– U suštini, i jedan i drugi pokušavaju na staroj koncepciji i staroj matrici izgraditi sebi autoritete u vlastitom biračkom tijelu zabavljati narod i zamajavati ga još naredne četiri godine. Istovremeneno, s druge strane ova zemlja niti ima cjepiva, ovisi od milosti Turske, Srbije, umiru joj ljudi svaki dan, a njih dvojica – jedan o razdruživanju, iako zna da nema partnere za takvu priču, nema sugovornika, a drugi o genocidašima ne bi li našao što je moguće teži izraz koji će Srbi doživjeti što je moguće teže, ne bi li sebi dao veći značaj na riječima koje upotrebljava. Nažalost, vrzino kolo u kojem se vrtimo tko zna koliko već godina i tko zna koliko još godina – kazao je Ivanić za Dnevnik D FTV-a, a prenosi hHMS.

Smatra da se non paperu dao preveliki značaj.

Čović mudro postupio

– Takvih dokumenata, takvih prijedloga, takvih razmišljanja sam se ja u povijesti ovdje naslušao svih ovih 20-ak godina koliko sam prisutan u političkom životu. Takvih ideja je bilo i ranije. Ideja o razdruživanju, konačnoj fragmentaciji, zaokruživanju nacionalnih teritorija. Toga je bilo, ima, a bit će i u budućnosti jer imate čitav niz ljudi koji razmišljaju na takav način. Zato vjerujem da postoji taj non paper, da to uopće nije izmišljena stvar. Drugo je pitanje tko je njegov autor i tko formalno-pravno iza njega stoji. Koliko ja znam, gotovo pa nitko. Pretpostavljam da je tu jedan krug ljudi koji unutar Europske zajednice grade svoj osobni autoritet.

U Europi se pojavila nova grupacija lidera koja baš nije u potpunosti u skladu s nekim poimanjem demokracije od ranije u EU. Moguće je da taj jedan krug ljudi malo testira svoj autoritet, utjecaj na jednom prostoru koji je zahvalan za ovakvu vrstu non papera, a to je zapadni Balkan gdje uvijek znate da će biti neki koji će podržati ono što mislite, kao što će biti i onih koji će osporavati. Koliko ja znam, a mislim da dosta dobro znam, ni jedna ozbiljna europska zemlja ne razmišlja o implikacijama tog non papera, niti i jedna ozbiljna zemlja koja je uključena u donošenje Daytonskog sporazuma o tome razmišlja. Rusija je najizravnije, više nego jasno rekla da za nju jedan takav papir uopće nije zanimljiv. Prema tome, ja ne vidim tko bi od krupnih, globalnih, svjetskih igrača mogao iza ovoga stajati. Ovo je neka zabava unutar europskih institucija, unutar EU na račun nas u BiH i cijelog zapadnog Balkana. Ja inače ne volim, nije dobro kad se veliki igraju na vašoj teritoriji. Kad slonovi imaju igru ili se tuku, strada zemlja na kojoj se tuku, a ne oni – naveo je Ivanić.

Ističe da se na službenim sastancima nikada nije dogodilo da netko spomene razdruživanje u BiH kao ozbiljno rješenje.

– Na neformalnim sastancima naravno da se to spominjalo. Ne mogu reći da je itko od njih predlagao da se mi trebamo razdužiti, nego su postavljali pitanja što bi značilo razduživanje. Dakle, ostavljali su i otvarali mogućnost i nekog takvog rješenja, i to nikad na službenim, uvijek je to bilo na neslužbenim sastancima. Zato političari koji ne mogu biti prisutni na neslužbenim sastancima, imaju veliki nedostatak jer ne mogu dobiti sve te informacije koje inače postoje. Ne želim spominjati imena, ali da je bilo takvih, naravno da jeste, kao što je bilo i pitanja druge vrste, što bi značilo da BiH dobije jednog predsjednika, da ima jednu vladu. Imate vi tih raznoraznih razmišljanja koliko god hoćete. Ja iskreno sam uvijek zastupao teoriju da dejtonsko uređenje jeste neminovnost BiH za narednih 30-ak godina. Ne vjerujem da će se ovdje išta promijeniti i da će ostati ovako kako jeste. Niti će doći do raspada, niti će doći do centralizacije, tako da mislim da su svi ovi razgovori potpuno beskorisni. Izetbegović i Dodik su vješto iskoristili ovaj non paper da promoviraju svoje politike – pojasnio je Ivanić.

O komentarima lidera Hrvatske i Srbije, Ivanić kaže:

– Pretpostavljam da su vidjeli ono što smo svi vidjeli u novinama, jer ne vidim da postoji nešto drugo što se ne može vidjeti. I ja sam ga vidio u medijima. Mislim da taj papir postoji i on jeste kolao kao neki neformalni papir tko zna gdje i tko zna tko ga je i pustio u procedure. Mislim da je on ponajviše pažnje privukao u BiH, a da se, zanimljivo, njim, iako se odnosi i na Sjevernu Makedoniju i na BiH i na Srbiju, drugi nisu toliko bavili koliko mi ovdje. Nama izgleda te teme ovdje odgovaraju. Još dodatno naši političari to podgriju, za razliku od drugih koji to nisu radili.

Što se tiče Hrvatske, evidentno je da tu postoji jedinstven stav da se Izborni zakon u BiH treba mijenjati i očito da je to politika koja je formirana u Hrvatskoj sigurno prije 6-7 godina i bilo je više nego jasno da će Hrvatska svoje članstvo u EU, na manje ili više vidljiv način, koristiti da dođe do tog nekog cilja.

U tom kontekstu ne treba iznenaditi i ponekad pomalo naivno izgledaju komentari, posebno iz Sarajeva, kad se netko kao ljuti što to Hrvatska radi. Hrvatska koristi legitimne mehanizme i to je ono što njih interesira. Ne vjerujem da je Hrvatska za podjelu, ali je za to da ima svoj utjecaj ovdje. Sigurno voli da se pita. Mislim da ni Srbija nije za podjelu. Srbija je više puta rekla da apsolutno nema ni jednu primjedbu na sam Daytonski sporazum, niti ima ikakve pretenzije bilo koje druge vrste. To što se u Sarajevu vrlo često nekorektno prihvaća obrana RS-a, zagovaranje RS-a, podrška RS-u, kao anti bh. djelovanje, to nije problem Srbije. To je daleko veći problem tih politika koje jednu sasvim normalnu, realnu stvar, a to je da Srbija podržava RS, tumače kao neko antidržavno djelovanje. To je zaista potpuno pogrešno.

Navodi da je Čović, u samoj ovoj priči oko podjele, istupio najpametnije.

– Izvukao je sebe iz te priče o podjeli i nitko mu ništa ne može prigovoriti jer praktično ni riječi nije rekao na tu temu. Mislim da je to s njegovog stajališta vrlo mudro. S druge strane, sačuvao je sebi prostor da može nastaviti ono što smatra svojim prioritetom, a to je očito donošenje Izbornog zakona. Mislim da će sve druge teme on sa zadovoljstvom prepustiti ovoj dvojici, da se oni njima bave. Ovdje se pojednostavljeno gledalo sve to oko non papera da je meni to prosto neshvatljivo. Non paper jeste non paper da se u njemu iznesu najradikalniji mogući prijedlozi, a da se onda čuju komentari. Imali smo priliku čuti i vidjeli smo da je to, što se Europe tiče, zaključena tema, da nitko ozbiljan o tome ne razmišlja. Jasno je da u trenutnim okvirima nije moguće promijeniti ono što je dejtonski okvir. Zato smatram da je to potpuno beskorisno. Ako bi bilo razdruživanje, morali bi se dogovoriti. Ja ne znam s kim će se Dodik u Federaciji dogovoriti da se razdruži. S druge strane, ako netko misli da je moguće uništiti RS, mora znati da je to nemoguće, bez obzira na sve Dodikove priče. Ovdje postoji jedan čvrsti, zajednički stav svih stranaka u RS-u a to je da je RS činjenica, neminovnost i da svi mi njeno pravo branimo, na različite načine. Izetbegović nema čovjeka da napravi unitarnu BiH ovdje. Oni koji računaju da će svijet donijeti neku veliku odluku, moraju znati da je Daytonski sporazum možda zadnji veliki događaj u svijetu gdje su zajedno bili Rusija, Amerika i EU. Trošimo vrijeme na potpuno besmislene, iracionalne stvari i to se troši već 20 godina, a manje-više sve je onakvo kako smo i imali neposredno poslije Daytona – naveo je Ivanić.

Na pitanje može li se BiH ponaći a mrtve tačke bez Amerike, EU i Rusije i hoće li ova godina biti godina reformi odgovara:

– Meni ne djeluje, jer ove teme koje nameću Dodik i Izetbegović upućuju na to da neće biti ni minimalne suglasnosti među njima. Zanimljivo je da ni jedan ni drugi ne napuštaju Vijeće ministara, iako se ne slažu s partnerima, nego čvrsto stoje u Vijeću ministara, ne daju nekome drugom možda šansu da proba neke stvari promijeniti. Teško nama ako nam napredak bude ovisio od Amerike i od EU. Suviše oni imaju mnogo problema po svijetu da bi se toliko bavili nama, jednom zemljom u kojoj nažalost noćas neće prespavati više od 2 i pol milijuna ljudi, iako mi vjerujemo da nas ima i do 4 milijuna. Zemlja koja postaje pusta i koja je statistički nebitna za te velike sile.

Zašto bi se oni uopće bavili nama? Nama se trebamo baviti mi. Ključna pretpostavka je da nema promjene Daytona. Stavite moratorij na te besmislene priče. Minimalna suglasnost vodstva da se bave stvarima od kojih se živi. Samo mala promjena imidža ove zemlje može osigurati vrlo ozbiljan ekonomski rast i razvoj. Dok političari pričaju o ratu i razdruživanju, nama osta činjenica da je zadnjih 10-ak dana po 80-90 ljudi dnevno u BiH umiralo jer nije imalo cjepivo. I nitko se time nije bavio. Ne obraća se pažnja na činjenicu da ovdje nema investicija, da nema novih radnih mjesta, nema perspektive. Uhvatila se sveopća depresija i dok narod to ne shvati, dok birači ne počnu tražiti druge razloge da bi nekoga podržali, mi ćemo se vrtiti u krug.

/Republikainfo.com/

Objava Ivanić: Dodik i Izetbegović koriste non paper za promociju svojih politika, Čović mudro – ni riječi pojavila se prvi puta na Republika.

Piše: fra Luka Marković, Katolički tjednik

Mladen Ivanić je u svojem razgovoru s gospodinom Stankovićem (Nedjeljom u 2) opovrgnuo tvrdnju ponekih naivnih hrvatskih političara i analitičara kako su Srbi prirodni saveznik Hrvata BiH protiv bošnjačke bahatosti i pokušaja stvaranja građanske države kojom bi jednoga dana mogli zagospodariti.

Ni centa RS ne damo

Prema mišljenju Ivanića ne postoji nikakav zajednički interes Hrvata i Srba u Bosni i Hercegovini. Za njega je očito svaki razgovor s Hrvatima glede uređenja BiH bespredmetan. Istina, Ivanić time nije rekao ništa novo za one koji poznaju mitomansku i bolesnu dušu srpske politike, ali je rekao jako puno o sebi i onome što doista srpska politika misli i kad govori o Hrvatima kao saveznicima. Misli samo na srpske interese. Hrvatski interesi su zadnje što bi srpske političare moglo zanimati. Ivanć je to jasno dao do znanja Hrvatima, pa i naivnom HDZ-u koji vjeruje kako se u suradnji s Dodikom može postići neka korist za hrvatski narod u BiH.

Sve kad bi Dodik doista i imao nekog razumijevanja za probleme Hrvata u BiH, ne bi mogao učiniti ništa. Zaustavili bi ga oni koji su daleko gori od njega. Nema sumnje da je Ivanić jedan od tih srpskih političara, koji jasno kaže da ga BiH interesira samo utoliko ukoliko može sačuvati srpske privilegije iz Daytona. To što su Hrvati ugroženi jer nemaju svoj prostor za razliku od Srba i Bošnjaka njega ne zanima.

Drugim riječima, ako Hrvati i Bošnjaci hoće neka se tuku među sobom, ali za jedno pravedno rješenje neće dobiti niti centimetra Republike Srpske. Iako je čitavo vrijeme pokušavao u razgovoru sa Stankovićem glumiti umjerena i smirena političara, pokazao je svoje pravo lice kod govora o mogućem stvaranju hrvatskoga entiteta. On nema ništa protiv njega, ali to ne smije biti na štetu Republike Srpske. To da su Srbi nasilno uzeli 49% BiH je za njega očito normalno. Za njega BiH služi samo jednom jedinom cilju, a to je očuvanju onoga što su Srbi zločinima i protjerivanjem ostvarili.

Hrvati i Bošnjaci se, po njemu trebaju dogovoriti oko preraspodjele onih 51%.

Što ako se Hrvati i Bošnjaci ujedine?

Kolikogod Dodik bio bahat i primitivan u svojim nastupima pokazao bi ipak vjerojatno više mudrosti nego Ivanić. Njegova rečenica kako on ne može biti toliko human da bi prepustio nešto od Republike Srpske Hrvatima u jednom zajedničkom dogovoru s Bošnjacima kod novog preuređenja BiH govori sve o njemu. Njemu je dobro, to jest Srbima je s ovakvim Daytonom dobro, i nemaju potrebe biti humani. Što bi on, ili oni, odustao od nečega da bi i onima drugima bilo dobro. Kakva ogavna misao. Tako nešto može izgovoriti samo slijepi srpski nacionalista koji nikada ne shvaća da se mir može zadržati samo ako su u kući svi siti i zadovoljni.

Nešto slično je izjavio i Dodik ali nikada s takvim cinizmom. Čovjeka ne zanima što će biti s Hrvatima i Bošnjacima, a sanja o miru u Bosni i Hercegovini. Kao da je taj mir moguć bez zadovoljstva sve tri naroda. Nemoguće je ne postaviti mu pitanje: A što će biti ako se Hrvati i Bošnjaci opamete, udruže i krenu zajedničkim snagama, prvo politički, protiv srpskoga uvjerenja da imaju pravo na 49% teritorija države?

Istina, nije lako razgovarati s Izetbegovićem koji danas govori jedno, a sutra drugo. Ali, kako sada stvar stoji, ako žele sačuvati mir, Bošnjaci i Hrvati će morati zajedno sjesti i razgovarati o tome na koji se način može srpskim političarima u BiH izbiti iz glave misao kako imamu pravo na 49% teritorija države. U tom razgovoru moraju i jedna i druga strana shvatiti da se moraju odreći ponekih zabluda: Bošnjaci kako imaju pravo birati hrvatske predstavnike, a Hrvati kako je novo preustrojstvo moguće samo na prostoru Federacije. Pri tome bi bilo dobro shvatiti i to da je Dodik politički klaun i da on ne može ništa učiniti niti obećati bez Beograda i opasnih, u janjeću kožu obučenih tipova poput Ivanića.

A da Ivanić ne razmišlja dugoročno o ujedinjenju sa Srbijom, bilo bi mu svejedno da li Republika Srpska kontrolira 49% ili 35% teritorija BiH. Upravo onaj koji želi mir i prosperitet BiH, o čemu on prozirno govori, trebao bi biti sprema na sve moguće ustupke kako bi se pronašlo pravedno rješenje za sva tri naroda. Koje koristi imaju mladi Srbi od Republike Srpske, pogotovo ovakve koja bi vječito ostala u BiH, kako to Ivanić samo dvolično podržava, ako moraju iseljavati, ići raditi čak i u Federaciju. Jadan je narod koje takvi političari bez vizija vode. Niti u jednom trenutku razgovora nije Ivanić pokazao veliku brigu za to što mladi Srbi odlaze i što im sela zjape prazna poput onih u Republici Srpskoj iz kojih su protjerani Hrvati. Ono što možda i više od toga začuđuje jest njegova iluzija o cjelovitosti Republike Srpske.

A što s Distriktom Brčko?

U Distriktu Brčko danas ima daleko više Bošnjaka nego Srba. A odnos snaga bi bio još porazniji za Srbe ukoliko bi Hrvati i Bošnjaci pronašli zajednički jezik. Kad bi Ivanić i njemu slični doista imali političke vizije, shvatili bi da je svaka priča o cjelovitoj Republici Srpskoj, kao i ona o njezinom odcjepljenju, naivna.

Distrikt Brčko je učinio svoje. Iseljavanje mladih Srba, čim se otvore europske kapije, će učiniti također svoje. Katastrofalno ekonomsko stanje u Republici Srpskoj će također učiniti svoje. Kad bi doista ljudi poput Ivanića imali više političke mudrosti i vizionarstva, učinili bi sve da se u BiH napravi ono uređenje koje će zadovoljiti sva tri konstitutivna naroda i sve građane, ono uređenje koje će poboljšati ekonomsko stanje i zaustaviti masovno iseljavanje. Shvatiti će to u onom trenutku kada dođe do pobune gladnih Srba.

Tada im neće pomoći niti Vučić, koji podsjeća na narcisoidne junake iz crtanih filmova, niti razulareni episkopi, poput onoga iz Crne Gore koji prostački proklinje i još se uz to poziva i na Boga. Ništa im neće moći pomoći, jer u tom slučaju neće moći krivit druge.

Očito je da niti Ivanić, u svom srpskom sljepilu, nije naučio ništa od misli srpskoga književnika Domanovića. Domanovićeva priča o slijepom voždu koji vodi srpski narod u provaliju je inspirirana nekim prošlim vremenima, iako joj sadašnje političko stanje sveopćeg srpstva, od problema oko Kosova, Vučićeve isprazne retorike o ugroženosti srpstva, događanja u Crnoj Gori i ponašanja srpskih političara u BiH, moglo poslužiti kao inspiracija za sličnu priču. Ne bih volio da se Srbi strovale u provaliju.

Ne samo zato što bi za sobom u provaliju povukli i druge susjedne narode, nego i zato što nisam poput Ivanića bezosjećajan. Iako mi se gadi velikosrpska politika, ne mogu imati nikada nešto protiv Srbina kao čovjeka koji ima pravo na bolji život.

A ostvariti ga može samo ukoliko doista dobije i bolje političare nego što su to Vučić, Dodik i Ivanić, političare koji će shvatiti da se prosperitet jednoga naroda ne može graditi na štetu drugoga. Dobro bi bilo da izvuku pouku iz onoga što su željeli, a što su dobili u Crnoj Gori i na Kosovu. Tko im garantira da neće biti slično i u BiH ukoliko se ne opamete i ne pokažu malo više empatije prema drugim narodima, ali i vlastitom koji stenje pod teretom bolesne srpske politike.

Objava Ima i opasnijih od Dodika… ali što kada bi se Hrvati i Bošnjaci opametili? pojavila se prvi puta na Republika.

Mladen Ivanić, bivši član Predsjedništva BiH i počasni predsjednik oporbenog PDP-a, kazao je, gostujući u emisiji ‘Nedjeljom u 2’ HRT-a, da je nerealno očekivati da će EU, SAD i Rusija dati neki novi koncept BiH. “To je neralno jer bi suglasnost na to trebali dati Hrvatska, Srbija i Turska. To se neće promijeniti narednih dvadeset godina“, kazao je Ivanić dodavši da RS ne komplicira stvari. Kako je istaknuo, vanjski igrači moraju kazati da u BiH nema promjena ustavnog okvira u sljedećih 20 godina pa bi onda s dnevnog reda nestale teme koje su sada aktualne. Dodao je da, uz to, u politički život moraju doći političari koji će biti spremni na kompromis.

Govoreći o posljednjim zbivanjima u BiH te najavi Milorada Dodika o otcjepljenju RS-a, Ivanić je, također, ocijenio da je to nerealno očekivati.

“Tko bi to podržao? Ne bi ni Srbija zbog Kosova. Nerealno je to. Nije prvi put da Dodik podiže tenzije“, podsjetio je Ivanić uz opasku da je “Dodik naučio da se, kada on nešto kaže, to onda i provede”. No, ustvrdio je bivši član Predsjedništva BiH, “to se sada neće dogoditi”. “Imidž kakav on ima u Banjoj Luci ne prolazi u Sarajevu“, naveo je. Prema riječima Ivanića, danas nije lako u BiH biti Hrvat ili Bošnjak u RS-u, ali ni Srbin na prostoru na kojem Srbi nisu većina.

Upitan kako gleda na ‘brak’ HDZ-a BiH i SNSD-a, odgovorio je da “tu ne vidi previše interesa”, već da se radi “o HDZ-ovoj frustraciji sa SDA”. On smatra da se u sljedeće tri godine u BiH neće ništa događati i da će se “sadašnja halabuka brzo stišati jer SDA treba Dodika i on treba njih”.

Bivši član Predsjedništva BiH je, između ostaloga, tijekom gostovanja ‘Nedjeljom u 2’, rekao i da bi “volio da njegove kolege iz Sarajeva prihvate Republiku Srpsku onoliko koliko oni iz Banje Luke prihvaćaju Bosnu i Hercegovinu”.

“Vjerujte da je ekstremizam, ma koliko površni gledatelj neće imati takav dojam, ali vjerujte da se u Republici Srpskoj više prihvaća Bosnu i Hercegovinu, no što se u Sarajevu prihvaća postojanje Republike Srpske. Ne svuda, ne kod naroda, već, prije svega, kod političkih elita u akademskim krugovima“, rekao je zaključivši da je jedino razumno rješenje da Banja Luka prihvati činjenicu da postoji BiH, a da Sarajevo prihvati realnost i činjenicu da postoji RS i da tu više nema promjena, ni na jednoj ni na drugoj strani.

/Republikainfo.com/

Objava Ivanić u ‘NU2’: Jedino razumno rješenje je da Banja Luka prihvati da postoji BiH, a da Sarajevo prihvati postojanje RS pojavila se prvi puta na Republika.