Američko veleposlanstvo u BiH na svom službenom Twitter profilu objavilo je da je rat u BIH bio strašna tragedija.

“Zato je dužnost današnjih lidera promovirati pomirenje, pozovu počinitelje zločina na odgovornost i odavanje priznanja i počasti žrtvama. Nedavno sam odao počast žrtvama na Kazanima. Zasluga čelnika Sarajeva je za podizanje spomenika, međutim pomirenje zahtijeva priznavanje svih teških istina iz prošlosti. Memorijal Kazani je nepotpun bez imena svih žrtava i jasnog, otvorenog priznanja počinitelja zločina. Ubojstva na Kazanima naredio je Mušan Topalović Caco, zapovjednik 10. brdske brigade Armije Republike BiH”, piše uslužbenoj objavi iz američkog veleposlanstva, gdje se zaključuje kako se “raduje  danu kada će spomen obilježje Kazani odražavati ovu činjenicu”.

Ovo je vrlo jasna kritika prema sarajevskim vlastima koji su izbjegli navesti povijesnu činjenicu o počiniteljima zločina iz redova Armije Bih prema srpskim žrtvama. Upravo to je bio i prijepor između sarajevskih političara – Naša stranka je imala jasne amandmane na izgled spomenika koji bi sadržavao i imena svih žrtava, ali i tko je konkretno odgovoran za zločin, no tome su se usprotivili SDP predsjednika Nermina Nikšiča kao i stranka Narod i Pravda predsjednika Elvedina Konakovića.

Takav stav je podržala i sarajevska gradonačelnicu Benjamina Karić koja je odbila upravo amandmane na fonu izjave američkog veleposlanika.

Spomenik na Kazanima svojedobno je posjetio i visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt, ali nitko od visokih međunarodnih dužnosnika u BiH nije ovako jasno kritizirao jednostranost i licemjerje prema žertvam posljednjeg rata u BIH.

The 1992-1995 war in BiH was a terrible tragedy. That is why it is the duty of today’s leaders to promote reconciliation, hold perpetrators of crimes accountable, and to acknowledge and honor the victims. Recently, I paid my respects to the victims at Kazani. (1/4) #USAmbBiH pic.twitter.com/ADaA04TQ79

— US Embassy Sarajevo (@USEmbassySJJ) April 7, 2022

Podsjetimo, na sjednici Gradskog vijeća Sarajeva krajem listopada prošle godine usvojeno je konačno rješenje izgleda i sadržaja teksta spomen-obilježja koje će biti postavljeno na Kazanima, a usvojen je i 9. studeni kao datum obilježavanja sjećanja na ubijene žrtve na ovom mjestu.

Gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić (SDP) odbila je amandman Naše stranke o sadržaju teksta na spomeniku na Kazanima i ostala pri prvobitnom prijedlogu. Gradsko vijeće Sarajeva ranije je jednoglasno podržalo prijedlog o gradnji ovog spomenika. Riječ je o prijedlogu gradonačelnice Benjamine Karić koja je po preuzimanju gradonačelničke pozicije poručila da će spomenik biti izgrađen.

Ipak, nastale su nesuglasice glede toga što bi tekst na spomeniku trebao sadržavati, tj. bi li na njemu trebalo stajati tko je počinio zločin.

Prijedlogu se usprotivila Naša stranka. Oni smatraju da se na spomeniku treba prvo navesti događaj, pa počinitelj, a na kraju izraz tuge i žaljenja.

Prijedlog Naše stranke za tekst na spomeniku je:

– Na ovom mjestu su, po naređenju Mušana Topalovića Cace, komandanta 10. brdske brigade Armije RBiH, tijekom 1992 i 1993 ubijeni građani i građanke Sarajeva. Za zločine je osuđeno 14 pripadnika brigade.

U nastavku bi bila ispisana imena žrtava uz napomenu da broj žrtava nije konačan i rečenicu “Uz izraze tuge, poštovanja i vječnog sjećanja spomenik podiže Grad Sarajevo 2021. godine.

Iz SDP-a su se ranije pobunili i poručili da osuđuju “svaki pokušaj pripisavanja ovih zlodjela Republici Bosni i Hercegovini, Armiji RBiH ili kompletnoj Desetoj brdskoj brigadi”, a sličnog je stava bio i NiP, kao i neke od boračkih organizacija A BiH iz kojih tvrde da su počinitelji djelovali samostalno, a ne po službenoj zapovijedi.

S tim u vezi, na spomeniku na Kazanima je tekst koji je i prvobitno bio predložen.

– Zauvijek ćemo se, s tugom i poštovanjem, sjećati naših ubijenih sugrađana:

Bošković (Spasoje) Nevenka, 1933 – 1992., Bošković (Simo) Marko, 1929 – 1992., Ćeranić (Mihajlo) Dragomir, 1943 – 1992., Drašković (Branko) Mileva, 1936 . 1993., Frankić-Brkljač (Vinko) Ranko, 1952 – 1993., Jovanović (Vojo) Duško, 1954 – 1993., Komljenac (Ilija) Marina, 1926 – 1993., Lavriv (Mihaila) Ana, 1942 – 1993., Lavriv (Stefan) Vasilj, 1933 – 1993., Lemez (Neđo) Novka, 1950 – 1992., Nikolić (Nikola) Ergin, 1966 – 1993., Radosavljević (Boro) Branislav, 1952 – 1993., Šteta (Lutvo) Ago, 1942 – 1994., Vučurović (Dobrivoje) Zoran, 1952 – 1992. i Žuža (Jefto) Stojan, 1933 – 1992.

Za zločine na Kazanima, na kazne od 10 mjeseci do šest godina zatvora do sada je osuđeno 14 vojnika Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH). Zločin su počinili pripadnici 10. brdske brigade ARBiH pod zapovjedništvom Mušana Topalovića Cace.

Što su pisali ‘Dani’

Ratno izdanje časopisa ‘Dani’ među prvima je pisalo o zločinima Mušana Topalovića odnosno zločinima nad Srbima u Sarajevu. U izdanju od 29. siječnja 1993. godine Dani na tri stranice donose tekst o stradanju i položaju Srba u Sarajevu. Tom prigodom magazin prenosi kako je službeno utvrđeno 22 slučaja u kojima je ubijeno 39 osoba. Svibnja 1993. godine isti časopis objavljuje intervju s Mušanom Topalovićem Cacom. Novinar Senad Pećanin je u nadnaslovu uz ime sugovornika napisao “strah i trepet”.

Dana 26. listopada 1993. godine, Predsjedništvo RBiH, MUP RBiH i Armija RBiH organizirali su Operaciju Trebević 2, s ciljem obračuna s kriminalom u vlastitim redovima i vraćanje odmetnutih vojnih skupina u sustav. Akcija je bila usmjerena protiv komandanta Desete brdske brigade Armije RBiH Mušana Topalovića Cace. Mušan Topalović Caco i njegovi ljudi su prigodom uhićenja ubili devet pripadnika MUP-a RBiH. Šestorica od njih devetorice je ukopano u Velikom parku u Sarajevu.

Cacini sukrivci su optuženi, ali su im nakon suđenja u Vojnom sudu u Sarajevu izrečene minimalne kazne. Četiri osobe su osuđene na po šest godina zatvora (Esad Tucaković, Zijo Kubat, Refik Čolak, Mevludin Selak), dok je zbog neprijavljivanja kaznenog djela i počinitelja, na po deset mjeseci, osuđeno osam (Senad Hasić, Sabahudin Žiga, Samir Seferović, Omer Tendžo, Esad Raonić, Samir Ljubović, Senad Haračić, Armin Hodžić). Županijski sud u Sarajevu osudio je Asifa Alibašića na četiri godine i tri mjeseca zatvora. Suad Omanović je osuđen prvo na tri godine, potom na godinu dana, a u drugostupanjskom postupku na deset godina zatvora. Sead Kadić je 2006. godine zbog nedostatka dokaza oslobođen. Svi su osuđeni za ubojstva ili pomaganje u ubojstvima, ali ne i za ratne zločine.

Glavnoosumnjičeni Mušan Topalović Caco je ubijen prigodom uhićenja 1993. godine. Pokopan je 2. prosinca 1996. godine u okviru spektakularne dženaze (koju su organizirale Zelene beretke i kojoj je nazočio  Bakir Izetbegović na Šehidskom mezarju Kovači. Time mu je ukazana čast kao herojskom branitelju opkoljenog Sarajeva, čime je s njega istodobno uklonjena stigma zločinca. Prethodni Cacin grob bio je tajna. Njegovom pokopu je nazočilo oko 10.000 ljudi.

Jedini koji je prosvjedovao protiv ove dženaze bio je Jovan Divjak koji je u pismu Aliji Izetbegoviću upitao “kako je mogao organizirati pokop ovog kriminalca?”. Izetbegović je odgovorio da je morao “zbog sve većeg političkog pritiska”, ne preciziravši o čemu se radi. Međutim, sve je ostalo na internom pismu, a Alija Izetbegović se nije distancirao od te manifestacije. Samo prisustvo Bakira Izetbegovića na manifestaciji je shvaćeno kao znak predsjedničkog blagoslova dženaze.

Magazin Dani nakon toga objavljuje zapisnike sa suđenja za zločine. Na taj način će pokrenuti debatu: je li Ceco heroj ili zločinac? Autori tekstova u Danima, Senad Pećanin i Vildana Selimbegović dobivali su stalne prijetnje zbog ovih tekstova, a i bomba je eksplodirala pred redakcijom.

Do 2020. godine na zidu osnovne škole Edhem Mulabdić u sarajevskom naselju Bistrik, Mušanu Topaloviću Caci je bila podignuta spomen-ploča, koja je na inzistiranje Udruge za društvena istraživanja i komunikacije uklonjena.

Simbol pravnih procesa u vezi s Kazanima postao je proces protiv jednog pripadnika 10. brdske brigade Armije RBiH, Samira Bejtića, koji je započeo 2002. godine, u kojem zločini nisu okvalificirani kao ubojstva, nego kao ratni zločini. Godine 2004., zbog ratnih zločina na Kazanima osuđen je na 14 i pol godina zatvora. Međutim, tu presudu je poništio revizijski sud, a u obnovljenom sudskom postupku Bejtić je 2008. godine oslobođen optužbi, na što je županijskog Tužiteljstvo ponovno uložilo žalbu. Proces protiv Bejtića je još uvijek u tijeku.

/Republika/

Objava Američki veleposlanik kritizirao licemjerje SDP-a, NiP-a i sarajevske gradonačelnice Karić: Spomenik na Kazanima nepotpun bez imena svih žrtava i priznanja tko je počinio zločin – Mušan Topalović Caco pojavila se prvi puta na Republika.

Otkrivanju ploče nazočio je veliki broj osoba iz političkog i javnog života BiH, od kojih se nitko nije želio obratiti medijima, kako su rekli, iz poštovanja prema žrtvama.

Gradsko vijeće Grada Sarajeva usvojilo je konačno rješenje izgleda i sadržaja teksta tog obilježja, a za datum obilježavanja određen je 9. 11.

Tekst na spomeniku glasi: Zauvijek ćemo se, s tugom i poštovanjem, sjećati naših ubijenih sugrađana: Bošković (Spasoje) Nevenka, 1933 – 1992., Bošković (Simo) Marko, 1929 – 1992., Ćeranić (Mihajlo) Dragomir, 1943 – 1992., Drašković (Branko) Mileva, 1936 – 1993., Frankić-Brkljač (Vinko) Ranko, 1952 – 1993., Jovanović (Vojo) Duško, 1954 – 1993., Komljenac (Ilija) Marina, 1926 – 1993., Lavriv (Mihaila) Ana, 1942 – 1993., Lavriv (Stefan) Vasilj, 1933 – 1993., Lemez (Neđo) Novka, 1950 – 1992., Nikolić (Nikola) Ergin, 1966 – 1993., Radosavljević (Boro) Branislav, 1952 – 1993., Šteta (Lutvo) Ago, 1942 – 1994., Vučurović (Dobrivoje) Zoran, 1952 – 1992. i Žuža (Jefto) Stojan, 1933 – 1992.”

‘Naša stranka’ zagovarala i ispis imena počinitelja na spomen-ploči, SDP i ‘Narod i pravda’ bili protiv

Konačan tekst na spomenku nastao je nakon nesuglasica oko toga što bi tekst na spomeniku trebao sadržavati, tj. bi li na njemu trebalo stajati tko je počinio zločin.

Iz Naše stranke jasno su istaknuli stav da se na spomeniku treba prvo navesti događaj, pa počinitelj, a na kraju izraz tuge i žaljenja.

Prijedlog Naše stranke za tekst na spomeniku bio je:

– Na ovom mjestu su, po naređenju Mušana Topalovića Cace, komandanta 10. brdske brigade Armije RBiH, tijekom 1992 i 1993 ubijeni građani i građanke Sarajeva. Za zločine je osuđeno 14 pripadnika brigade. U nastavku bi bila ispisana imena žrtava uz napomenu da broj žrtava nije konačan i rečenicu “Uz izraze tuge, poštovanja i vječnog sjećanja spomenik podiže Grad Sarajevo 2021. godine.

Međutim, iz SDP-a su se ranije pobunili i poručili da osuđuju “svaki pokušaj pripasavanja ovih zlodjela Republici Bosni i Hercegovini, Armiji RBiH ili kompletnoj Desetoj brdskoj brigadi”, a sličnog je stava bio i NiP, kao i neke od boračkih organizacija A BiH iz kojih tvrde da su počinitelji djelovali samostalno, a ne po službenoj zapovijedi.

Osude zbog licemjerstva

Međutim, i današnje polaganje cvijeća mnogi su osudili licemjernim i sramotnim, a među njima je i politolog i pjesnik Đorđe Vuković.

On je današnje otkrivanje spomenika srpskim žrtvama na Kazanima prokomentirao b+na svom Facebook profilu:

“Ljudi nad čijim kostima besramno političari, ubijaju ih samo zato što su – Srbi! I ti to savršeno jasno znaš! Jer, za razliku od drugih nevinih žrtava u Srebrenici, Tomašici ili u istom Sarajevu, gdje inzistirate na nacionalnosti ubojica i žrtava, pokušavate ih ovjekovječiti kao – građane, zapravo ih opet ubijate – bez petice Razlog! Tako se ubija građanin BiH u koju se lažno kune! Licemjerje, dvostruki aršini, odvratna šovinistička politika! Sram te bilo!”.

Inicijativa Svetozara Pudarića

Podsjetimo, tadašnji potpredsjednik Federacije BiH Svetozar Pudarić još je 2011. godine pokrenuo inicijativu za podizanje spomen obilježja građanima Sarajeva koji su tokom rata ubijeni i bačeni u jamu “Kazani” na Trebeviću kod Sarajeva. Deset godina nakon začetka njegove inicijative ova ideja je konačno realizirana.

Govoreći tada o ovoj inicijativi tadašnji potpredsjednik FBiH Svetozar Pudarić, koji ni sam nije doživio postavljanje ove ploče, između ostalog je rekao:”Želim da izvršimo ljudski čin suosjećanja i onu obvezu koju imamo – sjećanja na žrtve koje su pobili zločinci koji su tada nosili uniformu vojske koja je branila grad. I da se nikakvi zločinci ne mogu skrivati iza desetina tisuća drugih koji su branili svoj grad, koji su branili antifašističke vrijednosti od navale fašizma devedesetih godina prošlog stoljeća. To je suštinska poruka koju mi moramo poslati. Kao što danas imate desetine ploča i obilježja nevinim žrtvama, na isti način mi smo dužni obilježiti i one žrtve koje ne smijemo izbrisati – jer ukoliko ih budemo pokušavali izbrisati, kao što su dosad neki pokušavali raditi, mi dovodimo u pitanje i karakter same obrane i BiH i Sarajeva. Ne može za mene biti heroj onaj tko je ušao u kuću Ristovića u Velešiće i pobio cijelu obitelj. Ne može Sarajevo zaboraviti da se to dogodilo. Ne može heroj biti onaj tko je ubio dvoje djece snajperom dok su se igrala na Grbavici za vrijeme rata. I taj ne može biti heroj“.

/Republikainfo.com/

Objava Schmidt, Dunović i Karić otkrili spomen-ploču srpskim žrtvama na Kazanima bez imena počinitelja – Vuković: “Licemjerje, dvostruki aršini, odvratna šovinistička politika! Sram te bilo!” pojavila se prvi puta na Republika.

Gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić (SDP) odbila je amandman Naše stranke o sadržaju teksta na spomeniku na Kazanima i ostala pri prvobitnom prijedlogu. Gradsko vijeće Sarajeva ranije je jednoglasno podržalo prijedlog o gradnji ovog spomenika. Riječ je o prijedlogu gradonačelnice Benjamine Karić koja je po preuzimanju gradonačelničke pozicije poručila da će spomenik biti izgrađen.

Ipak, nastale su nesuglasice glede toga što bi tekst na spomeniku trebao sadržavati, tj. bi li na njemu trebalo stajati tko je počinio zločin.

Prijedlogu se usprotivila Naša stranka. Oni smatraju da se na spomeniku treba prvo navesti događaj, pa počinitelj, a na kraju izraz tuge i žaljenja.

Prijedlog Naše stranke za tekst na spomeniku je:

– Na ovom mjestu su, po naređenju Mušana Topalovića Cace, komandanta 10. brdske brigade Armije RBiH, tijekom 1992 i 1993 ubijeni građani i građanke Sarajeva. Za zločine je osuđeno 14 pripadnika brigade.

U nastavku bi bila ispisana imena žrtava uz napomenu da broj žrtava nije konačan i rečenicu “Uz izraze tuge, poštovanja i vječnog sjećanja spomenik podiže Grad Sarajevo 2021. godine.

Iz SDP-a su se ranije pobunili i poručili da osuđuju “svaki pokušaj pripasavanja ovih zlodjela Republici Bosni i Hercegovini, Armiji RBiH ili kompletnoj Desetoj brdskoj brigadi”, a sličnog je stava bio i NiP, kao i neke od boračkih organizacija A BiH iz kojih tvrde da su počinitelji djelovali samostalno, a ne po službenoj zapovijedi.

S tim u vezi, najizvjesnije je da će se na spomeniku na Kazanima naći tekst koji je i prvobitno bio predložen.

– Zauvijek ćemo se, s tugom i poštovanjem, sjećati naših ubijenih sugrađana:

Bošković (Spasoje) Nevenka, 1933 – 1992., Bošković (Simo) Marko, 1929 – 1992., Ćeranić (Mihajlo) Dragomir, 1943 – 1992., Drašković (Branko) Mileva, 1936 . 1993., Frankić-Brkljač (Vinko) Ranko, 1952 – 1993., Jovanović (Vojo) Duško, 1954 – 1993., Komljenac (Ilija) Marina, 1926 – 1993., Lavriv (Mihaila) Ana, 1942 – 1993., Lavriv (Stefan) Vasilj, 1933 – 1993., Lemez (Neđo) Novka, 1950 – 1992., Nikolić (Nikola) Ergin, 1966 – 1993., Radosavljević (Boro) Branislav, 1952 – 1993., Šteta (Lutvo) Ago, 1942 – 1994., Vučurović (Dobrivoje) Zoran, 1952 – 1992. i Žuža (Jefto) Stojan, 1933 – 1992.

Za zločine na Kazanima, na kazne od 10 mjeseci do šest godina zatvora do sada je osuđeno 14 vojnika Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH). Zločin su počinili pripadnici 10. brdske brigade ARBiH pod zapovjedništvom Mušana Topalovića Cace.

/Republikainfo.com/

Objava LICEMJERJE Sarajevo će podignuti spomenik na Kazanima za ubijene srpske žrtve, ali ne želi navesti i počinitelje iz Armije BiH pojavila se prvi puta na Republika.