Unatoč stupanju na snagu Europskog akta o slobodi medija, situacija u Europi ostaje neujednačena. Iako države Europske unije i dalje zauzimaju vodeće pozicije, zabilježeni su padovi u pojedinim zemljama zbog političkog pritiska na medije. Istodobno, u istočnoj Europi i središnjoj Aziji i dalje dominiraju restriktivni režimi s vrlo niskim razinama slobode medija.

Globalni trendovi: pritisci, zakoni i nasilje

U Americi se novinarstvo sve češće kriminalizira, dok su novinari izloženi sudskim postupcima i nasilju. U azijsko-pacifičkoj regiji većina zemalja bilježi “teško” ili “vrlo ozbiljno” stanje slobode medija, uz čestu zlouporabu zakona, cenzuru i propagandu.

Afrika i Bliski istok ostaju među najkritičnijim regijama. U pojedinim državama novinari su zatvarani bez suđenja, dok su ratni sukobi dodatno pogoršali sigurnosne uvjete za rad medija.

Bosna i Hercegovina: fragmentiran sustav i politički pritisci

Bosna i Hercegovina u ovogodišnjem indeksu zauzima 90. mjesto od 180 zemalja što potvrđuje složeno i nestabilno stanje medijskih sloboda u zemlji.

Analiza pokazuje kako se sloboda medija i kvaliteta novinarstva značajno razlikuju ovisno o dijelu zemlje. Poseban izazov predstavlja situacija u Republici Srpskoj, gdje je ponovno kriminalizirana kleveta, što dodatno potiče autocenzuru i pritisak na novinare.

U analizi RSF-a ističe se kako Bosna i Hercegovina ima izrazito fragmentiran medijski prostor s velikim brojem medija, ali bez stvarnog pluralizma.

„Veliki broj medija ne podrazumijeva i raznolikost mišljenja i informacija“, navodi se u izvještaju.

Prema RSF-u, portali su danas ključni izvor istraživačkog novinarstva u BiH, dok dio TV kanala osigurava kvalitetno izvještavanje u sve težim uvjetima rada.

Posebno se upozorava na političke pritiske i zakonodavne promjene koje otežavaju rad novinara. U Republici Srpskoj ponovno je kriminalizirana kleveta, što dodatno potiče autocenzuru, dok se bilježi i rast utjecaja stranih propagandnih kanala.

S druge strane, okruženje za medije ocijenjeno je nešto povoljnijim u Federaciji BiH, dok se javni servisi suočavaju s ozbiljnim financijskim problemima.

Politički i pravni okvir

Ukupno političko okruženje ocijenjeno je kao nepovoljno za slobodu medija. Situacija je nešto povoljnija u Federaciji Bosne i Hercegovine i Sarajevu, dok su u Republici Srpskoj zabilježeni ozbiljniji pritisci, uključujući političku kontrolu nad javnim servisima.

Iako je zakonodavni okvir formalno usklađen s međunarodnim standardima, recentne izmjene kaznenog zakonodavstva, uključujući obvezu prethodne suglasnosti za objavu osobnih podataka, izazivaju zabrinutost zbog mogućeg ograničavanja novinarskog rada.

Ekonomski i društveni pritisci

Mediji u Bosni i Hercegovini djeluju u otežanim ekonomskim uvjetima, uz mali tržišni kapacitet i ovisnost o političkim i ekonomskim centrima moći. Takvo okruženje dovodi do izbjegavanja kritičkog izvještavanja.

Dodatni problem predstavljaju duboke društvene podjele, gdje pitanja etničkog i vjerskog identiteta često zasjenjuju teme poput slobode medija. Položaj žena u novinarstvu dodatno je otežan.
Sigurnost novinara

Novinari u Bosni i Hercegovini često su izloženi verbalnim prijetnjama i napadima, a povremeno i fizičkom nasilju. Većina njih ne osjeća se dovoljno zaštićeno niti ima povjerenje u policiju i pravosudni sustav.

Iako postoje određene inicijative za poboljšanje sigurnosti, uključujući zakonske izmjene i djelovanje tužiteljstava, konkretni rezultati još su uvijek ograničeni.

/Desk/

Objava Reporteri bez granica: U BiH medijske slobode i dalje pod upitnikom pojavila se prvi puta na Republika.

Najbolje stoji po pitanju pravnih indikatora (38.) a najgore društvenih (64.), prema indeksu koji je u utorak objavila organizacija Reporteri bez granica (RSF), prenosi N1 Hrvatska.

Iako je medijska scena u Hrvatskoj postala raznolika i dinamična, vlada ne uspijeva zaštititi novinare od pravnih pokušaja da ih se ušutka, te od organiziranog kriminala, ocjenjuje RSF dodajući u izvješću da i sama vlada predstavlja prijetnju slobodi tiska. Hrvatska, s manje od četiri milijuna stanovnika, ima skroman, ali raznolik medijski sektor. Svaki dan izlazi nekoliko nacionalnih novina, ali je njihovo vlasništvo koncentrirano jer dvije medijske kuće, Styria i Hanza Media, kontroliraju tri četvrtine tržišta.

Dvije velike privatne televizijske mreže, Nova TV i RTL, pružaju nacionalnu pokrivenost, natječući se s javnim HTV-om, dok je većina radijskih postaja prisutna samo lokalno.
Srbija i Slovenija – problematične

Srbija je najlošije rangirana od svih zemalja bivše Jugoslavije, zauzela je 79. poziciju, i nalazi se u kategoriji “problematičnih” zemalja. Slovenija je na 54. mjestu i spada u zemlje koje su “problematične”, kao i Sjeverna Makedonija koja je na 57. mjestu, Crna Gora na 63. i Bosna i Hercegovina na 67. mjestu. U regiji Zapadnog Balkana od Srbije je jedino lošije rangirana Albanija, koja se nalazi na 103. mjestu.

Kako su rangirane pojedine države:

Zadovoljavajuće: Češka (20), Moldavija (40), Sjedinjene Američke Države (42), Hrvatska (48)

Problematične: Rumunjska (56), Sjeverna Makedonija (57), Kosovo (61), Crna Gora (63), Bosna i Hercegovina (67), Kirgistan (72), Srbija (79), Mađarska (85), Gruzija (89), Bugarska (91), Ukrajina (106)

Teška situacija: Kazahstan (122), Uzbekistan (133), Tadžikistan (152)

Vrlo ozbiljna situacija: Bjelorusija (153), Azerbejdžan (154), Rusija (155), Afganistan (156), Pakistan (157), Kina (175), Turkmenistan (177), Iran (178).

Katastrofalni učinci informacijskog kaosa

Već 20. po redu indeks medijskih sloboda kojeg sastavljaju Reporteri bez granica (RSF) ukazuje na dvostranu polarizaciju koju pojačava informacijski kaos, pod čime se misli na medijsku polarizaciju unutar pojedinih država koje zatim povećavaju podjele i razdore, te polarizaciju među pojedinim zemljama na međunarodnoj razini.

U izvještaju za 2022. godinu koji ocjenjuje stanje novinarstva u 180 država i teritorija ističu se katastrofalni učinci informacijskog kaosa koji je uslijedio zbog globaliziranog i nereguliranog informacijskog prostora na internetu koji potiče širenje lažnih vijesti i propagande.

U demokratskim društvima podjele su sve veće, kao posljedica širenja tzv. medija baziranih na diseminaciji mišljenja (a ne činjenica) po modelu američkog Fox Newsa, te širenja sustava za dezinformiranje koje pogoni način na koji funkcioniraju društvene mreže. Na međunarodnoj razini, demokracije su sve slabije zbog asimetričnosti otvorenih društava s jedne strane i despotskih režima koji kontroliraju medije i internetske platforme dok su u otvorenom ratu protiv demokracija s druge strane. Polarizacija koja se događa na ove dvije razine pogoni sve veće tenzije.

Propagandni rat uoči invazije na Ukrajinu

Invazija na Ukrajinu koju je pokrenula Rusija krajem veljače odražava taj proces, jer je fizičkom sukobu prethodio propagandni rat. Kina – kojom vlada jedan od najrepresivnijih autokratskih režima na svijetu – koristi sva zakonodavna sredstva da ogradi i izolira svoje stanovnike od ostatka svijeta, osobito u Hong Kongu, koji se stropoštao u svjetskoj top listi medijskih sloboda.

Sukobi između “blokova” sve su veći, kao što se vidi i na primjeru Indije koju vodi nacionalistički premijer Narendra Modi i Pakistana. Izostanak medijskih sloboda na Bliskom Istoku i dalje utječe na sukob između Izraela, Palestine, i drugih arapskih država. Medijska polarizacija također hrani i pojačava interne društvene podjele u razvijenim demokracijama poput SAD-a – unatoč izbornoj pobjedi predsjednika Joea Bidena.

Sve veće društvene i političke tenzije rasplamsale su društvene mreže i novi “opinion” mediji, osobito u Francuskoj. Represija nezavisnih medija također doprinosi oštroj polarizaciji u tzv. “iliberalnim demokracijama” poput Poljske, gdje su vlasti konsolidirale svoju kontrolu nad državnim medijskim servisom, kao i strategiju “re-polonizacije” medija u privatnom vlasništvu.

Trrojac nordijskih zemalja na vrhu indeksa – Norveška, Danska i Švedska – i dalje mogu poslužiti kao primjer demokratskog modela u kojem cvate sloboda govora, dok se Moldavija i Bugarska ove godine ističu zbog promjene vlasti i optimizma da bi to moglo dovesti do poboljšanje situacije u kojoj se nalaze tamošnji novinari, pa čak i ako ligarsi i dalje kontroliraju većinu medijskog prostora.

“Vrlo loša” situacija u rekornom broju zemalja

Ove godine situacija je kategorizirana kao “vrlo loša” u rekordnom broju od 28 zemalja širom svijeta, a 12 zemalja – među njima Bjelorusija i Rusija – uvršteno je na tzv. crvenu listu gdje je situacija s medijskim slobodama najgora.

U najgorih 10 zemalja što se tiče medijskih sloboda je i Myanmar – gdje je državni udar u veljači 2021. unazadio medijske slobode desetak godina – zatim Kina, Turkmenistan, Iran, Eritrea, i Sjeverna Koreja.

“Margarita Simonyan, glavna urednica ruskog kanala RT, otkrila je što doista misli u emisiji ruskog državnog kanala kad je rekla da ‘nijedna nacija ne može postojati bez da kontrolira informacije.’ Pretvaranje medija u oružje u autoritarnim državama oduzima pravo na informaciju njihovim građanima, ali je također i povezano s povećanim međunarodnim napetostima, što može dovesti do najgorih ratova,” rekao je u komentaru izvještaja Generalni tajnik RSF-a, Christophe Deloire.

“U domaćim medijima, metamorfoza medija u Fox News klonove predstavlja smrtonosnu opasnost za demokraciju jer potkopava temelje građanskog suživota i tolerantne javne rasprave. Potrebno je donijeti hitne odluke kako bi se odgovorilo na ova pitanja, što uključuje tzv. New Deal za novinarstvo – što već zagovara Forum o Informacijama i Demokraciji – te usvajanje prikladne legislative koja bi uključivala i sustav za zaštitu demokratskih prostora na internetu,” dodao je Deloire.

Europska unija – u procijepu između dva ekstrema

Dok u Europi Norveška (1. mjesto) i dalje drži top poziciju po indeksu medijskih sloboda, na kontinentu u cjelini postoje značajne razlike i uvjeti u kojima rade mediji su se u pojedinim zemljama pomaknuli nagore, a u drugima nabolje. S jedne strane, dvije bivše komunističke države, Estonia (4. mjesto) i Litva (9. mjesto) su uspjele ući u u top 10 država po medijskim slobodama, dok je Nizozemska (28. mjesto) iz tog društva ispala. A na posljednjem mjestu u Europi sada je Grčka (108. mjesto) koja je taj neslavan naslov preuzela od Bugarske (91. mjesto).

Ovakvi pomaci ukazuju na tri glavna trenda.

Kao prvo, vraća se običaj ubijanja novinara u Europskoj uniji – Giorgios Karavaiz u Grčkoj i Peter De Vries u Nizozemskoj su ustrijeljeni u okolnostima koje su izgledale kao mafijaški obračuni, i to u centrima dvaju europskih gradova.

A oni odgovorni za ranija ubojstva Daphne Caruane Galizije na Malti (78. mjesto) i Jana Kuciaka u Slovačkoj (27. mjesto) počinjena prije 2020. godine još uvijek nisu osuđeni. No, te dvije zemlje su ipak ostvarile neki napredak u borbi za pravdu i reforme slobode medija, napominju iz RSF.

Drugo, novinari – koji se katkad percipiraju kao produžetak vlasti – bili su često objekt gorljivog neprijateljstva od strane prosvjednika protiv pandemijskih mjera u mnogim europskim zemljama. U Njemačkoj (16. mjesto), Francuskoj (26. mjesto), Italiji (58. mjesto) i Nizozemskoj novinari su trpjeli fizičke napade – a u ostatku kontinenta nerijetko su bili izloženi uvredama i svim vrstama prijetnji.

Treće, neke vlade u EU i susjednim zemljama dodatno su ojačale drakonske zakone koji kažnjavaju novinare. To se dogodilo osobito u Sloveniji (54. mjesto), Poljskoj (66. mjesto), Mađarskoj (85. mjesto), Albaniji (103. mjesto) i Grčkoj. Srbija (79. mjesto) je s druge strane ostvarila napredak u borbi protiv nekažnjivosti. A vlade u Češkoj i Bugarskoj olabavile su kontrolu nad medijima nakon što je došlo do smjene vlasti. Velika Britanija (24. mjesto) se izdvojila zbog slučaja protiv izdavača Wikileaksa, Juliana Assangea, omogućavanjem njegovog izručenja SAD-u (42. mjesto) nakon više od dvije godine sudske borbe. RSF se snažno zauzeo da njegov slučaj ne postane opasan presedan za novinarstvo i medijske slobode širom svijeta.

Također, europske politički institucije su počele uvoditi zaštitne mjere u korist novinara i medijskih sloboda, pa je tako i pokrenuta procedura protiv Mađarske (85. mjesto) zbog kršenja europskih zakona. No mediji koji šire rusku propagandu su uvelike zabranjeni nakon ruske invazije na Ukrajinu (106. mjesto) bez prikladno definirane legislative, zbog čega bi takvi potezi mogli biti povod da se sličnim mjerama uzvrati nauštrb europskih medija.

Sve veća represija u istočnoj Europi i središnjoj Aziji

Uz novinare koji na terenu ginu ili se ranjavaju, uz razinu cenzure kakva nije viđena od vremena SSSR-a, i uz ogromne količine dezinformacija, u istočnoj Europi – osim naravno ljudskih tragedija – rat kojeg Rusija (155. mjesto) vodi protiv Ukrajine imao je užasne posljedice za medijske slobode u cijeloj regiji. Barem pet novinara i medijskih djelatnika poginulo je u borbenim djelovanjima u prvih mjesec dana nakon ruske invazije koja je počela 24. veljače 2022.

Ruska vojska namjerno je napadala novinare u područjima koje je zauzela, a od lokalnih medija pokušala je iznuditi suradnju. U samoj Rusiji vlast je preuzela potpunu kontrolu nad vijestima i informacijama, kroz uvođenje ratne cenzure, blokiranjem medija i progonom neposlušnih novinara – zbog čega su mnogi morali napustiti zemlju.

To je počelo još 2021., nakon pooštravanja zakona koji je medijske radnike proglasio “stranim agentima” i nakon sudskih progona medija vezano za njihovo izvještavanje o zbivanjima s pritvorenim disidentom Aleksejom Navalnim.

Ovakva kontrola informacija nije stala na ruskoj granici. Kremlj također nameće svoje gledanje na rat i nekim svojim susjedima, osobito u Bjelorusiji (153. mjesto), gdje se nezavisne novinare i dalje progoni još od kontroverznih predsjedničkih izbora iz kolovoza 2020. i gdje se preko 20 medijskih radnika nalazi u zatvoru.

Predsjednik Bjelorusije, Aleksandar Lukašenko, nije oklijevao da skrene putnički zrakoplov u svibnju 2021. kako bi ga prisilio da sleti u Bjelorusiju i uhapsi opozicijskog novinara koji je živio u inozemstvu. Sve veći broj medija etiketirani su kao “ekstremistički” a čitanje i dijeljenje njihovog sadržaja na društvenim mrežama može dovesti do krivičnog gonjenja.

Medije na Kavkazu katkad blokira ruski državni medijski regulator kad objavljuju sadržaj kojeg ruska vlada smatra neprihvatljivim. A vlasti u državama središnje Azije vrše pritiske na medije da pruže “neutralnije” izvještavanje o ratu u Ukrajini. U Turkmenistanu (177. mjesto) – jednoj od najzatvorenijih zemalja na svijetu koja se uvijek nalazu pri dnu indeksa medijskih sloboda – mediji, koje sve odreda kontrolira država, uopće ne spominju rat.

U Turskoj (149. mjesto), tzv. “hiper-predsjedavanje” državom Recepa Tayyipa Erdogana i njegova autoritarna vladavina idu u paketu sa smanjenjem slobode medija i miješanjem u pravosudni sustav. No čak i kad sudovi zatvaraju po Erdoganovim željama, neki suci su se nedavno počeli protiviti “toj represiji koja ide predaleko.” Neki novinari su oslobođeni optužbi koje su ih trebale diskreditirati, poput tužbi za “vrijeđanje predsjednika,” “pripadnost terorističkoj organizaciji,” ili “propagandu.” Sudsko utvrđivanje opravdanosti zahtjeva sad je češća od jednostavnog pritvaranja novinara. U srpnju 2021., po prvi put otkako je u zemlji uvedeno izvanredno stanje, novinari su održali masovan prosvjed zbog brutalnog uhićenja fotografa agencije AFP Bülenta Kiliça.

Unutar samo dvije godine, dva novinara su ubijena u Turskoj – Güngor Arslan u veljači 2022 i radijski voditelj Hazim Özsu kojeg je u Bursi u ožujku 2021. ustrijelio jedan slušatelj. Navodni ubojica uhićen je nakon šest dana, piše N1.

/Desk/

Objava Medijske slobode: Rekordno zemalja u kategoriji ‘vrlo loše’, vraća se “običaj” ubijanja novinara u EU – gubi se protiv informacijskog kaosa pojavila se prvi puta na Republika.