Graja, dovikivanje i smijeh odjekuju u osnovnoj školi u hercegovačkom mjestu Čerin. Rekli bi, kao u neka dobra stara vremena. Dječaci igraju nogomet, oni mlađi preskaču nacrtane kvadratiće ‘školice’, djevojčice dijele užinu i, smijući se, razgovaraju. Promatrač bi rekao kako je sve “normalno”, ali bi ostao pod dojmom da ipak “nedostaje” nešto. Nešto što smo odavno navikli vidjeti kod djece. Mobiteli.

“Mobitel racija“

Osnovna škola Čerin jedna je od prvih u BiH, koja je učenicima zabranila korištenje mobitela u školama. Ovaj primjer slijedi sve veći broj škola. Već treću godinu učenici ne donose mobitele u školu i to je zajednička odluka škole i roditelja.

“Nadamo se da smo smanjili mogućnost potencijalnog nasilja na društvenim mrežama, a s Vijećem roditelja smo postigli dogovor da kontroliraju njihove aktivnosti na mobitelima”, kaže za Deutsche Welle Pero Petrušić, ravnatelj ove škole.

Odmor je i slobodno mu prilazi grupa učenika. “Kako kažete kada provjeravam imate li mobitel?”, pita ih vedro ravnatelj koji sada izgleda više kao neki stariji prijatelj. “Ravnatelj provodi raciju”, odgovaraju u glas dečkići na ovu njihovu, očito njihovu internu šalu.

A pravila su jasna: učenici ne smiju donositi mobitele u školu, izuzev u opravdanim slučajevima, bolesti ili dogovora s roditeljima. Ako netko prekrši pravila, mobitel se oduzima i obavještava roditelj koji ga preuzima.
Bez mobitela: Više druženja, učenja i vedrine

Pedagoginja Marija Prusina o ovome pravilu za DW kaže: “Zamijetili smo porast virtualnog nasilja i neprimjerenu upotrebu mobitela, snimanja nastavnika i učenika bez dozvole, ometanja nastave itd. Umjesto da bude alat za učenje, mobitel je sve češće postajao izvor problema”.

Na pitanje kakve su bile reakcije učenika nakon zabrane, kaže: “U početku je bilo otpora, ali zahvaljujući i roditeljima i nastavnicima učenici su se vrlo brzo prilagodili i danas svi vidimo pozitivne promjene – aktivniji su i pažljiviji na nastavi, više se međusobno druže i komuniciraju, povećala se socijalna interakcija među učenicima i općenito je atmosfera u školi vedrija i opuštenija”.

Ovaj potez podržala je i lokalna zajednica, općina Čitluk, uređenjem školskog igrališta s umjetnom travom kako bi učenici bili što više tjelesno aktivniji – organiziraju se sportske igre, razne rekreacije, ali i edukativne radionice za učenike i nastavnike o tehnološkom pristupu i digitalnom osvješćivanju. Čini se da su uovoj maloj sredini odavno prepoznali opasnost i poduzeli konkretne mjere.

Europski parlamentarci za zabranu društvenih mreža djeci mlađoj od 13 godina

Tehnološki razvoj i slobodan pristup djeci i vrlo mladima virtualnom svijetu koji skriva mnoge zamke već ima dramatične posljedice. Posljedice pogađaju čak i živote djece.

Prije nekoliko dana zastupnici u Europskom parlamentu podržali su brzu provedbu Zakona o digitalnim uslugama i zabrani štetnih praksi koje izazivaju ovisnost kako bi se zaštitili maloljetnici. Ovo uključuje i zabranu društvenih mreža za mlađe od 13 godina.

Prvi alarm izazvala je objava izvješća Europskog parlamenta koje su prihvatili zastupnici Odbora Europskog parlamenta za unutarnje tržište i zaštitu potrošača u kojem se ističe zabrinutost zbog neuspjeha velikih on-line platformi u adekvatnoj zaštiti maloljetnika te upozoravaju na rizike povezane s ovisnošću, mentalnim zdravljem i izloženošću nelegalnom i štetnom sadržaju.

Zastupnici su predložili minimalnu dob od 16 godina za pristup društvenim mrežama, platformama za dijeljenje videa i pratiteljima umjetne inteligencije, izuzev ako to roditelji ne odobre, te minimalnu dob od 13 godina za pristup bilo kojoj društvenoj mreži.

Mobitel i drastične posljedice za djecu

Dr.sc. Marko Romić, za DW je govorio o posljedicama prekomjernog korištenja mobitela i društvenih mreža za djecu i mlade. Kao specijalist traumatske psihologije u Domu zdravlja Mostar i stručnjak s dugogodišnjim iskustvom u psihoterapijskom radu na različitim problemima mentalnog zdravlja, kao što su poremećaji ponašanja, ovisnosti, anksiozna i depresivna stanja, kaže da to nosi brojne rizike i štetne posljedice.

“Ovisnost o korištenju mobitela, tableta, računala i socijalnim mrežama već je nekoliko godina prisutna i u našem podneblju. Ona je naročito česta kod djece i mladih, iako zahvaća i druge uzrasne kategorije. U svojoj praksi imao sam više slučajeva ovisnosti ove vrste”, kaže Romić.

Rizici i posljedice prekomjernog korištenja mobitela i društvenih mreža su više nego dramatične, posebno za djecu i mlade. U ovom kontekstu, navodi fizičke i zdravstvene probleme poput oštećenja vida, glavobolje, tjelesnih deformiteta, pretilosti, problema u socijalizaciji i razvoju emocija zbog usporenog razvoj emocionalnih komponenti osobnosti, zaostajanje u izražavanju i kontroli emocija. Niz nastavlja se problemima mentalnog zdravlja poput depresije, tjeskobe, stvaranja nerealne slike o sebi i drugima, ovisnošću i zapostavljanje učenja, školskih i drugih obveza itd.

“Svemu ovome treba dodati i opasnost od izlaganja internet nasilju, cyberbullyng, izlaganju neprimjerenim sadržajima, ugrožavanju privatnosti”, ozbiljne su opasnosti koje navodi.

Neki primjeru su, kako kaže, drastični.

“Kao svakodnevno provođenje vremena na mobitelu ili tabletu po više od 10 sati, pa ček i više od 15 sati. Jedan mladić je nasrnuo na majku nožem kad ga je pokušala odmaknuti od računala”, teški su slučajevi u liječenju ove ovisnosti o kojima govori ovaj specijalist traumatske psihologije.

No, ono što budi nadu je, kako kaže Romić, da ljudi koji rade s djecom i mladima shvaćaju veličinu i ozbiljnost problema, jer su svakodnevno u doticaju s njima, ali ipak …

“Nisam siguran da su donositelji odluka i kreatori zakona svjesni problema u dovoljnoj mjeri jer stvaramo sve više nesposobnih mladih ljudi za realno sagledavanje svijeta, sebe i svoga okruženja”, zabrinuto zaključuje Romić.

Čerin pokazuje da promjena počinje lokalno – s djecom, roditeljima i nastavnicima koji su odlučili reći ‘ne’ digitalnoj ovisnosti.

/Desk/

Objava Osnovna škola Čerin jedna je od prvih u BiH, koja je kazala NE mobitelu pojavila se prvi puta na Republika.

Govoreći o utjecaju zapaljivih političkih poruka na PTSP od kojeg pati veliki broj građana, stručnjak pojašnjava da je krajnji rezultat negativan utjecaj na mentalno zdravlje.

“Unose nesigurnost, nemir, napetost, strah, neizvjesnost, a to onda dalje kod ljudi uzrokuje razne druge probleme, na planu emocija, njihovog mentalnog zdravlja, ponašanja. Vrlo negativno djeluje, destabilizirajuće, kako na pojedince, obitelji i tako i na cijelu zajednicu”, kazao je.

Odgovarajući na konstataciju kako su ovakve poruke, u konačnici, i dio naših života gotovo 30 godina, Romić je povukao paralelu “našeg s normalnim društvima”.

“Ljudi u normalnim društvima su aktivniji u svojoj zajednici, promišljaju više o svojim žvotima i na taj način izravno utječu oni na stanje u društvu. Kod nas se veliki broj ljudi pomirio s tim da ne mogu ništa promijeniti, a političari to zloupotrebljavaju i manipularaju osjećajima, pogotovo u situacijama gdje se spominju tenzije. Stalno se podgrijava atmosfera nesigurnosti i straha. Političari su shvatili da je to jedini način na koji mogu opstati na vlasti”, ističe psiholog.

Društvo u BiH ocijenio je “sluđenim i psihotičnim”.

“Mi smo sluđeno društvo, rekao bih i psihotično društvo, koje je izgubilo kompas, društvo u kojem su bitne vrijednosti izvrnute naopako i što je najpogubnije, čini se da nema više nade da može biti bolje. Kao da smo se pomirili da naš brod tone, a mi smo toliko sluđeni da skrštenih ruku gledamo kako kolektivno propadamo”, upozorio je.

Kako to promijeniti?

“Mladi misle da mogu mijenjati svijet i jednom kada lupimo glavom o zid, shvatimo da to nije baš tako, i zaključio sam da mogu najbolje učiniti tako što radim ono što najbolje znam i gdje sam najkorisniji, prvo svojoj obitelji pa onda i široj zajednici, a svi imamo neke korisne osobine“, naglasio je Romić,

Bosnu i Hercegovinu je nazvao prelijepom zemljom, velikih mogućnosti, prema kojoj se odnosimo kao prema zloj maćehi.

“Razumijem da su mnogi ogorčeni, i mogli bismo kao pojedinci uraditi jako puno, ali tako da pođemo najprije od sebe, svoje obitelji, dvorišta, ulice, a onda dalje. Na taj način bi ovo društvo bilo puno zdravije. Imamo prelijepu zemlju, prepunu resursa, ali mi zapravo kao da nismo svjesni toga“, zaključuje.

Na kraju je komentirao i konstantne zapaljive poruke pojedinih političara i zveckanje oružjem.

“Političari koji su prošli rat, a sada na taj način tako lako dižu tenzije i lako govore o ratu, oružju, to rade svjesno i zlonamjerno, poticanjem straha i tenzija znaju da mogu lako manipulirati ljudima“, naglasio je Romić za N1 BIH.

/Desk/

Objava Psiholog Romić: “Političari svjesno dižu tenzije o ratu i oružju i manipuliraju ljudima, sluđeno smo društvo” pojavila se prvi puta na Republika.

Godinu ranije taj iznos bio je manji za 18 posto, točnije, priređivači igara na sreću u 2020. zaradili su 1.359,355.455 KM, piše Večernji list BiH, piše  Večernji list BiH.

Tko je naviše potrošio?

Prema podacima koje su iz Porezne uprave iznijeli za Avaz, najviše su se kladili stanovnici Tuzlanske županije koji su na igre na sreću potrošili čak 298,1 milijun KM, zatim HNŽ-a 274,8 milijuna KM, SŽ-a 246,5 milijuna KM. U SBŽ-u kladionice su evidentirale promet od 217,2 milijuna KM, ZDŽ-u 185,8 milijuna KM, a u USŽ-u 161,3 milijuna KM.

Kako je prikazano u podacima, stanovnici ZHŽ-a su na klađenje potrošili 106,7 milijuna KM, HBŽ-a 61,4 milijuna KM, Posavske 29,5, a BPŽ-a 16,4 milijuna KM.

Koliki broj ljudi svakodnevno vodi borbu s ovom ovisnošću, koje u većini slučajeva na samom početku nisu ni svjesni, za Večernji list ranije je objasnio specijalist traumatske psihologije dr. sc. Marko Romić.

– Kockanje je problem kojeg dobar dio bh. društva uopće nije ni svjestan. Broj patoloških kockara u poražavajućem je porastu. Ono što je sada drukčije u odnosu na ranije je način na koji ljudi kockaju. Više nisu toliko fizički prisutni u kladionicama, sada to rade preko mobitela i aplikacija što otežava uočavanje problema od obitelji i prijatelja – kazao je Romić navodeći procjene o broju kockara u BiH.

– Prema mojoj procjeni, u BiH je oko 50.000 patoloških kockara, ljudi koji su razvili ozbiljnu ovisnost o igrama na sreću. Broj onih koji još uvijek nisu razvili kriterije patoloških kockara je također u velikom porastu. Ako govorimo o brojkama, teško je to precizno odrediti, ali može se reći da je broj kockara i patoloških kockara u drastičnom porastu – kazao je Romić dodajući da je taj broj rastao u pandemiji kada su ljudi spas i izlaz iz krize tražili u kladionicama.

Osim broja kockara, sve je više djece koja u sve ranijoj dobi počinju igrati neke od igara na sreću.

– Dječaci se ranije susreću s kockom u odnosu na djevojčice. Već u petom razredu svoja prva iskustva stvaraju u kladionicama dok djevojčice nešto kasnije ulaze u kockarske krugove, u srednjoj školi – kazao je u nedavnom razgovoru. Romić je i voditelj kluba liječenih ovisnika o kocki, a o ozbiljnosti najbolje svjedoče prokockani iznosi. – Veliki je broj osoba čiji dugovi idu od 100.000 do 200.000 KM, a radio sam s ljudima koji su prokockali čak milijun maraka – kazao je.

Sustavno rješenje

– Posljedice su ogromne, obitelj se uništava do devetog koljena. Ti ljudi ne samo da prokockaju plaću, nego i ono što će zaraditi u idućih 20 godina, a neki prokockaju toliko novca da ga čak ne mogu zaraditi za cijeli život. Novac s kojim se kocka je novac koji je teško zarađen, a u nekim slučajevima nije ni zarađen nego je novac obitelji, prijatelja, kolega s posla… I možete zamisliti kako je djeci, posebice u ranijim fazama, koja gledaju svakodnevne svađe i suze svojih majki, djeci koja zbog kockanja roditelja nemaju najosnovnije: za školski sendvič, novac za knjige, odjeću i obuću… Razmislimo li u što se drugo taj iznos mogao uložiti umjesto što je završio u džepovima priređivača igara na sreću, vidimo alarmantnu, poražavajuću situaciju – objasnio je dodajući da se sustavno mora raditi na ovom problemu.

– Kao država moramo imati sustavno rješenje za ovaj problem u koji moraju biti uključene stotine, tisuće ljudi kako bismo barem na neki način pokušali ublažiti posljedice – zaključio je Romić, piše Večernji list BiH.

/Republika/

Objava KLADE SE VEĆ OD 5. RAZREDA OSNOVNE – Bh. građani lani prokockali 1,5 milijardi KM pojavila se prvi puta na Republika.