“Jasenovački popis od 83.145 žrtava je više-manje točan. Kao i u svakom tako velikom i složenom popisu koji se radi osam desetljeća nakon počinjenog zločina, uvijek ima grešaka. Ima propusta, manjkavosti, ali nije bilo namjernih grešaka”, kaže.

Dodaje kako je postupak procjene žrtava puno kompleksniji nego što se čini.

“U doba kada je savezna vlast naredila SUBNOR-ima (Savez udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata Jugoslavije) da prebrojavaju žrtve, oni su to sveli na lokalne zajednice, a tamo su ljudi bili neškolovani. Raditi popis žrtava vrlo je složen posao”, dodaje.

“Brojka od 700.000 žrtava je bila ružna manipulacija. Nastala je doba jugoslavenkog socijalizma kada je netko to ispalio i onda više nitko nije smio pitati je li točna. Ali čak je i sam Aleksandar Ranković, kada se počelo licitirati, rekao ‘dajte prestanite, to nema više nikakvog smisla’. Ali ta brojka je ostala kroz sva ova desetljeća do kraja jugoslavenskog socijalizma.”

Goldstein pritom dodaje kako je Bleiburg, unatoč tome što su se tamo svakako počinili zločini, bitno drugačiji od Jasenovca kao logora.

“Što se Bleiburga tiče, on je različit od Jasenovca. Nije bio samo zločin, iako je bio i zločin – svatko tko je likvidiran bez suda, to je zločin. To su bile i završne bitke 2. svjetskog rata u kojima je poginulo na tisuće ljudi, prvenstveno vojnika, što ustaša, što partizana, ali i jedan broj civila koji su pratili ustašku kolonu. Izvodila se pravda jer je trebalo pohvatati ratne zločince i kazniti. U toj koloni od nekih 100.000 vojnika bilo desetak tisuća onih koji su okrvavili ruke izravno ili neizravno.”

“Među njima je bilo otprilike 3.000 ljudi iz Ustaške obrane, jedinice koja je čuvala stražu po logorima, tu je bio PTS, još jedna zločinačka jedinica te Crna legija, koja je nesumljivo počinila niz zločina. Oni su znali da se predati ne smiju i imali su maksimu ‘bori se na istoku, predaj se na zapadu’, bježali su prema Austriji da se tamo predaju”, kaže Goldstein.

/Desk/

Objava Golstein kaže da je popis od 83.145 žrtava Jasenovca manje-više točan, a da je broj od 700.000 ružna manipulacija pojavila se prvi puta na Republika.

Koja je poruka toga što je Hrvatska glasala protiv rezolucije UN-a kojom se traži trenutačno, trajno i održivo humanitarno primirje u Gazi?

Mislim da je to snažna poruka. Činjenica jest da ova rezolucija poziva na humanitarnu pomoć, prekid vatre, ali ona nema nikakvu provedbenu snagu i nakon nje se ništa nije dogodilo – operacije se i dalje nastavljaju. Ne samo da Izrael nastavlja svoju ofenzivu, već i Hamas raketira izraelske gradove. Prema tome, Hamas nije toliko bespomoćan kao što se želi prikazati. Već 21 dan u Gazi nema vode, struje, hrane, plina, ali ima raketa koje ugrožavaju Tel Aviv.

Što bi bilo da je Hrvatska ostala suzdržana?

Ne bi se ništa dogodilo. Ja mislim da je ovo dobra odluka. Ovo je, rekao bih, negativna dvoličnost svjetske diplomacije – 120 država je glasalo za tu rezoluciju, a niti jednom riječju se nije spomenuo Hamas.

Kanada je uložila amandman, ali nije prihvaćen?

Naravno, srušen je taj amandman, glasalo se za taj tekst rezolucije i on je prihvaćen. Tražilo se da se spomenu Hamas i genocidni masakr u Izraelu, a to nije prošlo. Mislim da je to strašno. Sada ispada kao da humanitarna pomoć mora doći u Gazu ne znam nakon čega, nakon neke prirodne katastrofe?

Je li rezolucija velika poruka humanitarnom dijelu? Rečeno je da Izrael ima pravo na samoobranu, ali mora poštivati međunarodno humanitarno pravo.

Međunarodno humanitarno pravo u ovom kontekstu, a to je i odluka Europskog vijeća, je u ovom trenutku vrlo dvojbena kategorija. Naime, radi se o tome da Izrael ne smije pucati po civilnim objektima i treba čuvati civilnu infrastrukturu. Hamas već desetljećima gradi svoje vojne, obavještajne i političke efektive u blizini škola, bolnica, vrtića, u civilnim zgradama gdje žive tisuće ljudi. Imate vrlo jasne dokaze da su posljednjih dana minobacačima pucali iz primjerice kuhinja. U trenutku kada se to događa, kada oni koriste civilnu infrastrukturu u vojne svrhe, to postaju legitimni vojni ciljevi.

Može li išta dovesti do prekida vatre?

Ono što je sada u ovom trenutku rekao Izrael, a to je da se uništava Hamas. Meni je nevjerojatno da međunarodna politička scena to ne vidi. U Srebrenici su izdvojili žene i djecu i ubili samo muškarce i to je genocid. I tako je presudio međunarodni sud. Hamasovci u Izraelu nisu napali vojsku niti policijsku postaju, oni su išli na festival mira, na djecu od 20-ak godina koja su plesala na glazbu. Išli su po civilnim objektima mišljeno, smišljeno, organizirano.

I stradanja u Gazi su zaista strašna.

Jesu, apsolutno. Žao mi je svakog života koji je tamo izgubljen, ali to treba pripisati Hamasu i njihovoj zločinačkoj ideologiji koja ide za uništenjem Izraela i ne bira sredstva. To je zapravo tragedija palestinskih civila. Oni nisu, kao ni oni u Gazi, nisu Hamas – 70% njih ne prihvaća Hamas.

Hamas je zločinačka organizacija i prema vlastitim civilima, prema djeci koju su opasali eksplozivnim pojasevima i slali u Izrael kao bombaše samoubojice. Treba znati da je Hamas 2007. došao na vlast protiv Fataha, konkurentske palestinske umjerenjačke skupine, tako da je vojno uzeo vlast.

Po međunarodnom Crvenom križu bilo je 160 mrtvih, po drugim neovisnim procjenama je bilo i više stotina mrtvih, uključujući i lidere Fataha koji su bacani s vrhova nebodera. To je jedna stravična teroristička organizacija, s njima nema kompromisa, oni su jednostavno takvi. Oni imaju svoj cilj, a to je uništenje Izraela. Oni u svojoj deklaraciji kažu da njih zanima samo džihad, nikakve diplomatske konferencije ili bilo što drugo.

/Desk/

Objava Goldstein o glasanju u UN: Hrvatska je poslala snažnu poruku. Svjetska diplomacija je dvolična pojavila se prvi puta na Republika.