Aljo Cikotić, efendija travničke džamije na Kalibunaru, koji je bh. medijima potvrdio da je Danko Puljić koji je primio islam bratić kardinala Vinka Puljića, brat je Selme Cikotića (SDA), ministra sigurnosti BiH.

Iz Vrhbosanske nadbiskupije demantirail su ovu vijest: “Povodom naslova i vijesti na pojedinim portalima kako su bratić i sestra kardinala Vinka Puljića prešli na islam, a s ciljem istinitog informiranja obavještavamo svekoliku javnost kako je riječ o lažnoj vijesti. Izvjesnog gospodina Danka Puljića, koji je predstavljen kao kardinalov bratić – sin kardinalova brata i koji je u Travniku promijenio vjeru, vrhbosanski nadbiskup osobno ne poznaje i zajedničko im je jedino prezime. U Bosni i Hercegovini postoji više loza Puljića te kardinalu Vinku nije poznato da su on i spomenuti gospodin u bilo kakvom srodstvu, a sigurno nisu bliži rod. Isto tako gnjusna je laž da je sestra kardinala Puljića prije 20 godina prešla na islam. Molimo sve novinare i medijske djelatnike da poštuju načela novinarske etike te da u javnosti ne plasiraju lažne, senzacionalističke i neprovjerene informacije”.

Prije toga,  efendija Aljo Cikotić je na Facebook stranici kalibunarske džamije u Travniku objavio da su Danko i Antonija Puljić primili islam, te novinskoj agenciji Anadolija potvrdio da je Danko Puljić, sin brata kardinala Puljića.

U svezi ovoga, Dnevnik.ba je podsjetio da se efendija Cikotić se i 2010. godine našao u središtu skandala kada je, upravo džamija na Kalibunaru, u medijima opisana kao jedna od tri masovna okupljališta vehabija u Travniku. Cikotić je tada, podsjetimo, prozvan da je “široko otvorio vrata svoje džamije vehabijama”.

“Nikad nije bilo konfrontacije između vjernika dvaju različitih pristupa islama”, rekao je tada Aljo Cikotić i potvrdio da u njegovu džamiju dolaze vehabije.

“Mi se ovdje trudimo pomiriti te različite pristupe vjeri, koji i nisu tako jako udaljeni, i za sada imamo uspjeha”, rekao je tada i dodao da su vrata džamije za sve otvorena “jer to nije kao ulaz na bazen, pa ovaj može proći, a ovaj ne“.

https://www.youtube.com/watch?v=NFQuL1e9la4

Inače, obitelj Cikotić je u BiH doselila iz Crne Gore, a treći brat, Suljo Cikotić, aktualni je glavni imam medžlisa Islamske zajednice u Mostaru.

Selmu Cikotića hrvatska javnost drži odgovornim za zločine nad Hrvatima u Bugojnu i nestanak bugojanske grupe Hrvata koji su iz logora pod njegovom ingerencijom odvedeni u mudžahedinski kamp na Rostovu gdje su ove godine pronađeni posmrtni ostatci četvorice bivših pripadnika HVO-a.

Cikotić do danas nije procesuiran, nego je ostvario ‘zavidnu’ političku karijeru.

Podsjetimo, džamija na Kalibunaru izgrađena je nakon rata, kasnih devedesetih brojni su Hrvati zbog toga prosvjedovali jer je, kako se tada navodilo, izgrađena bespravno na zemlji u vlasništvu Hrvata, piše Dnevnik.hr.

/Republikainfo.com/

Objava “MEĐURELIGIJSKI DIJALOG” Efendija Cikotić, brat ministra sigurnosti, lansirao lažnu vijest da je bratić kardinala Puljića prešao na islam pojavila se prvi puta na Republika.

“U prvom redu došli smo moliti za duše svojih pokojnika. Ta nas molitva treba pročistiti od svake gorčine i negativnih naboja, koji se, po ljudsku, olako javljaju na ovim mjestima stradanja. Došli smo izraziti dužno poštovanje svim ovim žrtvama. Tim poštovanjem želimo čuvati dužno sjećanje na njih, ali i na cijenu slobode, koju mi danas živimo i izgrađujemo. Time ćemo obnoviti vrednovanje življenja sadašnjosti. Vidimo da javno mnijenje i politička „prepucavanja“ guraju te plemenite osjećaje i pamćenje u zaborav.

Da bismo čuvali pročišćeno pamćenje i stvarali ispravne preduvjete suživota, potrebno je imati hrabrosti svaku stvar nazvati pravim imenom i činjenice promatrati kroz uzroke i posljedice. Bez istine i pravde nema stabilnog mira ni vraćanja povjerenja. Mržnja, čiji su plodovi ovi zločini, ne smije imati glavnu riječ. Da bi došlo do praštanja, valja priznati zločin. Zato molimo za sve zločince da ih Bog takne u srcu i baci na koljena te postanu svjesni svojih zločina. Jedna majka, plačući za sinom, moli Boga da ne da miran san onome koji je ubio njezinog sina dokle god se ne pokaje za svoj zločin.

Iz vjere treba stvarati klimu suživota, praštanja, pomirenja i vraćanje povjerenja. Izgradnja mira počiva na temeljima istine. Ne može se graditi proces pomirenja i povjerenja bez nutarnje katarze, koja se oslanja na Isusove riječi iz Evanđelja: „Istina će vas osloboditi“ (Iv 8, 32). Tko ne želi istinu, taj staje iza zla koje brani i tako podržava negativni naboj među ljudima. Taj nije graditelj mira nego širitelj zla. Nijedan se zločin ne smije braniti. Tko se od zločina ne distancira, taj postaje sudionik i sukrivac zločina. To vrijedi i za pojedinca i za zajednicu”, rekao je između ostaloga kardinal Puljić.

“Unatoč snazi i moći laži, koja se služi svim sredstvima da izvrne i mitski prikaže prošlost, mi vjerujemo u pobjedu istine…Sada bi pojedini željeli da se piše nekakva povijest u kojoj bi se relativizirala stradanja, jer tobože treba graditi povjerenje i stabilizaciju u regiji. Sjećanje na ove žrtve nije u službi huškačke mašinerije, kakva je vođena pred Domovinski rat, nego je čuvanje vlastitog dostojanstva kojim se njeguje ljudsko i vjerničko poštivanje nevinih žrtava.

I danas smo iznenađeni da nekima smeta kada s poštovanjem pamtimo žrtve čiji su životi ovu grudu posvetili svojom krvlju, znojem i suzama. Zar smo olako prihvatili da nam ogade zemlju na kojoj smo se rodili i rasli pa s nje bježimo i ostavljamo je pustu i prepuštamo je drugima? Kako da na mlađe naraštaje prenesemo vrednovanje žrtava onih koji su život dali za ovu grudu i pomognemo budućim pokoljenjima da ovdje vide svoju budućnost? Učeći ih da Isusa prihvate u svoj život i prepoznaju da je Krist Put, Istina i Život. Ne dajmo iščupati iz svoga srca i naše vjere Krista uskrsloga koji nas poziva da uzmemo svoj križ i da ga slijedimo. Učimo riječima i djelom buduće generacije kako se živi s Kristom i kako se pobjeđuje u njegovoj Istini.

Nitko nema pravo – ni moćnici ovoga svijeta, ni pojedini domaći i svjetski mediji – dirati rane i bol onih koji krvare radi gubitka svojih najbližih. Nitko nema pravo vrijeđati žrtve onih koji su svoju krv pa čak i dijelove svoga tijela ugradili u tu grudu. Ta gruda, koju Domovinom zovemo, posvećena je tolikim žrtvama. Ako to ne znamo poštivati, onda u nama nema ni ljudskog, ni vjerničkog niti nacionalnog dostojanstva. Ovim ne želim izazivati gorčinu ni mržnju, a pogotovo ne osvetu, nego jasno reći da pravi dijalog, koji vodi pomirenju, počiva na prihvaćanju istine. Znajmo svoje korijenje upoznati, poštivati i na toj stvarnosti graditi sadašnjost i ostaviti istinske vrednote budućim pokoljenjima.

Nije sramota zaplakati u svojoj boli, ali ta bol nas ne smije zaslijepiti nego nam pomoći da nadu u srcu i u životu nosimo. Znamo da je Isus toliko volio svoj grad Jeruzalem da je nad njim ljudski zaplakao jer je njegovim stanovnicima želio donijeti spasenje. Kada vidimo koliko se bezdušnosti nadvija nad ovom grudom, koju Domovinom zovemo, srce nam ponovo krvari i suze ponovo naviru. U svemu tome smo zahvalni Isusu uskrslom koji nas jača da se suočimo sa svim lažima, s brojnim interesima i tolikim „tvornicama“ nesloge. Ako ne znamo iz svojih korijena rasti, razjedinit će nas sile koje uživaju u našoj neslozi i podijeljenosti.

Nama ne treba mitologija niti lažna ideologija o Domovini. Mi trebamo u stvarnosti prepoznati sebe i svoje korijenje. Zato iz vjerničkog srca, puni pouzdanja u Boga, dižemo glas protiv svakog manipuliranja žrtvama rata. Mi ne trebamo umnažati broj žrtava da bismo pridobili svjetsku naklonost kao što to pojedini nameću u javnosti. Previše je i ova brojka stradalih koja nas je ovdje okupila. Ne trebamo samilost velikih koji ne znaju prepoznati boli malih. Mi moramo sami sebe vrednovati, svoje voljeti i iz toga graditi poštivanje drugih i drugačijih. Ničije žrtve ne želimo ignorirati. Ali imamo pravo čuvati dužno poštovanje prema žrtvama onih koji svoj život i žrtve ugradiše u ovu zemlju koju Domovinom zovemo.

Domovina se samo iz ljubavi čuva i gradi, a upravo to mi želimo. Zato nas boli svaka nezdrava klima kojom se truje naš narod i remete međunarodni odnosi. Ne smijemo sebe nijekati pod izgovorom da želimo biti pacifisti.

Stojeći ovdje s dubokim poštovanjem prema žrtvama – ubijenima ili ranjenima na tijelu, duši i u srcu – obavljamo zavjet za našu povijest, za naš narod, za našu vjeru, za našu kulturu i za našu budućnost.

Ovi mrtvi, koji život položiše, kao da nam poručuju: volite život i ne bojte se života! Tko njiše kolijevku, njiše budućnost svoga naroda. U našu narodnu povijest utkano je Evanđelje i krštenje koji su protkali svu našu povijest i kulturnu baštinu. Kao da nam oni odavde poručuju: ne bojte se Isusa! Kao da čujemo riječi sv. Ivana Pavla II.: Širom otvorite vrata Kristu da nam On očisti savjesti i srce i oslobodi dušu kako bi se ponovno vratili sloga i zajedništvo. Tako ćemo vratiti povjerenje u sebe i biti vjerodostojni pred svima koji smatraju svojim pravom, pod krinkom demokracije, nijekati naš ponos i naše biće. Vidimo da tamo, gdje je nametnuta iskrivljena demokracija, ima sve manje kršćana ili ih je u potpunosti nestalo.

Mi moramo gnijezdo naše budućnosti – a to obitelj – ponovno doživjeti kao gnijezdo ljubavi, školu vjere i ljudskosti, gnijezdo koje jamči budućnost narodu i Crkvi.

Kao da nam ovi pokojni poručuju: ako poštujete našu smrt, znajte ispravno živjeti i ne gazite svoje svetinje koja vam dušu jačaju. Dan Gospodnji i nedjeljna misa su izvor životnosti. Ne smijemo dozvoliti da uime iskrivljene demokracije, koliko god je nazivali slobodom, gazimo Božje, moralne i naravne zakone”, poručio je kardinal Puljić.

Objava Kardinal Puljić u Vukovaru: “Dižemo glas protiv svakog manipuliranja žrtvama rata” pojavila se prvi puta na Republika.

„Idem izraziti poštovanje žrtvama jer sam svjedok tih događanja. Iako u Bosni i Hercegovini živimo s ljudima različitih vjera kada je u pitanju smrt to nam je svima zajedničko. Želim pokazati solidarnost Katoličke Crkve s Islamskom zajednicom povodom obilježavanja 25. obljetnice genocida koji se dogodio nad Bošnjacima, muslimanima u Srebrenici. Na poseban način bih želio u javnosti razvijati kulturu poštivanja žrtava jer iza svake te žrtve netko je zaplakao“, kazao je vrhbosanski nadbiskup za portal Nedjelja.ba te poručio: „Tkogod niječe ta stradanja taj zapravo ponovno ubija i ponovno otvara rane ljudima koji pate zbog žrtava rata. Zato želim i svojom prisutnošću doprinijeti izgradnji osjećaja poštivanja žrtava bez obzira na njihovu nacionalnu i vjersku pripadnost. Time potičem i predstavnike drugih vjerskih zajednica da poštuju žrtve kod drugih.“

Posebno je izrazio žaljenje i zbog današnje situacije u Srebrenici naglašavajući kako je u tome mjestu gdje se dogodio genocid ujedno i čovjek pogažen bez obzira na vjeru i politiku.

Osim što će sudjelovati na komemoraciji u Memorijalnom centru u Potočarima kardinal će se pomoliti i na grobu jedinog katolika, Rudolfa Hrena, koji je tamo pokopan. „Otići ću se pomoliti na tom grobu. Mi nismo uspjeli doći do imena svih pobijenih katolika jer su cijele obitelji nestale te ih nema tko identificirati. Tamo nisu bile brojne katoličke obitelji te kako su članovi nestajali tako je nestala mogućnost identifikacije žrtava. Obvezno ću otići na njegov grob i moleći se za njega, pomolit ću se za sve nastradale“, zaključio je vrhbosanski nadbiskup, prenosi Katolički tjednik.

/Republikainfo.com/

Objava Kardinal Puljić na komemoraciji u Srebrenici: Želim doprinijeti izgradnji osjećaja poštovanja žrtava pojavila se prvi puta na Republika.

On u najnovijoj snimci čita svoju poruku. Pendić je rekao da “ima pravo kritizirati Vinka Puljića, Dragana Čovića i Bakira Izetbegovića” i da se, kako kaže, “u videu jasno vidi da su određeni dijelovi teatralni, satirični i da ih ne treba shvatiti ozbiljno”. Opravdavajući svoje psovke ovaj youtouber je rekao”Još je Trocki rekao da je psovanje jezik potlačenih. Ja jesam potlačen”.

Pendićev skandalozni snimak je uklonjen s Youtubea, a on sada tvrdi da je nad njim izvšen medijski linč, da je izložen prijetnjama smrću, da mu je sve napakirano te da ovdje nema demokracije.

https://www.facebook.com/haris.pendic/videos/589114148624613/

Nane, na  YouTubeu je objavljen video u kojem korisnik The Unstoppable Grind Master otvoreno, sa sjekirom u ruci prijeti kardinalu Vinku Puljiću te Hrvatima i katolicima u BiH. Ta snimka je sada uklonjena.

U 15-minutnoj snimci, ispunjenoj uglavnom salvom morbidnih psovki i prijetnji ubojstvima, mladić iskaljiva mržnju prema katolicima i Bleiburgu vitlajući sjekirom i govoreći: “Sve ću vas ovako posjeći za musake”.

Kardinala Vinka Puljića prozvao je pedofilom te mu je u više navrata opsovao majku. “Trebalo vam je uletit’ i zapalit vas u crkvi taman da svi zajedno izgorite i trebalo vam je granatu fino baciti, mater vam je**m retadiranu u p***u fašisti. Je**m vam sve živo, da mi je naći one grobnice vaše da vam je**m one mrtve”, kazao je Pendić, između ostaloga, u svom bolesnom izljevu mržnje.

/Republikainfo.com/

Objava NE SHVAĆAJTE OZBILJNO Harisu Pendiću koji je prijetio sada mu prijete: “Sve mi je napakirano, prijete mi smrću” pojavila se prvi puta na Republika.

Pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) jučer su u Mostaru uhitili jednu osobu zbog sumnje da je počinila kaznena djela ugrožavanje sigurnosti i izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti.

Postupajući po naredbi Županijskog tužiteljstva Mostar, pripadnici SIPA-e, u suradnji s kolegama iz MUP-a Hercegovačko-neretvanske županije, poduzeli su mjere i radnje s ciljem dokumentiranja navedenih kaznenih djela. Prijetnje su upućene prema više osoba posredstvom YouTube kanala, javlja Dnevni avaz.

Osumnjičena osoba privedena je u prostorije SIPA-e i nad njom se vrši kriminalistička obrada, nakon čega će, uz odgovarajuće izvješće, biti predana u nadležnost Županijskom tužiteljstvu Mostar.

Naime, riječ je o Harisu Pendiću, koji je na YouTubeu objavio video u kojem je prijetio kardinalu Vinku Puljiću i drubim osobama, a nakon najave održavanja mise za bleburške žrtve u katedrali u Sarajevu.

Portal Republika zbog mentalne higijene naših čitatelja nije objavljivao snimak ovog youtubera koji objavljuje svoje komentare ‘tradicionalno’ sa sjekirom u ruci.

/Republikainfo.com/

Objava Uhićen ‘youtuber antifašist’ koji je prijetio smrću kardinalu Puljiću i ostalima pojavila se prvi puta na Republika.

Piše: Christian Schwarz-Schilling/Deutsche Welle

8. i 9. svibnja obilježili smo 75. obljetnicu završetka Drugog svjetskog rata i pobjede saveznika nad Hitlerovim fašizmom. Više od 60 milijuna ljudi u tom je ratu izgubilo život, mnogi od njih su stradali u koncentracijskim logorima. „Sjećanje na rat i ratne užase mora se održati budnim za sva vremena“, stoji u priopćenju njemačke vlade povodom te obljetnice.

I upravo u ovim danima, usred pandemije koronavirusa, stiže vijest da će u Sarajevu biti održana misa zadušnica za pale hrvatske pomagače nacističke Njemačke u Drugom svjetskom ratu, takozvane „ustaše“.

Da podsjetim: od okupacije Jugoslavije 1941. pa sve do kraja rata 1945. pod Hitlerovim patronatom oni su vladali u novoutemeljenoj „Nezavisnoj Državi Hrvatskoj” (NDH) kao kolaboracionisti nacističkog režima. Oni su u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i dijelovima Srbije koje je tada zauzela Hrvatska deportirali i ubijali Jevreje, Muslimane, Srbe, Rome i članove hrvatske političke oporbe. Samo u Sarajevu je zabilježeno više od 10.000 žrtava ustaškog režima.

Osam dana nakon kraja rata, na jugoslavensko-austrijskoj granici u blizini grada Bleiburga, Britanci su jugoslavenskoj armiji „isporučili“ pripadnike ustaškog pokreta, vojnike NDH, crnogorske, srpske i slovenske naci-kolaboracioniste te civile koji su se htjeli predati britanskoj vojsci. U vrlo kratkom vremenskom razdoblju jugoslavenske postrojbe su ubile brojne zatočenike bez ikakvog sudskog postupka, a druge su poslali na marševe smrti. U komunističkoj Jugoslaviji (1945.-1991.) ta nedjela nikada nisu rasvijetljena. Bleiburg je postao mjesto na kojem komemoriraju ljudi zarobljeni u prošlosti.

U međuvremenu se u Bleiburgu svake godine u svibnju održava jedan od najvećih skupova fašista Europe. Pod krinkom „vjerske manifestacije“ Bleiburg je s vremenom postao hodočasničko mjesto ne samo za desno-ekstremne katoličke svećenike, bivše ustaške borce i neonaciste – već i redovito za visokorangirane hrvatske političare. Održavanje skupa nije prekinuto ni nakon što se od njega i službeno distancirala dijeceza Koruške.

Zbog korone ove je godine nastupila sasvim nova situacija: skup u Bleiburgu se ne može održati. Zato sad vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić 16. maja u sarajevskoj katedrali namjerava služiti misu za žrtve Bleiburga.

Pravo na slobodu vjere je zajamčeno u bosansko-hercegovačkoj demokraciji. Ali protiv mise za Bleiburg mnogi prosvjeduju. Treba li se u jednom multietničkom gradu, koji je tako neizrecivo propatio zbog nacionalizma u posljednjem ratu, okončanom prije 25 godina, uopće održati jedna manifestacija za naciste? Čak je i tročlano Predsjedništvo u BiH iznimno jedinstvenog mišljenja: sva tri člana preporučila su kardinalu da promisli o svojoj odluci.

Bosanci su izvan sebe – i to može biti razlog za zabrinutost. Građani se naime boje da može biti izgreda zbog „Bleiburga“. Političari su pozvali građane da budu smireni, to je na primjer uradila i najveća bošnjačka stranka SDA: „Od građana zahtijevamo da svoje neslaganje s održavanjem mise u katoličkoj crkvi ne izražavaju na način koji može dovesti do incidenata.” Poglavar Srpske pravoslavne crkve u BiH osudio je Puljićevu odluku – i najavio oštrim riječima kraj suradnje dviju crkava: „Ovom ste odlukom za nas zauvijek zatvorili vrata katedrale.“ U multietničkoj državi u kojoj su tolerancija i poštovanje suživota najvažnija stvar, ova kriza samo dodatno produbljuje već postojeće rovove.

Izraelsko veleposlanstvo u albanskoj Tirani, koja je nadležna i za BiH, te vodeći predstavnici Jevreja u BiH također su se obratili kardinalu Puljiću, baš kao i brojne demokratske organizacije i stranke, te poznate osobe. Predsjednik Jevrejske zajednice u BiH Jakob Finci u otvorenom pismu je naglasio kako ova misa „podsjeća na krvnike naših majki, očeva, djedova, zemljaka i svih drugih nedužnih ljudi, koje su ubili fašisti paradržave NDH“, odnosno da znači oživljavanje i jačanje fašizma. Čak je i američko veleposlanstvo u Sarajevu pozvalo organizatore da se distanciraju od „povijesnog revizionizma i retrogradne retorike”.

Hrvatski narodni sabor, krovna organizacija 13 hrvatskih političkih stranaka, podržala je kardinala Puljića. Baš kao i parlament Republike Hrvatske, koji je pokrovitelj komemoracije u Bleiburgu.

Posljednjih se godina uočava da HDZ, vladajuća stranka u Zagrebu, sve više skreće udesno, isto to vrijedi i za njezinu sestrinsku stranku u BiH. Mora se zapitati zašto se u ovom slučaju EU pretvara da ništa ne vidi. Hrvatska je članica Europske unije i bile bi primjerene odgovarajuće mjere u ovom slučaju. Ali EU i EPP (Europska pučka stranka čiji je član i HDZ) očito samo promatraju što se događa – i to bez ikakvih posljedica.

Ja smatram da je zabrinjavajuća stvar kada desničari i antisemitske snage nesmetano mogu širiti svoje ideologije koje su bazirane na prijeziru prema ljudima. Nikada ne smijemo zaboraviti od čega smo oslobođeni prije 75 godina. Nikada se ne smijemo prestati neumorno boriti protiv fašizma. Pozivam EPP, Bruxelles i najviše dužnosnike Katoličke crkve da se jasno pozicioniraju protiv fašizma i desno-nacionalnih snaga te da otkažu misu prije nego što bude prekasno.

Mogu se samo nadati da će i bosanski kardinal Puljić prije subote shvatiti da misa za fašiste neće potaknuti pomirenje, već upravo suprotno.

(Prof. dr. Christian Schwarz-Schilling je od 1982. do 1992. bio CDU-ov savezni ministar za poštu i telekomunikacije. Vladu je napustio iz prosvjeda zbog njezine politike tijekom rata u BiH. 2006.-2007. je bio Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH)

Objava Schwarz-Schilling pozvao kardinala Puljića da “otkaže misu prije nego što bude prekasno” pojavila se prvi puta na Republika.

Tijekom teških ratnih zbivanja u vremenu od jeseni 1991. do konca 1995. raseljeno je s vlastitih ognjišta, prema nekim statističkim podacima, više od polovine stanovništva BiH. Brojni vjerski objekti, kao najlakše prepoznatljivi znakovi nečije prisutnosti, bili su prvi na udaru pa su mnogi od njih porušeni ili oskvrnuti. Kada je riječ o Hrvatima i drugim katolicima posebno teško stanje bilo je u dijelu pod srpskom kontrolom odakle je prognano više od 90% katolika, a sličnu sudbinu doživjeli su objekti u kojima su se okupljali na molitvu. Najviše je pogođena Vrhbosanska nadbiskupija, na čijem je teritoriju prije rata živjelo više katolika nego u sve tri ostale biskupije u BiH zajedno, a potom i Banjolučka biskupija i to njezin sjeverni dio, a dijelom i Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska biskupija.

Razgovarao: Ivo Tomašević/Katolička tiskovna agencija

O stanju Katoličke Crkve u bosansko-hercegovačkom entitetu RS, 20. veljače 2020. govorio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić za Katoličku tiskovnu agenciju Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine-

KTA: Uzoriti, dobiva se dojam da se u medijima, pa čak i u većini onih u kojima prevladaju Hrvati, vrlo malo govori o Hrvatima u bh entitetu Republika Srpska? Molim Vas da ukratko podsjetite čitatelje, što se događalo kada je riječ o Katoličkoj Crkvi u tom dijelu Bosne i Hercegovine u ratnom vremenu?

Rat na tim područjima imao je sljedeću strategiju: prvo zaplašiti, onda i prognati ljude i opljačkati njihovu imovinu. Brojni ljudi su pred opasnošću ratnih zbivanja i prijetnje smrću sklonili žive glave i potom se nastojali snaći u mjestima kamo su došli. Gotovo svi su iskusili teške prognaničke i izbjegličke dane pa samo oni uistinu znaju kako im je bilo. Mnogi su, na žalost, ubijeni, a nije mali broj onih kojima, ni nakon toliko godina poslije rata, nisu pronašli smrtne ostatke. Veliki dio Vrhbosanske nadbiskupije i Banjolučke biskupije te jedan dio Trebinjsko-mrkanske biskupije ostao je najvećim dijelom bez Hrvata katolika na tim prostorima.

KTA: I u godinama poslije rata stanje u tom bh etnitetu bilo je i dalje teško što vrlo zorno pokazuje i napad na Vas, svećenike, časne sestre i malobrojne vjernike te sprječavanje povratnicima da sudjeluju na Misnom slavlju u Derventi, 13. travnja 1998. i 15. travnja iste godine na Plehanu u Bosanskoj Posavini. To se, dakle, dogodilo više od dvije godine nakon rata?

Na žalost, i nakon rata nastavila je živjeti strategija da se jednonacionalnim sačuva teritorij s kojeg su prognani drugi i drugačiji. Nanošenjem straha i raznim administrativnim metodama spriječen je povratak mnogima koji su se htjeli vratiti posebno u prvim poratnim godinama. Onim Hrvatima koji su se vratili u entitetu RS, a uglavnom je to bilo samoinicijativno, često su doživljavali prepade i pljačku. Najčešće nisu imali istinsku zaštitu lokalne policije ili međunarodnih predstavnika, a za njih se, osim časnih iznimaka, nisu zauzimali ni hrvatski predstavnici vlasti u BiH ili šire. Sredstva za povratak, koja je davala međunarodna zajednica, redovito su išla preko lokalnih vlasti. Zato ne čudi da je, prema nekim statistikama, samo oko 2 ili 3 % od ukupnih spomenutih sredstava za povratak istinski utrošeno za povratak prognanih i izbjeglih Hrvata katolika.

KTA: Unatoč svemu, u sjeverozapadnom dijelu BiH na teritoriju Banjolučke biskupije ostali su najvećim dijelom svećenici i časne sestre na čelu s biskupom Franjom Komaricom. U Vrhbosanskoj nadbiskupiji u dijelu pod srpskom kontrolom ostao je cijelo vrijeme i župnik u Tesliću. Oni su se, koliko im je to bilo moguće, zauzimali za svoje vjernike, a tu svoju ljubavi pojedini od njih platili su i vlastitom krvlju.

Brojni svećenici, redovnici i časne sestre, koji i danas živi i djeluju na tim prostorima ali i oni koji su položili svoj život ili proživjeli razne torture i strahove kao i oni koji su u međuvremenu preminuli, uložili su puno žrtve da se sačuva korijenje i na tim područjima. Oni su bili i ostali smetnja nositeljima strategija stvaranja takozvanih čistih prostora. Posebno je tužno da su i na tom dijelu, na kojem nije bilo pucanja i na kojem je sva vlast bila u srpskim rukama, ljudi bili ubijani, a vjerski objekti rušeni i oštećivani kao plod zamišljene strategije i širenja mržnje. Čovjek se divi strpljivosti i upornosti onih ljudi koji su ostali na svojim ognjištima u tom dijelu Bosne i Hercegovine često zahvaljujući zauzimanju svećenika, redovnika i časnih sestara te posebno brata u biskupstvu mons. Franje Komarice. I u ovom poratnom vremenu biskup Franjo zajedno s pomoćnim biskupom Markom Semrenom i svima drugima suradnicima i suradnicama neumorno radi da se sačuva Crkva i na tim prostorima.

KTA: U poratnom vremenu prvi povratnici bili su svećenici. Na žalost, lokalne vlasti više su otežavale nego pomagale povratak, a i vodeći predstavnici hrvatske politike ponašali su se više na karitativan način nego kao oni bi istinski poradili na ostanku malobrojnih Hrvata i drugih katolika i povratku mnoštva onih koji su prognani.

Kada je u pitanju povratak, treba odati priznanje svećenicima koji su hrabro prihvatili dekrete i pošli živjeti na zgarišta bez kuće, bez crkve i bez vjernika, a posebno bez potrebne sigurnosti. Kada bi se lokalnim vlastima obraćali za pomoć i zaštitu, ponekad su im znali otvoreno prigovoriti i zapitati ih: a gdje su vaši predstavnici? Na žalost, oni koji su trebali predstavljati Hrvate na tim prostorima, više su zanimanja pokazali prema onima gdje žive većina Hrvata, a one u dijaspori su zanemarivali i na tim su se prostorima pokazivali uglavnom kada su im bili potrebni njihovi glasovi na izborima.

KTA: Prošlo je gotovo četvrt stoljeća od svršetka ratnih događanja u BiH, a Hrvati koji u tom dijelu Bosne i Hercegovine žive ili su odatle prognani i izbjegli, teško mogu ostvariti svoja prava. Štoviše, entitetske vlasti kao da uvijek iznova traže načine da bude dovršeno ono što je tijekom rata započeto. Mnogima je neshvatljiva šutnja najviših hrvatskih predstavnika vlasti kada je riječ o pravima Hrvata u tom dijelu BiH.

Žalostan sam i duboko me boli što naš čovjek na tim prostorima nema potrebnu zakonsku zaštitu iako neki smatraju da predstavljaju naš narod u vlasti. Ni stranački niti osobni interes ne smije negirati ljudska prava pojedinca, a pogotovo naroda koji trebaju zastupati. Zato očekujem da i Hrvati u BiH na svim prostorima budu jednako zaštićeni i jednako zastupljeni.

KTA: U Priopćenju s posljednjeg zasjedanja Biskupske konferencije BiH, održanog 4. i 5. studenog 2019. u Sarajevu, biskupi su se osvrnuli i na informaciju da će u RS stupiti na snagu novi katastar te napomenuli da nije donesen zakon o povratu oduzete imovine i izrazili bojazan da bi ovakvim postupkom moglo doći do legaliziranja nepravednog oduzimanja imovine nakon Drugog svjetskog rata i etničkog čišćenja tijekom nedavnoga rata.

Mi biskupi povjerili smo našoj Komisiji Justitia et pax da to ispita te da se, između ostalog, i u vezi s tim oglasi u povodu međunarodnog dana ljudskih prava. U tom duhu spomenuta Komisija 10. prosinca 2019. uputila je Izjavu pod naslovom „Mir je djelo pravde“ u kojoj se upozorava na neka „osobito aktualna kršenja ljudskih prava, bilo osobnih, bilo kolektivnih, u zemlji Bosni i Hercegovini“. U spomenutoj Izjavi stoji da se „Zakon o premjeru i katastru Republike Srpske… u praksi pokazuje kao perfidan“ i da se „omogućuje ‘pravo’ na otuđenje imovine zakonitim vlasnicima“. Opisan je i način odvijanja cjelokupnog procesa te konstatirano da se na taj način daje „legitimitet bezakonju i samovolji aktualnoj entitetskoj vlasti“ i da se „ujedno krši jedno od osnovnih ljudskih prava – pravo na privatno vlasništvo“. Izražena je i „utemeljena bojazan da bi nastavak dosadašnjeg načina provedbe spomenutog entitetskog Zakona mogao biti završni čin – za budućnost naše zemlje – fatalnog ‘etničkog čišćenja’ i definitivnog iskorjenjivanja mnogih stanovnika Bosne i Hercegovine“.

KTA: U spomenutoj Izjavi istaknuo je i da je „ovaj Zakon nepravedan te protivan i Ustavu BiH i Europskoj konvenciji o ljudskim pravima jer se imovina države BiH nastoji utvrđivanjem faktičkog stanja upisati na entitet Republika Srpska prije nego se donese zakon o državnoj imovini na razini cijele BiH“ kao i da su „njime najviše pogođeni brojni građani BiH koji su bili prisiljeni napustiti svoje domove, svoju imovinu i svoju domovinu“.

Činjenica je da je 7. veljače 2020. Ustavni sud BiH razmatrao apelaciju i zahtjev za ocjenu ustavnosti člana 53 Zakona o poljoprivrednom zemljištu RS te da je utvrdio da je odredba protivna Ustavu BiH i da isključivu nadležnost u pitanju državne imovine ima Bosna i Hercegovina.

Provedba spomenutog entitetskog zakona bilo bi dokrajčivanje etničkog čišćenja. Entitetske vlasti nisu nadležne donijeti ni zakon o povratu imovine prije nego što država donese takav zakon.

Takav zakon bio je svojedobno donesen na razini entiteta RS pa ga je visoki predstavnik ukinuo dok ne bude donesen zakon na državnoj razini. Na žalost, i bez zakona oduzeta imovina na teritoriju cijele BiH često se prepisuje onima koji nisu njezini stvarni vlasnici. Unatoč svih zakonskih igara, privatna imovina u normalnim demokratskim društvima je nešto na čemu se temelje zakoni demokracije.

KTA: Mnogi se pitaju, kako je moguće da su Hrvati na prostorima RS najvećim dijelom bili prognani te da je nastavljeno nanošenje nepravdi onima koji su ostali ili koji se žele vratiti i da se ne radi gotovo ništa na ispravljanju takve nepravde? Štoviše, djeluje da su godinama odlični odnosi između najviših predstavnika hrvatskih vlasti u BiH i vlasti u entitetu u RS u kojem Hrvatima prijeti gotovo potpuni nestanak?

U ovom trenutku kao odgovor na to pitanje ponavljam poznati stav Biskupske konferencije koji smo, između ostalog, iznijeli i u svom Priopćenju od 6. studenog 2018.: „Ostajući čvrsto na načelima Evanđelja i učiteljstva Katoličke Crkve, biskupi pozivaju sve članove svojih zajednica, ali i sve ljude dobre volje, da međusobno surađuju na promicanju općeg dobra. U tom duhu očekuju od izabranih predstavnika vlasti da rade na istinsko dobro onih koji su ih birali, ali i svih ljudi te da donose takve zakone koji će promicati jednakopravnost sva tri konstitutivna naroda i ljudska prava svih građana u svakom dijelu BiH.

Očekuju od predstavnika međunarodne zajednice da, potičući promjenu Izbornog zakona, omoguće legitimno predstavljanje svakog naroda kako na razini cijele BiH tako i na entitetskim i drugim razinama, kako bi se u budućnosti onemogućila legalizacija nepravde i postavili temelji za napredak Bosne i Hercegovine na demokratskim načelima“.

Objava Kardinal Puljić: Provedba Zakona o poljoprivrednom zemljištu RS bilo bi dokrajčivanje etničkog čišćenja pojavila se prvi puta na Republika.

U kratkom uvodu Gambassi se najprije prisjeća dana provedenih u glavnom gradu Bosne i Hercegovine te ukratko upoznaje čitatelje s mjestima stradanja u proteklom ratu, posebno spominjući pijacu Markale. Zatim napominje kako je kard. Puljić nadbiskupom postao 1990. te da je cijeli rat proveo sa svojim narodom i kako ga je sv. Ivan Pavao II. u Kardinalski zbor imenovao 1994.

Također pokušava objasniti tešku i kompliciranu političku situaciju u zemlji koja ima tročlano predsjedništvo i u kojoj su Hrvati katolici najmalobrojniji od tri konstitutivna naroda te da se u nekim situacijama suočavaju s diskriminacijom.

Posebna tema je bila i egzodus katolika iz zemlje te pitanje migracija, prenosi Nedjelja.ba.

Uzoriti, u Bosni i Hercegovini katolici su manjina koja se prorjeđuje zbog skrivenog egzodusa koji nikada ne prestaje.

• Istina je da smo mi jedno malo stado. Svaki zabilježeni odlazak treba smatrati porazom. Većina naših ljudi napustila je zemlju u strahotama rata. Nakon što je sukob završio, ni politika ni međunarodna zajednica nisu podržali povratak u domovinu. I katolici koji su ostali nerijetko su se osjećali građanima drugog reda. U zemlji nas je bilo oko 800 000 prije rata, danas je taj broj oko 450 000. U Vrhbosanskoj nadbiskupiji imamo jedan od najdramatičnijih slučajeva: s 528 000 vjernika spali smo na 180 000.

Zašto se bježi?

• Prije svega zbog nedostatka posla. Gospodarska situacija je užasna. A raširena korupcija pridonosi nezaposlenosti, što koči potragu za poslom. Radna kultura je zapravo odsutna. A miraz visokih zarada gura na odlazak u inozemstvo. No, najozbiljniji problem je drugi: nismo svi jednaki pred zakonom. Tada se traže bolji životni uvjeti izvan Bosne i Hercegovine.

Sarajevo je nazvano „Jeruzalemom Europe“ kao raskrižje vjera, etničkih grupa i kultura. Ali je li to još uvijek tako?

• Grad bi trebao biti mjesto susreta Istoka i Zapada. Nažalost, danas dominira bošnjačko-muslimanska nacija koja drži poluge zakonodavne vlasti i medija. Tako su ostali, uključujući nas katolike, ostali na marginama. Nije prihvatljivo. U javnom mnijenju, uvijek se govori o skladnom suživotu, ali u svakodnevnom životu se ništa ne čini da se to dogodi. Sve se to događa pred očima velikih ljudi svijeta koji su ravnodušni prema ovoj situaciji i koji, naprotiv, gotovo uživaju u egzodusu kršćana iz zemlje.

Kakav je dijalog s drugim kršćanskim zajednicama i drugim religijama, posebno s islamom?

• Osobno imam višestruke i plodonosne odnose s nekatoličkim članovima i vjernicima. Zbog toga smo osnovali Međureligijsko vijeće koje ima zadatak okupiti naše razlike. Brojne su aktivnosti, uključujući i one konkretne koje smo promovirali. Najnoviji pokrenuti projekt je zajednički međureligijski studij na našim teološkim fakultetima.

Je li posjet pape Franje u lipnju 2015. ublažio napetosti?

• Bio je to izvanredan događaj ne samo za katolike, već i za cijeli narod. Zahvaljujući njegovoj prisutnosti iskusili smo pozitivan stav prema Crkvi. Ali s vremenom taj zaokret nisu pratili ni mediji, ni vlada niti međunarodna zajednica.

Papa traži da se sruše „pregradni zidovi i naprave mostovi bratstva“. To je primjenjivo i na Bosnu i Hercegovinu. Koji doprinos može dati Crkva?

• I tijekom rata i nakon rata, i danas je crkvena zajednica uvijek puno davala na ovome području. Prvi je korak promicanje kulture dijaloga koja potiče međusobno poznavanje i prihvaćanje drugog, poštujući različitosti. Osim toga, Crkva, putem katoličkih škola, odgaja mlade ljude u skladu, također i putem ljubavi koja nas uči da budemo bliski svima kojima je potrebna pomoć bez obzira na vjersku ili etničku pripadnost. Ali mi ne možemo zamijeniti državu.

Kako katolici gledaju na Europsku uniju?

•  Nama nema drugog puta nego ovu zemlju BiH istinski usmjeriti prema europskoj integraciji. Imamo problem što EU ne zna što bi s nama. Nema konstruktivnih ideja, nego samo neke poruke, dok drugi koji žele veći interes svoje rade.

Tema migranata. “Balkanska ruta” prolazi kroz vaš teritorij, dovodeći izbjeglice preko Turske i Grčke u Europu. Tisuće ljudi stacionirano je na vašoj granici, nadajući se ulasku u Hrvatsku koja je dio EU.

• Govori se više o migrantima nego o uzrocima migracije. Tko dođe k nama, prije svega bježi od rata i bijede. Zbog toga treba poticati poseban osjećaj solidarnosti. Vrata se ne mogu zatvoriti i mora se osigurati prijem. Naravno, iza potrebitih stoje i trgovci ljudima koji zarađuju na njihovoj koži. Ovo me jako brine.

/Republikainfo.com/

Objava Kardinal Puljić za ‘Avvenire’: Dominira bošnjačko-muslimanska nacija, a ostali su na marginama – to nije prihvatljivo pojavila se prvi puta na Republika.

U ovim kritikama kardinal je, između ostalog prikazan kao izdajnik hrvatskog naroda kojeg je “prodao Sejdi Komšiću”. Istodobno, Božićnom domjenku nije se odazvala većina hrvatskih predstavnika, na žalost “miješajući” Božić i politiku.

No, za podsjetiti je da se kardinal Puljić odazvao pozivu na Božićni prijem predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, predsjednika HNS-a i HDZ-a BiH, Dragana Čovića, dok ovaj njemu ne i to jer je na isti došao i, primjerice, Željko Komšić. Ovakvo ‘pubertetlijsko’ ponašanje uistinu ne dolikuje ozbiljnim političarima jer je prijem organizirao kardinal Puljić.

Ovime je pokazana i vrlo niska razina poštovanja ne samo prema kardinalu Puljiću nego i prema njegovoj ulozi prvog čovjeka Katoličke crkve Hrvata u BiH, ponižen je od onih koji tijekom predizbornih kampanja traže njegovu podršku svjesni uloge Crkve kod Hrvata u BiH.

Odgovor na optužbe

Vrlo kritički i optuživački stav prema kardinalu Puljiću, za kojeg, između ostalog tvrdi da je i  “prodao Hrvate”, zastupa autor, novinar Jurica Gudelj u kolumni koju možete pročitati OVDJE.

Međutim, uskoro je na ova i slična mišljenja pristigao i odgovor autora Dražena Kusture, a koji je ubjavila Nedjelja.ba, portal Katoličkog tjednika pod naslovom ‘Kada popis uzvanika postane važniji od događaja’.

Istu prenosimo u cijelosti:

„Želim što manje otrovnih riječi u javnosti i više odgovornosti u strukturama, a posebno u medijima“, bila je božićno-novogodišnja poruka i želja kardinala Puljića za koju će se ubrzo ispostaviti da je bila preoptimistična jer su sluganski mediji s hrvatskim impresumom pokrenuli hajku na njega.

Piše: Dražen Kustura/Nedjelja.ba

Dugogodišnja tradicija vrhbosanskog nadbiskupa Vinka kard. Puljića je da prigodom dva najveća kršćanska blagdana, Uskrsa i Božića, zajedno sa svojim suradnicima organizira prijam za članove javnoga, političkog, vjerskog i kulturnog života zemlje. Vremenom su takvi događaji postali prepoznatljivi kao mjesto susreta, dijaloga, uvažavanja različitosti te prigoda za izgradnju boljih uvjeta za suživot.

No, dva posljednja prijama iz protekle godine, uskrsni od 22. travnja te božićni od 26. prosinca, imala su svoje „treće poluvrijeme“ u sredstvima društvenih priopćavanja koji su još jednom potvrdili dobro znano maksimu kako ne postoje neovisni mediji te kako su gotovo svi u manjoj ili većoj mjeri ovisni o pojedinim centrima političke moći.

Medijsko zanimanje zbog uzvanika

Međutim, toliko zanimanje nije pobuđeno zbog uskrsnih i božićnih poruka, niti vapaja kardinala Puljića zbog nevraćene crkvene imovine ili neriješenog zdravstvenog osiguranja svećenika, već zbog popisa uzvanika koji su se pojavili na prijamima i onih koji su dobili pozivnice, ali su smatrali da ne trebaju doći.

Konkretno riječ je o dolasku bošnjačkih političara predvođenih članom Predsjedništva Bosne i Hercegovine Šefikom Džaferovićem, neprikosnovenim vladarom SDA Bakirom Izetbegovićem te drugim bošnjačkim članom i aktualnim predsjedavajućim Predsjedništva koji se deklarira Hrvatom kako bi bio tu gdje jest, Željkom Komšićem.

Navodno zbog poziva upućenoga Komšiću većina legalnih i legitimnim predstavnika hrvatskog naroda pod vodstvom HDZ-a nije htjela doći. Osim što im je to bio dovoljan razlog izbjegavanja čestitanja dva najveća kršćanska blagdana vrhbosanskom nadbiskupu – čak iako se većina njih deklarira katolicima – na portalima koji su u sluganskom odnosu prema dominantnoj hrvatskoj politici u BiH i spomenutoj stranci pokrenuta je kampanja protiv kardinala Puljića kojega su željeli predstaviti izdajnikom vlastitog naroda, trgovcem političkih prava kojemu je crkvena imovina ispred dobra Hrvata katolika iako je on više nego bilo koji političar u protekla tri desetljeća dijelio dobro i loše sa svojim narodom.

Poštivanje institucija države

Zanimljivo je kako ti isti mediji koji ovih dana neprestano optužuju kardinala za izdaju nisu ništa govorili niti pisali u trenucima kada je on kritizirao nepravedni Izborni zakon po kojemu je Komšić zauzeo poziciju hrvatskog člana Predsjedništva. Tada su ga pustili da bude laka meta (pro)bošnjačkim medijskim kućama sa sjedištem u Sarajevu.

No, svakom iole normalnom koji poznaje ovdašnje odnose jasno je kako je vrhbosanski nadbiskup, kao i prijašnjih godina, na prijame pozivao predstavnike institucija različitih nivoa vlasti te da njihovo pozivanje apsolutno ne znači i njegovu podršku tim istim ljudima. On je samo slijedio ono što od njega Crkva zahtijeva, a to je poštovanje države i vlasti u kojoj živi. O tomu govori i Katekizam Katoličke Crkve u broju 1900: „Obveza poslušnosti nalaže svima da vlasti odaju čast koja joj pripada i da osobama koje je obnašaju iskazuju poštovanje i, prema njihovim zaslugama, zahvalnost i naklonost.“ Jasno je da je u ovom slučaju iskazano samo poštovanje, a nikakva zahvalnost ili naklonost jer je nisu zaslužili. Kardinal je čovjek Crkve, a ne stranke, što se ne može tvrditi za znatan dio medija u bh. biotopu.

Propuštena prigoda

Slijedeći logiku određenog broja portala i kardinal Puljić bi se trebao staviti u službu politike te primjenjivati načelo isključivosti „ili – ili“, umjesto katoličkog načela dijaloga i uključivosti „i – i“ te ne poštovati institucije države u kojoj živi.

Takvima je sporan njegov „susret“ s već spomenutom „trojkom“ i ostalim bošnjačkim političarima, a nije im ništa čudno u tome da su legalni i legitimni hrvatski političari već 25 godina u koaliciji s tim istim ljudima koji su po treći put instalirali Komšića u Predsjedništvo.

Tako će drvlje i kamenje bacati na kardinala, a neće pisati ništa o tome da u aktualnom sazivu Vijeća ministara trojica hrvatskih ministara čine vladu zajedno s ministrom iz Komšićeva DF-a ili Bakirovog SDA-a. Očito kada je u pitanju raspodjela novca i moći tada nisu bitni interesi naroda tako da ne treba biti iznenađenje da se ista koalicija napravi i na federalnoj razini. Naravno o tome će podanički portali kao i do sada uredno šutjeti.

Na kraju cjelokupna medijska hajka koja se digla oko protekla dva prijama kardinala Puljića u konačnici najviše je koristila upravo Komšiću i Izetbegoviću. Većina hrvatskih političkih predstavnika – čast nekolicini pojedinaca koji su se pojavili na oba prijama – je svojim nedolaskom propustila prigodu za dijalogom i pokretanjem stvari s mrtve točke. Napadi na kardinala, a time i na Crkvu, mogu samo doprinijeti daljnjem nejedinstvu hrvatskog korpusa u BiH, što u konačnici opet odgovora onima protiv kojih se ovih portali tobože bore. Stoga nema drugoga puta nego dopustiti da logika zdravog razuma nadvlada logiku emocija kako bi se pronašlo pravedno rješenje za sve narode u Bosni i Hercegovini.

/Republikainfo.com/

Objava Ne stišava se bura zbog Komšića na kardinalovom Božićnom domjenku – ali stigao je odgovor pojavila se prvi puta na Republika.

Na ulazu u dvoranu Svećeničkog doma goste je stiskom ruke pozdravljao i božićne čestitke primao kardinal Puljić zajedno s apostolskim nuncijem u Bosni i Hercegovini mons. Luigijem Pezzutom te generalnim vikarima Vrhbosanske nadbiskupije i Vojnog ordinarijata mons. Slađanom Ćosićem i mons. Željkom Čuturićem te prepoštom Kaptola vrhbosanskog mons. Antom Meštrovićem.

Nakon ceremonije dočeka i osobnog čestitanja, kardinal Puljić uputio je prigodnu pozdravnu riječ te „od srca sve zajedno i svakog osobno“ pozdravio i izrazio dobrodošlicu u svoje ime i u ime svih svojih suradnika“. Zahvalio je svim prisutnima na čestitkama i lijepim željama i za Božić i za Novu godinu kao i svima onima koji su uputili pisane čestitke.

Poseban pozdrav kardinal Puljić uputio je predvoditeljima Crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini: reisu-l-ulemi Huseinu efendiji Kavazoviću uz napomenu da ovi „susreti i čestitke utvrđuju put dijaloga i traženja puta suradnje“, mitropolitu dabrobosanskom gospodinu Hrizostomu kojemu je zahvalio za sudjelovanje na božićnoj Polnoćki i čestitao mu skoro slavlje Božića kojeg pravoslavni vjernici slave po Julijanskom kalendaru, te predsjednicima Hebrejske zajednice u BiH i u Sarajevu gosp. Jakobu Finciju i gosp, Borisu Kužemjakinu kojima je poželio radostan blagdan Hanuke. Pozdravio je i sve čelnike državnih, entitetskih, županijskih ili kantonalnih te gradskih i općinskih struktura vlasti napominjući da neće nikoga pozdravljati poimence jer je ovih dana došlo do formiranja pojedinih struktura vlasti. Pozdravio je i sve kulturne, znanstvene, dobrotvorne i druge predstavnike kao i predstavnike međunarodnih, civilnih i vojnih institucija i nevladinih organizacija. Zahvalio je i svim nazočnim diplomatima napominjući da su mnogi otišli u svoje zemlje slaviti Božić sa svojim obiteljima.

„Posebno izražavam radost zajedništva onih koji su za ovaj Božić daleko od svojih najbližih. Zahvaljujem na izraženim lijepim željama i čestitkama onima koji su to učinili pismeno ili osobno. Zahvaljujem i svima onima koji su učinili da slavlje Božića bude vidljivo i doživljeno. Drago nam je da je slavlje proteklo mirno i bez provokacija, barem iz onog uvida kojeg imam“, kazao je kardinal Puljić te nastavio:

„Mi kršćani u slavlju Božića slavimo Boga koji se rodio kao dijete da bi čovjeka približio Bogu, čovjeku samom i njegovim suputnicima na zemlji. Tako i ovo naše druženje smatram, kroz čestitanje Božića, stvaranje ozračja povjerenja i otvorenosti uvažavanja naše različitosti u jednakopravnosti“, rekao je kardinal Puljić.

Posebnu zabrinutost kardinal Puljić izrazio je zbog nepostojanja zakona o povratu oduzete imovine napominjući da se oduzeta crkvena imovina, u međuvremenu, preknjižava i prodaje bez suglasnosti Crkve. „Ne tražimo milostinju nego naše pravo da imamo od čega živjeti“, rekao je kardinal Puljić dodajući da određena potpora države crkvenim institucijama nije milostinja nego vraćanje duga za višegodišnje korištenje oduzete imovine. Dodao je da, iako su na oduzetoj zemlji izgrađena brojna zdanja, Crkva često mora kupovati pojedino zemljište na kojem želi izgraditi svoje objekte.

Kardinal Puljić osvrnuo se i na nespremnost državnih struktura da riješe pitanje zdravstvenog i mirovinskog osiguranja svećenika i vjerskih službenika. Dodao je i da crkvene institucije moraju plaćati Porez na dodanu vrijednost (PDV) u svim segmentima prometa robe, a najvećim dijelom nemaju pravo na povrat tih sredstava.

„Što Vam zaželjeti na početku Nove godine 2020.? U prvom redu želim slogu i mir, dobro zdravlje i dobru suradnju. Neka se što prije uspostavi redovna struktura vlasti na svim razinama, kako bi narod bio zadovoljan ne samo uspostavom nego i njezinim radom. Želim da što prije dođe do rješenja Ustava u ovoj zemlji, što prije donešen Izborni zakon, kako bi pravda i pravednost bili jamstvo sigurnosti; neka se što prije donesu i drugi zakoni kao i podzakonski akti koji će služiti prosperitetu građana i zadovoljstvo života. Neka profunkcionira država u svim dimenzijama i vertikale i horizontale. Želim što manje otrovnih riječi u javnosti i više odgovornosti u svim strukturama a posebno u medijima“, kazao je kardinal Puljić te još jednom katolicima poželio čestit Božić i Isusovo porođenje, a svim građanima sretnu i blagoslovljenu novu 2020. godinu.

(Izvor: KTA)

Objava Brojni uzvanici na Božićnom prijemu kod kardinala Puljića, ali neki nedostaju pojavila se prvi puta na Republika.