Islamska zajednica BiH je reagirala kako iza ideja iznesenih na skupu, koju je proteklog vikenda u Zagrebu organiziralo udruženje Vigilare i američka zaklada The Heritage, stoje “radikalni desničarski politički i crkveni krugovi”.

Reakciju iz IZ-a BiH pročitajte: OVDJE

Biskupska konferencija BiH izrazila je ‘duboko žaljenje zbog sadržaja i tona priopćenja Islamske zajednice’ u kojemu se, kako tvrde, bez ikakvih konkretnih dokaza, Katoličku crkvu i neimenovane crkvene krugove dovodi u vezu s navodnim projektima podjele Bosne i Hercegovine.

Odbacujemo takve tvrdnje kao neutemeljene, neodgovorne i štetne za međureligijski dijalog i ukupne odnose u društvu, naveli su biskupi.

Dodali su kako bi sukladno Dejtonskom mirovnom sporazumu sva tri naroda u BiH trebala biti jednakopravna što sada nije slučaj.

Nedopustivo je da se bilo kojem konstitutivnom narodu, neovisno o njegovoj brojnosti ili teritorijalnoj rasprostranjenosti, niječu, umanjuju ili preglasavanjem od strane većinskoga naroda oduzimaju prava koja mu pripadaju. Velika je nepravda i nemoralno je svako nastojanje da se prava bilo kojega naroda relativiziraju, ograniče ili praktično onemoguće i predstavlja izravno odstupanje od daytonskog ustavnog okvira i otvara prostor novim nestabilnostima, stoji u priopćenju.

U četiri navrata je za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH glasovima Bošnjaka biran Željko Komšić, a nerijetko se u hrvatskome klubu gornjeg doma namijenjenog za predstavnike triju naroda biraju politički predstavnici koji se lažno izjašnjavaju kao Hrvati.

Vodeći ljudi katoličke crkve u Bosni i Hercegovini kažu da su opredijeljeni za mir, dijalog, međusobno poštovanje i jednakopravnost svih naroda i građana.

Pozvali su Islamsku zajednicu i sve njezine predstavnike na odgovornost u javnom govoru, na suzdržanost od neprovjerenih tvrdnji te na iskren dijalog utemeljen na poštivanju ustavnoga poretka i dostojanstva svakoga naroda i svakoga čovjeka.

Na ovu temu za Franjevački medijski centar Svjetlo riječi, Franjevačke provincije Bosne Srebrene, kolumnu je napisao i franjevac fra Petar Jeleč pod naslovom:

Od “građanske” tlapnje do otvorenog šovinizma

Aktualni bošnjački narativ, koji se ne libi koristiti retoriku progona i stigmatizacije, gura Bosnu i Hercegovinu u stanje trajne nestabilnosti. Prozivati Hrvate podstanarima u zemlji u kojoj su gradili njezine najstarije samostane, crkve i kulturne institucije, nije samo politički nekorektno – to je anticivilizacijski čin koji razotkriva duboki demokratski deficit onih koji se najglasnije kunu u “multikulturnu” Bosnu

Politička zbilja u Bosni i Hercegovini posljednjih petnaestak godina, preciznije od inauguracije fenomena Komšić, više ne reflektira ustavnu težnju ka stabilnosti, već duboku patologiju dominantne bošnjačke politike koja ubrzano klizi u pravcu otvorenog šovinizma prema hrvatskom narodu. Ono što se nekada vješto skrivalo iza paravana “borbe protiv HDZ-a i Dragana Čovića”, danas se razobličilo kao sustavna negacija političkog identiteta najstarijeg autohtonog naroda u zemlji, pretvarajući Hrvate, u narativu sarajevske čaršije, u nepoželjne “podstanare” u vlastitoj domovini.

Srž problema leži u akademski neutemeljenom i politički agresivnom tumačenju građanskog koncepta koji u bosanskohercegovačkom kontekstu služi isključivo kao eufemizam za unitarizam i dominaciju većinskog naroda. Hrvati u BiH nisu statistička pogreška niti dijaspora susjedne države; oni su ustavotvorni temelj ove zemlje.

Međutim, svjedočimo opasnom trendu gdje se legitimni politički zahtjevi Hrvata za institucionalnom ravnopravnošću tretiraju kao čin neprijateljstva. Paradoks je potpun: dok se nominalno zaklinju u cjelovitost BiH, bošnjačke elite aktivno razaraju njeno tkivo tretirajući suvereni konstitutivni narod kao strano tijelo.

Posebno zabrinjava razina historijskog revizionizma koji poprima obrise kolektivnog gubitka pamćenja. Recentne teze kako se Hrvatske ne bi oslobodila da nije bilo Armije BiH ” ne samo da su faktički neodržive, već su uvreda za povijesnu istinu. Zaboravlja se, namjerno ili ne, da je upravo Republika Hrvatska bila ključni saveznik u opstanku BiH – od prihvata stotina tisuća izbjeglica (većinom Bošnjaka), preko naoružavanja i logistike, do ključnih vojnih operacija poput “Ljeta ’95” i “Maestrala” koje su deblokirale Bihać i spriječile ponavljanje srebreničkog scenarija.

Umjesto zahvalnosti ili barem korektnog dobrosusjedstva, svjedočimo svojevrsnom stokholmskom sindromu. Oštrica bošnjačke politike i javnog mnijenja danas je neusporedivo brutalnija prema Zagrebu i Hrvatima nego prema velikosrpskim beogradskim centrima moći koji su izravno odgovorni za tragediju 1990-ih. Ta iracionalna mržnja prema zapadnom susjedu, koji je jedini stvarni zagovornik europskog puta BiH, predstavlja geopolitičko sljepilo par excellence.

Politika koja od Hrvata pravi neprijatelje, a od Federacije BiH prostor bošnjačke dominacije, suštinski je samoubilačka. Uništavanjem koncepta konstitutivnosti, sarajevska politika siječe granu na kojoj BiH počiva. Ako se jedan od tri stupa (Hrvati) sustavno urušava, cijela konstrukcija države neminovno pada.

Aktualni bošnjački narativ, koji se ne libi koristiti retoriku progona i stigmatizacije, gura Bosnu i Hercegovinu u stanje trajne nestabilnosti. Prozivati Hrvate podstanarima u zemlji u kojoj su gradili njezine najstarije samostane, crkve i kulturne institucije, nije samo politički nekorektno – to je anticivilizacijski čin koji razotkriva duboki demokratski deficit onih koji se najglasnije kunu u “multikulturnu” Bosnu.

Najmaligniji aspekt aktualne bošnjačke politike jest pokušaj redefiniranja Hrvata kao „podstanara“ u vlastitoj domovini. Narativ koji Hrvate, unatoč njihovom tisućljetnom kontinuitetu na ovim prostorima, svodi na nepoželjnu manjinu kojoj se prava „udjeljuju“ iz milosti Sarajeva, predstavlja izravan udar na temelje ove države.

Ovaj politički inženjering pokušava izbrisati činjenicu da bez hrvatskog referenduma za neovisnost i bez doprinosa Hrvata u obrani, Bosna i Hercegovina danas ne bi postojala. Umjesto toga, svjedočimo apsurdnim povijesnim revizionizmima u kojima se Armija BiH, unatoč dokumentiranim i velikim zločinima nad Hrvatima Srednje Bosne, pokušava prikazati kao „osloboditelj Hrvatske“, dok se istovremeno sramotno marginalizira uloga Hrvatske vojske i HVO-a u deblokadi Bihaća i operacijama koje su spriječile reprizu Srebrenice na zapadu Bosne.

Mržnja i prezir prema Hrvatima i Hrvatskoj postali su pogonsko gorivo za homogenizaciju bošnjačkog biračkog tijela, pri čemu se zaboravlja da je upravo Hrvatska bila ključni saveznik u najtežim trenucima, pružajući logističku, vojnu i humanitarnu pomoć, te udomljujući stotine tisuća izbjeglica bez obzira na njihovu nacionalnost.

Vrhunac ovog institucionalnog i medijskog ludila očituje se u pozivima na uhićenje kardinala Vinka Puljića. Optužbe koje se protiv njega konstruiraju zbog sudjelovanja na akademskim skupovima gdje se razmatraju federalistički modeli (uključujući i treći entitet), nisu ništa drugo nego pokušaj uvođenja verbalnog delikta. Ako je razgovor o ustavnom uređenju zemlje razlog za progon vjerskog poglavara, onda se postavlja pitanje: kakvu to „građansku“ državu Sarajevo nudi? Odgovor je jasan – to nije država jednakopravnih građana, već unitarna krletka u kojoj je svako neslaganje s većinskim narativom proglašeno izdajom ili kaznenim djelom.

Ovakva politika bošnjačkih elita je duboko samoubilačka. Pokušaj da se od naroda koji je “kičma” ove zemlje naprave podstanari, vodi isključivo prema potpunoj paralizi i konačnoj dezintegraciji Bosne i Hercegovine. Onemogućavanjem Hrvata da biraju vlastite predstavnike i stalnim podgrijavanjem šovinističke retorike, sarajevska politika ne brani državu – ona je čini nemogućom.

Povijest nas uči da se stabilnost BiH ne može graditi na negaciji bilo kojeg od njezina tri konstitutivna stupa. Dok god bošnjačka politika ne smogne snage suočiti se s vlastitim zabludama i prestane projicirati neprijateljstvo prema onima koji su im prirodni saveznici, Bosna i Hercegovina će ostati zarobljena u limbu međunacionalne mržnje, na štetu svih njezinih stanovnika, a ponajviše onih koji se kunu u njezinu cjelovitost.

Vrijeme je da se bošnjačka intelektualna i politička elita pogleda u ogledalo. Put kojim su krenuli – put negacije drugoga, prisvajanja države i sijanja mržnje prema narodu s kojim dijele životni prostor – ne vodi u Europu, već u duboku balkansku izolaciju. Priznanje pune političke subjektivnosti Hrvata nije ustupak Draganu Čoviću, već jedini put spasa za Bosnu i Hercegovinu. Sve drugo je samo predigra za konačni raspad ideala o suživotu koji se, nažalost, svakim danom sve više pretvara u retoričku ljušturu bez sadržaja.

/Desk/

Objava Islamska zajednica optužila ‘Katoličke krugove’ za promoviranje hrvatskog entiteta pojavila se prvi puta na Republika.

Tri osobe su jučer ubijene, a nekoliko je ozlijeđenih u napadu na kompleks crkve Svete Obitelji u gradu Gazi. Crkva je objavila fotografije nastale štete – krov je pogođen blizu glavnog križa, kamena fasada je oštećena, a prozori su razbijeni.

Crkva je nudila utočište stotinama Palestinaca od početka izraelske vojne kampanje protiv Hamasa u listopadu 2023., nakon smrtonosnog napada Hamasa na Izrael.

U intervjuu za talijanski dnevni list Corriere della Sera, Pizzaballa je rekao da će se katolička prisutnost zadržati u Gazi “što god se dogodilo” i izrazio sumnju u izraelske izjave da se napad dogodio greškom.

“Nismo meta. Kažu da je to bila pogreška. Unatoč tome što svi ovdje vjeruju da nije”, rekao je kardinal.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu jučer je za napad okrivio “zalutalu municiju” i rekao da njegova zemlja “istražuje incident i ostaje predana zaštiti civila i svetih mjesta”.

Netanyahu je danas nazvao papu Lava XIV., objavio je Vatikan.

Papa je u tom razgovoru ponovno pozvao na prekid vatre i okončanje rata, kao i na zaštitu civila i vjerskih objekata te izrazio novu zabrinutost zbog “dramatične humanitarne situacije” u Gazi, navodi se u priopćenju Vatikana.

Netanyahuov ured nije se odmah oglasio o tom razgovoru. Izraelski premijer je o napadu razgovarao i s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom. Trumpova reakcija na napad “nije bila pozitivna”, priopćila je Bijela kuća.

Iznimno je rijetko da se stranim dužnosnicima dopusti ulazak u Gazu, budući da je Izrael u biti zatvorio svoje granice. Uz Pizzaballu je bio Teofil III., grčki pravoslavni patrijarh u Jeruzalemu.

Dvojica vjerskih vođa donijela su “stotine tona zaliha hrane, kao i pribor za prvu pomoć i prijeko potrebnu medicinsku opremu”, priopćio je jeruzalemski latinski patrijarhat.

Pomoć nije namijenjena samo maloj kršćanskoj zajednici u Gazi, već “što većem broju obitelji”, navodi se u priopćenju, kao i da je osigurana evakuacija ozlijeđenih u napadu na crkvu.

Papa je jučer rekao da je “duboko ožalošćen” napadom, ali je odbio okriviti Izrael za isti. Nazvao je danas kardinala i Teofila kako bi izrazio podršku njihovoj misiji, rekao je Pizzaballa vatikanskim medijima.

Papa je izrazio svoju ljubav i naklonost prema župnoj zajednici Gaze “i ponovio svoju namjeru da učini sve što je moguće kako bi zaustavio nepotrebno ubijanje nevinih”, priopćio je Vatikan., prenosi HINA.

/Desk/

Objava Jeruzalemski kardinal donio pomoć u Gazu nakon izraelskog napada na katoličku crkvu pojavila se prvi puta na Republika.

Statistika ažurirana 31. prosinca 2022. pokazuje da se broj katolika u odnosu na godinu prije povećao za gotovo 14 milijuna te da je porastao na svim kontinentima osim u Europi.

U Africi i Americi došlo je do značajnog povećanja od 7,2 milijuna odnosno 5,9 milijuna. Nasuprot tome, Europa je zabilježila pad od 474.000 vjernika zbog povlačenja iz crkve, smrti i manjeg broja krštenja.

Statistika je objavljena u povodu jubilarne godine Katoličke crkve koja će se slaviti 2025. Jubilarne godine obično se obilježavaju svakih 25 godina. Katolici sada čine 17,7 posto svjetske populacije. Kršćanstvo je najveća religija na svijetu, a slijede ju islam i hinduizam.

Katoličku crkvu posljednjih godina potresle optužbe za svećeničko seksualno zlostavljanje

Seksualno zlostavljanje teška je tema za Katoličku crkvu. Rimokatolička nadbiskupija Los Angelesa pristala je platiti 880 milijuna dolara za 1.353 osobe koje su tvrdile da su ih kao djecu seksualno zlostavljali katolički svećenici desetljećima unatrag u najvećoj nagodbi koja uključuje Katoličku crkvu.

Odvjetnici 1.353 osobe koje tvrde da su pretrpjele zlostavljanja od strane lokalnih katoličkih svećenika postigli su nagodbu nakon višemjesečnih pregovora s nadbiskupijom. Sporazumom se završava četvrtstoljetna parnica protiv najveće nadbiskupije u Sjedinjenim Državama.

S više od pet milijuna redovnih članova i tjednim liturgijama koje se slave na 32 jezika, Nadbiskupija Los Angelesa brojčano je najveća i etnički najraznovrsnija nadbiskupija u SAD.

Nagodba ostavlja još samo nekoliko neriješenih tužbi protiv crkve u Los Angelesu, tvrde odvjetnici žrtava.

Nadbiskupija je prethodno već isplatila 660 milijuna dolara za oko 500 žrtava 2007. godine, tako da bi ovom nagodbom ukupna isplata iznosila više od 1.5 milijardi dolara. Očekuje se da će isplate biti izvršene 2025. i 2026. godine.

“Preživjeli su patili desetljećima nakon zlostavljanja, a deseci zlostavljanih su umrli. Oni stare, a stari su i mnogi od onih koji znaju za zlostavljanje unutar crkve. Bilo je vrijeme da se to riješi,” rekao je odvjetnik Morgan Stewart, koji je vodio pregovore o nagodbi.

Nadbiskup Jose H. Gomez izrazio je žaljenje zbog zlostavljanja prilikom objave nagodbe.

“Žao mi je zbog svakog od ovih incidenata, iz dubine mog srca. Nadam se da će ovo pružiti određenu mjeru iscjeljenja za ono što su ovi muškarci i žene pretrpjeli,” kazao je.

Istaknuo je kako će nadbiskupija platiti žrtvama iz novčanih rezervi, ulaganja, zajmova i doprinosa drugih vjerskih organizacija koje su navedene u tužbama. Isplate neće utjecati na misiju Nadbiskupije da “služi siromašnima i ranjivima u našim zajednicama”, rekao je Gomez.

U pravnim dokumentima, biskupijskim i policijskim evidencijama u posljednjih nekoliko desetljeća više od 300 svećenika koji su djelovali u nadbiskupiji u Los Angelesu optuženo je za seksualno zlostavljanje maloljetnika i maloljetnica, prenosi HINA.

/Desk/

Objava Broj katolika u svijetu porastao, u Europi pada pojavila se prvi puta na Republika.

Kako su javili iz zajednice Nachrodt-Wiblingwerde bit će upaljeno 99 svijeća za 99 godina koje su vjernici proveli slaveći mise u crkvi St. Josef (Sveti Josip), piše Fenix magazin.

Bit će to posebno dirljiv trenutak jer je crkva bila dom brojnim katolicima kroz gotovo jedno stoljeće. Predstavnica župe Sandra Schnell kazala je kako je dolazak biskupa na posljednju svetu misu u crkvi St. Josef znak da on vrlo ozbiljno shvaća problem i želi biti s ljudima.

“Zapravo, slavi se sasvim normalna služba, samo što je posljednja. Na taj dan katolici slave svetkovinu Krista Kralja. To je posljednje bogoslužje u staroj crkvenoj godini prije početka nove crkvene godine s prvim Došašćem. Služba završava čitanjem potvrde o profanaciji. Nakon toga će se se u procesiji iz crkve iznijeti neke stvari za koje će se naći novo mjesto. U katoličkim crkvama hostije koje ostaju od svete mise čuvaju se u tabernakulu. To će kasnije biti doneseno u kapelu sv. Mihovila, kao i uskrsna svijeća. Drvene figure Josipa i Marije u gotovo ljudskoj veličini nosit će djeca vrtića Svete Elizabete uz pomoć roditelja. Figure će pronaći novo mjesto u vrtiću. Upalit ćemo 99 svijeća, po jednu za svaku godinu crkve St. Josef. Ljudi su dobrodošli da ih ponesu sa sobom kao znak da, iako su svjetla u crkvi ugašena, vjera ostaje”, kaže Sandra Schnell.

Kao rezultat restrukturiranja biskupije Essen od 2006. do 2008., župa sv. Josefa je ukinuta i spojena sa župom St.Theresia u Evingsenu i župom St. Matthäus u Alteni. U nedjelju, 26. studenoga 2023. crkva će biti profanirana, što znači da više neće služiti u sakralne svrhe nego svjetovne svrhe.

Stanovnici ogorčeni, u komentarima pišu: Sve je više džamija, a sve manje crkvi

U Njemačkoj se zatvara sve više katoličkih crkvi. Kao razlog tome, svećenici navode mali broj vjernika. Zatvaranje crkve St. Josef rastužilo je stanovnike i navelo ih na pisanje komentara, kako ispod objavljene vijesti, tako i po društvenim mrežama.

Mnogi tako pišu kako je u Njemačkoj sve više džamija, a sve manje crkvi. Neki pišu kako ne treba čuditi što se džamije otvaraju, a crkve zatvaraju jer sve manje katolika ide na svete mise. Neki odlaze u crkvu samo za Božić ili Uskrs, piše Fenix magazin.

https://fenix-magazin.de/jos-jedna-katolicka-crkva-u-njemackoj-zatvara-svoja-vrata-stanovnici-ogorceni-sve-je-vise-dzamija-sve-manje-crkvi/

/Desk/

Objava Zatvaraju se katoličke crkve u Njmačkoj – stanovnici ogorčeni: “Sve je više džamija” pojavila se prvi puta na Republika.

Od 202 člana Sinodalnog sabora, 176 je glasovalo za, 14 protiv i 12 suzdržanih.

Dopuštanje obreda blagoslova za istospolne parove jedan je od ključnih zahtjeva u procesu reforme Sinodalnog puta koji traje od 2019.

Progresivni katolički pokret Sinodalni put također nastoji dopustiti ženidbe za svećenike i ređenje žena za đakone.

Crkva je pokrenula reformistički pokret usred rekordnog broja Nijemaca koji napuštaju kongregacije i skandala sa seksualnim zlostavljanjem u koje je bila uključena crkva.

Prema njemačkoj katoličkoj novinskoj agenciji KNA, blagoslovi bi također bili dopušteni civilno ponovno vjenčanim i rastavljenim osobama.

KNA je izvijestila da postoji preporuka da Njemačka biskupska konferencija i Središnji odbor njemačkih katolika “pravodobno razviju i uvedu odgovarajuća liturgijska slavlja”.

/Desk/

Objava Njemačka katolička crkva dopustila obrede za istospolne parove pojavila se prvi puta na Republika.

Ravnatelj Mješovite srednje škole Adnan Grabus predao je ključeve zdanja rektoru Nadbiskupskog sjemeništa vlč. Željku Mariću, dok je Mješovita srednja škola preselila u novoizgrađenu zgradu za koju je zemljište darovala Vrhbosanska nadbiskupija. Iz Nadbiskupskog sjemeništa su izvijestili kako je preostalo vratiti i oduzetu imovinu koju koristi Županijski arhiv te niz drugih nekretnina koji su bili u njihovu vlasništvu u Travniku, piše HINA.

Vraćanjem u posjed zgrade Nadbiskupskog sjemeništa ‘Petar Barbarić’ završena je skoro dva i pol desetljeća duga pravni spor s lokalnim vlastima u većinski bošnjačkome središtu u središnjoj Bosni.

Borbu za oduzetu imovinu započeo je prvi rektor Sjemeništa vlč. Pero Pranjić 1998. Dom za ljudska prava BiH, koji je kasnije ukinut, presudio je 2002. u korist Vrhbosanske nadbiskupije, a Ustavni sud je 2012. potvrdio odluku Doma za ljudska prava te naložio povrat zgrade u vlasništvo Katoličke crkve. Zbog neizvršenja te odluke Vrhbosanska nadbiskupija podnijela je priziv i Europskom sudu za ljudska prava, koji je 2017. ponovno presudio u njihovu korist.

Crkva je iste godine za nezakonito korištenje objekta podnijela novu tužbu, koja je također potvrdno riješena na lokalnome sudu.

U zgradi Nadbiskupskog sjemeništa ‘Petar Barbarić’ godinama su funkcionirale mješovita srednja strukovna škola te tek u trećini objekta Katolički školski centar (KŠC), kojega je, kao i druge obrazovne ustanove, utemeljila Katolička Crkva diljem BiH u sredinama gdje ne postoji obrazovanje po nastavnom planu i programu na hrvatskom jeziku.

Katoličko sjemenište uspostavljeno je u Travniku 1882., nedugo nakon što je Austrougarska preuzela nadzor nad BiH. Pohađali su ga kasnije mnogi znameniti učenici. Jedan od njih bio je i Petar Barbarić, kojega je papa Franjo 2015. godine proglasio slugom Božjim. Komunističke vlasti su nedugo nakon završetka II. svjetskog rata otele zgradu sjemeništa Katoličkoj crkvi, piše HINA.

/Desk/

Objava Čak 20 godina od presude, Katoličkoj crkvi u Travniku vraćena zgrada Sjemeništa u Travniku pojavila se prvi puta na Republika.

Spomen mučenika, zajednički različitim crkvama, počeo se slaviti od 4. stoljeća. Prvi tragovi općeg slavlja Svih svetih zabilježeni su najprije u Antiohiji i to upravo u nedjelju nakon Duhova. Ovaj običaj naveden je i u 74. homiliji svetog Ivana Zlatoustog (407.) te se do danas zadržao u istočnim pravoslavnim crkvama.

Papa Grgur III. (731. – 741.) premjestio je ovaj blagdan na 1. studenoga kako bi se poklopio s drevnim keltskim blagdanom ‘Samhain’ koji je označavao Novu godinu. Na taj je način odgovorio na zahtjeve irskih monaha.

Papa je stoga izabrao 1. studenoga kao datum godišnjice posvete jedne kapele u bazilici sv. Petra relikvijama “svetih apostola i svih svetih, mučenika i ispovjednika, i svih savršenih pravednika koji počivaju u miru po čitavome svijetu”. U vrijeme Karla Velikog blagdan je već bio izuzetno proširen, a kralj Luj Pobožni proglasio ga je 835. zapovjedanim blagdanom. Proglas o tome izdan je “na zahtjev pape Grgura IV. uz pristajanje svih biskupa”.

U kalendaru Katoličke crkve Svi sveti označeni su kao svetkovina, a ujedno su i neradni dan. Među narodom obično se ovaj blagdan povezuje s obilaskom groblja i uređivanjem grobova, pa tako i spomenom na mrtve. Ipak, u Crkvi se Spomen svih vjernih mrtvih ili Dušni dan obilježava dan kasnije, 2. studenoga.

Osim u Katoličkoj crkvi, ovaj se blagdan obilježava i u Engleskoj crkvi, kao i u mnogim evangeličkim crkvama, premda je ondje primio različite oblike, ovisno o dotičnoj Crkvi.

/Desk/

Objava Danas je svetkovina Svih svetih pojavila se prvi puta na Republika.

Kardinal u mirovini Vinko Puljić blagoslovio je u utorak u bugojanskom mjestu Vesela Straža novoizgrađenu zavjetnu crkvu Gospe od Anđela. Kraj je to jedne za bh. javnost nesvakidašnje priče u kojoj je Bugojanac Husein Smajić 2014. godine sasvim slučajno na svom imanju, na lokalitetu Crkvina otkrio temelje srednjovjekovne katoličke crkve iz 15. stoljeća, u kojoj je pronađen ženski skelet umotan u pozlaćeno platno, za kojeg povjesničari sumnjaju da se radi o bosanskoj kraljici Jeleni Gruboj.

U dogovoru s kardinalom Puljićem, odlučeno je da se u blizini ovog arheološkog lokaliteta izgradi istovjetna crkva, za koju je najavio da će se raditi o crkvi mira, pomirenja i poštovanja. Crkvu je izgradio Smajić od vlastitog novca, ali i donacija.

“Učinio sam to za ljubav ovog naroda, za ljubav naše zemlje, za ljubav jedinstva, da se ne razdvajamo nego da se poštujemo kao ljudi. Da ne budemo plemena. To sve činim za mir, poštovanje među narodima”, rekao je Smajić. Kardinal Puljić kazao je kako se na ovaj način čuva naša prošlost, ali i budućnost. “Ona je na svoj način čuvanje pamćenja naše prošlosti i našeg pouzdanja u Gospin zagovor. Naš svijet je posebno pobožan Gospi i na današnji dan se može postići potpuni oprost”, istaknuo je kardinal Puljić. Oko tisuću ljudi iz svih krajeva BiH, ali i dijaspore, nazočilo je blagoslovu crkve, prenosi FENA.

/Desk/

Objava Kardinal Puljić blagoslovio katolačku crkvu koju je izgradio Bugojanac Husein Smajić pojavila se prvi puta na Republika.

Blagdan se u nekim hrvatskim krajevima zove i Brašančevo, a naziv potječe iz 18. stoljeća. Riječ Brašančevo dolazi od riječi brašno, od čega se pravi kruh, a kruh u pretvorbi u svetoj misi postaje Kristovo Tijelo. Blagdan je ujedno spomen na ustanovljenje Euharistije na Posljednjoj večeri, na Veliki četvrtak prije Kristove muke.

Obilježavanje Tijelova počinje u 13. stoljeću, kada se augustinskoj redovnici svetoj Julijani iz samostana kod belgijskoga grada Liegea, u jednom viđenju punoga mjeseca na mjesecu pokazala mrlja. Puni je mjesec redovnica protumačila kao Crkvu, a mrlju kao svetkovinu koja Crkvi nedostaje, kojom bi se častio Presveti oltarski sakramenat.

Na zamolbu svete Julijane mjesni biskup Robert de Thorote uveo je u svojoj biskupiji blagdan Presvetoga Tijela i Krvi Kristove – sv. Euharistije. Sveta Julijana i njezini suvremenici širili su slavljenje toga blagdana u cijeloj Crkvi.

Drugi događaj koji je snažno utjecao na čašćenje Tijela i Krvi Kristove povezan je uz euharistijsko čudo koje se zbilo 1263. godine u mjestu Bolseni u Italiji. Tada je jedan svećenik slaveći svetu misu posumnjao u pretvorbu kruha i vina u Isusovo Tijelo i Krv. Kad je lomio posvećenu hostiju, zapazio je kako iz nje kaplje krv koja se slijevala po oltaru.

Nakon ta dva događaja papa Urban IV. 8. rujna 1264. objavio je bulu kojom ustanovljuje blagdan Tijelova (Euharistije), želeći tu svetkovinu proširiti na cijelu Crkvu, no u tome ga je spriječila brza smrt. Tek u 14. stoljeću papa Ivan XXII. proširio je blagdan na cijelu Rimokatoličku Crkvu.

Događaj u Ludbregu

Događaj sličan onome u Bolseni dogodio se i 1411. godine u Hrvatskoj, u Ludbregu. Tada je za najvažnijega dijela svete mise – pretvorbe, kada se na svećenikove riječi i djelovanje Duha Svetoga kruh pretvara u Tijelo, a vino u Krv Kristovu, svećenik posumnjao u to čudo. Ugledavši da se u kaležu nalazi prava svježa krv, zbunjen i prestrašen neočekivanim događajem brzo je spremio kalež sa svetom Krvlju iza oltara i završio misu.

Događaj je temeljito ispitivao papa Julije II. (1503.-1513.), koji zbog duljine istrage i ispitivanja čudesnih događaja nije uspio završiti istragu, ali je dopustio javno štovanje relikvije, što čini i njegov nasljednik papa Leon X. Od toga vremena u Ludbreg dolaze vjernici sa svih strana svijeta izraziti svoje štovanje relikviji Predragocjene Krvi Kristove, a posebno svake prve nedjelje u rujnu, kada je središnja godišnja proslava Predragocjene Krvi Kristove.

Svetkovina Tijelova povezana je i s procesijama. Prva Tijelovska procesija održana je u Kölnu sedamdesetih godina 13. stoljeća, a taj se običaj u 14. stoljeću proširio po mnogim katoličkim zemljama. U procesiji svećenik u monstranci (pokaznici) nosi posvećenu hostiju, dok puk pjeva, moli i nosi cvijeće, prenosi HINA.

/desk/

Objava Što se slavi na Tijelovo ili Brašančevo pojavila se prvi puta na Republika.

Nova apostolska konstitucija, nazvana Praedicate Evangelium (Propovijedajte evanđelje), duga je 54 stranice, a izrađivana je više od devet godina, prenosi HINA.

Ona će stupiti na snagu 5. siječnja te će zamijeniti stariju apostolsku konstituciju pape Ivana Pavla II. iz 1988.

“Papa, biskupi i drugi zaređeni službenici nisu jedini evangelizatori u Crkvi”, navodi se u preambuli apostolske konstitucije te se dodaje da laici i laikinje “trebaju imati ulogu u upravljanju i odgovornosti”.

U odjeljku o načelima apostolske konstitucije kaže se da “svaki vjernik može voditi dikasterij (odjel kurije) ili tijelo” ako Papa odluči da su kvalificirani i imenuje ih.

U dokumentu se ne pravi razlika između laika i laikinja.

Apostolska konstitucija iz 1988. navodi da na čelu odjela trebaju biti kardinali ili biskupi uz pomoć tajnika, stručnjaka i administratora.

U intervjuu za Reuters 2018. godine, Papa je otkrio da je žena bila u užem izboru kandidata za čelno mjesto gospodarskog odjela Vatikana, ali nije mogla prihvatiti dužnost iz osobnih razloga.

Prošle godine papa Franjo je prvi put imenovao ženu za generalnu tajnicu Uprave Države Vatikanskog Grada.

Sestra Raffaella Petrini postala je time žena na najvišem položaju u najmanjoj državi na svijetu.

Također je prošle godine imenovao talijansku časnu sestru Alessandru Smerilli na privremeno mjesto tajnice Dikasterija za cjeloviti ljudski razvoj koji se bavi pitanjima pravde i mira.

Osim toga, Papa je imenovao francusku teologinju Nathalie Becquart za podtajnicu Biskupske sinode koja priprema glavne susrete svjetskih biskupa koji se održavaju svakih nekoliko godina.

/Republika/

Objava Reforma Crkve: Žena može biti na čelu kurije pojavila se prvi puta na Republika.