Podsjetimo, nju je za veleposlanicu imenovao Željko Komšić, hrvatski član Predsjedništva BiH kojega su Bošnjaci preglasavanjem nametnuli Hrvatima. Ona je imenovana na mjesto veleposlanice iako nije ne zadovoljava uvjete, odnosno ne posjeduje diplomu, za koju je tvrdila da ima. Ona je osim toga poznata po prostačkom napadu na Hrvate, ali i općenito kritiziranju “Hercegovačkog mentaliteta”.

Njenu objavu komentirao Luka Mišetić, odvjetnik koji je obranio Antu Gotovinu pred Haaškim tribunalom, piše Narod.hr.

“Ovo je veleposlanica zemlje koji javno navija za strani parlament koji poziva na rušenje ustava njene zemlje i odluka Ustavnog suda njene zemlje. Banana republika. Gospođo veleposlanice, ili budite diplomat koji brani zakone svoje zemlje, ili formalno postanite političar”, napisao je Mišetić.

Ovo je veleposlanica zemlje koji javno navija za strani parlament koji poziva na rušenje ustava njene zemlje i odluka Ustavnog suda njene zemlje. Banana republika. Gospođo veleposlanice, ili budite diplomat koji brani zakone svoje zemlje, ili formalno postanite političar. https://t.co/10JJewkX79

— Luka Misetic (@MiseticLaw) July 8, 2022

“Ustavni sud BiH potvrdio je da su prava “konstitutivnih naroda” temelj Ustava BiH. Pitam se hoće li “branitelji suvereniteta BiH” osuditi ovo “bezobrazno miješanje u unutarnje stvari BiH” njemačkog parlamentarca SPD-a Ahmetovića? Je li Bundestag sada iznad Ustavnog suda BiH?”, dodao je u drugom tvitu.

Izvornu Ahmetovićevu objavu da je koncept konstitutivnih naroda u BiH propao komentirao je i Grmoja poručivši: “Monstruozna i zločinačka izjava. Kategorija konstitutivnih naroda je temelj Daytona i Ustava. Čisto izazivanje rata.”, prenosi Narod.hr.

Međutim, podsjetimo da je ‘hrvatski’ član Predsjedništva BiH i predsjednik DF-a Željko Komšić predložio Mlinarević za veleposlanicu u Češkoj, a što je potvrdilo i tročlano Predsjedništvo BIH, jer “svatko predlaže ‘svoje’ veleposlanike”.

Podsjetimo i na to da se upravo SPD-ov zastupnik u Bundestagu bh korijena, Adis Ahmetović, javno je zahvalio Željku Komšiću na podršci koju mu je pružio, nakon što ga je (vrlo neprimjereno) napao predsjednik Hrvatske Zoran Milanović i to upravo zbog njegove inicijative i uloge oko sadržaja rezolucije o BiH gdje se kao secesionisti navode Milorad Dodik i Dragan Čović, dok je Ahmetović spriječio da se u ovom “klubu” nađe i Bakir Izetbegović.

Naime, Milanović je rekao kako je “autor rezolucije nekakav Muhamed”.

Naravno, svojom izjavom, ionako kontroverzni hrvatski predsjednik, samo je dodatno pogoršao cijelu situaciju.

„Hvala vam na podršci i jasnoj posvećenosti demokratiji i evropskim vrijednostima. Kao članovi njemačkog Bundestaga, nastavit ćemo vrijedno raditi na tome da i Bosna i Hercegovina ide ovim putem – putem ka EU. Regija i njegovi ljudi to zaslužuju. I u tome imate našu punu podršku“, poručio je Ahmetović u komentaru na službenoj stranici FB Željka Komšića.

Ovo je bio i svojevrsni skandal ovog njemačkog mladog zastupnika jer bi po toj prirodi stvari trebao biti bliži “setrinskoj stranci” SDP-u BiH nego Komšiću i njegovom DF-u koji koalira s najjačom bošnjačkom nacionalnom strankom SDA i zahvaljujući kojoj je u vlasti.

Očito je da se događa “balkanizacija Bundestaga”, a kako je to već prije kazao Ahmetovićev stariji stranački kolega Josip Jutarović koji je jasno istaknuo mišljenje da se i Izetbegović trebao naći u društvu Čovića i Dodika te Ahmetovića optužio za podršku Komšiću i Izetbegoviću umjesto sestrinskom SDP-u BiH.

/Desk/

Objava Odvjetnik Mišetić prozvao bh veleposlanicu Mlinarević: “Navija za strani parlament koji poziva na rušenje Ustava njene zemlje” pojavila se prvi puta na Republika.

Kako piše DW, Mlinarević je naime, još na posljednjem popisu stanovništva u BiH, kako sama kaže, tražila da se izjasni kao Hercegovka, ali to nije bilo moguće.

Zašto se ne osjećate Hrvaticom, pitamo Martinu Mlinarević.

“Zbog mog oca”, odgovara. “Mi smo rođeni u Ljubuškom, čitav život smo živjeli u Ljubuškom. Ja nikada u životu nisam čula da smo mi Hrvati. Mi smo živjeli u prekrasnom ambijentu u kojem je bilo miješano društvo mojih roditelja i dan danas je to tako. Tako smo odgajani da poštujemo sve i svakoga”, kaže Mlinarević za DW.

“Ja se apsolutno osjećam kao Srbin u Trebinju, Hrvat u Tomislavgradu, Bošnjak u Konjicu… Smatram da imamo potpuno iste osobnosti jer pripadamo tom nekom zemljopisnom okruženju kamena, sunca, vode. I mislim da nas to puno više veže nego ovo drugo”, objašnjava svoj nacionalni (ne)izbor Mlinarević.

“Uzmi to dijete i da više nikada nisi došla ovamo”. Tako glasi prva rečenica njenog drugog romana “Bukača”. Autor rečenice je upravo njen vlastiti otac, kojem diže spomenik divljenjem u prvom romanu, a o čijem distanciranju od vlastite kćeri piše u drugom.

Što je bilo bolnije: Gledati kako se suočava sa spoznajom da mu dijete može umrijeti već sutra ili ova druga rečenica?

“Druga”, kaže Mlinarević. Opisujući postupak svog oca Mlinarević citira pjesnika Milu Stojića, koji je rekao sljedeće: “On je postupio kako se očekivalo od njega u ambijentu u kojem je živio”.

A u tom ambijentu, kako kaže Mlinarević, nije bilo poželjno da hercegovačka kćer za muža izabere čovjeka čija je majka Bošnjakinja, a otac Srbin. “Moj otac nikada nije bio osoba koja bi to rekla. No moji roditelji su radije prihvatili stav žlibine, nego vlastitog djeteta”, kaže Mlinarević.

Tekst u cijelosti možete pročitati: OVDJE.

/Republikainfo.com/

Objava VELEPOSLANICA IZ ‘ŽLIBINE’ – “Zbog oca se ne osjećam Hrvaticom. Nikada u životu nisam čula da smo mi Hrvati” pojavila se prvi puta na Republika.

Nakon što je zamjenik ministra vanjskih poslova Josip Brkić (HDZ) od Kabineta ministrice vanjskih poslova BiH Bisere Turković da se utvrdi na temelju koje odluke nadležnog tijela je spuštena zastava Bosne i Hercegovine na pola koplja u Veleposlanstvu BiH u Pragu, te je li takva instrukcija poslana iz MVP-a, veleposlanici Mlinarević uslijedila je ozbiljna kritika od prekaljene diplomatkinje, sada ministrice Turković.

“Nedopustivo je da se takve stvari rade. Po tome ispada da bi svatko od nas mogao da u instituciji u kojoj radi traži spuštanje zastave na pola koplja ako mu umru roditelji ili netko drugi. Vjerojatno je u pitanju neznanje, ali pisano će se morati izjasniti o tome i po čijem nalogu je to učinila”, kazala je Turković u izjavi za SRNU.

Veleposlanica Mlinarević je imala svoj, s dobrom dozom cinizma, odgovor na svom profilu:”Ima tako tih nekih struktura kojima je zadnjih godinu dana, jedini posao, jedini zadatak, danonoćno, moje ime i prezime”.

Komentirajući izjavu ministrice Turković za Klix.ba, ova bh veleposlanica u Češkoj Republici je rekla: “Najavljeno je da će biti zatraženo moje pismeno očitovanje, međutim takav zahtjev još nisam dobila, te ću se očitovati po primitku istog. U potpunosti sam upoznata sa svim pravilima vezanim za spuštanje zastave na pola koplja. To je bio ljudski i patriotski gest kao posljednji pozdrav jednom od najpoznatijih bh pisaca, koji je višestruko promovirao našu državu svojim djelima i bio omiljen u cijeloj regiji i šire”.

Inače, Mlinarević je i prije bila tema mnogih polemika jer je, unatoč nepostojanju potrebnog sveučilišnog obrazovanja, na prijedlog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića imenovana za veleposlanicu u Češkoj. Ovo je bila tema o kojoj se polemiziralo ne danima, nego tjednima. Predbacivalo joj se “uhljebljenje s vlašću”, kao i “izdaja” ideala koje je zastupala i, na koncu, zbog kojih je i stekla veliku popularnost među čitateljstvom.

Svojevrsna kulminacija tog nezadovoljstva je nastala tijekom pokladnog karnevala kada je pokladna lutka nalik na nju spaljena u Mostaru, što je ponovno rezultiralo mnogim sukobima stavova.

Ova bh. veleposlanica je tek na početku svog veleposlaničkog mandata i zasigurno će još biti ili “diplomatskih proklizavanja” kako se dalo zaključiti prema izjavi ministrice Turković ili “suvremene, neposredne” diplomacije kako vole kazati poklonici lika i djela veleposlanice Mlinarević.

/Republikainfo.com/

Objava Veteranka diplomacije Turković oštro kritizirala veleposlanicu Mlinarević zbog spuštanja bh zastave na pola koplja: U pitanju neznanje, tražim očitovanje pojavila se prvi puta na Republika.

Kako je i najavljeno, Najviši sud Republike Centar 2 u Mostaru donio je poetski transparentnu presudu po tužbi napaćenog puka protiv sveraširene pojave Bukače Huzurpator, javlja BLJESAK.INFO sa završne pokladne večeri u Mostaru.

Nakon uvodne zabave za najmlađe i darivanja od strane Babe Mačkaruše, u nastavku večeri Bukača Huzurpator osuđena je na spaljivanje na lomači u središtu naselja uz pravo žalbe dogodine, a presuda je na oduševljenje stotina tužitelja izvršena večeras uz glasno odobravanje.

U obrazloženju svoje presude, Sud joj stavlja na teret ‘vođenje kola’ bez diplome dok stvarni akademski građani čiste ulice, te činjenicu kako krijući se iza maski političke podobnosti troši pare napaćenog naroda i upire prstom na nebitne bukače koje ona i njeni čuvari paranoično vide na svakom koraku.

Sud izrijekom navodi: PRAVO I PRAVDA KOD NAS NISU ISTI TKO ZAVRŠI FAKULTET – ULICE ČISTI BABE APSOLVENTI DANAS SU U MODI MAČKE SU BEZ POSLA, A MIŠ KOLO VODI STVARNI ŽIVOT OVDJE JE KARNEVAL U NARODU STVARA PATNJU I JAL POLITIČKI PODOBAN POTREBNO JE BITI MOŽEŠ SE LAKO IZA MASKE SKRITI I VIKATI STALNO “ENO JE BUKAČA!” VIĐATI JE U ORMARU I ISPOD KAUČA A ZA TO VRIJEME, MAJKE LI MU STARE TROŠITI PARE OD NAPAĆENE FUKARE

Bukača Huzurpator našla se tako među ‘žrtvama’ karnevala u mostarskom naselju Centar 2, rame uz rame s ranijim ‘laureatima’ kao što su Buljo Šešbešlić, Medi Plišbraun, Bjerko Pilijanović, ministar za trafike i ludu struju Vladin Blećo, gospođica Gradska Vijećnica (spaljena ponovno u prosvjedima nekoliko mjeseci kasnije), Eurokrem Obabuš, predsjednik Mlade Županije Ćiro Morić, Marko Franko Švicarac, Uhljeb Budžetić, pouzdanik slijepe Haške Lipe Blesić, Akciza Nalitrić, Pelena Kakaleuša i drugi. Večerašnjom je svečanošću završen ovogodišni Karneval Centra 2, a njegovi se žitelji vraćaju svakodnevnim nedaćama, izvješćuje Bljesak.info.

U Čapljini su spaljivanjem Marka Krnjevala u liku Koronavirusa također završili ovogodišnji, 56. Pokladni dani ‘Trebižat-Čapljina 2020’ koju tradicionalno organizira HKUD ‘Seljačka sloga’. Prošlih godina Marko Krnjeval bila je lutka s likom Željka Komšića itd.

Tko je Bukača Huzurpator?

Komentirajući spaljivanje Bukače Huzurpatora u Mostaru, u svom stilu ironično, na svom facebook profilu Martina Mlinarević, bh. veleposlanica u Pragu, ne ostaje dužna za “ljubav koju su joj pružili iz Mostara” te je napisala: “Kad misliš da si vidio sve…i doživio sve. U Mostaru spalili mene na karnevalu. Ono kad si kriv za svo zlo što je pogodilo Hercegovinu i Mostar zadnjih godina. Dakle, ne mogu ja sebi naraditi PR-a, koliko mi ga hercegovački maloumnici mogu džabe napraviti. Fala braćo ! <3. PS. Bukaču možete kupiti u Buybooku i svim boljim knjizarama!”

“Bukača Huzurpator” personifikacija je veleposlanice BiH u Češkoj, književnice Martine Mlinarević, koju je član Predsjedništva BiH imanovao na tu dužnost unatoč činjenici da nema sveučilišnu diplomu, a što je bio povod mnogim polemikama. Ona sama u svojim brojnim prošlim kolumnama upravo je osuđivala takve pojavnosti u društvu. Još jedan od skandala je i kada je, zbog pojedinačnih, anonimnih, ali i prijetnji i vrijeđanja putem društvnih mreža, prošle godine odustala od predstavljanja svoje knjige ‘Huzur’ u Čitluku.

Međutim, ni Mlinarević ne ostaje „dužna“ neistomišljenicima koji je kritiziraju te je u jednoj od svojih najnovijih reakcija novoimenovana veleposlanica BiH, izeđu ostalog, nevjerojatnim riječnikom za jednu diplomatkinju, poručila:“’Ko vas jebe majmuni, ćeraćemo se još“.

Mlinarević je svoju posljednju knjigu nazvala ‘Bukača’, što je preneseno značenje za „strašnu“, ali nepostojeću i potpuno bezopasnu ženu, kojom se plaše neposlušna djeca“. Od omiljene autorice “oštrog jezika” Hrvata u Hercegovini, a nakon što ju je za veleposlaničko mjesto imenovao Željko Komšić, hrvatski član Predsjedništva izabran većinski bošnjačkim glasovima, Mlinarević je postala skoro isto toliko politički omražena kao i sam Komšić.

Iako nije neočekivana upravo ovakva personifikacija svih narodnih nedaća koja se u okviru pokladnih običaja spaljuje kao groteskna lutka kako bi se “odagnalo” sve probleme koje narod “muči”, zanimljivo je da u godini gašenja mostarskog Aluminija i gubljenja 900 radnih mjesta, na pokladnoj lomači nije završila barem jedan aluminijski trupac.

Čini se da je Bukača Huzurpator ipak bila veća nedaća i problem.

/Republikainfo.com/

Objava U Mostaru ugašen Aluminij i spaljena Bukača Huzurpator, a veleposlanica Martina Mlinarević maškare nazvala ‘hercegovačkim maloumnicima’ pojavila se prvi puta na Republika.

Piše: Neven Šimić/Prometej.ba

Ima jedna korisna pouka sa Zapada koja kaže: ljudi koji kontinuirano javno ističu svoju humanost i dobročinstvo, počesto nisu ni dobri ni humani. Nisu, dakle, onakvi kakvim se vole samoreklamirati. U rjeđim slučajevima radi se o klasičnim moralnim idiotima koji su humani iz posve pragmatičnih razloga, zarad vlastite promocije ili neke druge koristi. Drugim riječima, javno obznanjivanje i reklamiranje vlastite humanosti i empatičnosti uvijek treba uzeti s dozom sumnje. Posebno kod onih u kojih je uočeno da se njihova javno samoiskazana moralnost kosi s onim što rade u praksi. Uvijek prije masovnog oduševljenja nekim javnim činom treba propitati koja je pozadina tog humanog (ili“humanog”) djelovanja.

Nema nikakvog razloga da se na taj način ne propitaju i motivi Martine Mlinarević-Sopte, spisateljice, blogerice i odnedavno ambasadorice BiH u Pragu, koja je prethodnih dana došla u žižu javnosti objavom da će dio svog mjesečnog prihoda (100 KM) odvajati za Memorijalni centar u Srebrenici. Na prvu, sjajna vijest i hvale vrijedna humana gesta. Na drugu, nelagodna sumnja da tu nešto nije u redu. Na treću, nekako je dojam da je mogla biti i malo galantnija ako već prima ambasadorsku platu od nekoliko hiljada eura (plus naknade, dnevnice, regres i drugi benefiti za ambasadore propisani pravilnikom). Nije baš da se isprsila sa ovih 100 KM. Sto maraka je sitniš u džepu i za nižerazrednog državnog službenika u Kantonu Sarajevo. Doduše, rekla je i da će donirati još dvije ustanove (nije ih navela) pa se može pretpostaviti da će ukupna donacija biti nešto izdašnija.Na četvrtu, koliko je donatora koji, bez spektakla i javne pompe, rade dobra djela. Plus ne dobijaju radna mjesta na sumnjiv način.

Humana gesta ili vrhunski cinizam?

Haj’mo za početak pretpostaviti da je Mlinarevićkina donacija za Srebrenicu iskren ljudski čin. No to neće izbrisati činjenicu da rečeni iznos izdvaja od masnog mjesečnog prihoda do kojeg je došla – hajmo za početak to tako reći – na kontroverzan način. Ovdje je, dakle, važno pitanje: zaslužuje li Mlinarevićka ambasadorsku platu koju prima? Istu onu platu od koje odvaja novac za Srebrenicu. Ustanovimo li da je ne zaslužuje, je li to onda prljav novac? Ako je vjerovati državnim propisima, koje su donijeli Ministarstvo vanjskih poslova i Predsjedništvo BiH, ona je za mjesto ambasadorice nekvalificirana. Svako, makar i površno upoznat s ovim slučajem i konkursnim procedurama, zna da je Mlinarevićka rečene procedure zaobišla u širokom luku. Naime, pravilnik jasno kaže da je za posao ambasadorice potrebna visokoškolska diploma koju ona nema.

Doduše, nekad je diplomu imala (javno tvrdila da je profesorica engleskog i hrvatskog), ali se kasnije ispostavilo da baš i ne govori istinu (je li grubo ovdje istaknuti da je javno lagala). Riječju, nije bila kvalificirana da dobije posao ambasadorice. No posao je u konačnici dobila. Skandal koji bi u svakoj uređenijoj zemlji rezultirao poništenjem imenovanja i ostavkama odgovornih. Ali ne i u Bosni i Hercegovini. Gospođi Mlinarević u pohodu na budžetska sredstva nije odmogla ni činjenica da nema ni dana diplomatskog iskustva. Nekvalificirana i bez radnog iskustva posao je na koncu dobila. Stoga je posve korektno pitati: je li njenih 100 KM za Srebrenicu iskren ljudski čin? Ili je pokušaj da opere vlastitu savjest jer smatra da nije pošteno došla do unosnog mjesečnog prihoda od kojeg izdvaja za rečenu donaciju?

Nastavimo sa ugodnim i manje ugodnim pitanjima: je li Mlinarevićka velika humanistica i filantrop kojoj je stalo do općeg dobra? Ili je namazana manipulatorica koja će koristiti i ljudsku tragediju zarad vlastite promocije i koristi? Da li je ona dokaz da divne osobe pune iskrene ljudske topline hodaju ovim prostorima? Ili je Mlinarevićka dokaz da su pohlepni prevaranti i manipulatori bez skrupula isplivali na društvenu površinu? Je li ona neumorni borac za društvenu pravdu i tzv. malog čovjeka? Ili je otjelovljenje ovdašnjeg demagoga koji te uz toplu riječ i blag osmijeh sofisticirano pljačka i kontinuirano pravi naivnom budalom? Je li ona dokaz da se u BiH i na Balkanu može bolje i poštenije? Ili je samo slika i prilika prosječnog uhljeba u moralno i politički devastiranim balkanskim društvima?

Jedno se ipak može konstatirati: kada odvaja od plate koju je dobila preko reda – ergo, nije zaslužila – i od toga pravi javni spektakl i humanu gestu, onda to jeste vrhunski cinizam. Koliko je tu humanosti, koliko pranja vlastite savjesti, koliko hladne proračunatosti, najbolje zna sama Mlinarevićka. Na nama ostalima je da nagađamo ili pretpostavljamo.

Ljudi imaju pravo voljeti Martinu Mlinarević zbog ovoga ili onoga. S druge strane, ljudi koji nemaju problem sa činjenicom da je uvažena Martina bezočno kršila propise kako bi se dobro uhljebila, slika su i prilika društva u kojem žive. Oni koji to ignoriraju i stavljaju Soptu na pijedestal poštenja, zaslužuju da žive upravo u takvom društvu – u društvu gdje preko veze dolaziš do posla, društvu gdje korupcija i partijska podobnost idilično koegzistiraju, društvu koje tjera mlade u beznađe ili bijeli svijet. Tvrdnja da se ona izdigla iznad balkanskog primitivizma samo je vrhunac ovdašnje ignorancije i licemjerne gluposti. To je ista ona domaća licemjernost koja se snebiva baš nad korupcijom, ali nekako je i korupcija manje korupcija kad je naši prakticiraju.

Stereotipi, licemjerje i budžetski patriotizam

Smiješno je, pomalo i karikaturalno, Mlinarevićku napadati iz pozicije HDZ-ovske etnovizure (izdala svoj narod) ili je braniti i adorizirati iz pozicije prosječnog DF-ovskog militanta (ima i njih poštenih). Ona je samo pragmatična. Pragmatizam, zna to svaki srednjoškolac (vidi vraga!), nema puno veze sa principijelnošću. Ali može imati veze sa stereotipima. Pa tako slučaj Sopta može a i ne mora ojačati već podobro ukorijenjen stereotip o Hercegovcima kao zadrtim nacošima i beskrupuloznim borcima za vlastitu korist. Paradoksalno, oni koji sladostrasno multipliciraju taj stereotip prigrlit će Martinu kao svoju heroinu. Ima i njih dobrih, poznati je manifest te vrste multi-kulti otvorenosti. S druge strane, paradoks većine njenih zajapurenih kritičara je taj da ne bi ni slova izustili da je Martinu sa srednjoškolskom diplomom u diplomaciju poslao prvi u Hrvata. I u ovom bi slučaju korupcija bila manje korupcija jer je naši prakticiraju. Tako da je njihovo zgražavanje otprilike kao i Soptino javno djelovanje – jeftino i licemjerno.

Nije ovdje mnogo važno što je svoje profesionalno napredovanje ovjerila paktom sa jednom štetočinskom politikom. Lov na budžetska sredstva podrazumijeva neprincipijelnost i snishodljivost spram političkih mešetara. Nije toliko važno ni razumijeva li Mlinarevićka koncept korisnog idiota (a useful idiot) preuzet iz anglosaksonskog i komunističkog političkog žargona. Pozamašan mjesečni prihod sigurno će eutanizirati njen eventualni kritički refleks pa joj neće biti previše bitno što je jedan od tri bh. etnonacionalizma koristi upravo na taj način.

Mlinarevićka je nekad provincijski hrvatovala na portalu Poskok, da bi poslije pragmatično odabrala da bude bh. patriot po provincijskim mjerilima svog sadašnjeg političkog pokrovitelja. Ali ta vrsta konvertitstva posve je uobičajena u ovdašnjoj političkoj praksi. Zov budžeta kod mnogih je probudio snažne nacional-patriotske osjećaje. Flertovanje sa budžetom poseban je vid romantike i zavođenja na slavenskom jugu. Prečesto je ovdje patriotizam in a relationship sa budžetskim izvorima da bi taj proračunski eros ikoga ozbiljnije iznenadio.

Mlinarevićku ne treba demonizirati zato što pragmatično koketira sa etnonacionalizmom (nekad ranije hrvatskim, danas bošnjačkim) radi uhljebljenja. Jeste pomalo mizerno, ali je istovremeno odveć klišeizirano da kod mnogih i ne pobuđuje neku konkretniju emociju, tek tupo posmatranje. Ne treba je demonizirati ni zato što prečicom i bez potrebnih kvalifikacija gradi profesionalnu karijeru. Ona je tek jedna u moru onih koji su se na taj način snašli. Ne treba je uopće demonizirati. Jer demoniziranje je udar na osobu, a ne kritika njenih postupaka. Demoniziranje je lov na vještice. Lov na vještice i argumentirana društvena kritika različite su kategorije koje ne obitavaju pod istim analitičkim i etičkim krovom. No tu vrstu nedosljednosti i licemjerja treba javno raskrinkati, oštro kritizirati, satirički ismijavati. Tim više ako osoba kod koje su nedosljednost i licemjerje uočeni i dalje insistira na korektnosti i čistoći svojih postupaka, a vidljivo je iz stratosfere da ti postupci nit su čisti nit su društveno benigni.

Uhljebi i hiperprodukcija emocija

Mlinarevićka se svojevremeno zgražavala i oštrim literarno-fejzbučkim tonom pisala kako radna mjesta dobijaju podobni namjesto kvalificirani i obrazovani. Uhljebi su baš neka gadna sorta ljudi, ako joj je vjerovati. Ili njenim riječima: Pa jebem li vam obraz kojeg nemate i uhljebljenu familiju na državnom budžetu koju imate! Pa nastavlja: mlađariju ste natjerali (…) da odu tamo negdje daleko i ostanu. Da ostanu. Čujete li me bolan? I onda emocionalistički finale: Pratila vas suza svakog onog roditelja što je od svoje mizerne plaće godinama odvajao za fakultet svog djeteta. Da stvar zvuči efektno i odrešito uvijek je tu neka od formi popularnog glagola jebati, na koji se nadovezuju Čujete li me bolan? jalijaški frazemi i slične infantilne doskočice s jakim emocionalističkim frekvencijama. Elem, reče sve to i – postade uhljeb! Postade upravo ono što je nekada tako vatreno kritizirala. Jedno joj ipak valja priznati: hiperprodukciju emocija umije dobro kapitalizirati.

Koliko je aktualna ambasadorica vična diplomatskoj komunikaciji, pokazuje i njena reakcija na saopćenje studenata politologije iz Sarajeva, Banjaluke i Mostara koji su se drznuli i argumentirano pojasnili da je njeno imenovanje za ambasadoricu sa srednjom stručnom spremom skandalozno kršenje pravnih propisa i procedura, dodavši još da se to dešava u trenutku kada visokoobrazovani kadrovi naše zemlje zbog nemogućnosti zapošljavanja napuštaju zemlju odnoseći teško steknuta znanja. Mlinarevićka je manirom napad je najbolja odbrana odbacila saopćenje studenata, pitajući ih zašto ih nema na ulici oko bilo čega (skoro da ih pita: gdje ste bili ’91.), pokazujući da je dobro ovladala ovdašnjim demagoškim tehnikama. Ujedno je pokazala i zavidnu diplomatsku vještinu u komunikaciji sa jednom društvenom skupinom. Diplomatska sofisticiranost taman na razini njenog sadašnjeg političkog pokrovitelja.

U tom smislu ne treba je zavaravati njena trenutna popularnost, jer to apsolutno ništa ne znači. Njen sadašnji politički mecena bio je puno popularniji nego ona sada, ali je u konačnici prepoznat kao velika politička štetočina. Tako da je popularnost vrlo krhka i relativna populistička kategorija. Martinino je pravo da pravi paktove s politikom i političarima, pa i sa onima najgorim među njima. Ali graditi javni imidž borca za pravednije društvo, iako je bjelodano da je tom idealu snažno zalupila vrata, silovanje je logike i zdravog razuma, drsko podcjenjivanje inteligencije. A pomalo je i komično.

Društvo jednakih šansi vs. društvo povlaštenih

Kakvu poruku slučaj Sopta šalje mladim ljudima i općenito građanima? Pitanje jeste retoričko, ali u ovom slučaju jasan i nedvosmislen odgovor treba dati: šalje im poruku da su oni koji se predstavljaju žrtvama poretka zapravo najveći profiteri tog istog poretka. Dalje: šalje im poruku da u ovoj zemlji ne moraš biti školovan i kompetentan da bi uspio. Još dalje: šalje im poruku da možeš uspjeti ako si snishodljivi bezkarakterni klimoglavac, ilitiga poltron, i da kao takav možeš daleko dogurati. Dovoljno je imati certifikat o ideološkoj pravovjernosti ili diplomu srednje medicinske škole, i eto te već na nekoj šminkerskoj poziciji. I konačno: šalje im poruku da im je najbolji izbor bježanje u društva jednakih šansi, pokazujući na vlastitom primjeru da je ovo društvo povlaštenih. U društvu povlaštenih ne možeš uspjeti bez prečica i političkih veza.

Martina Mlinarević samu sebe neumorno predstavlja kao originalnu i drugačiju, kao osobu koja se bori za bolje i pravednije društvo. A zapravo je tužna replika prosječnog balkanskog uhljeba koji stranačkim inženjeringom i preko veze dolazi do posla. Licemjerstvo u svom najklasičnijem ukazanju. Svojim angažmanom Mlinarevićka je zadužila uredništva rječnika i leksikona da upravo pojam licemjerstvo vizualiziraju njenom slikom. Sigurno će mnogi Martinini fanovi, uz njenu nesebičnu asistenciju, insistirati da je upravo ona primjer društveno odgovornog djelovanja i alternativa postojećim matricama ponašanja i trenutnom poretku, ono poslovično svjetlo na kraju tunela. I opet će biti u krivu. Jer ako je opisano ponašanje svjetlo na kraju tunela, onda je to svjetlo optička varka i još jedna iluzija za naivni puk.

Objava Budžetski zov i proračunski eros pojavila se prvi puta na Republika.

Piše: K. Perić/Hercegovina.info

Razgrabljivao se solidno i Huzur, koji je doživio sedam izdanja, a što je o njoj snažnije pričano i pisano, knjige su se bolje prodavale, kako je i predvidjela u emisiji Senada Hadžifejzovića.

U toj je emisiji gostovala nakon što su brojni mediji objavili da nova veleposlanica u Češkoj nema završen fakultet, a što je i potvrdila, kazavši da taj dio pred Komšićem nije krila, a imenovana je iz „reda zaslužnih građana“

Neki već množe 23 marke s tisućama prodanih knjiga, te pitaju koliko je inkasirala. Neki pitaju i je li Bosni i Hercegovini, u koju se kune i koju predstavlja platila porez na prodane knjige, a neki su tražili i da se to ispita.

Potvrdila je to i sama: „koliko si pao na dno, od nula do – pa šalješ institucije da provjere koliko sam poreza platila za prodaju Huzura, kojim sam financirala sve 4 operacije plaćene vlastitim novcem, i to u poliklinici Edumed Zagreb, KBC Dubrava Zagreb i KBC Split, idući na predstavljanja knjiga direktno iz bolnica, a povodom čega su na pomaganje kupovinom moje knjige u karcinomskoj borbi apelirali svi moji prijatelji i kolege iz medija“.

Po Martini Mlinarević oboljeli od karcinoma imaju razlog za neplaćanje poreza, i svakako bi se po njoj trebao zvati neki zakon koji bi uredio tu oblast, ako ikada bude donesen, a što bi svakako bilo dobro. Sve do tog trenutka svi mi, zdravi i bolesni smo porezni obveznici, pa i poznati među nama, oboljeli od karcinoma – poput Mustafe Nadarevića.

O knjigama. Huzurlu insan je ispunjen čovjek, spokojan, emotivno i tjelesno zdrav. Onaj koji je spoznao da materijalno nije odrednica vrijednosti, koji je pronikao u srž duhovnosti, zavolio sebe, svoje unutarnje ja i stvorio apsolutnu ravnotežu u svom mikrosvijetu. Huzur kao ravnoteža duše, osjećanja, ravnoteža želja i stvarnosti, mašte i realnosti.

Huzur kao iskonska sreća, jer čovjek može biti miran iako nije sretan, ali ne može biti sretan ako nije miran. ‘Bukača’, je preneseno značenje za „strašnu“, ali nepostojeću i potpuno bezopasnu ženu, kojom se plaše neposlušna djeca“.

Koliko je Martina Mlinarević huzurlu insan ili Bukača ne znamo, ali je razvidno da sve nepovoljne vjetrove okrene u svoja leđa.

Objava KRENULO JE Uselila u ured u Pragu, Bukača se prodaje k’o luda pojavila se prvi puta na Republika.

“Unatoč višemjesečnim političkim pritiscima i medijskom cyberbullingu, sabotažama i pokušajima da mi se napakosti na sve načine, danas je održan moj Završni razgovor pred Ministarstvom vanjskih poslova, a nekadašnji veleposlanici, šefovi Odsjeka i sudionici, u javnom obrazlaganju na koncu mog govora složili su se da je to bila najbolja prezentacija i izlaganje novoimenovanog amabasadora u zadnjih dvadesetak godina. Inovativno, otvoreno i drukčije. Hvala što ste stajali uz mene, bezuvjetno. Sredinom siječnja odlazim za Prag i dati ću sve od sebe da budem istinski predstavnik Bosne i Hercegovine koji će služiti vama na ponos”, navela je Mlinarević.

Nakon svih provedenih procedura veleposlanica Martina Mlinarević Sopta dobila je agreman od Republike Češke.

Na ovu poziciju ovu, jednu od najčitanijih bh. književnica posljednjih godina, imenovao je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda Željko Komšić. Ovo imenovanje bilo je povod i mnogim nesuglasicama i kritikama jer veleposlanica Mlinarević nije imala sveučilištno obrazovanje, no ona je kazala da će svoje obrazovanje nastaviti u Češkoj.

/Republikainfo.com/

Objava Martina Mlinarević u siječnju preuzima dužnost veleposlanice u Češkoj pojavila se prvi puta na Republika.

Međutim, nakon, kako je napisala, nakon sreće i “iznenadne ceremonije koja to nije”, uslijedilaje tužna vijest o smrti njezine 96-godišnje bake.

“Nije bilo nasmijanijeg, luđeg i ljepšeg dana od jučerašnjeg. Minijaturna, čudesna, iznenadna ceremonija koja to nije, za priču koja potpuna ljubav jeste, par najblizih očiju od klikera i suza… Jučer je bila kava u podne na koju su mislili da dolaze par očiju najbližih, a došli su na vjenčanje. Jučer je dvoje dobilo obavijest da u podne budu na Viberu, jer u zemlji nisu bili, a bili su na vjenčanju…Jutros je preminula baba Lekuša i život je upravo i jedino to. Tobogan grlenog smijeha i plača iz zeluca. Pricekala me. Da budem najsretnija. Sjela je na ćošak kreveta i odjavila se zauvijek. Moj je život još jednom potvrdio da ga režiraju neki prokleto dobri režiseri. A život je upravo i jedino, samo to. Shvatiti prolaznost, disati smrtnost, biti zrnce prašine koje nije tu svojom voljom niti će istom prestati biti. Ali sve između je vrijeme koje čeka da se odzivi. “Ne bije nas džabe glas….”, napisala je ona na svom Facebook statusu.

Ovo je i njoj i njenom izabraniku drugi brak – ona iz prvog braka ima kćerkicu, a on dvije djevojčice i dječačića.

/Republikainfo.com/

Objava Udala se književnica i veleposlanica Martina Mlinarević pojavila se prvi puta na Republika.

Ona je i dalje u središtu skandala oko imenovanja za veleposlanicu jer nema sveučilišnu izobrazbu, ali o tome šef izaslanstva EU u BiH nije pisao. On je ovoga puta o Mlinarević pisao kao o žrtvi verbalnih napada putem društvenih mreža, odnosno online nasilja, kako je to nazvao, a zbog njenih političkih stavova i osobnih,  životnih opredjeljenja.

No, ni Mlinarević ne ostaje „dužna“ neistomišljenicima koji je kritiziraju te je u jednoj od svojih najnovijih reakcija novoimenovana veleposlanica BiH poručila:“’Ko vas jebe majmuni, ćeraćemo se još“.

Mlinarević je svoju posljednju knjigu nazvala ‘Bukača’, što je preneseno značenje za „strašnu“, ali nepostojeću i potpuno bezopasnu ženu, kojom se plaše neposlušna djeca“.

Satlera je ova Hercegovka impresionirala te je on napisao da ima „pogled pobjednice“.

Njegov blog prenosimo u cijelosti i u izvornom obliku:

Čitanje je hrana za moju dušu. Kada ulazim u knjižaru, osjećam se kao dijete u prodavnici slatkiša.

Budući da sam poprilično nov u Bosni i Hercegovini, još nisam imao vremena posjetiti lokalne knjižare, ali to svakako planiram. Zapravo se nadam da ću uskoro moći čitati savremene pisce iz BiH na njihovom jeziku, a na vrhu te liste je Martina Mlinarević.

Kada sam prvi put čuo za ovu Hercegovku, opisana mi je kao hrabra spisateljica koja je prevazišla brojne profesionalne i lične teškoće sa nevjerovatnom snagom i gracioznošću; spisateljica kojoj se dive radi njenog dovitljivog i iskrenog pisanja kojim, bez pardona, često dovodi u pitanje neke od glavnih tabua u društvu.

Napokon sam imao zadovoljstvo da se prošle sedmice upoznam sa Martinom, ali nažalost, nismo imali vremena razgovarati o ličnim književnim sklonostima ili njenoj novoj knjizi. Umjesto toga, pričala mi je o prijetnjama i najbrutalnijim napadima na nju i njenu porodicu zbog njenih uvjerenja i načina na koji je odabrala da živi svoj život.

Zaista je uznemirujuće čitati neke od prijetećih poruka i zapaljivih komentara protiv nje na društvenim medijima. Dovoljan je letimičan pogled da shvatite da se njeni napadači ne upuštaju u konstruktivan dijalog da bi dokazali da ona nije u pravu. Umjesto toga, ovi “ratnici za tastaturom”  koriste najprofanije i podlije uvrede usmjerene na nju kao ženu. Što se mene tiče, to je nasilje.

Nasilje nad ženama i djevojakama je među najrasprostranjenijim i najfrapantnijim kršenjima ljudskih prava na svijetu. Na današnji dan kada obilježavamo Međunarodni dan ljudskih prava bitno je osuditi sve takve oblike nasilja – bilo da se radi o fizičkom, psihološkom, ekonomskom ili seksualnom nasilju. UN je prije nekoliko dana objavio podatke prema kojima je čak jedna trećina svih žena i djevojaka pretrpila fizičko ili seksualno nasilje u toku svog života, i koji ukazuju na to da je nasilje nad ženama jednako čest uzrok smrti i onesposobljavanja žena u reproduktivnim godinama kao i rak.

Jedna trećina! To znači da svi znamo ženu ili djevojku koja je doživjela neki oblik nasilja. Svi mi! Rasprostranjenost ovog problema je alarmantna. Polovina žena u BiH je od svoje 15. godine pretrpila neki vid nasilja. Rodno zasnovano nasilje nije “privatna stvar” i Martina je u pravu što o tome otvoreno govori.

Situacija se mora promijeniti i svi možemo na neki način dati svoj doprinos: tako što ćemo podržati ciljeve globalne kampanje “16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja” koja se završava danas na Međunarodni dan ljudskih prava; boriti se protiv štetnih stereotipa u našem sopstvenom okruženju; ili učiti djecu da poštuju svakog čovjeka i ženu. Prijavite sve slučajeve nasilja, uključujući i online zlostavljanja. Vlasti moraju istražiti takve navode i adekvatno kazniti počinioce. Mnogi od njih se ni ne kriju.

Ravnopravnost spolova i borba protiv rodno zasnovanog nasilja su i dalje visoko na listi prioriteta EU i nastavićemo raditi sa lokalnim partnerima u Bosni i Hercegovini kako bi unaprijedili zaštitu ljudskih prava. To je obaveza svih nas.

Kada sam se sreo sa Martinom, imala je veliki osmjeh i pričala je o običnim životnim zadovoljstvima, uprkos teškim temama kojih smo se dotakli. Nešto u vezi nje je bilo posebno impresivno.

Shvatio sam kasnije šta je u pitanju.

Imala je pogled pobjednice.

A to zasigurno i jeste.

‘Samo tvoje je ono što ti odlučiš da će biti’, iz poruke Martine Mlinarević njenoj kćerci, objavljenoj 10. novembra”

Objava ‘Bukača’ kao novi bh. problem – Sattler piše o Mlinarević: Žrtva online napada, ali pobjednica pojavila se prvi puta na Republika.