Prije nekoliko godina prisilio sam se početi koristiti UI što je češće moguće. Ako sam već namjeravao pisati o tome, morao sam tu tehnologiju i sam iskusiti. No, novi val istraživanja objavljenih tijekom protekle godine ozbiljno me zabrinuo: štetim li time vlastitom mozgu?

Te studije sugeriraju da bi ljudi koji se previše oslanjaju na alate poput ChatGPT-ja mogli razviti probleme s kreativnošću, rasponom pažnje, kritičkim mišljenjem, pamćenjem i drugim kognitivnim funkcijama. Druge pak studije izražavaju zabrinutost da korisnici UI-ja svjesno odbacuju kognitivni napor koji održava naš um oštrim te da bismo kao društvo mogli imati sve manje originalnih ideja. Budući da je ova grana znanosti posve nova, još nemamo sve odgovore. Trebamo li, dakle, biti zabrinuti?

„Na općoj razini – da”, kaže Adam Green, profesor neuroznanosti i direktor Laboratorija za relacijsku kogniciju na Sveučilištu Georgetown u SAD-u. „Postoji mnogo nijansi, ali UI obavlja posao koji je nekoć zahtijevao mentalni napor. Imamo pregršt dokaza koji potvrđuju da ako ne obavljate stvarni misaoni proces, vaša sposobnost za takvu vrstu razmišljanja s vremenom atrofira.”

Čak i ako sami ne tražite pomoć ChatGPT-ja ili Claudea, odgovori generirani umjetnom inteligencijom nalaze se na samom vrhu Googleovih pretraga, a tehnološki divovi utrkuju se tko će je više integrirati u naše pametne telefone. Tehnologiju postaje teško izbjeći, no postoje koraci koje možete poduzeti kako biste izbjegli najveće potencijalne rizike.

Ipak, stvar nije crno-bijela, smatra Jared Benge, profesor i klinički neuropsiholog na Medicinskom fakultetu Dell Sveučilišta u Teksasu. Korištenje UI-ja ne znači automatski štetu za zdravlje. Primjerice, ako vam UI oslobodi mentalni prostor za druge, važnije stvari, to može biti iznimno korisno za vašu kogniciju.

„Zašto mislimo da će se UI toliko razlikovati od drugih stvari kojima se naš mozak već uspješno prilagodio?”, pita Benge. „Alat sam po sebi nije urođeno dobar ili loš.”

Kao i kod svake druge tehnologije, način na koji koristimo UI odredit će hoće li nam ona pomoći ili odmoći. No, zabrinutost je dovoljno ozbiljna da biste trebali preispitati kako koristite ove alate – prije nego što bude prekasno. S tim na umu, razgovarao sam s vodećim stručnjacima na ovom polju kako bih saznao kako bismo trebali koristiti UI, a da pritom ne otupimo vlastiti um.

Što nas zapravo brine?

Prije dvadesetak godina pojavila se ideja da bi pretjerano oslanjanje na tehnologiju moglo uzrokovati neku vrstu „digitalne demencije”, što bi dovelo do propadanja kratkoročnog pamćenja i drugih kognitivnih procesa. Benge je nedavno suautorizirao meta-analizu koja je obuhvatila 57 studija s više od 411.000 odraslih osoba. Sveukupno, on i njegov suautor nisu pronašli dokaze za postojanje digitalne demencije. Štoviše, činilo se da korištenje tehnologije čak smanjuje rizik od kognitivnog oštećenja.

No, to ne znači da je strah posve neutemeljen.

Studije su pokazale da ljudi koji se oslanjaju na satelitsku navigaciju poput GPS-a prestaju stvarati mentalne mape svoje okoline, a njihovo prostorno pamćenje s vremenom opada. Sličan fenomen, nazvan „Googleov efekt”, pojavio se kada su internetom zavladale tražilice. Naime, manje je vjerojatno da ćemo zapamtiti informacije koje pronađemo putem tražilice jer je za njihov pronalazak potreban minimalan trud. Čini se da mozak postaje lošiji u zadacima čije izvršavanje prepustimo drugome. A UI je najmoćniji alat za outsourcing (prepuštanje posla vanjskim izvršiteljima) u povijesti čovječanstva.

„Ono što se događa s umjetnom inteligencijom jest da nam ona, po prvi put, nudi jednostavan način da proces zamijenimo gotovim proizvodom”, objašnjava profesor Green.

Esej može zvučati bolje. Prezentacija može izgledati profesionalnije. Šala za odlazak u mirovinu može ispasti savršeno. No, mentalni rad, borba s tekstom, pogrešni pokušaji i onaj trenutak kada vam u glavi napokon ‘klikne’ – upravo je to ono što je vašem mozgu prijeko potrebno.

„To je kao da odete u teretanu, a robot umjesto vas podiže utege”, slikovito opisuje Green. „Vi od toga nemate apsolutno ništa.”

Kako onda koristiti UI, a da pritom ipak osigurate svom mozgu kvalitetan trening?

1. Ne uzimajte odgovore UI-ja zdravo za gotovo

Jedno nedavno istraživanje pokazalo je da su strastveni korisnici UI-ja postigli znatno lošije rezultate na standardnom testu kritičkog razmišljanja, očito zato što su navikli svoje misaone procese prebacivati na robote. Ljudi čak više vjeruju umjetnoj inteligenciji nego vlastitom razmišljanju i intuiciji – čak i kada UI griješi – što su istraživači sa Sveučilišta u Pennsylvaniji nazvali „kognitivnom predajom”.

Problem postaje još izraženiji što manje znate o nekoj temi. Studija koju je proveo Microsoft Research otkrila je da ste u najvećoj opasnosti kada vam je neko područje nepoznato. „Ako korisnik nema stručnost da procijeni je li rezultat izvrstan ili ne, tu leži prava opasnost”, ističe Hank Lee s Sveučilišta Carnegie Mellon, suautor spomenute studije.

Rješenje počinje i prije nego što otvorite aplikaciju. Ako ne biste vjerovali odgovoru potpunog stranca na ulici, ne biste trebali slijepo vjerovati ni umjetnoj inteligenciji, kaže Lee. To su upravo one teme u kojima najprije morate primijeniti vlastiti sud. Pokušajte sami formirati grubi stav o nekoj temi i upotrijebite UI kako biste izazvali vlastitu perspektivu, umjesto da odmah prihvatite mišljenje robota. Na taj način UI testira izdržljivost vašeg razmišljanja, umjesto da ga u potpunosti zamijeni.

2. Unesite svjestan napor u svoje istraživanje

„Ako nešto samo gledate, to je ispred vas i vaše oči to vide, no često pogrešno mislite da je to pohranjeno u dugoročnom pamćenju, iako zapravo nije”, objašnjava Barbara Oakley, profesorica emerita inženjerstva na Sveučilištu Oakland u SAD-u, koja proučava kako mozak uči.

Rana istraživanja sugeriraju da UI može narušiti našu sposobnost zadržavanja informacija. Anketa provedena među 494 studenta pokazala je da su oni koji su češće koristili ChatGPT češće prijavljivali probleme s gubitkom pamćenja. Samoprocjene ispitanika nisu egzaktna znanost, no jedno još neobjavljeno istraživanje iz 2024. godine otkriva da lagano rješavanje problema prije korištenja UI bota može značajno poboljšati ono što od njega naučite.

Kada tražite informacije od UI-ja koje doista trebate zapamtiti, usporite i aktivno se angažirajte. Vodite bilješke – idealno rukom, no poslužit će i tipkanje. Možete čak zatražiti od UI-ja da vas testira ili da vam izradi kartice za ponavljanje (flashcards). Rad stvara dugotrajno pamćenje. Možda zvuči naporno, no smisao je upravo u stvaranju tog mentalnog otpora.

3. Ostavite prazan papir praznim malo dulje

Umjetna inteligencija iznimno je dobra u osmišljavanju novih ideja. I upravo u tome leži problem. Istraživanja pokazuju da ljudi koji koriste UI za kreativne zadatke stvaraju ideje koje su predvidljivije i manje originalne od onih koji je ne koriste. To bi s vremenom moglo oslabiti vašu kreativnu sposobnost.

Vaš mozak gradi kreativni kapacitet stvaranjem neočekivanih veza, kaže Green. Prepustite li taj posao UI-ju, preskačete trening. „Zabrinuti smo zbog gubitka kreativnog mišića”, navodi Green. „UI nas vara na više načina, tjerajući nas da povjerujemo kako nas zapravo čini kreativnijima.”

Jedan od načina da to prevladate jest da svoje ideje najprije stavite na papir, koliko god one bile grube. Provedite više vremena pred praznom stranicom i pišite što god vam padne na pamet. Kvaliteta u tom trenutku nije presudna. Ono što je važno jest da vaš mozak sam stvara te veze, posežući u vlastita iskustva, sjećanja i znanje kako bi stvorio nešto što je proizašlo isključivo iz vas. To je pravi mentalni trening. Tek nakon toga upotrijebite UI da razvijete, doradite ili testirate ono što ste sami osmislili.

4. Trenirajte svoju pažnju

Uspjeli ste pročitati članak do ovog dijela i to je izvrstan znak. No, ako vam pažnja polako počinje lutati, niste jedini. Istraživanja sugeriraju da nam silna navala tehnologije otežava fokusiranje. UI bi mogao dodatno pogoršati taj problem jer su svi odgovori nadohvat ruke, pružajući nam bezbroj prilika da preskočimo svaku težinu i nelagodu.

Međutim, ovdje možete primijeniti istu logiku: namjerno radite stvari na teži i sporiji način. Nemojte tražiti od ChatGPT-ja da vam sažme dugačak članak. Pročitajte ga sami. Sjedite i razmišljajte o nekom teškom problemu prije nego što pitate robota za rješenje. Dopustite si da vam ponekad bude i dosadno. Ta prolazna nelagoda zapravo je vaš cilj – tako vaš mozak uči tolerirati, a s vremenom i uživati u naporu koji zahtijeva duboko promišljevanje.

Ljudski um je nezamjenjiv

Cilj ovog teksta nije poručiti vam da u potpunosti prestanete koristiti chatbotove poput ChatGPT-ja, Claudea ili Geminiija. No, osobno se tjeram na promišljeniji pristup svaki put kada posegnem za njima, kako bih osigurao da moj mozak ostane na vozačkom mjestu. I to bi mene – a i vas – moglo staviti u znatno bolju poziciju u budućnosti.

Znanstvenik Adam Green ističe da su ljudski mozgovi strukturno drugačiji od umjetne inteligencije na načine koji su doista presudni: mi stvaramo osobne, neočekivane i uistinu autentične veze koje digitalni strojevi vjerojatnosti jednostavno ne mogu replicirati.

„Prepoznatljivost i raznolikost ljudskih ideja bit će najveća dodana vrijednost u godinama koje dolaze”, predviđa Green. Smatra da će prisiljavanje samih sebe na „razmišljanje izvan okvira bota” postati prirodni nagon za preživljavanje i uspjeh u modernom društvu.

Kao što profesor Benge mudro ističe, čovječanstvo je već prolazilo kroz slične revolucije: „Naš se mozak oduvijek prilagođavao tehnologiji. Prilagođavamo se stalno i to je naša najveća snaga kao vrste. Jesmo li izgubili sposobnost trčanja maratona zato što imamo automobile? Naravno da nismo. To je postalo nešto što ljudi rade jer to sami žele.”

Alati se mijenjaju. No, čini se da je ljudsku želju za razmišljanjem, stvaranjem i samostalnim rješavanjem zagonetki ipak nemoguće automatizirati, prenosi BBC.

Objava Kako spriječiti umjetnu inteligenciju da nam umrtvi mozak: Stručnjaci savjetuju kako ‘razmišljati izvan okvira bota’ pojavila se prvi puta na Republika.

Ova institucija, jedna od najstarijih namjenski izgrađenih znanstvenih ustanova u Velikoj Britaniji, poznata je po svom doprinosu astronomiji.

Direktor grupacije Royal Museums Greenwich, Paddy Rodgers, izjavio je da bogata povijest istraživanja pokazuje snagu ljudskog znanja i znatiželje, ali i potrebu da se izbjegne “potpuna ovisnost” o umjetnoj inteligenciji.

“Oslanjanje isključivo na instant odgovore prijeti gubitkom navike postavljanja pitanja i kritičkog promišljanja, što je temelj znanja, stručnosti i inovacija”, rekao je Rodgers.

Njegove izjave dolaze u trenutku velike transformacije Kraljevskog opservatorija kroz projekt “First Light”. Kako je rekao za BBC, cilj projekta je “iskoristiti strast svih astronoma tijekom posljednjih 350 godina i tu strast predstaviti kroz znanost”.

Rodgers ističe da mnoga velika otkrića ne bi bila moguća bez tehnoloških inovacija, ali ni bez ljudske potrebe da sami tragamo za odgovorima, istražujemo i dolazimo do neočekivanih rezultata koje sustavi umjetne inteligencije možda nikada ne bi ponudili.

Prema njegovim riječima, rani astronomi prikupili su golemu količinu podataka o svemiru koji će se kasnije koristiti za stvari o kojima tada nisu mogli ni razmišljati. Njihov rad uključivao je i aktivnosti koje bi, kako kaže, “stroj smatrao nepotrebnima”.

“Ljudi su to ipak radili, a ti podaci su 150 godina kasnije postali vrijedan resurs koji je pomogao u provjeri novih ideja o čimbenicima koji utječu na navigaciju na Zemlji”, objasnio je Rodgers.

Danas Royal Observatory Greenwich djeluje kao muzej koji prikazuje znanstvena istraživanja i otkrića iz prošlosti.

Umjetna inteligencija kao pokretač i izazov u znanosti

Istodobno, umjetna inteligencija već ima značajnu ulogu u modernim znanstvenim dostignućima. Tijekom 2024. godine, Demis Hassabis osvojio je Nobelovu nagradu za kemiju zahvaljujući “revolucionarnom” radu na proteinima, osnovnim gradivnim elementima života. Hassabis, glavni izvršni direktor tvrtke DeepMind, koristio je AI za predviđanje strukture gotovo svih poznatih proteina i razvio alat AlphaFold2.

Suosnivač LinkedIna i investitor Reid Hoffman opisao je umjetnu inteligenciju kao “transformaciju kognitivne izvrsnosti”.

“Koristite je kao protutežu. Na primjer, pitajte AI što nije dobro u vašoj ideji”, rekao je nedavno za BBC-jev podcast Radical.

Akademici i studenti također navode pozitivna iskustva korištenja AI tehnologije u istraživanju, posebice za preispitivanje ideja i zajedničko pronalaženje rješenja. Jedan predavač s Oxford Brookes Universityja izjavio je prošle godine za BBC da “odgovorna upotreba AI alata omogućuje studentima da se usredotoče na važnije dijelove učenja i vlastiti razvoj”. Ipak, upozorio je da potpuno “prebacivanje razmišljanja” na umjetnu inteligenciju pokazuje i njezina ozbiljna ograničenja.

Generativni AI alati koji mogu odgovarati na sve složenije zahtjeve kroz tekst, slike, video i audio sadržaj razvijaju se iznimno brzo. Chatbotovi su od jednostavnih asistenata postali digitalni sugovornici, generatori slika stvaraju gotovo savršeno realističan sadržaj, dok novi napredni modeli čak otkrivaju softverske pogreške stare više desetljeća.

Iako tehnološki napredak izaziva oduševljenje, istodobno raste i zabrinutost zbog pretjeranog oslanjanja na ove sustave.

Rodgers je podsjetio da su raniji internetski alati, poput Wikipedije, omogućavali korisnicima da lako provjere izvore informacija i procijene njihovu pouzdanost. Kako kaže, kod brzih AI odgovora takvi izvori često izostaju, zbog čega korisnici postaju “sve udaljeniji od provjerljivih i pouzdanih informacija”.

Unatoč tome, alati umjetne inteligencije koji korisnicima nude gotove informacije bez potrebe za samostalnim istraživanjem postaju sve dominantniji. AI pregledi sada su zamijenili klasične prikaze poveznica na vrhu Google pretraživanja, dok slične funkcije testiraju i društvene mreže poput TikToka i platforme X.

Objava Zbog brzih AI odgovora gubimo naviku razmišljanja, upozoravaju britanski znanstvenici pojavila se prvi puta na Republika.

U mjesecima prije rođenja mog sina, partnerica i ja pohađali smo radionice za aktivni porod, dojenje i bolničke tečajeve, pročitali hrpu knjiga i pregledali bezbroj web stranica. Naši su se dnevnici brzo punili bilješkama o tome kako se žensko tijelo priprema za majčinstvo: hormoni rastu i padaju, organi se pomiču, a mozak se preoblikuje. Međutim, nitko mi nije rekao da se i moj mozak i tijelo pripremaju za očinstvo.

Moj sin je imao više od godinu dana kada sam prvi put naišao na tu ideju u knjizi Father Time primatologinje Sarah Blaffer Hrdy, u kojoj ona tvrdi da muškarci imaju sav potreban biološki “sustav” da budu “jednako zaštitnički nastrojeni i brižni kao i najpredanija majka”.

To je potaknulo moju znatiželju. Vjerujem u aktivno očinstvo, ali sam mislio da je to kulturološka odluka moje generacije. Knjiga Hrdy uveo me u cijelo akademsko polje koje kaže da je naš pristup ukorijenjen u biologiji, samo što je “uspavan” i čeka da bude aktiviran. Nakon istraživanja, došao sam do jednostavnog zaključka: očinstvo mijenja muškarce na načine koji odražavaju transformaciju žena. Što je otac više uključen u brigu o bebi, to je ta tranzicija dublja.

Pad testosterona

Prva istraživanja o tome kako bebe fizički mijenjaju očeve došla su iz promatranja životinja. Studije s kraja 20. stoljeća otkrile su da mužjaci sisavaca – uključujući primate – pokazuju jasne hormonalne pomake (promjene testosterona, vazopresina i prolaktina) kada se bave roditeljskom skrbi.

Američki antropolog Lee Gettler bio je pionir u istraživanju ovog fenomena kod ljudi. U velikoj studiji na Filipinima, njegov tim je pratio 624 muškarca kroz nekoliko godina. Rezultati su bili jasni: muškarci koji su postali očevi imali su značajno niže razine testosterona od onih bez djece. Štoviše, očevi koji su provodili više vremena brinući o djeci ili su dijelili krevet s dojenčadi imali su najveći pad tog hormona.

Niska razina testosterona čini muškarce manje agresivnima, a osjetljivijima na bebine potrebe i plač. Zanimljivo je da se taj pad događa čak i prije rođenja – već četiri mjeseca nakon začeća, razine testosterona i vazopresina kod budućih očeva počinju opadati.

Val “hormona ljubavi”

Oksitocin, poznat kao “hormon ljubavi”, također igra ključnu ulogu. Iako se obično povezuje s trudovima i dojenjem, studije pokazuju da razina oksitocina raste i kod očeva čim uzmu svoje novorođenče u naručje.

James Rilling, direktor Laboratorija za ljudsku socijalnu neuroznanost, objašnjava da oksitocin potiče očinski instinkt. Studije su pokazale da očevi s višom razinom oksitocina više sudjeluju u igri i interakciji, što stvara pozitivnu povratnu petru: više igre donosi više oksitocina, a više oksitocina potiče još više angažmana.

Čak i prolaktin, hormon ključan za laktaciju kod žena, raste kod očeva koji osjećaju snažnu povezanost sa svojim nerođenim djetetom.

Druga adolescencija

Darby Saxbe, autorica knjige Dad Brain (2026.), uspoređuje prijelaz u očinstvo s adolescencijom – to je kritičan prozor u kojem se mozak mora prilagoditi novim izazovima i podražajima. Skeniranja mozgova očeva prije i poslije rođenja djeteta otkrila su neuralne promjene u područjima odgovornima za empatiju i socijalnu kogniciju.

Fascinantna studija iz 2014. godine, koju je provela Ruth Feldman, pokazala je da se kod gay očeva koji su primarni skrbnici mozak reaktivira na isti način kao kod majki – njihova amigdala (centar za emocionalne reakcije) postaje izrazito aktivna, baš kao i kod žena koje su rodile. To dokazuje da ljudski mozak ima latentnu sposobnost za roditeljstvo koja se aktivira samim činom brige o djetetu.

Društvene promjene

Stručnjaci se slažu da bi ovi nalazi trebali utjecati na javne politike. “Hitni je društveni prioritet da očevima pružimo priliku za izgradnju tih veza”, kaže Saxbe, ističući važnost plaćenog očinskog dopusta.

Aktivni očevi donose dobrobit cijeloj obitelji: majke imaju bolje mentalno zdravlje, a djeca su zdravija. Velika studija iz 2026. čak je povezala pažljive očeve s boljim zdravljem srca kod njihove djece.

Kao što kaže Sarah Hrdy: “Majka priroda je štedljiva domaćica. Kada ima sastojak koji trenutno ne koristi, ona ga ne baca, već ga sprema u ormarić.” Čini se da je taj “sastojak” za brižno očinstvo oduvijek bio u muškarcima, čekajući samo pravi trenutak da se aktivira.

(izvor: BBC)

Objava Mozak očeva: Kako očinstvo ponovno povezuje muški um pojavila se prvi puta na Republika.

Za milijune ljudi koji svake godine odlaze u mirovinu, prestanak rada može se činiti kao zasluženi odmor. No, to također može potaknuti velike promjene u zdravlju mozga, uključujući povećani rizik od kognitivnog pada i depresije.

Prije odlaska u mirovinu, ujutro ustajete, družite se s kolegama i nosite se s mentalnim izazovima svog posla, kaže Ross Andel, profesor na Sveučilištu Arizona State koji proučava kognitivno starenje i umirovljenje. “Odjednom, nakon 50 godina, gubite tu rutinu.”

Postoji ideja da se tijelo i mozak prilagođavaju situaciji u kojoj “više nisu potrebni”, dodao je. “Tada vidite propadanje, što je prirodni odgovor na neaktivnost.”

No, mirovina može biti i prilika za poboljšanje kognitivnog i mentalnog zdravlja, uz novopronađeno vrijeme za druženje i hobije. Čak i ako ste počeli osjećati određeni pad, postoje snažni dokazi da se vaš mozak može oporaviti od razdoblja neaktivnosti, čak i u starijoj dobi, kaže Giacomo Pasini, profesor ekonometrije na Sveučilištu Ca’ Foscari u Veneciji.

Pad kognicije i raspoloženja

Jedna analiza više od 8.000 umirovljenika u Europi pokazala je da se verbalno pamćenje (sposobnost prisjećanja skupa riječi nakon određenog vremena) općenito brže pogoršavalo nakon odlaska u mirovinu u usporedbi s razdobljem dok su radili. Druga anketa provedena u Engleskoj pokazala je strmi pad verbalnog pamćenja nakon umirovljenja, iako druge vještine, poput apstraktnog zaključivanja, nisu bile pogođene.

“Postoje dokazi da mirovina može biti loša za kogniciju jer, kada se umirovite, više ne izazivate svoj mozak toliko,” rekao je Guglielmo Weber, profesor ekonometrije na Sveučilištu u Padovi.

Istraživanja su također pronašla poveznicu između odlaska u mirovinu i pojave depresije. Nagli prijelaz iz “zauzetog poslovnog života u nedostatak angažmana može pogoršati osjećaj bezvrijednosti, loše raspoloženje i tugu”, kaže Xi Chen, izvanredni profesor javnog zdravstva na Sveučilištu Yale.

Čini se da priroda vašeg posla — i način na koji na njega gledate — utječu na rizik od pada. Na primjer, istraživači smatraju da oni koji su radili na visokim pozicijama mogu pokazati strmiji pad, vjerojatno zato što je njihov identitet bio snažnije vezan uz karijeru.

Zanimljivo je da žene rjeđe doživljavaju strmi mentalni ili kognitivni pad, potencijalno zato što su sklonije nastavku druženja i provođenju vremena s obitelji nakon umirovljenja.

Važnost plana

Mirovina može biti prilika za rast umjesto za propadanje, kažu stručnjaci. Ključ je u postavljanju temelja unaprijed.

Nemojte čekati mirovinu da biste planirali mirovinu. “Plan ne može biti: ‘Radio sam toliko naporno i dugo da ću sada otići na ovaj dugi odmor, a onda ću smisliti što dalje'”, kaže dr. Andel. Idealno bi bilo uvesti nove mentalno i fizički angažirajuće rutine par godina prije prestanka rada.

Pronađite novi smisao. “Ljudi su možda osjećali da je njihov smisao doprinos kroz rad, a kada se to ukloni, moraju izmisliti nešto drugo”, rekao je John Beard s Medicinskog centra Sveučilišta Columbia. Studije sugeriraju da ljudi sa smislom u životu doživljavaju manje kognitivnog pada povezanog sa starenjem. Volontiranje može biti od velike pomoći.

Obvežite se na društveni život. Uobičajeno je da ljudi gube društvene veze tijekom mirovine. “Imamo prilično čvrste dokaze da se prvo smanjuju društveni kontakti, a zatim opada kognicija”, kaže David Richter s Freie Universität Berlin. Preporučuje se zamjena poslovnog druženja rutinskim osobnim ili virtualnim okupljanjima. Najbolje su aktivnosti koje izazivaju um, poput čitateljskih klubova. “Slušanje radija ili gledanje TV-a nije isto; potreban nam je razgovor ‘licem u lice’.”

Isprobajte nove stvari. Kreativnost i noviteti održavaju mozak agilnim. To može biti pisanje nekoliko minuta svaki dan ili isprobavanje novog recepta. Redovita tjelovježba također je presudna za zdravlje mozga u starosti. Kreativnost može pojačati osjećaj “smisla”, što donosi veliko osobno zadovoljstvo.

Objava Što se događa s vašim mozgom kada odete u mirovinu? pojavila se prvi puta na Republika.

Udruženje američkih psihologa provelo je novu studiju koja je bazirana na prijašnjih više od 70 istraživanja, a koja su uključivala skoro 100 tisuća ljudi te njeni rezultati pokazuju ono što nam je svima manje-više poznato. Društvene mreže poput TikToka i Instagrama, odnosno njihovo pretjerano korištenje negativno djeluju na kognitivne performanse.

Tako nešto su vjerojatni svi korisnici pametnih telefona povremeno osjetili, odnosno pogotovo oni koji provode puno vremena uz ekrane, ponajviše skrolajući i konstantno tražeći novi zanimljivi video koji će im probuditi dopamin.

Stalno žele još sadržaja

Njegovom oslobađanju pridonosi kontinuirano listanje (swipe) po ekranu, kako bi se dobio novi, stimulirajući sadržaj, a time se stvara petlja pri kojoj, što se korisnicima prikazuje više takvog sadržaja, oni konstantno žele još. Ono do čega dolazi u slučaju kada su korisnici konstantno izloženi visoko stimulirajućem i brzom sadržaju poput kratkih videa koji se stalno izmjenjuju, jest da mogu postati desenzibilizirani na sporije zadatke poput čitanja, rješavanja problema i dubokog učenja.

To je povezano i sa slabijim kognitivnim sposobnostima poput zadržavanja pažnje, pamćenja i slično, ali i drugim problemima poput lošeg djelovanja na mentalno zdravlje i dobrobit, manjka samopoštovanja te stvaranja negativne slike o svom tijelu. Također, ova je studija povezala i previše vremena provedenog uz spomenute društvene mreže i s povećanjem stresa i anksioznosti jer je korisnicima teško ostaviti ekrane i isključiti se te imaju problema s regulacijom emocija.

Brain rot
Sve to ukratko dolazi do – propadanja mozga (brain rot – izraz koji je jako dobro poznat današnjim mladima), što se prema Oxfordskom rječniku definira kao pogoršanje mentalnog ili intelektualnog stanja osobe, ponajviše kroz rezultat prekomjerne konzumacije materijala, posebno online sadržaja koji se smatra trivijalnim. Zanimljivo, upravo je brain rot, odnosno propadanje mozga ili umno propadanje, bila riječ godine u Oxfordskom rječniku za 2024.

Pored toga, uz pretjerano korištenje ekrana povezuju se i drugi poznati problemi poput socijalne izolacije jer ljudima kontakte u stvarnom svijetu sada zamjenjuju digitalne interakcije pa iako su društvene mreže namijenjene povezivanju, zbog svega navedenog one na kraju pogoršavaju osjećaj usamljenosti.

S obzirom na to da nije riječ o novom problemu, već ljudi godinama muku muče s ovisnošću o ekranima i njihovim negativnim utjecajem na njihove živote, prvi korak pri rješavanju tog problema jest priznati da se pretjeruje s ekranima, a nakon toga treba krenuti u digitalnu detoksikaciju i povratak u stvaran svijet. Što je puno lakše reći, nego napraviti.

Izvor: The Independent

Objava Društvene mreže uzrokuju “propadanje mozga” pojavila se prvi puta na Republika.

Novo istraživanje dovodi u pitanje pretpostavke o tome zašto se ženama češće dijagnosticira Alzheimerova bolest. Longitudinalna studija objavljena u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences pokazuje da muškarci s godinama doživljavaju veće smanjenje volumena mozga i u više regija, u usporedbi sa ženama.

Zaista je važno da razumijemo što se događa u zdravom mozgu kako bismo bolje shvatili što se događa kada ljudi dobiju ove neurodegenerativne bolesti, kaže za Nature Fiona Kumfor, klinička neuropsihologinja na australskom Sveučilištu u Sydneyu, koja nije sudjelovala u istraživanju. Studija, dodaje, pruža ključne uvide u tipično starenje mozga.

Što je utvrdilo istraživanje

Starenje je glavni čimbenik rizika za Alzheimerovu bolest, koja pogađa gotovo dvostruko više žena nego muškaraca. Ako bi mozgovi žena više propadali, to bi moglo pomoći objasniti njihovu veću prevalenciju Alzheimerove bolesti, kaže za Nature koautorica navedenog istraživanja Anne Ravndal, doktorandica na Sveučilištu u Oslu. Prethodna istraživanja dala su mješovite rezultate, od kojih neka sugeriraju da muškarci gube više sive tvari i volumena hipokampusa, dok druga pokazuju brže propadanje sive tvari kod žena.

Novo istraživanje je analiziralo više od 12.500 MRI skenova mozga od 4726 kognitivno zdravih sudionika iz 14 skupina podataka, s prosječnim razmakom od tri godine između skenova. Muškarci su pokazali brže smanjenje u više regija, uključujući postcentralni korteks, odgovoran za osjet dodira, boli i kretanja, koji se smanjivao dva posto godišnje kod muškaraca, u usporedbi s 1,2 posto kod žena.

Kumfor napominje da muškarci brže stare i imaju kraći životni vijek. Samo promatranje promjena volumena mozga povezano sa starenjem vjerojatno neće objasniti složenosti iza toga, dodaje.

Amy Brodtmann, istraživačica kognitivnog zdravlja na australskom Sveučilištu Monash, koja nije sudjelovala u istraživanju, objašnjava za Nature da bi, da razlike u volumenu mozga uzrokuju prevalenciju Alzheimerove bolesti, žene pokazale veće smanjenje u regijama vezanim za pamćenje poput hipokampusa i precuneusa. Ravndal sugerira da rezultati upućuju na druge moguće objašnjenja razlika u prevalenciji Alzheimerove bolesti među spolovima, poput razlika u preživljavanju bolesti ili osjetljivosti na bolesti.

Ograničenja i buduća istraživanja

Sudionici studije imali su visok stupanj obrazovanja, što ograničava mogućnost primjene rezultata na širu populaciju. Kad su podaci statistički prilagođeni obrazovanju ili predviđenoj životnoj dobi, stope propadanja mozga među spolovima pokazale su se sličnima. To naglašava potrebu za raznovrsnijim longitudinalnim studijama kod pacijenata s Alzheimerovom bolešću.

Na koncu, zaključak koji se može povući iz studije je nijansiran. Muškarci neurološki brže stare, no to ne objašnjava veću prevalenciju Alzheimerove bolesti kod žena. Razlike među spolovima u Alzheimerovoj bolesti vjerojatno su rezultat drugih bioloških, genetskih ili okolišnih čimbenika, a ne općeg starenja mozga.

Objava Muški ili ženski mozak — tko brže propada i tko je u većem riziku od Alzheimera? pojavila se prvi puta na Republika.

Nedavno istraživanje koje je proveo tim sa Sveučilišta Kalifornija u Los Angelesu (UCLA) sugerira da bi našom sklonošću da jedemo, čak i kada nismo gladni, mogla upravljati određena regija mozga, a ne želučani signali.

Područje koje proučavamo zove se periakveduktalno sivo (PAG), a nalazi se u moždanom deblu, koje je vrlo staro u evolucijskoj povijesti,pojašnjava Avishek Adhikari, neuroznanstvenik s UCLA.

Studija, koja je provedena na miševima, otkrila je da aktivacija određenih nakupina stanica u PAG-u izaziva snažnu želju za grickanjem, čak i nakon što su miševi jeli. Glad je averzivna, što znači da miševi obično izbjegavaju osjećaj gladi ako mogu. Ali oni traže aktivaciju ovih stanica, što sugerira da taj moždani krug ne uzrokuje glad, kaže Adhikari.

Kada su ti PAG neuroni bili stimulirani, miševi su pokazali pojačanu sklonost prema masnoj i visokokaloričnoj hrani, slično traženju grickalica, iako su bili siti. Umjesto toga, mislimo da ovaj moždani krug uzrokuje žudnju za vrlo vrijednom, visokokaloričnom hranom. Te stanice mogu navesti miša da jede više visokokalorične hrane čak i u odsutnosti gladi,pojašnjava Adhikari.

Nevjerojatno je da su aktivirani miševi čak bili spremni podnijeti manje strujne udare kako bi dobili hranu, pokazujući snagu tog neuralnog pogona. Nasuprot tome, kada je aktivnost tih neurona smanjena, miševi su pokazali smanjeni interes u potrazi za hranom.

Iako su naša otkrića bila iznenađenje, logično je da je traženje hrane ukorijenjeno u tako drevnom dijelu mozga, budući da je traženje hrane nešto što sve životinje trebaju činiti, kaže Adhikari, naglašavajući važnost rezultata istraživanja koje je objavljeno u časopisu Nature Communications.

Iako je studija provedena na miševima, sličnosti u strukturi mozga između miševa i ljudi sugeriraju potencijalne implikacije za razumijevanje ljudskog prehrambenog ponašanja i poremećaja. Istraživanje baca svjetlo na temeljni aspekt obrazaca i izbora prehrane, nudeći potencijalne uvide u buduće tretmane usmjerene na poremećaje prehrane.

(izvor: Science Alert)

Objava Pojeli ste obilan obrok i još ste gladni? Jedan mozga mogao biti uzrok tome pojavila se prvi puta na Republika.