„Žalimo zbog američkog sporazuma s Rusijom o isporuci dizela jer su prihodi od energenata ključan izvor financiranja ruskog agresorskog rata”, napisao je Kristersson u subotu na društvenoj mreži X.

Švedska traži dodatni pritisak na Rusiju

Kristersson je ponovio da će Švedska nastaviti podupirati Ukrajinu „onoliko dugo koliko bude potrebno”. Istodobno je pozvao na pojačavanje pritiska na Moskvu i pružanje dodatne pomoći Kijevu.

Najavio je i novi europski paket sankcija protiv Rusije.

„U ponedjeljak će EU usvojiti najveći paket sankcija dosad, kojim će biti obuhvaćeno 1.600 subjekata iz ruskog vojnoindustrijskog kompleksa. To je, za razliku od ovoga, dobrodošao korak”, poručio je švedski premijer.

Osim novih sankcija, Kristersson se založio za odlučnije djelovanje protiv ruske takozvane sive flote, kojom se zaobilaze ograničenja u trgovini energentima. Pozvao je i na korištenje zamrznute ruske imovine.

Naglasio je kako je za uspjeh tih mjera nužna bliska koordinacija unutar Europske unije, ali i suradnja sa Sjedinjenim Američkim Državama, Velikom Britanijom i drugim međunarodnim partnerima.

Prema njegovim riječima, snažna politička potpora i podrška švedske javnosti Ukrajini predstavljaju važnu prednost u trenutačno nestabilnim međunarodnim okolnostima.

Trump najavio isporuku stotina tisuća tona dizela

Trump i Putin razgovarali su telefonom u petak, a američki predsjednik razgovor je opisao kao „veoma uspješnu raspravu”.

U objavi na svojoj društvenoj mreži Truth Social Trump je naveo da su se dogovorili o tome da Rusija odmah isporuči više od 300.000 tona dizelskog goriva za američko i svjetsko tržište.

Prema njegovim riječima, dodatnih 500.000 tona trebalo bi biti isporučeno u studenome. Nakon toga predviđene su isporuke od milijun tona te još tri milijuna tona u kratkom roku, ovisno o stanju ruskih rafinerija dizela.

Putin je izjavio da bi isporuke ruskog dizela američkom i svjetskom tržištu bile korisne za globalno gospodarstvo.

Dvojica čelnika razgovarala su i o stanju na globalnom energetskom tržištu, mogućnostima završetka rata u Ukrajini, situaciji u Iranu te bilateralnim odnosima, navodi Anadolija.

Energetski prihodi u središtu europskih zabrinutosti

Kristerssonove izjave odražavaju zabrinutost dijela europskih čelnika da bi nastavak trgovine ruskim energentima mogao povećati prihode Moskve u trenutku kada europske zemlje nastoje ograničiti financijske izvore za ruske vojne operacije.

Dok Trump dogovor predstavlja kao korak važan za opskrbu energetskim tržištima, švedski premijer naglašava da energetska trgovina s Rusijom mora biti promatrana i u kontekstu rata protiv Ukrajine te međunarodnih sankcija.

Objava Švedski premijer kritizirao Trumpov dogovor s Putinom o isporuci dizela: „Prihodi od energenata financiraju ruski rat” pojavila se prvi puta na Republika.

U ljeto 1936. godine tisuće ljudi okupile su se na obali rijeke u američkoj saveznoj državi Kentucky kako bi svjedočile javnom vješanju crnca osuđenog za silovanje i ubojstvo starije bjelkinje. Muškarci, žene i djeca dolazili su iz različitih dijelova zemlje, a neki su čak prenoćili u blizini vješala kako bi osigurali što bolji pogled.

Bio je 14. kolovoza, a grad Owensboro nalazio se usred snažnog toplinskog vala. Procjenjuje se da se do pet sati ujutro, kada je pogubljenje trebalo biti izvršeno, okupilo oko 20.000 ljudi.

Rainey Bethea, siroče u dvadesetim godinama života, osuđen je na smrt nakon što je navodno priznao pljačku, silovanje i ubojstvo sedamdesetogodišnje Lischije Edwards.

Dan prije pogubljenja pojeo je posljednji obrok koji se sastojao od pržene piletine, svinjskih kotleta, pire-krumpira, ukiseljenih krastavaca, kukuruznog kruha, pite od limuna i sladoleda.

Događaj je privukao i brojne novinare, uključujući dopisnike iz Chicaga i New Yorka. Velik dio publike došao je vidjeti ženu za koju se govorilo da će izvršiti pogubljenje. Lokalni šerif preminuo je četiri mjeseca ranije, a njegova udovica preuzela je tu dužnost. Ipak, odbila je osobno povući polugu, pa su pogubljenje izvršili angažirani izvršitelji.

Prizor koji je uslijedio izazvao je veliko zgražanje, a javno pogubljenje postalo je simbolom okrutnosti i pretvaranja smrtne kazne u spektakl.

Posljednja javna pogubljenja u Americi

Betheino pogubljenje ostalo je zapamćeno kao posljednje veliko javno vješanje u SAD-u. Zbog reakcija javnosti i sramote koju je događaj izazvao, guverner Kentuckyja zabranio je javna pogubljenja 18 mjeseci poslije.

U Missouriju je 1937. godine održano još jedno vješanje kojem je prisustvovalo nekoliko stotina ljudi. Ono se smatra posljednjim javnim pogubljenjem u američkoj povijesti.

U desetljećima koja su uslijedila američke savezne države uglavnom su napustile praksu pogubljenja pred masovnom publikom, nastojeći izvršavanje smrtne kazne premjestiti u zatvorene prostore i ograničiti pristup javnosti.

Gotovo 90 godina poslije, međutim, ponovno se otvorilo pitanje javnog izvršavanja smrtne kazne.

Američki ministar obrane Pete Hegseth objavio je da vojska namjerava javno pogubiti Nidala Hasana, koji je 2009. godine ubio 13 nenaoružanih pripadnika američke vojske u vojnoj bazi Fort Hood u Teksasu.

Pentagon je potom objavio da bi pogubljenje strijeljanjem trebalo biti prenošeno uživo putem interneta.

„Ljudi moraju razumjeti da takvi postupci imaju ozbiljne posljedice”, izjavio je Hegseth.

Najava je izazvala šok među stručnjacima koji se desetljećima bave smrtnom kaznom i njezinim mjestom u američkom pravosudnom sustavu.

Podrška smrtnoj kazni u SAD-u u padu

Michael Radelet, profesor emeritus na Sveučilištu Colorado i dugogodišnji istraživač smrtne kazne, rekao je za BBC da nikada nije očekivao da će ponovno doći do najave javnog pogubljenja.

Prema podacima koje navodi, podrška smrtnoj kazni u SAD-u znatno je pala. Dok ju je 1994. godine podržavalo oko 80 posto Amerikanaca, danas je potpora na približno 52 posto.

Radelet ističe da se stavovi posebno mijenjaju kada se ispitanicima kao alternativa ponudi doživotni zatvor bez mogućnosti uvjetnog otpusta.

Iako još nije jasno kako će američka javnost reagirati na ideju televizijskog prijenosa pogubljenja, stručnjaci smatraju da bi takav događaj mogao privući milijune gledatelja.

Radelet upozorava da bi se time promijenila i sama percepcija smrtne kazne.

„Opravdanje za smrtnu kaznu postaje zabava… Ponesite kokice i pozovite prijatelje”, upozorio je, kritizirajući mogućnost da se pogubljenje pretvori u medijski spektakl.

„Karneval sadizma” iz 1936. ponovno izaziva strah

Sonya Lea, autorica knjige o Betheinom pogubljenju objavljene prošle godine, izjavila je da je osjetila duboku užasnutost kada je čula za najavu prijenosa Hasanove smrti uživo.

Događaj iz 1936. opisuje kao „karneval sadizma”, ističući da bi suvremena tehnologija mogla omogućiti da milijuni ljudi promatraju ono čemu je tada svjedočilo oko 20.000 okupljenih.

Lea je za povijest pogubljenja vezana i obiteljskim iskustvom. Njezini baka i djed bili su tek vjenčani tinejdžeri kada su prisustvovali vješanju. Za njihovo sudjelovanje saznala je tek nakon bakine smrti 2002. godine, kada je pročitala njezin zapis o događaju.

U njemu je baka opisala kako su bili dovoljno blizu da čuju pucanje Betheina vrata.

Godine istraživanja uvjerile su Leu da su brojni stanovnici Kentuckyja desetljećima ostali duboko potreseni tim događajem.

„Iskreno sam vjerovala da smo takvu razinu grotesknosti ostavili iza sebe, praksu kakvu danas povezuju tek s nekolicinom zemalja, poput Irana, Sjeverne Koreje i Afganistana”, izjavila je.

Dodala je kako je zabrinjavajuće što se SAD, zemlja koja se često predstavlja kao predvodnica demokracije i ljudskih prava, ponovno suočava s mogućnošću javnog pogubljenja.

Politička polarizacija i navikavanje na nasilje

Kurt Gray, profesor socijalne psihologije na Državnom sveučilištu Ohio, smatra da su politička polarizacija i sve oštrija retorika u SAD-u možda pridonijele stvaranju ozračja u kojem je takva najava postala moguća.

Prema njegovu mišljenju, dio građana možda podržava stroge kazne i želi vidjeti počinitelje najtežih zločina kažnjene, dok je dio javnosti jednostavno postao manje osjetljiv na nasilje.

„Neki Amerikanci možda žude za krvlju, ali vjerujem da mnogi to ne žele. Drugi su možda jednostavno postali desenzibilizirani”, rekao je Gray.

Pritom je upozorio da ravnodušnost ne treba automatski tumačiti kao podršku javnim pogubljenjima. Dio ljudi možda više ne reagira s jednakim šokom na nasilne događaje, što samo po sebi otvara ozbiljna društvena pitanja.

Ipak, postoje i istraživanja koja upućuju na smanjenje spremnosti Amerikanaca da prihvate nasilje kao način rješavanja društvenih problema.

Garen Wintemute, direktor Programa za istraživanje prevencije nasilja na Sveučilištu Kalifornije u Berkeleyju, rekao je da podaci anketa upućuju na smanjenu sklonost javnosti prema nasilju.

Podsjetio je i na reakciju predsjednika Konferencije katoličkih biskupa SAD-a, koji je najavu prijenosa pogubljenja opisao kao barbarsku.

„Javno pogubljenje nije ono što jesmo. Nije ono čemu kao država težimo”, poručio je Wintemute.

Američki potpredsjednik JD Vance, koji je katolik, izjavio je da neće gledati pogubljenje.

Predsjednik Donald Trump izbjegao je izravan odgovor na pitanje hoće li osobno pratiti prijenos, ali je potvrdio da je odobrio tu odluku.

„Zaista me nije briga na koji će način umrijeti, sve dok umre”, izjavio je Trump, dodajući da smatra smrtnu kaznu primjerenim načinom kažnjavanja Hasana.

Može li javno pogubljenje postati medijski spektakl?

Najava prijenosa Hasanova pogubljenja otvara niz pitanja o granicama državne moći, svrsi kažnjavanja i ulozi medija u društvu.

Zagovornici najstrožih kazni mogli bi tvrditi da javni prijenos šalje snažnu poruku potencijalnim počiniteljima te naglašava posljedice teških zločina. Kritičari, međutim, upozoravaju da javno izlaganje pogubljenja može potaknuti voajerizam, normalizirati nasilje i pretvoriti izvršenje kazne u oblik zabave.

Dodatno pitanje predstavlja i utjecaj takvog sadržaja na djecu i mlade, kao i mogućnost da se snimke šire društvenim mrežama izvan konteksta u kojem su prvotno objavljene.

Povijest Betheina pogubljenja pokazuje da masovno okupljanje oko državnog čina nasilja ne mora dovesti do većeg poštovanja prema pravosuđu. U tom je slučaju događaj, umjesto da učvrsti povjerenje u sustav kažnjavanja, izazvao zgražanje i pridonio zabrani javnih pogubljenja u Kentuckyju.

Hoće li najava iz Pentagona označiti stvarni povratak javnih pogubljenja u SAD-u ili će ostati izoliran slučaj, tek treba vidjeti. Jednako tako, ostaje otvoreno pitanje hoće li takav pristup pridonijeti odvraćanju od zločina ili će samo produbiti političke i društvene podjele.

Gotovo stoljeće nakon posljednjih javnih pogubljenja, američko društvo ponovno se suočava s dilemom: treba li izvršenje najstrože kazne biti čin pravosuđa koji se provodi izvan očiju javnosti ili događaj koji se prenosi milijunima gledatelja.

Odgovor na to pitanje ne tiče se samo smrtne kazne, nego i vrijednosti koje jedna država želi zastupati pred vlastitim građanima i ostatkom svijeta.

Objava Povratak javnih pogubljenja u SAD-u: Zašto se Amerika vraća praksi napuštenoj prije gotovo jednog stoljeća? pojavila se prvi puta na Republika.

Britanski duo Pet Shop Boys osvojio je nagradu na ovogodišnjoj dodjeli MTV Europe Music Awards i dobio pohvale od svojih kolega glazbenika. Na dodjeli su ih imenovali “pionirima popa” zbog njihove dugogodišnje karijere, jedinstvenog stila i velikog utjecaja koji su imali na glazbu. Dok su grupu, čiji su članovi Neil Tennant i Chris Love, svi pohvalili, duo nije imao toliko lijepe riječi za današnje zvijezde pop glazbe.

Neil je priznao što misli o današnjim glazbenicima te rekao kako je njihova glazba previše obrađena i “narcisoidna”. “Mislim da je danas pop težak. Ne sviđa mi se njegov zvuk. Ja sam elektronički glazbenik tako da poznajem zvuk popa, ali danas je on previše obrađen. Mislim da je to sve narcisoidno”, rekao je on.

Dodao je kako tek nekoliko današnjih bendova ima utjecaj kakav su bendovi imali 80-ih godina, a kritizirao je i legendarni rock bend Oasis koji je ove godine najavio povratak na scenu. Frontmen benda Liam Gallagher je ove godine osvojio nagradu EMA za najbolju rock izvedbu, a tijekom svog govora je rekao: “Čak i na naš loš dan možemo obrisati podove s većinom bendova danas.”

“80-e su bile zlatno doba pop glazbe. Klasični period su bili Spandau Ballet, Culture Club, Tears of Fears, New Order i početak rap glazbe. To je bilo posljednje dobro razdoblje ljudi koji pokušavaju gurati ideju pop pjesme. Svačiji stihovi su čudni, kao ‘Karma Chameleon‘ ili ‘The Union of the Snake‘ Duran Durana. Što to znači? Osamdesete su pomaknule granice toga o čemu možemo pisati jer nismo bili opskurni. Puno ljudi misli da su 90-e bile zlatno doba, s Oasisom i slično, ali tada se činilo kao da ljudi počinju prepisivati The Beatlese i vraćati se u prošlost. U 80-ima se nešto uzbudljivo događalo. Ali, to je prestalo i isparilo”, rekao je on.

Međutim, najveće kritike ima za današnju pop glazbu. “Pop glazba ovog stoljeća se promijenila i ljudi sada idu u kampove za obuku kako bi napisali pjesme. To je zanimljivo, ali ne dobivate čudesan melodijski razvoj kao David Bowie. To nećete dobiti u kampu za obuku i možda to više nitko ni ne želi”, rekao je on pa spomenuo glazbenike koji “pišu pjesme o svojim bivšima”, posebno Taylor Swift koja je osvojila četiri nagrade na ovogodišnjoj dodjeli.

“Pisanje o ‘sebi‘ je jedini predmet sada. Kako bi imali uspješnu pop karijeru morate imati nekoliko veza koje su odlične i onda prekinete tragično. Ponekad se pitam kako se druga osoba iz te veze osjeća oko toga”, istaknuo je on.

Neil i Chris su svojom glazbom ispisali povijest pop glazbe. Pet Shop Boysi su se našli i u Guinnessovoj knjizi rekorda kao najuspješniji duo u povijesti glazbe Ujedinjenog Kraljevstva. Čak 44 njihova hita našla su se na britanskim ljestvicama Top 40 hitova u 80-im i 90-im godinama. Osim toga, veliki su uspjeh postigli i u SAD-u gdje su i danas najuspješnija britanska grupa na Billboardovoj ljestvici plesnih hitova, iza Madonne, Janet Jackson, Rihanne i Beyonce.

Neil i Chris su zbog glazbe napustili svoje poslove. Neil je bio glazbeni novinar, a Chris je htio postati arhitekt. Međutim, nakon što su se upoznali, zajedno su počeli stvarati glazbu, a proslavili su se hitom “West End Girls”. Osim zbog svojih pjesama, postali su prepoznatljivi i zbog vizualnog spektakla koji su uvijek pripremali na svojim nastupima. Ove su godine objavili svoj 15. studijski album.

Objava Član grupe kritizirao Oasis i popljuvao današnju pop glazbu pojavila se prvi puta na Republika.

Ustavni sud svoju polemičnu odluku donio je nakon analize slučaja don Stipe Perkova koji je svojevremeno tijekom mise pozvao vjernike da mole protiv “zla Stipe Petrine” odnosno da “mole za dušu Stipe Petrine”. Učinio je to nakon što je Petrina, kao načelnik Primoštena, naložio da se iz parka don Ive Šarića ukloni posvećeni križ i odnese na smetlište.

Zbog toga je Perkov, prema pravomoćnoj sudskoj presudi, morao Petrini platiti odštetu od deset tisuća kuna, no Ustavni sud sada kaže da su mu na taj način povrijeđena prava na vjeroispovijest i slobodu izražavanja.

Evo što je pisalo u pravomoćnoj presudi protiv Perkova: ‘Bogoštovlje znači štovati Boga, davati mu svoju ljubav, pobožnost, služiti mu i biti odan, a sloboda toga nikako ne znači povredu prava osobnosti drugih osoba i to prava na dostojanstvo, čast i ugled”. Pozvavši vjernike da mole protiv Petrine, Perkov je, zaključeno je u pravomoćnoj presudi, narušio ugled načelnika Primoštena.

Preokret slučaja na Ustavnom sudu

Don Perkov je ustavnom tužbom dokazao da tome ipak nije bilo tako: Petrina kao lokalni političar mora biti spreman na kritiku, a sloboda vjeroispovijesti ogleda se i u činjenici da vjernici mole protiv zla koje je iz parka uklonilo posvećeni križ, važan simbol kršćanstva.

Dalibor Milas, doktor pastoralne teologije i socijalne etike s Karl-Franzens-Universität u Grazu kaže da mu nije jednostavno komentirati presudu Ustavnog suda po tom pitanju.

“Teško mi je to komentirati. Don Stipe Perkov doista ima pravo govoriti što želi. To mu nitko ne može zabraniti, ali ovdje je pitanje gdje i u kojem svojstvu on iznosi svoje političke stavove. Istup jednog svećenika u crkvi, koji je najčešće moguć za vrijeme propovijedi, nije nikakav motivacijski govor u kojem se službeni predstavnik Crkve obračunava s političkim i ideološkim protivnicima te na taj način dodatno produbljuje društvene podjele i doprinosi lošem imidžu Crkve u javnom prostoru”, smatra teolog Milas.

Kakve propovijedi nisu dopuštene?

Milas ističe kako je bitno imati na umu da tzv. političke, odnosno agitatorske propovijedi u crkvi nisu dopuštene.

“Ne mislim da će ova presuda nažalost doprinijeti izraženijem kritiziranju loših politika i političara od strane Crkve. Zašto nažalost? Zato što je Crkva pozvana biti na strani ugroženih i odbačenih te čak boriti se za njihova prava. Iako Crkva u Hrvatskoj ima sasvim dovoljno kompetentnih i sposobnih stručnjaka koji razumiju svijet i koji su također spremni staviti se na raspolaganje u borbi za jedan bolji svijet, ako se ovaj pravni presedan krene ozbiljnije koristiti, onda možemo samo svjedočiti istupima protiv ‘antikrista, komunista i masona’. Teško je i pomisliti da netko iz Crkve nešto glasnije kritizira politiku aktualne Vlade koja je za većinu građana Republike Hrvatske na trenutke doista štetna i pogubna”, stava je Milas.

Marko Vučetić, teolog, filozof, sociolog, političar i izvanredni profesor na Odjelu za filozofiju Sveučilišta u Zadru, smatra kako oltar nije mjesto za širenje političkih poruka.

Mogu li svećenici ikoga osuđivati?

“Crkva je prvenstveno zajednica vjernika, okupljena oko Krista koji nije proganjao, nego je bio proganjan, koji nije osuđivao, nego je bio osuđen, koji nije razapinjao, nego je bio razapinjan. Kada katolički svećenik, bilo koji i bilo gdje, vidi oltar kao mjesto za širenje političkih poruka koje, neovisno o tome što su izrečene u formi molitve za nekoga grešnog i zlog, a to je u primoštenskom slučaju Stipe Petrina, onda taj svećenik prolazi krizu vjere jer ne prašta, osuđuje, proganja i razapinje. On molitvu iskorištava kako bi anatemizirao političkog neprijatelja. Mi tada pred sobom nemamo svećenika vjernika, nego negatora boga i čovjeka”, upozorava Vučetić.

Potvrđuje da je pravo na slobodu vjeroispovijesti jedno od ljudskih prava, no, ističe kako ono nije nadređeno ostalim pravima.

“To znači da vjernik ne može postavljati križeve gdje mu se prohtije jer, sekularnoj državi, nepropisno postavljeni križ predstavlja komunalni problem. On je odbačeni predmet, stvar, otpad ili, u konačnici, smeće. Država, naime, u križu ne vidi niti smije vidjeti nešto sveto, križ je ili zakonito postavljen ili nije, a ako nije zakonito postavljen, onda ga je obezvrijedio onaj tko ga je nezakonito postavio. On ga je učinio smećem. Riječ je, opet, o svećeniku nevjerniku, aktivnom negatoru boga koji zloupotrebljava vjeru, religijske simbole i pravo na slobodu vjeroispovijesti kako bi osvajao javni, društveni i politički prostor”, objašnjava Vučetić.

Za državu ne postoji svetost

Prema njegovima riječima za državu svetost ne postoji. “Naravno, ta država nije Hrvatska, u njoj je sve sveto, zato je disfunkcionalna, zato negira ljudska prava, uključujući i pravo na slobodu vjeroispovijesti, jer se ono negira svaki puta kada se instrumentalizira za slanje političkih poruka. To čine svi tzv. svećenici koji za oltarom odustaju od slanja Kristove spasenjske poruke kako bi poslali političke poruke. On su odlučili da je ono Kristovo manje bitno od onog političkog”, ukazuje Vučetić.

Priznaje kako ga ne čudi što Ustavni sud nastupa kao sudska referada kanonskog suda.

“Naša država je polusekularna i poluteokratska. Kao takva, potpuno odgovara patogenim političarima i patogenim svećenicima, političari postaju božanstva, a svećenici postaju političari. Jedni i drugi imaju moć. Takva država skandalizira građansku i vjerničku manjinu. Građani ne žele svetu državu, a vjernici ne žele politiziranu nutrinu. No, na sreću patogenih političara i patogenih klerika, riječ je o manjini, većina hrvatskih, uvjetno rečeno, građana i vjernika, želi upravo ovakvu državu i upravo ovakvog boga. Država će nam i dalje biti sveta, crkva će i dalje političkim porukama negirati boga jer jedino tako može doći do političke i financijske moći, a Ustavni sud će i dalje pravo na slobodu vjeroispovijesti smatrati pravom koje negira sva ostala prava”, zaključuje Vučetić, piše N1 Hrvatska.

/Desk/

Objava Ustavni sud u Hrvatskoj presudio: Svećenici imaju pravo kritizirati političare pojavila se prvi puta na Republika.