Izložba je rezultat međuinstitucionalne suradnje Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače i Sveučilišne galerije Sveučilišta u Mostaru.

Kipar Ivica Bobanović Ćolić, po vlastitim riječima, uvijek je bježao od zadanog i godinama je od starih stabala i polomljenih grane pravio umjetnička djela, prenosi FENA.

– Prvo treba vidjeti drvo, onda u glavi malo posložiti i onda ruke odrade svoje. I gotovo. Na kraju dobiješ čistu formu i drvu, koje bi netko naložio, udahneš novi život. Moje skulpture nemaju glatku površinu, nisam ih brusio, tako da onaj koji dođe i pogleda to drvo vidi da iz njega ide dalje život, a upravo onaj koji gleda mora sam osjetiti kuda će se to širiti – pojasnio je svoj proces staranja Bobanović Ćolić.

Voditelj Sveučilišne galerije Marin Ivanović istaknuo je kako je tradicija hrvatske skulpture uvijek bila bazirana na mikrolokaciji i bavila se onim što je u nekoj mikrosredni važno, što je dijalekt nekog prostora u likovnom smislu.

– Tako je Ivica Bobanović Ćolić na Pelješcu skupljao različite vrste drveta i od njih pravio skulpture. Bobanović Ćolić s drvetom eksperimentira čitav svoj život i to je imanentna stvar njemu. Umjetnik ostaje vjeran svom likovnom rukopisu i u drvetu pronalazi esenciju društva, esenciju bivanja, topline, krajolika, ekologije i umjetnosti – kazao je Ivanović.

Po njegovim riječima, drvo je esencijalan element čovjekovog bivanja u primordijalnoj kulturi kojoj se mi sada, na neki eksperimentalan način, vraćamo.

Ivica Bobanović Ćolić rođen je 1946. godine u Kuni na Pelješcu. Njegovi počeci likovnog stvaralaštva sežu u 1971. godinu, a intenzivno počinje s radom 1980-tih godina, kada mu, na inicijativu akademika Cvita Fiskovića, drvo postaje glavni materijal, a motorna pila pomagalo u radu.

Do sada je imao nekoliko skupnih i samostalnih izložbi u Zagrebu, Orebiću, Metkoviću, Dubrovniku i Splitu. Sudjelovao je na brojnim likovnim kolonijama.

Osim skulptura manjeg formata, izradio je i nekoliko skulptura za javne prostore: skulpturu „Gospe“ za kapelicu u Seulu u Južnoj Koreji, kip Svetog Sebastijana za istoimenu kapelu vojne škole u Jastrebarskom te „Raspelo“, koje je postavljeno na prilazu samostana Delorita u njegovoj rodnoj Kuni, gdje i dalje živi i radi.

/Desk/

Objava Izložba kipara Ivice Bobanovića pojavila se prvi puta na Republika.

Skoko ne samo što je potvrdio autentičnost fotografije dostupne na društvenim mrežama, na kojoj je “skulpturalni, trodimenzionalni prikaz” prvog među bosanskohercegovačkim HDZ-ovcima, nego nam je fotografirao rad u završnoj fazi te objasnio kontekst nastanka.

Kipar smatra da je Čović hrvatski velikan

“Nije narudžba, to je moj projekt deset hrvatskih velikana i tri prijatelja. S Čovićem sam počeo”, informirao nas je za početak Skoko, a nas je zanimalo spada li Čović u velikane ili prijatelje.

“On je među velikanima, znači prvi hrvatski velikan, a ostalo je tajna kako će se razvijati projekt s obzirom na to da je to moj projekt, nije državni, ničiji. To je serija portreta po mogućnosti s klasičnim materijalima, tradicionalnim, recimo bronca, kamen, ali ne znam gdje će me odvesti. Ima mogućnosti i novih materijala. Čović je tu negdje, portretski pri kraju”, govori.

Interesiralo nas je i zna li model za nastanak djela. Autor je bio manje decidiran: “Ja mislim da on znade. Kontaktirali smo.” Konačno, zapazio je kako ćemo tek kad rad bude gotov znati je li Čović zadovoljan, što je i logično.

Medijsku pažnju nedavno je privukao Čovićev obiteljski grb kojeg je Izradila ga je jedna tvrtka iz Rijeke po njegovoj narudžbi, piše Index.

/Republikainfo.com/

Objava NE TREBAJU MU NEPRIJATELJI Nakon grba Čoviću se pravi i bista pojavila se prvi puta na Republika.