Očekuje se da će misu na Trgu sv. Petra pratiti tisuće ljude. Beatifikacija je posljednji korak prije nego što se osobu proglasi svetom. Ivan Pavao I. izabran je za papu 26. kolovoza 1978. kada je imao 65 godina.

Umro je samo 33 dana kasnije, 28. rujna, i tako postao poglavar s najkraćim stažem u novijoj povijesti Crkve. Kao razlog njegove smrti naveden je srčani udar. No smrt pape Ivana Pavla I. izazvala je brojna nagađanja.

Neki smatraju da se radilo o samoubojstvu jer se činilo da je oklijevao preuzeti dužnost. Nagađalo se i da su Ivana Pavla I. ubili njegovi protivnici, odnosno protivnici reformi Crkve za koje se on navodno zalagao, posebno onih koje se tiču vatikanske banke.

Ove su teorije mnogi odbacili, a biograf Christophe Henning je kazao kako uzrok tim glasinama može jednostavno biti iznenadna priroda Papine smrti, u kombinaciji s činjenicom da u to vrijeme Vatikan nije imao adekvatnu komunikaciju s javnošću.

Obdukcija s ciljem utvrđivanja uzroka smrti nije provedena, a Vatikan je objavljivao nedosljedne informacije o tome što se dogodilo. U listopadu 2021. Vatikan je objavio da priznaje čudo koje se pripisuje Ivanu Pavlu I., što je omogućilo da ga proglasi blaženim.

Čudo je bilo navodno iznenadno ozdravljenje teško bolesne 11-godišnje djevojčice u Buenos Airesu 2011. nakon što se lokalni svećenik molio pokojnom Papi. Prema pravilima Katoličke crkve, u većini se slučajeva treba priznati i drugo čudo prije nego što se netko proglasi svetim.

Navodi se kako se Ivan Pavao I. zalagao za crkveno protivljenje pobačaju i kontracepciji, ali je nastojao i reformirati način upravljanja Crkvom.

Od novijih papa svetima su proglašeni Ivan XXIII. (1958. – 1963.), Pavao VI. (1963. – 1978.) i Ivan Pavao II. (1978. – 2005.). Prethodnik pape Franje, Benedikt XVI., dao je ostavku 2013. i još živi u Vatikanu.

/Desk/

Objava Papa Franjo beatificira Ivana Pavla I. pojavila se prvi puta na Republika.

Piše: Dražen Kustura, Katolički tjednik

Zrakoplov talijanske kompanije Alitalia u kojemu se nalazio papa Ivan Pavao II., zajedno sa svojom pratnjom, sletio je u sarajevsku zračnu luku u subotu, 12. travnja 1997. u 17:20. Time je rimski biskup konačno dočekao susret s napaćenim narodom Bosne i Hercegovine kojega je kanio pohoditi još na Malu Gospu 1994., ali mu to tada ljudski moćnici nisu dopustili iako je sve bilo spremno za njegov dolazak.

Umirujuća poruka

Dragoga gosta iz Vatikana dočekali su tadašnji apostolski nuncij u BiH mons. Francesco Monterisi te vrhbosanski nadbiskup Vinko kard. Puljić, te dvojica od trojice tadašnjih članova Predsjedništva BiH: Alija Izetbegović i Krešimir Zubak. Nakon što je učinio dirljivo gestu poljubivši bosansko-hercegovačku zemlju te tako blagoslovio sve njezine ljude Papa je u svom pozdravnom govoru u zračnoj luci izrazio svoju radost riječima: „Moja prva misao u ovome trenutku u kojemu mi je dano zakoračiti na bosansko-hercegovačko tlo leti k Bogu koji je danas uslišio moju dugo gajenu želju da se ostvari ovo hodočašće. Evo me napokon ovdje s vama te vas sada mogu osobno vidjeti licem u lice i s vama razgovarati, pošto sam prije s vama zajedno tijekom tužnoga vremena nedavnoga sukoba iz daleka bolno proživljavao vaše patnje. Želim zagrliti sve stanovnike ove toliko napaćene zemlje, navlastito one koji su prerano izgubili koju dragu osobu, one koji na svojemu tijelu nose biljege rata i one koji su tijekom ovih dugih godina nasilja bili prisiljeni napustiti svoje domove.“

Slike razrušenoga grada

Poslije ceremonije dobrodošlice Papa se pod velikom policijskom pratnjom u svom papamobilu zaputio prema sarajevskoj katedrali gdje je održana molitva Večernje te susret sa svećenicima, redovnicima, redovnicama, bogoslovima i sjemeništarcima. Na putu prema prvostolnici tisuće građana Sarajeva izašlo je na ulice pozdraviti velikog prijatelja, a slike još uvijek dobrano razrušenog grada ponovno su obišle svijet.

Osim prigodne homilije koju je uputio članovima duhovnog staleža kao trajni spomen veze Ivana Pavla II. i Bosne i Hercegovine ostat će Svjetlo mira koje je on predao kardinalu Puljiću, a koje se i danas nazali u katedrali Srca Isusova.

Prvi dan Papina boravka u Sarajevu zaključen je večerom u bogosloviji te njegovim posjetom Nadbiskupskom ordinarijatu vrhbosanskom gdje je bio na konaku.

Nezaboravna misa na Koševu

Drugi dan, 13. travnja 1997., apostolskog pohoda Ivana Pavla II. BiH bio je u znaku susreta s državnicima, koje je susreo u Zemaljskom muzeju u jutarnjim satima. Ovoga puta Predsjedništvo je bilo kompletno te se Izetbegoviću i Zubaku pridružio i Momčilo Krajišnik. „U ovim su se krajevima stoljećima susretali, a nerijetko i sukobljavali, Istok i Zapad. Ovdje se već dugo vremena, isto kao i danas, provjeravala mogućnost suživota različitih kultura, koje su, svaka na svoj način obogatile vrijednostima ovaj kraj (…) Metoda koje se valja strogo pridržavati u rješavanju teškoća koje se pojavljuju u mučnome hodu jest dijalog prožet slušanjem drugoga i uzajamnim poštovanjem“, poručio je tada političkoj bh. eliti Ivan Pavao II., a njegove su riječi i nakon više od dva desetljeća itekako aktualne.

Ipak, kod svih katolika u BiH u trajnom sjećanju će ostati nezaboravna misa koju je Papa predslavio na prepunom stadionu Koševo, gdje je prema procjenama bilo oko 50 000 vjernika. Osim snažnih poruka Sv. Oca poput one: „Zagovornika imamo kod Oca – Isusa Krista, Pravednika. Ovu vam je istinu danas došao ponoviti Petrov nasljednik, koji je napokon stigao među vas (…) Riječ kojom vas srdačno pozdravljam jest riječ samoga Krista, koju je poslije uskrsnuća upravio svojim učenicima: ‘Mir vama’. Mir vama, muževi i žene Sarajeva! Mir vama, stanovnici Bosne i Hercegovine! Mir vama, braćo i sestre, ove drage zemlje!“, u memoriji onih koji su taj dan bili prisutni na misi zasigurno će ostati i vremenske (ne)prilike jer su se toga dana u Sarajevu smijenila sva četiri godišnja doba. Uz kišu, snijeg, snažan vjetar probijalo se i sunce koje je na kraju prevladalo.

Susret s vjerskim liderima

U poslijepodnevnim satima Sveti Otac je poslije susreta s biskupima Biskupske konferencije BiH susreo i predstavnike ostalih Crkava i vjerskih zajednica u Sarajevu: reisu-l-ulemu Islamske zajednice Mustafu Cerića, mitropolita dabro-bosanskoga Nikolaja Mrđu te predsjednika Jevrejske općine Jakoba Fincija.

Još jedna snažna Papina gesta je bila i dodjela Međunarodne nagrade za Ivan XXIII. koju su dobili: Caritas BK-a BiH, Muslimansko humanitarno društvo Merhamet, Srpsko-pravoslavno humanitarno društvo Dobrotvor te Humanitarno društvo Jevrejske zajednice La Benevolencia. „Organizacije koje predstavljate svojom su nazočnošću i svojim nesebičnim radom ispunjeni odvažnošću pružale znakove stvarne nade pridonoseći tako ponovnoj izgradnji budućnosti pomirenja i istinske solidarnosti među različitim narodima i kulturama u ovim dragim krajevima“, poručio im je tom zgodom Ivan Pavao II.

„S vama smo“

Na završnoj ceremoniji u sarajevskoj zračnoj luci Papa je još jednom ponovio ono što je tijekom ratnih godina učestalo znao poručivati, a to je da narod BiH u Svetom Ocu ima prijatelja te da nije sam. „Koliko sam puta prošlih godina smatrao potrebnim zajamčiti vam: ‘Niste napušteni. S vama smo. Bit ćemo s vama sve više.’ Cijela je Crkva uz vas u teškome hodu gradnje nove civilizacije, civilizacije ljubavi. A sada vam, prije samoga polaska želim poručiti: ‘U duhu ostajem s vama. Ostajem u duhu s vašim obiteljima i vašim zajednicama“, istaknuo je tada Ivan Pavao II.

No, nije se zaustavio samo na tim riječima nego je voljenu BiH posjetio još jednom i to 22. lipnja 2003. kada je blaženim proglasio Ivana Merza. Ipak, njegove riječi i snažne geste ostaju aktualne i 24 godine poslije, a njegova želja za izgradnjom boljeg, pravednijeg i poštenijeg društva u zemlji koja je proživjela strašna stradanja i dalje ostaje veliki izazov.

Objava Prije 24 godine BiH je posjetio njezin prijatelj Sv. Ivan Pavao II. “Želim zagrliti sve stanovnike ove toliko napaćene zemlje” pojavila se prvi puta na Republika.