskom BDP-u, praktičnosti hrvatskog obrazovanja i zdravstva i niza drugih aktivnosti. Ono što je bitno je da je Hrvatska demokratska zajednica po treći put zaredom uvjerljivo pobjedila na parlamentarnim izborima. Od sutra ujutro krećemo u formiranje nove parlamentarne većine kako bismo formirali našu treću vladu, istaknuo je Plenković.

Rekao je kako želi čestitati jednako tako svim drugim političkim strankama koje su poražene novim izborima od strane HDZ-a, na povjerenju i mandatima koje su im povjerili hrvatski građani te je dodao da je to dobro i da tako treba biti u demokraciji.

– Mi ćemo nastaviti našu politiku koja je u proteklih osam godina zaštitila hrvatske građane od kriza, očuvala hrvatsko gospodarstvo, omogućila ostvarivanje niza strateških ciljeva bilo na unutarnjem ili međunarodnom planu. Ovi izbori su održani u prilično zahtjevnim okolnostima. Prvo što je to bilo treći put za redom da tražimo obnavljanje povjerenja hrvatskog naroda, što u ovako zahtjevnim okolnostima samo po sebi predstavlja jednu složenu zadaću. Drugo, što smo ovu kampanju morali voditi u kontekstu flagrantnog kršenja Ustava od strane Milanovića i svih onih koji su ga podupirali. Ono što zabrinjava je da i večeras, nakon što smo ih po treći put porazili na parlamentarnim izborima, oni i dalje govore o nekoj vladi kvazinacionalnog spasa koja bi nas valjda trebala spasiti od Schengena, eura, Rafalea, Pelješkoga mosta, LNG-a ili niza drugih postignuća koje smo realizirali u proteklo vrijeme ili pak naših zajedničkih planova s koalicijskim partnerima da razvijamo Hrvatsku do kraja ovoga desetljeća, kazao je Plenković.

Dodao je kako je velika razlika između HDZ-a i drugih političkih stranaka, pogotovo onih koji su i večeras artikulirali i dalje svojvrsni govor mržnje prema HDZ-u.

– Umjesto da čestitaju nakon uvjerljivog poraza oni nastavljaju s ovom retorikom koja je kreirala jedno ozračje na hrvatskom političkom prostoru za koje mi smatramo da nije primjereno, naveo je Plenković.

Rekao je da poziva sve stranke koje su dobile povjerenje hrvatskih građana, a ne pokazuju a priori isključivost, kao SDP.

– Ovi koje smo porazili skoro 20 razlike, koji se nisu maknuli iz 2020. nego za jedan mandat, tu mislim na SDP. Imali su tada 41, a sada su uz svo kršenje Ustava uz svu prolivanu žuć koju su imali i naumili proliti prema nama, osvojili samo jedan mandat više. To je katastrofalno provedeno vrijeme u oporbi, oni naravno ne zaslužuju ni na koji način voditi hrvatsku vladu. Vođenje hrvatske vlade treba ići onome koje je pobijedio na ovim izborima, a na ovim izborima pobijedio je HDZ zajedno s našim partnerima, naglasio je Plenković.

Na koncu je kazao kako pregovori oko formiranja vlasti kreću već ujutro.

-Već od sutra krenemo u nove zadaće u nacionalnom interesu hrvatskog naroda i hrvatske države, rekao je završno Plenković.

SDP i Možemo “neće dopustiti desničarsku, crnu vladu”

Predsjednik SDP-a Peđa Grbin, kao i koordinatori koalicije Možemo, Sandra Benčić i Tomislav Tomašević, pozvali su na formiranje manjinske vlade te istaknuli kako “neće dopustiti desničarsku, crnu vladu”, time pozivajući eventualne partnere za formiranje nove vlade.

Benčić je kazala kako je “cilj broj 1 rušenje HDZ-a s vlasti”.

Grbin je rekao kako će “pregovori ići vrlo sporo, tjednima, a možda i mjesecima”, a što budi sumnju u SDP-ov “plan B” i eventualni, novi potez predsjednika Zorana Milanovića kako bi pomogao stranci čiji je bivši predsjednik i eventualni mandatar za premijera.
Tomašević i Benčić su pri tom kazali kako Možemo “i ne mora biti u novoj vladi, ali da podrži vladu SDP-a i konačno svrgne HDZ s vlasti”.

/Desk/

Objava Izbori u Hrvatskoj: HDZ-u najviše mandata kao i sva 3 dijaspore, SDP i Možemo zagovaraju manjinsku i “ne dopuštaju desničarsku, crnu vladu” pojavila se prvi puta na Republika.

Međutim, društvenim mrežama širi se snimak koordinatorice Možemo! Sandre Benčić koja tijekom prosvjeda, z zaklonu iza leđa prijateljica, čini se, vješto mota joint.

Inače, Benčić je u svojm govoru poručila “da Hrvatska može biti bolja zemlja, te pozvala građane da ne odlaze u Njemačku ili Irsku već da izađu na birališta”.

“Vi niste ti koji trebaju otići, jedino tko treba otići je Andrej Plenković i HDZ. Koliko god da su nas pokrali, nisu nam ukrali nadu da možemo biti bolja zemlja”, rekla je Benčić prosvjednicima okupljenim na Trgu svetog Marka.

/Desk/

Objava Sandra Benčić iz Možemo! motala joint prije “nabrijanog” govora na prosvjedu u Zagrebu pojavila se prvi puta na Republika.

Sabor je sa 78 glasova ZA izabrao suca Ivana Turudića za novog glavnog državnog odvjetnika.

Glasalo je 140 zastupnika i zastupnica. Turudić je dobio 78 glasova za, 60 glasova protiv i dva suzdržana (Boris Milošević i Stjepo Bartulica).

Hrvatski sabor izabrao je u srijedu Ivana Turudića za novog glavnog državnog odvjetnika na mandat od četiri godine. Za njegov izbor glasovalo je 78 zastupnika, 60 protiv i dva suzdržana.

Turudić će zamijeniti aktualnu šeficu DORH-a Zlatu Hrvoj Šipek kojoj mandat istječe u svibnju.

Uoči glasovanja saborska oporba u zahtjevima za stankama ponovila je oštre kritike na račun Turudićevog izbora i pozivala vladajuće da odustanu od izbora.

Ministar gospodarstva i održivog razvoja Damir Habijan, rekao je u emisiji “A sada Vlada” da je Ivan Turudić ostavio najbolji dojam u odnosu na ostale kandidate za glavnog državnog odvjetnika.

– Ovo je orkestrirani napad i na Ivana Turudića, ali i na Vladu. Što se tiče poruka, govori se o 2015. godini. Turudić je prošao sigurnosna provjere i 2009. godine i 2014. i 2019. godine. To je razdoblje koje obuhvaća i HDZ-ove vlade, ali i SDP-ove, kada je sadašnji predsjednik države bio premijer i postavlja se pitanje zašto se tada nije reagiralo, naglasio je.

Zastupnici iz Kluba Možemo! probdjeli su noć i uz potporu građana dočekali jutro, prosvjedujući protiv odluke premijera Andreja Plenkovića koji je nakon objave prepiske između Josipe Rimac i Ivana Turudića, ustrajao na tome da se Turudića imenuje za glavnog državnog odvjetnika.

Ondje su od jučerašnjeg prijepodneva, ostali su cijelu noć i bit će do današnjeg početka saborske sjednice. Kažu da tako pružaju otpor vladajućima uime svih građana.

– Jako dobro je prošlo. Građani su dolazili čitave noći podržati nas. Posebno bih istaknula gospođu koja se zbog nas dignula u 4 sata ujutro i taksijem došla da bi nam donijela kave. Zbog uznemirenosti oko svega što se događa nije mogla spavati i zbog činjenice da zna da smo ovdje cijelu noć sami. No nismo bili sami, ljudi su bili s nama i na društvenim mrežama, javljali su nam se cijelu noć, brinuli se kako smo i pokazali koliko Hrvatska ima zajedništva, solidarnosti, kada znamo za što se borimo i kada pružamo otpor institucionalnom nasilju koje se trenutačno provodi nad građanima Hrvatske, rekla je Sandra Benčić, saborska zastupnica Možemo!.

/Desk/

Objava Ivan Turudić novi hrvatski glavni državni odvjetnik pojavila se prvi puta na Republika.

– Hrvatska neće slati vojsku na granicu u borbi protiv migranata i nikad nećemo postaviti žicu prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini – izjavio je danas premijer Andrej Plenković.

Prema njegovim riječima, na zaštiti vanjske granice Europske unije angažirano je 6500 pripadnika policije i to je sasvim dovoljno. No, naglasio je, Hrvatska očekuje veći angažman policije Bosne i Hercegovine u nadzoru izlaska ljudi iz susjedne zemlje. Prema njegovim riječima, Hrvatska ima minorne probleme s migrantima u odnosu na Italiju, Francusku, Njemačku, prenosi Jutarnji list.

A potom je iznio teške optužbe na račun SDP-a i Možemo! Optužio ih je da su se žestoko borili protiv ulaska Hrvatske u Schengen. On tvrdi da su SDP-ovi zastupnici u Europskom parlamentu uspjeli angažirati europske zastupnike socijalista iz Italije ‘da nam fabriciraju incidente na granici, nastojeći isprovocirati reakciju hrvatske policije u vremenu pristupanju u Schengen, mi smo to spriječili‘.

Plenković tvrdi kako postoje dokazi o tome, video snimke napravljene dronovima.

– Mi o tome više nećemo šutjeti – naglasio je Plenković. Također je optužio vodstvo Možemo! da je u suradnji Centrom za mirovne studije aktivno radio da Hrvatska ne uđe u Schengen.

/Desk/

Objava Plenković kaže da Hrvatska neće dizati žicu prema BiH i slati vojsku na granicu zbog migranata, a SDP i Možemo optužio za opstrukciju u pristupanju Schengenu pojavila se prvi puta na Republika.

Platforma Možemo od nove vlade očekuje da “upotrijebi sve raspoložive mehanizme uprave i nadzora kako bi se nepravilnosti na Sveučilištu otklonile, a krivci pozvali na odgovornost”.

“Konsternirani smo najnovijim aktima institucionalnog nasilja Sveučilišta u Zagrebu nad Filozofskim fakultetom. Apsurdnima smatramo odluku o suspenziji dekanice Filozofskog fakulteta Vesne Vlahović-Štetić kao i odluku o imenovanju za obnašatelja dužnosti dekana Filozofskog fakulteta Miljenka Šimprage koje je Senat Sveučilišta donio na sjednici održanoj 14. srpnja”, priopćila je u nedjelju Platforma Možemo!.

Neprihvatljivim smatra i način na koji je Senat donio odluku o suspenziji, ističući među ostalim da je sjednica na kojoj se o suspenziji odlučivalo održana elektronskim putem, bez mogućnosti rasprave.

“Unatoč apelu nekih članova Senata da se ovako teška odluka ne donosi tim putem, predmet je ipak bio uvršten na dnevni red. Članovi Senata su svoje mišljenje samo mogli poslati e-mailom upućenim na administrativnu službu Rektorata, ali bez mogućnosti da ta mišljenja prije glasanja vide i komentiraju i ostali članovi Senata”, ističe Platforma te naglašava da je “u maniri najgorih montiranih postupaka”, to pravo bilo uskraćeno i dekanici Vlahović-Štetić.

Tim činom je učinjen dosad najkrupniji korak u instrumentalizaciji Senata i nametanju samovolje rektora i Uprave Sveučilišta, smatra Možemo!.

“Da je zaista riječ o institucionalnom nasilju protiv FF-a”, dodaju, potvrđuje i nedavna uskrata suglasnosti na program predloženika za dekana FF-a Nevena Jovanovića koja je, naglašavaju, donesena istom metodom.

“Zloupotreba položaja rektora Borasa ovim nedavnim aktima dosegnula je novu dimenziju: akademski standardi su pregaženi, a koncept autonomije Sveučilišta sveden je na razinu apsurdnog paravana u kojoj se odriče odgovornost prema Sveučilištu, akademskoj zajednici, znanstveno-obrazovnim vlastima i društvu u cjelini. Senat Sveučilišta kao najviše sveučilišno tijelo instrumentaliziran je, a većina njegovih članova metodom pritisaka dovedena je u položaj ovisnosti o samovolji rektora i klijentelističkim obrascima suradnje koje je Uprava Sveučilišta nametnula”, ocjenjuje Platforma.

Pritom je nanesena golema šteta Filozofskom fakultetu, dodaju. “Rad njegovih nastavnika i studenata omalovažen je, odluke njegovih tijela obezvrijeđene. Ukupno djelovanje Filozofskog fakulteta u ovim okolnostima je praktično onemogućeno”, upozoravaju.

Ističu da je “upravo zato” dio članova Senata odlučio predati svoje ostavke te da je skupina dekana u pismu rektoru Borasu izrazila ogorčenje i dovela u pitanje legitimnost odluke. Pismo Borasu, naime, uputilo je sedam članova Senata, dekani fakulteta (Prirodoslovno-matematičkog, Fakulteta elektrotehnike i računarstva, Fakulteta organizacije i informatike, Fakulteta političkih znanosti, Akademije dramskih umjetnosti i Veterinarskog fakulteta).

Platforma upozorava da je sve to dovelo “i do sve snažnijih gibanja u smjeru dezintegracije Sveučilišta”. “U situaciji kad su akademske vrijednosti obezvrijeđene, a upravljanje Sveučilištem svedeno na autoritarnu demonstraciju nadmoći takva će se kretanja samo ubrzati”, ocjenjuje.

“Od nove Vlade i budućeg ministra ili ministrice znanosti i obrazovanja očekujemo da upotrijebe sve raspoložive mehanizme i institute uprave i nadzora kako bi se nepravilnosti na Sveučilištu otklonile, krivci pozvali na odgovornost, a Sveučilištu omogućilo da iznađe put iz ovog bankrotiranog obrasca rukovođenja i upravljanja”, zaključuje Platforma.

(Izvor: HINA)

Objava Možemo! traži ostavku rektora Borasa pojavila se prvi puta na Republika.