‘Nema posla. Nema škole. Nema kupovine. Prestanite financirati ICE’, slogan je na web stranici organizatora, nationalshutdown.org, na kojoj je navedeno 250 mjesta za prosvjede u 46 američkih saveznih država i u većim gradovima poput New Yorka, Los Angelesa, Chicaga i Washingtona.

U Minneapolisu prosvjed i koncert

Prosvjedujući protiv rasta broja policajaca, ali i grubih taktika koje koriste američka imigracijska i carinska služba, nekoliko tisuća ljudi okupilo se u petak u središtu Minneapolisa na temperaturi ispod nule, uključujući obitelji s malom djecom, starije parove i mlade aktiviste zajednice.

U sklopu prosvjeda održan je i koncert radi pomoći obiteljima Renee Good i Alexa Prettija, koje su ovog mjeseca ubili savezni agenti, na kojem su nastupili i rock legenda Bruce Springsteen i gitarist i pjevač Tom Morello.

Poruke prosvjednika: Ovo nije Amerika kakvu želimo

Stotine prosvjednika okupilo se i na Foley Squareu u Donjem Manhattanu, prije nego što su započeli marš kroz gradsku četvrt New Yorka. Prosvjednici su držali niz transparenata, od kojih su neki glasili: “Prosvjed protiv ICE-a nije zločin” i “Pravda za sve žrtve ICE terora”.

Prosvjednik iz Washingtona poručio je da su „ICE i niz drugih sila aktivirani kao rasističko i nehumano oružje“, ističući da se ljude „otima na ulicama, izvlači iz automobila, domova i škola“.

Slično je poručila i prosvjednica iz Minneapolisa Barbara Belknap, naglasivši da „pohodi od vrata do vrata, lov na ljude i noćne racije s maskama nisu ono što Amerika jest“, podsjetivši da je Kip slobode simbol dobrodošlice i prilika za imigrante.

Učenici i nastavnici zbog prosvjeda napustili nastavu

Učenici i nastavnici napustili su nastavu od Kalifornije do New Yorka na dan nacionalnog prosvjeda. U Aurori u Coloradu javne škole su zatvorene u petak zbog očekivanog velikog broja izostanaka učitelja i učenika. U Tucsonu u Arizoni najmanje 20 škola otkazalo je nastavu u iščekivanju masovnih izostanaka učenika i zaposlenika.

Štrajkovi su planirani u 90 srednjih škola u Georgiji. Na kampusu Sveučilišta DePaul u Chicagu, pak, prosvjednici su skandirali i držali transparente sa sloganima poput “kampus utočište” i “fašisti ovdje nisu dobrodošli”.

Kompanije diljem SAD-a zatvorile vrata

Kompanije od Sjeverne Karoline do Mainea i savezne države Washington zatvorile su u petak svoja vrata u znak prosvjeda protiv akcija ICE-a u Minneapolisu.

Zatvaranja su dio nacionalnog zatvaranja u kojem su skupine pozvale na “nema rada, nema škole, nema kupovine”. Tvrtke koje su ostale otvorene, objavile su na društvenim mrežama da će donirati svoju dobit skupinama koje podržavaju imigrante u Minnesoti.

Američko Ministarstvo pravosuđa u petak je uhitilo bivšeg voditelja CNN-a Dona Lemona i optužilo ga za kršenje saveznog zakona tijekom prosvjeda u crkvi St. Paul u Minnesoti ranije ovog mjeseca. Njegov odvjetnik, Abbe Lowell, nazvao je uhićenje “neviđenim napadom na Prvi amandman”.

Pala potpora Trumpovoj imigracijskoj politici

Nedavna anketa Reutersa/Ipsosa pokazala je da su agresivne taktike teško naoružanih i maskiranih agenata na ulicama Minneapolisa smanjile odobravanje u javnosti Trumpove imigracijske politike na najnižu razinu tijekom njegovog drugog mandata.

Kako je raslo negodovanje zbog operacije ICE-a, Tom Homan, visoki dužnosnik zadužen za akcije provođenja imigracijskih zakona poslan u Minneapolisu prema uputi Trumpa, rekao je u četvrtak da će se savezni agenti usredotočiti na “ciljane i strateške operacije provođenja zakona”, u očitom udaljavanju od agresivnih taktika koje su izazvale nacionalno ogorčenje.

Trump je ranije ovog tjedna rekao da želi “malo deeskalirati”, ali u petak je ponovio svoju optužbu da su prosvjednici u Minnesoti pobunjenici. Prethodno je zaprijetio da će se pozvati na Zakon o pobuni kako bi omogućio raspoređivanje vojske. “Ovo su plaćeni pobunjenici, plaćeni stvaratelji problema”, ustvrdio je Trump bez dokaza.

/Desk/

Objava Diljem američkih gradova prosvjedi protiv brutalnosti ICE policajaca pojavila se prvi puta na Republika.

Svjedoci osporavaju tvrdnje saveznih vlasti da je agent pucao u samoobrani, da je muškarac kojeg je ubio imao pištolj i bio nasilan. Snimci sukoba pokazuju suprotno – Alex Pretti mobitelom je snimao savezne agente kada je jedan, a potom i ostali, nasrnuli na njega. Alex Pretti radio je kao medicinski tehničar u bolnici na odjelu intenzivne skrbi, imao je dozvolu za nošenje oružja. Analiza snimke sukoba koju je uradio CNN pokazuje kako agenti viču da on “ima pištolj”, te kako mu ga jedan od agenata navodno oduzima. No, prema izvješćima medija, mnogi sumnjaju kako je pištolj Prettiju podmetnut. Ni u jednom trenutku na snimkama koje je pregledao CNN ne vidi se da Pretti maše ili koristi oružje; ranije tijekom sukoba vidi se kako u jednoj ruci drži mobitel.

U izjavi za javnost glasnogovornica DHS-a Tricia McLaughlin ustvrdila je da je policajac pucao na Prettija iz straha za vlastiti život.

„Policajci su pokušali razoružati osumnjičenika, ali je naoružani osumnjičenik pružao nasilan otpor“, rekla je McLaughlin.

„U strahu za vlastiti život te za živote i sigurnost kolega, agent je ispalio obrambene hice.“

Dodala je da su medicinari pružili pomoć Prettiju, ali je na mjestu događaja proglašen mrtvim.

Načelnik policije Minneapolisa Brian O’Hara rekao je na konferenciji za novinare da se vjerovalo kako je Pretti zakoniti vlasnik oružja s važećom dozvolom za nošenje.

„Prema onome što sada vidim, ovo ne izgleda kao opravdana pucnjava“, rekao je Charles Ramsey, bivši policijski povjerenik Philadelphije i Washingtona, koji je pregledao snimke kao CNN-ov analitičar za pitanja policije.

„Čovjek leži potrbuške na pločniku… a oni i dalje ispaljuju hice u njega.“

Dok gradonačelnik i guverner Minnesote traže da se savezni agenti povuku, Washington lokalne čelnike optužuje da građane i izgrednike potiču na otpor saveznim vlastima.

Roditelji muškarca kojeg je u subotu ubio savezni agent u američkom gradu Minneapolisu optužili su Trumpovu administraciju za “odvratne laži”.

U izjavi koja je odjeknula u američkim medijima, njegovi roditelji rekli su da Pretti “bez sumnje nije držao pištolj kada su ga napali Trumpovi nasilnici iz ICE-a, krvnici i kukavice”.

Videozapisi ove najnovije pucnjave kruže društvenim mrežama. Jedan, koji je potvrdila dpa, prikazuje nekoliko maskiranih policajaca kako nasilno obaraju muškarca na tlo dok pokušava zaštititi ženu, u koga je zatim ispaljeno desetak hitaca.

Tvrdnje roditelja u suprotnosti su s verzijom koju je ponudila američka ministrica domovinske sigurnosti (DHS) Kristi Noem, koja je rekla da je policajcima tijekom racije prišao muškarac “s poluautomatskim pištoljem kalibra 9 milimetara”.

Noem je rekla da je jedan od pripadnika ICE-a pucao iz oružja nakon što je osoba “burno reagirala”.

“Bojeći se za svoj život i za živote svojih kolega dužnosnika oko sebe, agent je ispalio obrambene hice”, rekla je prikazujući fotografiju oružja na ekranu pored sebe.

Michael i Susan Pretti, roditelji žrtve, nazvali su ove izjave mučnim lažima koje je administracija izrekla o njihovom sinu”.

“One su odvratne i vrijedne svake osude. Molimo vas da iznesete istinu o našem sinu. On je bio dobar čovjek”, kazali su.

Analizu brutalnog napada uradio je CNN.

JD Vance optužuje ljevicu i vlast za “inženjerirani kaos” u Minneapolisu

Potpredsjednik SAD‑a JD Vance opisao je događaje u Minneapolisu kao “inženjeriran kaos” i rekao da je takva situacija “jedinstvena” upravo za taj grad.

“To je izravna posljedica ekstremno lijevih agitatora koji rade s lokalnim vlastima,” napisao je u objavi na društvenoj mreži X.

Vance je ranije optužio čelnike Minnesote da sprječavaju lokalne policijske snage da surađuju s federalnim agentima ICE‑a (Imigracijske i carinske službe), tvrdeći da je nedostatak suradnje doprinio napetostima i kaotičnim situacijama tijekom saveznih operacija u gradu.

Ministar obrane objavio upute “kako izbjeći ICE”

Ministar obrane Pete Hegseth objavio je na društvenoj mreži X grafiku s uputama za “kako izbjeći ICE” (Imigracijsku i carinsku službu), u kojoj navodi tri savjeta: “nemoj biti ovdje ilegalno”, “nemoj napadati službenike ICE‑a” i “poštuju savezne i državne zakone”.

Hegseth je također povezao tu objavu s ranijom porukom u kojoj je napisao da “patrioti” iz ICE‑a “spašavaju zemlju” i poručio im “imamo vašu podršku 100%”.

U istoj objavi oštro je kritizirao lokalno vodstvo u Minnesoti i prosvjednike, nazivajući ih “luđacima na ulicama”.

Guverner Kalifornije poziva Kristi Noem na ostavku

Guverner Kalifornije Gavin Newsom, član Demokratske stranke, pozvao je Kristi Noem da odstupi s mjesta ministrice za domovinsku sigurnost (Homeland Security).

“Kristi Noem mora DATI OSTAVKU,” napisao je Newsom u objavi na društvenoj mreži X. Zatražio je i da dužnosnik granične patrolne službe Greg Bovino bude smijenjen i da se prekinu masovne racije deportacija.

Prosvjedi diljem SAD-a

Uz prosvjede protiv operacija Imigracijske i carinske službe (ICE) u Minnesoti, demonstracije se održavaju i diljem Sjedinjenih Država.

U subotu su tisuće prosvjednika izašle na ulice San Francisca i Oaklanda u sjevernoj Kaliforniji u znak solidarnosti nakon smrtonosne pucnjave federalnih agenata u Minneapolisu.

Na jugozapadu, u Los Angelesu, održani su skupovi i molitve pred saveznom zgradom, a prosvjednici su pozivali na kraj nasilja i politike koju provodi ICE.

U Washingtonu nekoliko ljudi okupilo se ispred sjedišta ICE‑a kako bi prosvjedovalo protiv pucnjave u Minneapolisu, a u Chicagou, Illinoisu, stotine prosvjednika u teškim zimskim uvjetima sudjelovale su u “hitnoj akciji” u znak prosvjeda protiv smrtonosnih operacija saveznih agencija.

Također, više od tisuću prosvjednika okupilo se u New Yorku na Union Squareu, s natpisima poput “Pravda za Alexa”, izvijestio je The New York Times.

U drugim gradovima, uključujući Boston, prosvjednici su izražavali nezadovoljstvo radom ICE‑a i zahtijevali odgovornost za smrt Alexa Prettija i drugih koji su poginuli u sličnim incidentima.

Prosvjedi ukazuju na sve veću napetost oko imigracijske politike i rada federalnih agencija, dok se demonstracije planiraju i u nadolazećim danima u različitim zajednicama diljem zemlje.

Sudac zabranio Trumpovoj administraciji “uništavanje ili mijenjanje dokaza”

Savezni sudac u Minnesoti zabranio je Trumpovoj administraciji “uništavanje ili mijenjanje dokaza vezanih uz smrtno strijeljanje” koje je uključivalo savezne časnike.

Sudac Eric Tostrud zakazao je ročište o tom pitanju u ponedjeljak u saveznom sudu u Minnesoti.

Vlasti u Minnesoti podnijele su tužbu protiv saveznih agencija kako bi spriječile uništavanje dokaza o pucnjavi.

Ured okružnog pravobranitelja okruga Hennepin i Ured za kazneno gonjenje (Bureau of Criminal Apprehension) zajednički su podnijeli tužbu i zahtjev za privremenom zabranu u saveznom okružnom sudu u Minnesoti. Tužba je podnesena protiv Ministarstva sigurnosti domovine (Department of Homeland Security), Imigracijske i carinske službe (Immigration and Customs Enforcement), Carinske i granične zaštite (Customs and Border Patrol), američke granične kontrole (US Border Control) te “njihovih odgovarajućih vodstava”. Kao tuženik je navedena i američka državna odvjetnica (Attorney General) Pam Bondi.

U priopćenju Ureda okružnog pravobranitelja Hennepin stoji da “dokazi obuhvaćeni današnjim podnescima uključuju dokaze koje su tuženi, kao i oni koji su djelovali po njihovoj naredbi i pod njihovom ovlasti, uzeli s mjesta pucnjave, onemogućivši državnim vlastima da ih pregledaju”.

“Savezni agenti nisu iznad zakona, a Alex Pretti zasigurno nije ispod njega”, rekao je državni odvjetnik Minnesote Keith Ellison.

/Desk/

Objava Američki savezni agenti u Minneapolisu ubili još jednu osobu – prosvjedi diljem zemlje pojavila se prvi puta na Republika.

Neidentificirani muškarac bio je naoružan pištoljem i dvama spremnicima streljiva, priopćilo je ministarstvo domovinske sigurnosti.

U videu koji kruži na društvenim mrežama i kojeg su objavile kabelske vijesti, mogli su se vidjeti zamaskirani ljudi u zaštitnoj opremi kako se hrvaju s muškarcem na snijegom prekrivenoj ulici, a potom su se mogli čuti hici iz vatrenog oružja. U videu, muškarac pada na tlo te se može čuti još nekoliko pucnjeva.

Guverner Minnesote Tim Walz pozvao je na trenutačni prestanak provođenja imigracijskih operacija Trumpove administracije u njegovoj saveznoj državi.

Upravo sam razgovarao s Bijelom kućom nakon još jedne užasavajuće pucnjave saveznih agenata ovo jutro, napisao je Walz na X-u.

Ovo je mučno. Predsjednik mora okončati ovu operaciju. Povući tisuće nasilnih, neobučenih policajaca iz Minnesote. Odmah.

Tina Smith, američka demokratska zastupnica iz Minnesote nazvala je ubojstvo “katastrofalnim.”

Dužnosnici u Minneapolisu pozvali su na smirenost dok se incident istražuje. Video koji je snimljen na području incidenta pokazuje kako imigracijski agenti upotrebljavaju suzavac protiv rastuće gomile promatrača.

Tražimo od javnosti da ostane mirna i da izbjegava neposredno područje pucnjave, objavio je grad Minneapolis.

Gradonačelnik Minneapolisa poručio je američkom predsjedniku Trumpu da odmah poduzme korake i povuče savezne agente s ulica.

Šef policije Minneapolisa priopćio je u međuvremenu da je ubijeni prosvjednik bio 37-ogodišnji građanin toga grada i američki državljanin. Također je istaknuo da je žrtva bila zakoniti vlasnik oružja i imala dozvolu za njegovo nošenje.

Ministarstvo domovinske sigurnosti priopćilo je da se pojedinac s pištoljem približio njihovoj graničnoj patroli dok su savezni agenti privodili ilegalnog doseljenika. Mjere za kontrolu izgreda poduzete su nakon što je oko 200 izgrednika počelo ometati agente u provođenju zakona, dodaje ministarstvo.

Prethodno ubojstvo 37-godišnje žene u Minnesoti, također američke državljanke, koje je 7. siječnja počinio agent imigracije službe (ICE) uznemirio je grad Minneapolis i veći dio SAD-a s potencijalom da preraste u još jedno žarište sukoba u polariziranoj zemlji.

Operacija u Minnesoti u kojoj su sudjelovali službenici ICE-a dio je nacionalne akcije predsjednika Donalda Trumpa protiv migranata.

Objava Agenti ICE-a ubili medicinskog tehničara, veliki prosvjedi u Minneapolisu, odgođena NBA utakmica pojavila se prvi puta na Republika.

Ovu nevjerojatnu priču donosi Večernji list Hrvatska.

“Pozdrav svima, upravo sam se doselio u Zagreb iz Amerike. Zbog deportacije trebam pomoć, nikad nisam živio u Zagrebu i ne poznajem nikoga ovdje. Pokušavam pronaći smještaj, posao i srediti dokumente. Imam samo hrvatsku putovnicu”.

Te riječi u jednoj grupi na Facebooku momentalno su mi privukle pozornost. Zadnjih sam mjeseci posvećeno pratila akcije sada već notorne imigracijske službe ICE u američkim gradovima, no prvi put sam čula za nekoga koga su zatočili i deportirali u Hrvatsku. Nakon što sam se uvjerila kako se radi o stvarnom čovjeku koji se zove Sandro Silajdžić i donedavno je živio u Detroitu, pitala sam ga je li spreman o svojem iskustvu pričati za novine. Komunikaciju smo preselili na WhatsApp, na kojem je još uvijek njegov američki broj, uz nasmiješeni selfi snimljen pokraj oceana.

Sedam tisuća kilometara od Sandrova doma, na klupici na Iblerovu trgu u Zagrebu, idućeg dana dočekao me miran, dostojanstven mladi čovjek s kuvertom punom dokumenata. Pokazivao mi je rodni list, putovnicu, odluku o deportaciji… pripovijedajući priču koja počinje u ratom zahvaćenoj Bosni, preko cijelog života provedenog u SAD-u, terorističkog napada 11. rujna 2001., burzovnog sloma 2008., Trumpova dolaska na vlast, utamničenja pa sve do deportacije u Hrvatsku, zemlju koje se praktički ne sjeća i u kojoj je prepušten kafkijanskom administrativnom limbu.

Što se zapravo dogodilo? Zašto ste vi sada u Hrvatskoj?

Deportiran sam iz Amerike. Prema novom zakonu, ako si ikada imao problema sa zakonom ili dokumentima, a izađeš iz Amerike, pri povratku te mogu staviti u proces deportacije. Moj slučaj je sljedeći: u SAD sam došao kao petogodišnjak, izbjeglica iz BiH. U srednjoj školi jednom su me zaustavili policajci, a ja sam kod sebe imao vrećicu marihuane. Osuđen sam na uvjetnu kaznu 2007. Nakon njezina isteka život mi je nastavio teći normalno. Imao sam zelenu kartu, svi dokumenti bili su mi važeći, nakon srednje škole pronašao sam posao, s vremenom sam u njemu napredovao… Dolaskom Donalda Trumpa na vlast, taj detalj iz mladosti odjednom je postao ogroman problem.

Jeste li ikada prije zbog njega imali problema?

Prije desetak godina prijatelj me zvao da idemo na nekoliko dana odmora u Kostariku. Kad smo se vratili u Ameriku, agent na aerodromu počeo me ispitivati: “Jesi li ikad bio u zatvoru? Jesi li ikad kažnjavan?” Rekao sam da jesam, davno, prije više od 15 godina. Pitali su me jesam li ikada bio na imigracijskom sudu. Rekao sam da nisam, jer to nije bila neka opasna situacija, nego uvjetna kazna iz mladosti. Međutim, taj agent je rekao da će me za svaki slučaj poslati pred imigracijskog suca, da on vidi što dalje. To je bilo 2014. godine. Od tada sam se svake godine, dok se sud ne riješi, trebao javljati na aerodrom da mi produlje privremene dokumente. U to vrijeme nisam imao odvjetnika. Mislio sam – govorim engleski, znam njihov sistem, izaći ću pred suca i reći da je ovo bezveze, da me agenti na aerodromu samo maltretiraju i da idemo dalje. Tada još nije bilo naznaka da bi išta moglo poći krivo.

U Ameriku ste došli kao dijete izbjeglica iz Bosne, ali s hrvatskim državljanstvom?

Tako je. Rođen sam u Derventi 1989. godine. Gotovo cijeli rat proveli smo u BiH, a zadnju godinu u Makarskoj. Majka mi je pričala da smo bili u kampu kojim je upravljala Hrvatska vojska i da su joj tamo neki UN-ovi vojnici rekli da postoji crkveni program preko kojeg su ljudi dobivali izbjeglički status u Americi. Izvadila mi je hrvatsku domovnicu, obavila proceduru i mi smo po toj osnovi došli u SAD u prosincu 1995. Prvo smo otišli u Dayton. Tamo nam je jedna crkva dala smještaj i najosnovniju podršku. Ja sam krenuo u školu, učiti engleski, a majka i baka su pokušavale naći posao.

Nakon dvije godine majka je čula da u Michiganu ima puno naših ljudi pa smo se preselili u Trenton, u predgrađu Detroita. Tek tamo počeli smo pravi život. Nakon srednje škole počeo sam raditi za jednu kamionsku kompaniju kao dispečer i broker. Pronalazio sam terete za kamione – autodijelove, hranu, bilo što što stane u prikolicu. To bih onda davao našim vozačima ili prodavao drugim kompanijama. Dobro smo živjeli, imali smo sve. Imali smo i kuću, ali 2008. bila je ona velika kriza s bankama. Povećali su kamate i majka je izgubila kuću pa smo prešli u stan. Majka mi je umrla 2018., a baka još 2004. Obje su imale rak. Sada sam sam. Nemam braće ni sestara. Imao sam puno prijatelja u Americi, radio sam, imao dom… sve sam izgubio.

Jeste li se ikada bojali da biste mogli završiti u imigracijskom pritvoru?

Ne, jer sam imao sve potrebne dokumente. Znao sam da postoji taj “mali kriminal” iz mladosti, ali u Americi se u međuvremenu mnogo toga promijenilo, trava je sada legalna, prodaje se u trgovinama. Kad sam bio u srednjoj školi, nije bilo problema ako imaš do 30 grama, ali ja sam imao 36 grama. Zbog tih šest grama viška ispalo je da sam prekršio federalni zakon. Sudac mi je objasnio kako je sve više od 30 grama isto kao da si imao 300 ili 3000, ali bilo mu je jasno da nisam nikakav kriminalac i dao mi je samo uvjetnu kaznu, da se opametim. Kada je istekla, nastavio sam normalan život, plaćao poreze… Nakon tog zaustavljanja na aerodromu 2014. uvijek bih prije puta nazvao graničnu policiju, tipa: “Hej, ljudi, mogu li napustiti zemlju?” A oni bi rekli: “Da, samo neka ti potpišu uvjetni ulazak kad se vratiš.” To je bio proces od petnaestak minuta, potpišu ti dokument, udare pečat i dobro došao kući.

Kada su se stvari promijenile?

Kada je Donald Trump ponovno postao predsjednik u siječnju 2025. Moj jednogodišnji dokument istjecao je 1. svibnja. Ja sam tog dana prije posla otišao na aerodrom produljiti dokumente i tada su me uhitili. Cijeli dan su me držali u internacionalnom dijelu aerodroma, onom za imigrante, a navečer su me stavili u ćeliju. Ujutro su rekli: “Dobili smo poziv od ICE-a da te zadržimo. Naš nadređeni htio te pustiti, govorili smo im da ne vidimo problem, ali šefovi u ICE-u su inzistirali da te zadržimo i odvedemo u pritvor.”

To su vam rekli granični policajci?

Da, to su dvije odvojene agencije – granična kontrola, koja je cijelo vrijeme bila zadužena za moje dokumente, htjela me pustiti. Međutim ICE je inzistirao da me odvezu u Youngstown, okružni zatvor u Ohiju. Tamo je ponovno pokrenut moj slučaj, iako sam skoro čitav život proveo u Michiganu i sve mi je bilo tamo. Odvezli su me na imigracijski sud u Clevelandu, kod potpuno novog suca, koji mi je odbio odrediti jamčevinu jer sam kao klinac imao kaznenu prijavu. Drugi razlog bio je taj što sam napuštao zemlju. Nisu me smatrali državljaninom ni osobom koja stalno boravi u SAD-u. Po novome, ako i nakratko izađeš iz zemlje, ti si samo stranac koji se vraća, mogu s tobom što požele.

Što je to značilo za vaš slučaj?

Za početak, da cijelu pravnu bitku moram voditi iz zatvora, bez pravog kontakta s vanjskim svijetom i pravnih savjeta koje bih vani mogao dobiti. Ukupno su me držali osam i pol mjeseci. Mjesec i pol u Ohiju, u okružnom zatvoru, gdje imaš Amerikance, imigrante, kriminalce, sve je pomiješano. Onda su me 15. lipnja stavili u avion i vratili u Michigan, u kojem su upravo otvorili detenciju za ljude koje uhićuje ICE. Stigao sam drugi dan nakon otvaranja. Bio sam tamo od 16. lipnja pa sve do 7. siječnja ove godine.

Kako biste usporedili uvjete života i tretman u ta dva objekta?

U okružnom zatvoru s miješanom populacijom bilo je grozno. Tamo su bili najrazličitiji ljudi, ovisnici, kriminalci, a čuvali su nas uglavnom policajci i šerifi. Stalno su izbijale tučnjave, ljudi su se drogirali usred zatvora. Hranili su nas jako, jako loše. Imali smo mogućnost kupiti dodatnu hranu, kredit za telefon i grickalice dva puta tjedno, što sam mogao zahvaljujući novcu koji su mi slali prijatelji iz Amerike, ali svejedno sam izgubio 11 kilograma u samo mjesec i pol. Bilo je i jako hladno, a noću je bilo teško disati jer zrak ne cirkulira pa samo udišeš taj grozan, zagušljiv smrad. To je bio pakao. Kad sam otišao u detencijski centar, bilo je potpuno drukčije.
Tamo su samo imigranti. Nitko se ne drogira. Nije bilo previše prljavo, ali bio je zatvor. Dvaput dnevno mogao sam izaći u dvorište. Hrana je bila uglavnom španjolska – tacosi, fajite. Dobra stvar bila je i što bih ušao u ćeliju i išao spavati u ponoć, a vrata bi otvarali u 5 ujutro. U okružnom zatvoru zaključali bi nas u 18.30 i nismo mogli izaći iz sobe do 7.30. To je baš bilo previše.

Kakvi su bili čuvari u tom ICE-ovu zatvoru?

Većina njih bili su friško zaposleni službenici koji su donedavno radili u Walmartu ili lokalnoj trgovini. Oni su se prema nama odnosili s poštovanjem jer su bili svjesni da se u suštini ne razlikujemo od njih. Neki su nam otvoreno govorili: “Ne tretiramo vas kao kriminalce jer vi to niste, vi ste samo zadržani.” To je glavna razlika – u okružnom zatvoru nosiš narančasto odijelo i tretiraju te baš kao kriminalca. Službenici ne razgovaraju s tobom, ne žele ti pomoći. U detenciji ICE-a bili smo podijeljeni u plave uniforme, što znači blagi zločin ili bez zločina, i crvene, za ozbiljnije optužbe. Mene su stavili s plavima. To su uglavnom bili sasvim obični ljudi.
Upoznao sam tipa, bio je vozač kamiona. Imao je radnu dozvolu, a onda su donijeli zakon – nitko s radnom dozvolom više ne smije voziti kamion, sada moraš imati i zelenu kartu. Ako nemaš zelenu kartu i voziš kamion, uhvatit će te na cesti i strpati u zatvor. Taj je čovjek imao pet kamiona, biznis, kuću od pola milijuna dolara. Sve, a sad je unutra. Bilo je i puno ljudi koji su ilegalno prešli granicu. Puno Venezuelaca, puno ljudi iz Afrike, ne previše s Balkana. Upoznao sam samo četvero naših ljudi, a bilo je oko 500 pritvorenika tamo gdje su me držali.

Kakve su bile njihove priče, tih ljudi s Balkana?

Jedan gospodin bio je iz Albanije. Oženio se Amerikankom, čekao zelenu kartu, a onda je jednoga od njegovih radnika iz Venezuele uhvatio ICE. On se pojavio da pokupi radni kombi i tada su i njega priveli. Sjećam se da je imao jako skupog odvjetnika. Još uvijek se bori za svoj slučaj iz zatvora, a stigao je u srpnju. Drugi gospodin bio je iz Crne Gore. Vozio je kamion, zaustavili su ga i uhitili, ista stvar. Imao je radnu dozvolu, ali su ga odveli. Dakle, imaš mješavinu ljudi s legalnim dokumentima kojima je dopušten boravak u Americi, a uhićuju ih, i ljude koji su prešli granicu ilegalno, bez dokumenata. Slušao sam priče kako ICE upada ljudima u kuće i samo ih odvodi.

Jeste li pratili slučaj ubojstva Renee Nicole Good u Minneapolisu?

Da, bio sam na aerodromu s dva agenta ICE-a kad se to dogodilo. Taman su me vraćali u Hrvatsku. Ja sam bio u šoku. Oni su smatrali da su njihovi kolege bili u pravu što su to učinili. Gledali su ubojstvo te žene i rekli da je opravdano. Nikad to neću zaboraviti.

Cijeli ste život proveli u Americi. Ako smijem pitati, kako to da nemate državljanstvo?

U SAD smo došli 1995. godine. Proces je takav da čekaš pet godina, pa apliciraš za državljanstvo. Mama i ja došli smo u imigracijski centar da započnemo taj proces 11. rujna 2001. u 8 ujutro. Tornjevi blizanci pogođeni su negdje između 9 i 9.30 istoga dana. Sjećam se da su američki vojnici ušli u zgradu s puškama i rekli: “Federalni lockdown. Svi van. Danas nema intervjua, nema ničega. Zatvaramo zgradu. Dogodio se teroristički napad.” Od tog dana stalno smo bili u nekom procesu za državljanstvo. Zadnji put kad sam provjeravao mamin status, bili smo u procesu finalizacije i čekali na zakletvu. To je onaj dio kad predaš zelenu kartu, položiš prisegu i postaneš državljanin. Došli smo tako blizu, ali mama je preminula 2018. i ja sam tada trebao pokrenuti proces ispočetka. Međutim, ostao sam potpuno sam i to me emotivno pokosilo. Sjećam se da sam samo radio i pokušavao se oporaviti. Onda su 2020. i 2021. došli COVID-19 i ostali problemi i ponovno se nije moglo ništa obaviti. A nije se ni činilo presudnim jer sam bio situiran, imao sam hrvatsku putovnicu za putovanja svijetom i zelenu kartu za povratak kući. To je funkcioniralo sve do tog jutra kada sam došao na aerodrom po produljenje dokumenata. I nikad se nisam vratio.

Kako su na vaše uhićenje reagirali vaši kolege, prijatelji?

Kako su mi oduzeli telefon, prvo nisu ni znali što se dogodilo. Morali su me prebaciti, obraditi u zatvoru, i dok sam dobio pravo na poziv, prošla su dva dana. Tada sam im samo uspio reći da će me zadržati i da ne znam ništa više od toga. Bili su u šoku kao i ja. U toj tvrtki radio sam tri godine i znali su svaki put kad bih išao na aerodrom na provjeru i produljenje dokumenata. Nisu očekivali da ću jednoga dana biti deportiran. Htjeli su pomoći, samo nisu znali kako. Kada je nakon osam i pol mjeseci stiglo rješenje da me šalju u Hrvatsku, s desetogodišnjom zabranom ulaska u SAD, nitko nije mogao vjerovati da se to zaista događa.

Koliko uopće poznajete Hrvatsku, Zagreb? Sjećate li se boravka ovdje?

U Zagrebu sam bio samo jednom u životu, 2017. godine kada sam iz Amerike otišao na putovanje Europom. Sletio sam u Zagreb pa sam otišao u Dubrovnik. Bio sam ovdje i jedan dan kad sam se vraćao u SAD, jer mi je let bio iz Zagreba. Dakle do ove situacije, ja sam samo dva dana u svojem odraslom životu proveo u Zagrebu. Malo se sjećam rata i da smo bili u Makarskoj, ali imao sam pet godina pa su to samo djelići sjećanja. I sada kada sam odjednom tu, pokušavam suspregnuti osjećaje jer ako budem emotivan, radit ću pogreške. Trudim se ostati fokusiran, hodam gradom, pokušavam upoznati kraj. Hvala Bogu što govorim jezik. Mogu malo i čitati, to pomaže. Uspoređujem Zagreb s Chicagom, jer i tamo puno ljudi hoda, a u Americi nema puno gradova u kojima ljudi pješače. Pokušavam steći prijatelje, upoznati ljude, što je vrlo izazovno jer svi nekamo idu s nekim ciljem. Imaju slušalice, u svom su svijetu i ne želim im smetati. Trudim se razgovarati s kim mogu, ali ne forsiram ništa. Možda bi bilo drukčije da imam 20 godina, ali u našoj dobi već svatko gleda svoja posla.

Pokušavate li naći posao u Hrvatskoj ili na daljinu, u Americi?

Oboje. Jako bih volio pronaći posao ovdje, ali mislim da mi prvo treba stan. Pokušao sam se obratiti socijalnim službama i svi mi govore da moram imati stan ili adresu prije nego što dobijem bilo kakvu pomoć. Pa sad pokušavam vidjeti mogu li naći posao na daljinu u Americi, gdje još uvijek imam bankovni račun i plaćam porez, uštedjeti novac, unajmiti stan… Imam dobre pregovaračke vještine. U kamionskoj industriji bio sam gotovo 18 godina. To je ono čime se bavim – dogovaranje poslova i dispečerstvo. Prije sam radio u tvornici autodijelova, ali ovdje nisam vidio takve tvornice, nema Forda ili Toyote u kojima bih mogao raditi fizičke poslove. Govorim engleski i hrvatski. Možda bih mogao naći nešto u ugostiteljstvu. Ali problem je što me ovdje nitko neće zaposliti samo s putovnicom, a to je jedini dokument koji imam.

To je “kvaka 22”, jer bez adrese je teško naći posao, a ne možete dobiti trajan smještaj bez prihoda. Taj problem imaju i hrvatski beskućnici.

Baš sam u limbu. Dajem sve od sebe, od jutra do mraka. Pokušao sam kontaktirati i neke agencije za smještaj, ali sve je slijepa ulica. Otišao sam u policiju da se prijavim, a službenica mi je rekla da moram imati adresu stanovanja. Ja joj kažem: “Gospođo, ja nemam adresu. Upravo sam deportiran. Boravim u jednoj sobi.” A oni kažu: “Pa, ne možemo vam pomoći.” Tako da nisam uspio ni izvaditi osobnu iskaznicu, a kamoli išta drugo. Soba mi važi samo do subote pa pokušavam smisliti izvor prihoda, bar neki kratki posao, jer vrijeme ističe.

Da možete natrag u Ameriku, s obzirom na sve što ste prošli, biste li se vratili?

Teško pitanje. Predsjednik je jako loš, dakle, politički – ne, ali zbog resursa – da. Jer bih mogao naći posao, imam kod koga odsjesti… Tamo je cijeli moj život. Svoj stan u Detroitu otkazao sam prije tri tjedna. Ispraznili smo ga i to je bio bolan trenutak. Dok sam bio u zatvoru, prijatelji su mi pomagali oko najma, a i stanodavac mi je izlazio u susret jer smo svi bili uvjereni da ću se vratiti. S druge strane, odvjetnik mi je uzeo novac i izgubili smo, nakon čega je prestao svaki kontakt. Nije on bio tip koji će se boriti za mene. Vidio je samo “on je u imigracijskom, ne može van, uzet ću mu pare.” Dao sam mu gotovo 14.000 dolara.

Jesi li ikada pokušali dobiti podršku od hrvatskog veleposlanstva?

Zvao sam ih u Chicagu, nisu bili od pomoći. Moram im se javiti, nadam se kasnije danas, da vidim ima li kakvih prognoza, ali zapravo su mi rekli da pokušam sa svim tim socijalnim službama koje su me već odbile. To je nova situacija i za hrvatske vlasti. Kad sam sletio u Zagreb, policajka je ušla u autobus, prozvala moje ime. Odvezla me do aerodroma i vidjelo se da su i ona i njezini kolege pomalo šokirani. Nisu imali nikakve protokole. Zapravo su samo htjeli postavljati pitanja. Uzeli su mi putovnicu, saslušali priču i rekli: “U redu, slobodni ste.” Kad sam ih pitao kamo da idem, rekli su: “To je vaš problem. Mi smo s vama završili.” Nisu me vidjeli kao prijetnju. Nisam imao otvorenih optužnica. Nisu me mogli uhititi. Državljanin sam pa su mi dali putovnicu i rekli: “Slobodni ste. Kamo ćete, to je vaš problem.”

Je li vas to iznenadilo?

Da, jer nitko ne pomaže ljudima. Recimo da sutra ovdje deportiraju 10.000 Hrvata. Oni nemaju kamo otići. Ako nemaju podršku, ako nemaju prijatelje koji im pomažu, bit će na ulici. Otišao sam u socijalnu službu, po hranu i sve to. Rekli su: “Ne možemo vam pomoći.” Bez novca, bez hrane, bez skloništa, ništa. A ja sam hrvatski državljanin. Što kažete na to? Američka će vlada ilegalnim imigrantima dati 1000 dolara da se odreknu svih svojih prava i vrati ih kući, ali u ovakvoj situaciji, u kojoj su ljudi poput mene cijeli život proveli u SAD-u, zapravo ne nude ništa. Tvoja zemlja čije državljanstvo imaš isto neće učiniti ništa. To je jedan veliki nered.

S obzirom na gotovo bezizlaznu situaciju, djelujete neobično mirno. Koji su vam sljedeći koraci?

Zahvalan sam na vedrom duhu. Svakodnevno idem na razgovore za posao. Aktivno tražim mjesto za boravak, cimera ili stan. Kad dobijem adresu, mogu krenuti u proces vađenja svih dokumenata i vidjeti koliko će Hrvatska biti ljubazna prema meni. Pokrenuo sam i TikTok kanal na kojem pokušavam ispričati svoju priču. Možda to pomogne u podizanju svijesti o ovom problemu. Moja e-mail adresa je vukovicsandro89@gmail.com. Ako itko ima ideju kako dalje, adresu, posao, bit ću neizmjerno zahvalan. Sve što želim je normalno živjeti i raditi.

/Desk/

Objava Nevjerojatna priča Hrvata, izbjeglice iz BiH, koji je nakon 30 godina deportiran iz SAD-a: “U Hrvatskoj nemam ništa osim putovnice” pojavila se prvi puta na Republika.