Dervišić je svedočio o događajima koji su uslijedili nakon što su se snage Armije BiH predale HVO-u, a on sam četiri dana prije, izdao zapovijed (naređenje) da “jedinice ABiH 319. brigade Žepče u 9 sati izvrše napad na ustaške snage, sve ustaško spaliti, djecu i ženu pritvoriti u logoru u Vitlacima, a muškarce pobiti”.

“…Po ulasku u grad spojiti se sa snagama u gradu, a specijalni vod MUP-a Zenica odmah prijeći likvidaciji ustaškog zapovjedništva i čelnika HDZ-a…Snage koje su u gradu koristeći vjerski praznik i okupljanje ljudi u crkvi do 3.00 sati 24.06.1993. zaposjesti utvrđene zgrade po ranijem planu, sve što se kreće ubijati. Snajperima neutralisati sve istaknute članove komande stađa, i staviti grad pod kontrolu. Po ulasku naših snafa prijeći u čišćenje grada, žene i djecu zatvoriti u srednju školu Žepče i Osnovnu školu Žepće. Ljudstvo iz stare opštine odmah zaposjesti bolnicu koju drže ustaše i sve ustaše pobiti, a medicinsko osoblje zadržati da radi pod kontrolom”.

Ova zapovijed, izdana 20. lipnja 1993. godine i potpisana od strane zapovjednika Galiba Dervišića zavedena je u spisima haškog tribunala pod brojem 02918607 i toliko je nevjerojatno krvoločna.

Osoba koja je potpisala ovakvu zapovijed bila je prvi svjedok Tužiteljstva BiH, a u svom iskazu je kazao kako je pozvao specijalnu policiju “zbog zaštite civila” te da ga je “potreslo” jer su bošnjački civili među kojima je bilo i starih osoba i djece “bili u štalama i hangarima”.

Optužnica

Podsjetimo, Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine u siječnju prošle godine podignulo optužnicu protiv sedmorice bivših pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i policije koje tereti za ratne zločine počinjene na području Žepča u središnjoj Bosni. Kako su priopćili iz državnog Tužiteljstva optuženi su Luka Babić (60) koji je u međuvremenu preminuo te je postupak protiv njega obustavljen, Alojz Vrbić (68), Marinko Martić (65), Franjo Jozić (59), Viktor Markanović (65), Slavko Spajić (66) i Ivo Mrkonjić (63).

Tužiteljstvo BiH tereti ih da su tijekom 1993. i 1994. godine kao pripadnici vojne policije HVO i civilne policije u Žepču kršili odredbe Ženevskih konvencija o zaštiti civilnih osoba za vrijeme oružanog sukoba. U ukupno 66 točaka optužnice oni se terete za ratne zločine nad više desetaka civila bošnjačke nacionalnosti koji su bili nezakonito zatvoreni u improviziranim zatvorskim objektima.

Optužnica se odnosi na zlostavljanja, premlaćivanja i druga nečovječna postupanja zbog čega su neki zatvorenici umrli kao i nezakonito izvođenje na prisilne radove u zonu ratnih operacija kada je više osoba smrtno stradalo a veći broj je ranjen. Svi su optuženi za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.

Sukob

Prvi sukob zabilježen je 23. lipnja 1993. navečer, kada su mudžahedini iz Željeznog Polja napali hrvatsko selo Golubinja. Sutradan ujutro dijelovi pet muslimanskih brigada, oko 12500 ljudi, napredujući u dvije kolone s jugozapada (Zenica) i jugoistoka (Kakanj), krenuli su u glavni napad sjeverno od Željeznog Polja i ubrzo opkolili Žepče.

Muslimanske su snage zauzele uzvisine zapadno, južno i istočno od Žepča, a u sljedećih nekoliko dana hrvatsko stanovništvo iz područja na južnoj obali rijeke Bosne kojima su dominirali Muslimani, izbjegao je u većinska hrvatska područja. U samom Žepču vatra se začula oko 9:15, kad su paljbu na grad otvorili topništvo i minobacači ABiH-a, a muslimanske “Zelene beretke” opkolile stožer vojne policije HVO-a u hotelu ”Balkan”.

Napad je herojskim zalaganjem i žrtvovanjem HVO-a nadvladan te su muslimanske snage odbijene do južne obale rijeke Bosne. Do 30. lipnja HVO je uspio odbiti najveći dio napadača ABiH s većeg dijela zapadne obale rijeke Bosne i osloboditi zapadni dio Žepča.

Bitka je završila 30. lipnja uvečer predajom 305. i 319. brigade Armije BiH. Zapovjedniku ABiH Galibu Dervišiću poziv na predaju upućen je još 25. lipnja, ali on ga je odbio. Dok se bombardiranje pojačavalo 26. lipnja, HVO je polako uspostavio kontrolu nad gradom, a Muslimanima je počelo nedostajati streljiva. Dervišić je predaju dogovorio s Božidarom Tomićem 30. lipnja, pristavši na predaju glavnine svojih snaga u gradu u 17 sati. (Izvor: Direktno.hr)

Svjedočenje

O svjedočenju svjedoka Tužiteljstva BiH, Galiba Derviševića svojedobno je iscrpno izvijestio Detektor.ba:

Galib Dervišić, nekadašnji zapovjednik 319. brigade Armije u Žepču, kazao je da je poslije određenih incidenata 24. juna 1993. došlo do sukoba s pripadnicima 111. brigade Hrvatskog vijeća obrane (HVO). Nakon nekoliko dana borbi, kako je naveo, bili su prinuđeni da se predaju.

“Vidjeli smo da gotovo nema izlaza, da smo skroz u okruženju. Još bi se mogli držati, ali kad je došla artiljerija…”, prisjetio se svjedok.

Prema njegovim riječima, sa zapovjedništvom HVO-a je dogovoreno da pripadnici Armije polože oružje, da se izvrši trijaža, a da civili ostanu u kućama. Međutim, poslije je javljeno da civili ne mogu ostati i saznao je da su prebačeni u krug preduzeća “Nova trgovina”.

Dervišić je rekao da je on u pratnji Vojne policije HVO-a odveden u jednu kuću, a odatle je nakon dva dana prebačen u školu u Perkovićima. Kazao je da je bio u učionici, a da su u sali bili civili.

“Dovedeni su članovi moje komande. Muharem Pehlivanović je donesen isprebijan, jedva je govorio”, rekao je svjedok.

Dodao je da je od njih saznao da su civili još u štalama i hangarima i da ga je to potreslo, jer je bilo starih ljudi i male djece.

Dervišić je rekao da je iz škole poslije desetak dana prebačen u “Silos”, koji su također osiguravali vojni policajci. Naveo je da je tu bila zloglasna ćelija “šestica”.

“Jasmin Musić, komandir Vojne policije 319. brigade, izveden je iz te ‘šestice’… pretučen, unesen nazad i od posljedica je preminuo”, kazao je Dervišić, napominjući da to nije vidio, nego da je saznao od drugih.

Rekao je da mu se čini da je čuo da je “Musića izveo Vrba i još neko”. Kako je naveo, to mu je kazao Ismet Berbić, koji je takođe bio pretučen.

Dervišić je rekao da je poslije nekoliko dana odveden u školu “Rade Kondić” u Žepču, gdje je ostao do puštanja u siječnju 1994. godine. Kazao je da se načelnik štaba njegove brigade Adnan Mešić vratio krvav sa ispitivanja.

Rekao je da su zarobljenici odvođeni na radove na borbene linije HVO-a, gdje je njegov rođak ranjen i poslije podlegao, a kako je čuo, dvojica su ubijena prilikom pokušaja bijega.

Svjedok je izjavio da njega nisu zlostavljali ni na jednom mjestu zatočenja, te da je išao na radove u grad kad bi se dobrovoljno javio.

Za zločine u Žepču sudi se nekadašnjim pripadnicima Vojne policije Alojzu Vrbiću, Marinku Martiću i Franji Joziću te Ivi Mrkonjiću, koji je optužen u svojstvu načelnika policije u Žepču.

Branitelj Dražen Zubak sugerisao je da je Musić preminuo 15. kolovoza, kad je svjedok već bio prebačen iz “Silosa”. Dervišić je ponovio da pred njim nitko nije tučen, a da Musić nije odmah preminuo poslije prebijanja.

Branitelju je rekao da je moguće da su pripadnici “Zelenih beretki” bili zatvoreni u “šestici” u “Silosu”, ali da mu nije poznato da su to bili oni koji su odlazili i ratovali protiv HVO-a na drugim područjima.

Dervišić je kazao da je njegova brigada bila napravila plan za obranu od HVO-a.

Optuženog Mrkonjića zanimalo je tko je tražio da u Žepče dođe specijalna policija iz Zenice. Svjedok je rekao da je on, kao najviša komanda, tražio pojačanje radi zaštite civila i da je došla obična policija.

“Znate koliko je bilo policajaca Hrvata, koliko Muslimana”, kazao je svjedok.

Suđenje u ovom predmetu nastavljeno je nakon dužeg zastoja zbog bolesti i smrti pojedinih optuženih. Sljedeće ročište zakazano je za 14. srpnja.

(Republika/V.S.H.)

Objava Svjedok Tužiteljstva u suđenju pripadnicima HVO-a za zločine nad Bošnjacima – zapovjednik Armije BiH koji je 4 dana prije predaje Žepča naredio: “sve ustaško spaliti, djecu i žene u logor, muškarce pobiti, sve što se kreće ubijati” pojavila se prvi puta na Republika.

Obilježavanje je započelo okupljanjem i svetom misom u pulskoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije, nakon čega je uslijedilo polaganje vijenaca kod spomenika palim braniteljima, a potom i svečani mimohod kroz grad, svečana akademija te zajednički ručak za sve braniteljice i uzvanike.

Ova manifestacija održana je u organizaciji Udruge braniteljica Pula pod vodstvom predsjednice Slavice Porubić Kukal te Grada Pule i gradonačelnika Peđe Grbina, uz pokroviteljstvo Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske. Kao i dosadašnjih godina, obilježavanju je nazočio potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved sa svojim izaslanstvom.

U Pulu su iz Bosne i Hercegovine doputovale i braniteljice brojnih postrojbi HVO-a, kao i pripadnice 1. gardijske brigade “Ante Bruno Bušić” te 2. gardijske brigade. Sljedeće godine susret hrvatskih braniteljica organizirat će se u Gospiću.

/Rwpublika/

Objava Susret braniteljica HV i HVO u Puli pojavila se prvi puta na Republika.

U spomen na poginule pripadnike HVO-a, vojna izaslanstva Ministarstva obrane i Oružanih snaga Bosne i Hercegovine kao i hrvatski politički predstavnici ovom prigodom položila su vijence i zapalila svijeće na spomen-obilježjima u Sarajevu, Vitezu, Tomislavgradu, Orašju i Mostaru.

Središnji program obilježavanja održan je u Vojarni Oružanih snaga BiH ”Stanislav Baja Kraljević” u Mostaru. Program je započeo prijmom uzvanika, nakon čega su uslijedili prijavak zamjeniku ministra obrane Slavenu Galiću, postrojavanje ešalona i svečana ceremonija. Nakon toga upriličen je i domjenak u vojarni.

Između ostaloga, na svečanosti su nazočili predsjedateljica Vijaće ministara BiH Borjana Krišto, predsjednik HDZ-a BiH dragan Čović, federalna ministrica prometa i komunikacija Andrijana Katić, predsjednica Vlade HNŽ Marija Buhač, gradonačelnik Mostara Mario Kordić i drugi, kao i brojni nekadašnji visoki časnici i pripadnici HVO-a.

/Desk/

Objava Obilježena 34. godišnjica HVO-a pojavila se prvi puta na Republika.

Predstavnici hrvatskih udruga tvrde da je službeni poziv hakiran, a vijest lažna. Iz BORS-a (Boračka organizacija Republike Srpske) pripadnike ove postrojbe optužuju za ratne zločine nad srpskim narodom ovoga kraja, zbog čega ih je vijest o postrojavanju uznemirila, pa su pozvali na reakciju MUP RS-a. Protiv vjerskog obreda, poručuju, nemaju ništa, ali imaju protiv spomen-obilježja koje vrijeđa žrtve srpskog naroda.

Ćorić: Prijatelji i susjedi pravoslavci nam pomažu u izgradnji i čuvaju kuće, ne bismo mogli ništa bez njih

Ankica Ćorić, povratnica iz Dervente, kazala je kako naglasak treba biti na lijepim stvarima, suživotu i druženju koje oni i pravoslavci imaju desetljećima.

“Prisustvuje rodbina poginulih i žele u miru moliti za svoje i biti ovdje u miru. Htjela bih posebno istaknuti da sve obitelji koje su iz ovih krajeva otišle u svijet imaju drage pravoslavne obitelji koje im pomažu u radu, da se kuće obnove. Ništa ne bismo sami mogli da nemamo dobrih prijatelja pravoslavaca. Moja udruga ne bi mogla raditi da nije dobrih radnika svih nacija”, kazala je Ćorić.

Istaknula je kako su došli otvoriti srce i pomisliti na sve pokojne.

“Lijepo je bilo ići ovdje u školu i živjeti, mi se i danas družimo. Svaka obitelj koja ovdje živi ili je živjela ima pravoslavnog prijatelja ili više njih koji im čuvaju kuće i imaju ključeve”, kazala je Ćorić.

Fra Nujić ranije prisustvovao i parastosu za ubijene vojnike RS: S nekima sam išao u školu, dijelio sendvič…

Fra Ivan Nujić, župnik i gvardijan Franjevačkog samostana Plehan, kazao je kako su tenzije nepotrebne i “mute vodu u dobrim harmoničnim odnosima među zajednicama” u Plehanu.

“Želimo naglasiti da smo predani izgradnji mira, ne samo mira pomirenja, suživota, nego zaista želimo između ljudi uspostaviti i čuvati odnose. Prošle godine sam na Dan grada Dervente bio na liturgiji u Derventi i parastosu za poginule srpske vojnike kao katolički svećenik. To meni nije problem. Ti ljudi su poginuli, neki su išli sa mnom u školu, igrali nogomet i dijelili sendvič, pili vodu iz iste boce. To su djeca ove zemlje i ti ljudi nam nedostaju. Ne dogodilo se nikada nikome. Majke su polagale cvijeće i palile svijeće tamo isto kao danas ovdje u Modranu. To je bol u kojoj se ljudi prepoznaju. Želimo poslati poruku mira i suosjećanja sa žrtvama iz bilo koje zajednice jer svi su to naši i jednaki”, rekao je fra Nujić.

Organizatori: “Pozivnica je hakirana”

Ivan Ćoruka, predsjednik Organizacijskog odbora, kazao je kako je netko hakirao njegovu pozivnicu za misu.

“Satnica i tekst koji sam dao ne slažu se. On je rođen u Stuttgartu i s BiH nema ništa. Ima njemačke i hrvatske papire. Napravio je nesporazum jer nikada od 1998., otkad se obilježava dan sjećanja, nije bilo tenzija, mržnje ni loših poruka jer je ovo sveto mjesto. Od 36 poginulih branitelja, ovdje leži 11. Najteže mi je zbog 11 obitelji koje ovdje žive, da im ja stvaram nered – nikome iz organizacijskog odbora to nije bilo na pameti”, naglasio je Ćoruka.

BORS: “Važno je da je sve prošlo mirno”

S druge strane, prisutni su bili i bivši vojnici Vojske Republike Srpske. Milovan Gagić, predsjednik Predsjedništva Boračke organizacije RS, kazao je kako su se pojavile najave da bi događaj mogao izaći iz okvira kako je najavljeno i mimo zakona.

“Krajnje je vrijeme da se urede neke stvari. Da ne bude vrijeđanja žrtava, da svatko obavi svoj vjerski obred dostojanstveno i kako je zakonom dopušteno. Mi nismo znali je li to netko hakirao ili nije. Imali smo događanja prije tri godine kada je odlikovana postrojba koja je vršila zločine na području Dervente. Drago mi je da je ovo danas prošlo u redu i miru”, rekao je Gagić.

Zahvalio je MUP-u RS-a. Članovi BORS-a koji žive u Derventi kazali su da bi bili sretniji da spomenik nije napravljen, ali da, kada već jest, treba biti takav da nikoga ne vrijeđa. Ističu da nemaju ništa protiv vjerskog dijela, ali da im nije ugodno zbog konteksta.

“Nemamo ništa protiv vjerskog dijela. Nije nam ugodno. To su pripadnici postrojbe koja je ovdje činila zločine i zbog toga ne možemo blagonaklono gledati na njihovo okupljanje. S druge strane, mi smo civiliziran narod i ono što tražimo da bude dopušteno nama u drugim područjima gdje nismo većinski narod, ne možemo drugima zabraniti”, kazao je jedan od članova.

Objava Obilježena 34. obljetnica 3. bojne 103. brigade HVO-a u Modranu: Skup prošao mirno i bez incidenata pojavila se prvi puta na Republika.

Iz organizacije BORS reagirali su na najavu obilježavanje obljetnice osnutka Treće bojne 103. brigade HVO koja je branila područje Dervente i Posavine, prenosi HINA.

Okupljanje bivših pripadnika Treće bojne i odavanje počasti njenim poginulim bojovnicima kao i civilnim žrtvama rata najavljeno je u mjestu Modran pokraj Dervente za 21. ožujka.

Dodik je u objavi na društvenoj mreži X tu postrojbu opisao “poraženom” i optužio je za zločine nad Srbima.

“Neće biti nikakvog postrojavanja bivših pripadnika poraženih snaga HVO-a u Derventi, Republika Srpska neće dopustiti veličanje ideologije i formacija koje su počinile teške zločine protiv srpskog naroda”, kazao je Dodik koji vodi Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), stranku-predvodnicu vladajuće koalicije u RS.

Poručio je kako se “prevario svatko tko je mislio da će u RS-u dopustiti veličanje postrojbi koje su ubijale Srbe dok Hrvatska zabranjuje obilježavanje dana srpske patnje”.

“Državne vlasti Republike Srpske reagirat će na svaki pokušaj takve provokacije”, prijeteći je napisao Dodik.

Dodik je prošle godine smijenjen s dužnosti predsjednika RS nakon što je osuđen na godinu dana zatvora zbog neprovođenja odluka visokog predstavnika međunarodne zajednice no i dalje s pozicije stranačkog čelnika kontrolira vlast u entitetu.

Na području Dervente na početku rata u BiH vođene su teške borbe za obranu Bosanske Posavine, a nakon povlačenja hrvatskih snaga s tog je područja protjeran najveći dio Hrvata koji su živjeli na tom području.

Od 50 tisuća Hrvata-katolika Derventskog dekanata Vrhbosanske nadbiskupije sada ih je na tom području ostalo tek nešto više od 500.

Na ovu Dodikovu prijetnju, vrlo oštro je odgovorio Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH. Inače to je rijetkost jer je upravo Čović dugogodišnji politički partner i prijateljs Dosikom.

Čović je kazao kako su osporavanja okupljanja pripadnika HVO-a već ranije postojala. Čović je rekako kako će biti osigurano pravo da veterani HVO-a obilježavaju događaje iz rata na cijelom području države.

“Imali smo dosta puta osporavanje. Mi ćemo osigurati da svi naši branitelji mogu obilježavati ono što jest, bez obzira koji je to dio Bosne i Hercegovine. Povjesničarima ostavimo, da istražuju dalje. Svatko od nas ima svoju istinu, najmanje su tri istine, a najvažnije je da osiguramo budućnost. A mi ćemo osigurati da svi naši branitelji na svakom pedlju mogu obilježavati. Onima koji to pokušavaju spriječiti poručujem: ‘svima njima dalje ruke od hrvatskog naroda’. Mislim da imam dovoljno političke snage da takvu poruku pošaljem”, poručio je.

Objava Dodik zaprijetio bivšim pripadnicima HVO-a: “Neće biti nikakvog postrojavanja pripadnika poraženih snaga HVO-a u Derventi” – Čović mu odgovorio kao nikad do sada: “Dalje ruke od hrvatskog naroda” pojavila se prvi puta na Republika.

U emisiji Kompas RTV-a Herceg-Bosne, general HV-a i HVO-a Ivica Primorac, autor i nedavno predstavljene knjige ‘Kad istina progovori – Svjedočanstvo hrvatskog generala’, dotaknuo se mnogih tema o kojima, kao izravni sudionik događanja, piše u svojoj knjizi. Mnoge od informacija šira javnost po prvi put doznaje. On se pri tom osvrnuo i na mnoge aktualne političke teme.

Mudžahedini iz BiH u terorističkom napadu na SAD 11. rujna 2001.

O vezi AID-a, Hamasa, Iranaca, mudžahedina, Šefika Džaferovića, visokog dužnosnika SDA i bivšeg bošnjačkog člana Predsjedništva i Šemsudina Mehmedovića, bivšeg visokog dužnosnika SDA koji je nedavno formirao vlastitu stranku.

“Jasno je da su svi ti mudžahedini dolazili u BiH u okviru, uvjetno rečeno, humanitarnih organizacija. Jasno je da su dolazili u organizaciji države i da ih je država koristila kao pripadnike regularnih postrojbi Armije RBiH i da su kao takvi ratovali kao njeni pripadnici. Svi smo čuli za zloglasni odred El-Mudžahid, sastavljen od mudžahedina iz cijelog svijeta, a jasno je da je većina tih ‘svetih ratnika’, kako su se nazivali bili na prostorima Bosne i srednje Bosne. Također je neupitna činjenica da su dobivali državljanstva BiH i bh dokumente, ako znamo da je gospodin Mehmedović bio šef policije u Tešnju, a gospodin Džaferović načelnik Centra službe bezbjednosti u Zenici, a kasnije i tajnik AID-a. U to vrijeme postojalo je mnoštvo podataka s kojima su raspolagale zapadne obavještajne službe kako su ti ljudi aktivno uključeni za rješavanje statusnih pitanja, prvenstveno pitanja bh putovnica, prijema u državljanstvo itd. I to je trajalo godinama, imali su svoja naselja, središnja država iz Sarajeva je o njima skrbila i to je bio dio njihovog djelovanja na ovom prostoru u Europi koji je bio planiran, dogovoren, osmišljen i nadziran.

Primorac je kazao kako je američka administracija tražila da se mudžahedini maknu iz BiH, a osvrnuo se i na, kako je kazao “prvi veliki skandal”.

“Do prvog velikog skandala je došlo kada je Warren Christopher, državni tajnik SAD-a, došao u posjet BiH i tražio od Alije Izetbegovića informaciju jesu li još uvijek na području BiH prisutni mudžahedini sa svojim kampovima”, kazao je Primorac, naglasivši kako je Izetbegović negirao prisutnost mudžahedina u BiH.

“Odmah nakon odlaska Christophera iz Sarajeva postrojba IFOR-a izvršila je desant na kamp Pogorelica, gdje su zatečeni iranski instruktori koji su vodili obuku za djelatnike AID-a, a iz kasnije dostupne dokumentacije poslije je bilo jasno kako su centri AID-a iz BiH imali svoje predstavnike na toj obuci.  Ti djelatnici AID-a koji su prolazili obuku u organizaciji Iranaca i iranski instruktori privedeni su u Sarajevo i osoba koja ih je kao tajnik AID-a prihvatila bio je gosp. Džaferović. To je bio veliki udarac kredibilitetu Alije Izetbegovića jer su se Amerikanci uvjerili da ne mogu polagati nade u njegovu vjerodostojnost”, rekao je Primorac u intervjuu za Kompas.

Na ovu temu, on se osvrnuo na još jednu skandaloznu činjenicu.

“Nakon toga, sve je nekako prolazilo ispod radara do onog crnog 11. rujna 2001. godine i terorističkog napada na SAD gdje su za izvođenje terorističkih napada korišteni zrakoplovi. Otkrila se još jedna porazna činjenica – na letu 77 u zrakoplovu koji se zabio u Pentagon, bila su i dva mudžahedina koji su ratovali u BiH. To su utvrdile zapadne obavještajne službe. I tu su se upalili alarmi kada je u pitanju prisutnost mudžahedina u BiH i da se to mora završiti. Dodatne istrage pokazale su kako je jedan od bliskih Bin Ladenovih suradnika, koji je smatran jednim od planera napada, kako je i on proveo u BiH nekoliko mjeseci kao mudžahedin. To dovoljno govori o načinu kako su ti ljudi bili infiltrirani u strukture vojske, obavještajnih i političkih službi i savršeno je jasno da to nije moglo biti organizirano bez potpore središnje države.

Kandidatura Kovačevića “dobro smišljena provokacija”

Komentirajući kandidaturu Slavena Kovačevića, aktualnog savjetnika člana Predsjedništva Željka Komšića, za hrvatskog člana Predsjedništva ispred DF-a, Primorac je ustvrdio kako se radi o “dobro smišljenoj provokaciji”

„Iza toga stoji šira organizacija koja je taj koncept prihvatila i njime zlostavlja demokratska prava hrvatskoga naroda. Riječ je o provokaciji za koju vjerujem da neće proći bez reakcije SAD-a i Europske unije“, kazao je, kako DF ima aspiracije ponovno izabrati člana Predsjedništva BiH, bez hrvatskog legitimiteta.

Revizija hrvatskih državljanstava

Jedna od također zanimljivih dijelova razgovora je i, sve češće spominjana od pojedinih političara, moguća revizija hrvatskih državljanstava za pojedine Bošnjake, ujedno i državljane BiH.

“Reviziju državljanstava nije loše napraviti. Određena državljanstva davana su i temeljem diskrecijskog prava ministra unutarnjih poslova. Vremena su mira i ima se vremena za napraviti kvalitetnu reviziju. Kada je tema državljanstava, dajem jedan primjer: Vidimo gosp. Safeta Oručevića (bivši (do)gradonačelnik Mostara)  koji vrlo često istupa sa svojim stavovima, što je njegovo legitimno pravo. Ali, Safet Oručević dobio je hrvatsko državljanstvo i putovnicu prije od mene. U djelovodniku izdanih hrvatskih putovnica, jedna do druge, su hrvatske putovnice Jadranka Prlića i Safeta Oručevića. Znači, u trenutku kada vam trebaju hrvatska država i njezini dokumenti izjašnjavate se kao Hrvat ili netko tko ima pretke Hrvate i temeljem toga dobijete putovnicu, da bi onda, kada vam to politički odgovara, na sve moguće načine pokušavali politički ucjenjivati Hrvatsku. I to je jedan od razloga da Hrvatska treba, kao članica EU, napraviti reviziju državljanstava”, zaključio je Primorac.

Mitovi i činjenice: Tko je želio podijeliti BiH

Osvrćući se na svoju tvrdnju u knjizi, gdje navodi kako je Alija Izetbegović u Beograd slao Adil-bega Zulfikarpašića, bošnjačkog intelektualca, biznismena i političara, kako bi razgovarao sa Slobodanom Miloševićem o ostanku BiH u krnjoj Jugoslaviji, iako su se Hrvati, tada predvođeni Stjepanom Kljujićem kao predsjednikom HDZ-a BiH, tome izričito protivili.

“Ja samo citiram Zulfikarpašićevu izjavu koju je dao nizozemskim novinarima 1993. godine. On je u toj izjavi naveo kako je on, uz Izetbegovićevu potporu, do kraja 1991. godine, vodio pregovore sa Slobodanom Miloševićem o ostanku BIH u Jugoslaviji”, kazao je general Primorac.

Na pitanje tko je onda dijelio BiH, Primorac je odgovorio kako je “previše mitova” te da je “istina obično jedna”.

“Često se optužuje Hrvatsku kako je radila na podjeli BiH, što je po meni apsolutna neistina. Samo nekoliko činjenica: govori se o sporazumu iz Karađorđeva koji nikada nitko nije vidio. Niti napisan, niti potpisan. Govori se o sporazumu iz Graza kojeg isto tako nitko nikad nije vidio. Niti napisan, niti potpisan. Postavljam pitanje – bi li Hrvatska, da je željela dijeliti BiH, animirala Hrvate u BiH da na referendumu o samostalnosti 29. veljače 1. ožujka 1992. glasaju za neovisnu BiH, jer bez hrvatskih glasova referendum ne bi mogao proći? Drugo, Hrvatska je 7. travnja 1992. godine priznala BiH. Bi li netko priznao državu koju ima namjeru dijeliti? Treće, vrlo bitno – Hrvatska je oslobađala BiH. Odgovorno tvrdim da BiH ne bi bila oslobođena bez hrvatskih snaga koje su aktivno oslobađale i provodile oslobodilačke akcije, koje su završile Južnim potezom i dolaskom na Malu Manjaču i pred Banja Luku. Onda se mora postaviti pitanje – zašto bi netko oslobađao državu koju želi dijeliti? To su apsurdi, nema logike”, ustvrdio je sugovornik Kompasa.

Potom se referirajući na neke od činjenica o namjerama podjele BiH, Primorac je kazao: “S druge strane imamo činjenicu da je Alija Izetbegović, kao predsjedavajući Predsjedništva RBiH, s Momčilom Krajišnikom potpisao 15. rujna 1993. godine, gdje se u članku 5. predviđala mogućnost referenduma i izjašnjavanja o samostalnosti Srba tj. RS-a. Imamo i činjenicu koju je potvrdio i general Klein, visoki američki dužnosnik u BiH (Jacques Paul Klein, umirovljeni američki general i diplomat, op.au.), kako je njemu Alija Izetbegović priznao da je Tuđmanu nudio podjelu BiH, a da to Tuđman nije prihvatio. Znači, s jedne strane imamo mitove koji se recikliraju i guraju u javni prostor, a s druge strane imamo nepobitne činjenice”.

Odlazak iz HOS-a

Kao nekadašnji zamjenik zapovjednika HOS-a generala Blaža Kraljevića, Primorac je HOS napustio 5. kolovoza, prije tragedije koja se dogodila 9. kolovoza u mjestu Kruševo kod Mostara, ubojstvu Kraljevića i osam dragovoljaca HOS-a. Na pitanje o razlogu napuštanja HOS-a Primorac je kazao: “Apsolutno nisam imao nikakvih saznanja da se nešto loše može dogoditi Blažu Kraljeviću i momcima koji su bili s njim u pratnji. HOS sam napustio 5. kolovoza, uredno se razdužio, vratio vozilo, kalašnjikov i motorolu i otišao iz HOS-a. Moj razlog je bio jer nisam mogao apsolutno utjecati ni za kakve procese vezane za HOS, a koji, po meni, nisu bili onakvi kakvi bi trebali biti”.

On se osvrnuo kako je HOS, kao samostalna postrojba u cijelosti inkorporirana u Republici Hrvatskoj u postrojbe HV-a već u siječnju i veljači 1992. godine te da su priključene hrvatskoj vojsci.

“U Hercegovini to nije bilo tako. Jednostavno, svi ti pokušaji da se nađu modaliteti po kojima bi se HOS integrirao u HVO, nisu nailazili na plodno tlo. U pitanju su bili neki drugi procesi. Jednostavno, sebe nisam tu vidio i to je jedini razlog zašto sam otišao tada iz HOS-a jer nisam želio sudjelovati u procesima na koje nisam, ni na kakav način, mogao utjecati”, rekao je Primorac.

/Desk/

Objava General Ivica Primorac: „Hrvatska, kao članica EU, treba napraviti reviziju državljanstava“ pojavila se prvi puta na Republika.

Hrvatski list prošli tjedan objavio je tekst kako je čak 1.900 spomenica i medalja, potpisanih od nekadašnjeg ministra obrane Republike Hrvatske Gojka Šuška, koje je dodijelio predsjednik Franjo Tuđman, a namijenjenih pripadnicima HVO-a, otkriveno u vojarni ‘Božan Šimović’ u Čapljini. Ova informacija pobudila je značajno zanimanje kod nekadašnjih pripadnika HVO-a.

Točno je kako se u spomenutoj vojarni nalazi 1.268 Spomenica Domovinskog rata, koje zauzima sedamnaesto mjesto u važnosnom slijedu hrvatskih odličja, te oko 600 medalja ‘Ljeto 95’ koja se dodjeljuje prigodom zajedničke akcije HV, HVO i Armije BiH za oslobađanje područja Bosanskog Grahova, Glamoča, Drvara, Šipova i Jajca (srpanj-kolovoz 1995.).

Dobitnicima se time od Republike Hrvatske ukazuje čast i zahvalnost, ali za pripadnike HVO-a ne nose financijsko vrjednovanje. Izuzev što se, primjerice, na oglasima prodaje mogu pronaći besprizorne ponude prodaje i Spomenice Domovinskog rata za 30 KM kao i Medalja ‘Ljeto 95’ za 60 KM, što je istinsko obezvrjeđivanje ovih odličja.

Međutim, a prema informacijama Dnevnog lista, kontekst tadašnjih okolnosti zbog kojih je i nastao ovaj ozbiljan propust, ali i današnji kontekst – više je nego znakovit.

Rojs obavijestio Milanovićev Ured

Za Hrvatski list informaciju kako 1.900 odličja čeka da bude dodijeljeno nekadašnjim pripadnicima HVO-a, potvrdio je i general Ljubo Ćesić Rojs, kazavši kako se “sve dogodilo neodgovornošću čelnih ljudi HDZ-a u Mostaru nakon 2000. godine”.

“Strašno je što je, po mojim procjenama, veliki broj nagrađenih pripadnika HVO-a možda već umro, možda njih i do 500 ili 600, a odličja im nisu uručena. Obavijestio sam o cijelom slučaju i Ured Predsjednika RH, Ministarstvo hrvatskih branitelja i još neke adrese, ali iskreno ne znam kako će afera završiti i što će biti s odličjima iz vojarne u Čapljini”, kazao je, za mnoge, kontroverzni hrvatski general koji je, podsjetimo, mnoge nekadašnje branitelje HVO-a, kao i kolege hrvatske generale, zapanjio svojim potpisom na molbu prema predsjedniku Zoranu Milanoviću za pomilovanjem bivših čelnika Službe državne sigurnosti u nekadašnoj SR Hrvatskoj, osuđenih kao pomagače u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića. Iako nevezano konkretno za ovaj tekst, Milanoviće je zbog velike reakcije u javnosti, odustao od pomilovanja pod izlikom kako se radi o “reliktu i monarhističkoj gluposti”.

Nadalje, u svezi spomenica, kontaktiran je i general-pukovnik Marijan Mareković, posebni savjetnik Predsjednika RH za veterane Domovinskoga rata, koji je kazao kako je “zgrožen ovimskandalom” te kako će, ukoliko se uskoro ne podijele, intervenirati Ured Predsjednika Republike Hrvatske, Zorana Milanovića.

“Kad sam dobio informaciju o tom sramotnom i nedopustivom događaju, obratio sam se voditelju Odjela HNS-a BiH za branitelje i Domovinski rat i ministru branitelja Zapadnohercegovačke županije Mladenu Begiću i tražio objašnjenje cijele ove situacije te da se ta odličja, s obzirom na to da su odbačena, vrate Uredu Predsjednika RH jer su u našemu vlasništvu. Obećano mi je u razgovoru da će se odličja naknadno ipak podijeliti pripadnicima HVO-a, kao i obiteljima onih koji su u međuvremenu umrli, a odličja nikada nisu dobili. Zgrožen sam ovom sramotnom situacijom i neuručivanjem odličja koja su više od 20 godina ležala odbačena u vojarni i koja su slučajno pronađena. Ova situacija dodatno govori kako su mnogima samo puna usta branitelja, ona ilustrira tragičan odnos vladajućeg HDZ-a u BiH prema pripadnicima HVO-a. Problem je potrebno čim prije riješiti, tim više jer nisu dobili ni adekvatan odgovor zbog čega odličja nisu uručena. Pričekat ćemo i vidjeti hoće li se odličja u skorašnjem razdoblju uručiti, kako je i obećano, a ako do toga uskoro ne dođe, onda će Ured Predsjednika Republike Hrvatske rješavati cijelu ovu situaciju čim prije i javnosti obavijestiti o ovom skandalu”, kazao je za Hrvatski list Mareković.

Kontekst vremena i okolnosti

Nedvojbeno je kako je propust dodjele spomenica pripadnicima HVO-a skandalozan. No, promotrimo ovo pitanje u “kontekstu tog vremena”, a kako se svojedobno izrazio Županijski sud u Zagrebu u oslobađajućoj presudi prema generalu Ljubi Ćesiću Rojsu koji se teretio za zloporabe kojima je MORH oštećen za više od pet milijuna kuna.

Naime, a kako Dnevni list doznaje od izvora upućenih u ovo pitanje, radi se o 1.268 Spomenica Domovinskog rata, koje zauzima 17. mjesto u važnosnom slijedu hrvatskih odličja, te oko 600 medalja ‘Ljeto 95’ koja se dodjeljuje prigodom zajedničke akcije HV, HVO i Armije BiH za oslobađanje područja Bosanskog Grahova, Glamoča, Drvara, Šipova i Jajca (srpanj-kolovoz 1995.).

Naš izvor tvrdi kako zapovjednici HVO-a tada nisu bili zadovoljni brojem dodijeljenih spomenica i medalja te kako su mnogi pripadnici HVO-a bili izostavljeni.

“Zapovjednici su se složili da prema Zagrebu ponovno upute dodatan zahtjev kako bi se dalo priznanje i ostalim braniteljima, a što je i obećano. Donesenaje odluka da se pričeka s dodjelom prispjelih spomenica te se ista dodijele kada se dobiju i ostale zatražene kako se među pripadnicima ne bi izazvalo nezadovoljstvo. Međutim, nakon toga dolaze nove okolnosti, ministar obrane Gojko Šušak preminuo je 03. svibnja 1998. godine, a predsjednik Franjo Tuđman 10. prosinca 1999. godine, a 2000. godine u Hrvatskoj je za predsjednika izabran Stjepan Mesić, a na vlast dolazi SDP s premijerom Ivicom Račanom. I to je razlog ovog propusta”, kaže nam izvor, koji zaključuje kako su spomenice “bjanko jer ih tek treba ispisati te kako bi možda bilo najbolje rješenje vratiti ih Hrvatskoj”.

Nakon ovog stava našeg sugovornika, očito da premijer Račan kao predsjednik SDP-a, nakon čije smrti je za predsjednika te stranke izabran Zoran Milanović, točnije, tadašnji novi hrvatski predsjednik Mesić, nije smatrao potrebnim potpisati dodatne spomenice za branitelje HVO-a.

Protuteža i skretanje pozornosti s Milanovićeve “inflacije” uručenja činova i odličja

No, za mnogi ovaj skandal s neuručenim spomenicama promatraju kao “protutežu” inflaciji odličja koju provodi hrvatski predsjednik Zoran Milanović, a što često izazove nezadovoljstvo među braniteljskom populacijom u BiH. Istodobno, sam Milanović, pri uručenju odličja postrojbama HVO-a ili činova, rijetko kada propušta priliku kazati kako to on činij jer to nije učinio HDZ, te se ovo može promatrati i kao vid političkog obračuna s HDZ-om.

“Često uručivanje odličja i činova od strane predsjednika Milanovića u javnosti, a posebno među braniteljima i časnicima HVO-a, pobuđuje veliko nezadovoljstvo jer smatraju kako se istim obezvrjeđuje njihova vrijednost i značaj. Na ovaj, ipak veliki propust oko odličja gledam kao ‘protutežu’ nezadovoljstvu branitelja kojima se tako nastoji skrenuti pozornost”, kazao je izvor.

Reagirao Ante Jelavić

Ante Jelavić, nekadašnji član Predsjedništva BiH, predsjednik HDZ-a BiH i utemeljitelj Hrvatskog narodnog sabora BiH, demantijem je reagirao na tekst ‘Čak 1900 Tuđmanovih odličja pripadnicima HVO-a već 26 godina nepodijeljeno odbačeno u vojarni u Čapljini’, autora Ivice Marijačića objavljenom u Hrvatskom tjedniku.

“Ovim putem zahtijevam da u idućem broju Hrvatskog tjednika objavite demanti na ranije objavljeni tekst u kojem me, neizravno, optužujete da sam odgovoran zato što odličja nisu podijeljena. Prije svega, niti u jednom trenutku, do objave ovog teksta u medijima ni vi kao potpisnik teksta, a ni nitko od kolega iz vaše redakcije me nije nazvao i kontaktirao o ovoj temi, nego ste paušalno, proizvoljno i manipulativno iskonstruirali priču da sam odgovoran što spomenice nisu dodijeljene”, navodi Jelavić u svojoj reakciji.

On ističe kako je riječ o spomenicama odnosno zahvalnicama kakve su se godinama nakon Domovinskog rata i u Hrvatskoj i u BiH dijelile hrvatskim braniteljima, a ne odličjima najvišeg državničkog ranga.

“Tko ih je trebao dodijeliti i kome, ako su već poslane iz Ureda predsjednika RH, doista mi nije poznato. Treće, kao hrvatski član Predsjedništva BiH, predsjednik HDZ-a BiH i utemeljitelj Hrvatskog narodnog sabora BiH, ne samo da nisam odstupao od politika dr. Franje Tuđmana, prvog hrvatskog predsjednika i Gojka Šuška, ministra obrane, nego sam upravo zbog provođenja suverenističke politike Hrvata u BiH, nepristajanja na gaženje naših ustavnih i političkih prava, uz podršku službenog Zagreba, osobito Stjepana Mesića, i međunarodne zajednice uklonjen s političke scene gdje mi je dekretom visokog predstavnika zabranjeno svako javno djelovanje, a zbog osnivanja HNS-a BiH, Hrvatske samouprave i podrške progonjenim hrvatskim ratnim zapovjednicima iz Središnje Bosne, sarajevsko me Tužiteljstvo kazneno gonilo gore navedenih postupaka, ističe u reakciji.

Nadalje naglašava: “Osim toga, pomogao sam i generalima Hrvatske vojske koje je Stjepan Mesić nepravedno protjerao iz službe, a zbog odbijanja suradnje s Haškim tribunalom tih godina, ‘zaradio’ i tzv. subpoenu kod međunarodne zajednice”.

On se pri tom osvrnuo i na samo generala Ljubu Ćesića Rojsa.

“U dobroj vjeri, savjetujem da se o tim olovnim vremenima za Hrvate u BiH informirate na kvalitetnijim, ozbiljnijim i upućenijim adresama nego li je ona Ljube Ćesića Rojsa, pa upućujem, u nadi da ćete i pročitati knjigu umirovljene profesorice zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti Mirjane Kasapović ‘BiH: Podijeljeno društvo i nestabilna država’. U najmanju je ruku neobjašnjivo da Ljubo Ćesić, koji privatizira političke osobe dr. Franje Tuđmana i Gojka Šuška, ne zna da je riječ o spomenicama, a ne odličjima, a onda još i insinuira i podmeće meni i ostalima iz tadašnjeg rukovodstva HDZ-a BiH odmak od njihove politike i stavova i svrstavanje na stranu Stjepana Mesića, i sve to sa zakašnjenjem od 25 godina”, stoji u Jelavićevoj reakciji.

/Desk/

Objava Zašto nije uručeno 1.900 Spomenica Domovinskog rata braniteljima HVO-a i što je ‘protuteža’? – Kao rijetko kada, reagirao i Ante Jelavić pojavila se prvi puta na Republika.

U Neumu je jučer otvoreno 25. sportsko natjecanje hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata HVO-a (HVIDRA HVO) – ŠNIDOR 2025. Natjecanje koje organizira Zajednica županijskih zajednica HVIDR-a HVO Herceg-Bosna okupilo je sudionike iz svih krajeva Bosne i Hercegovine.

Načelnik općine Neum Dragan Jurković pozdravio je prisutne i izrazio zadovoljstvo što se ponovno okupljaju, ističući važnost zajedništva i prijenosa uspomena i vrijednosti budućim generacijama. Zahvalio je svima koji doprinose događaju te zaželio uspjeh igrama i nastavak susreta iduće godine.

Izaslanik ministra hrvatskih branitelja i potpredsjednika Vlade RH Tome Medveda, Ivica Akmadža pozdravio je prisutne hrvatske branitelje, pripadnike HVO-a te stradalničke obitelji, izražavajući čestitke u ime potpredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda, u ime Ministarstva te osobno ime. Naglasio je kako je počašćen jer je u društvu branitelja HVO-a i predstavnika udruga te drugih institucija u BiH te zaželio uspjeh u igrama.

Predsjednik HNS BiH Čović u svom je govoru naglasio važnost poštovanja i cijenjenja žrtve branitelja u BiH i RH , ističući suradnju s Ministarstvom hrvatskih branitelja i ministrom Tomom Medvedom kako bi se osigurala prava branitelja prema zakonima i standardima koji odražavaju vrijednosti Domovinskog rata.

Ovom prilikom posebno je naglasio: „Služeći svom narodu stvaramo ambijent kako bi svi oni koji dolaze iza nas mogli živjeti u miru. Nikad više ratom ne trebamo dokazivati da smo narod, kako bismo živjeli u svojoj domovini“.

Uputio je želje za uspjehom natjecanja, naglasio je važnost uloge suradnje u područjima politike, institucija i infrastrukturnih projekata u očuvanju spomeničke baštine, muzeja i dostojanstva svakog branitelja.

Predsjednik ZŽZ HVIDR-a HVO H-B Dragan Radić naglasio je kako HVO H-B od svog osnivanja nosi misiju očuvanja i zaštite prava svojih članova, stečenih žrtvom i odricanjem u Domovinskom ratu te kako je njihova dužnost prenositi te vrijednosti budućim generacijama. Igre su, kako je rekao, „dokaz zajedništva, snage i ustrajnosti hrvatskih ratnih vojnih invalida. Natjecanje u deset disciplina nije samo sportski događaj, već i prilika da pokažemo kako se i nakon svega može živjeti dostojanstveno, s ponosom i vjerom u zajedničku budućnost“,. Istaknuo je kako se na igrama okupilo preko 300 natjecatelja iz svih županijskih udruga u BiH te poručio „neka budu podsjetnik da je ono što nas spaja daleko veće i snažnije od onoga što nas može dijeliti.“

Svečanosti otvaranja 25. sportskog natjecanja HVIDRA-e HVO-a – ŠNIDOR 2025. između ostalih, nazočili su i zastupnica u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Darijana Filipović, ministar pravde u Vladi FBiH Vedran Škobić, izaslanik u Domu naroda Parlamenta FBiH Oliver Soldo, ministar za pitanje branitelja u Vladi HNŽ-a Đuro Prkačin, predsjednik Udruge nositelja ratnih odličja HVO HB Lazar Martinović, predsjednica Udruge obitelji poginulih hrvatskih branitelja HVO HB Jasna Zlomislić te predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana HVO HB Nikica Tomić.

/Desk/

Objava U Neumu 25. Sportske igre HVIDRA-e HVO-a H-B – ŠNIDOR 2025. pojavila se prvi puta na Republika.

“Operacija Maestral bila je ključna operacija i zajednička akcija Hrvatskoga vijeća obrane, Hrvatske vojske uz potporu Armije BiH, a slijedom drugih oslobodilačkih operacija u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, posebno veličanstvene vojno-redarstvene operacije Oluja, koja je zadala ključan udarac Miloševićevom režimu i politici stvaranja velike Srbije”, rekao je premijer Andrej Plenković u Jajcu.

Pritom je hrvatski premijer naveo da se danas posebno važno prisjetiti svih hrvatskih branitelja koji su dali život za slobodu Bosne i Hercegovine i za slobodu Hrvatske u gradu Jajcu ‘koji je kroz povijest bio kraljevski hrvatski grad’.

Dodao je da su uspjesi u zapadnoj Bosni bili plod Splitske deklaracije koju su potpisali hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i predsjednik BiH Alija Izetbegović.

Plenković je rekao kako Hrvatska i danas nastavlja dugoročnu potporu Bosni i Hercegovini, osobito jačanju jednakopravnosti Hrvata.

Te operacije omogućile su Daytonski mirovni sporazum koji je donio mir Bosni i Hercegovini i cijelom prostoru koji obuhvaća i Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Nastavak potpore Bosni i Hercegovini i jednakopravnosti Hrvata ostaje naš prioritet, dodao je premijer.

U njegovu izaslanstvu su bili i potpredsjednik Vlade i ministar branitelja Tomo Medved i šef hrvatske diplomacije Gordan Grlić Radman.

“Važno je podsjetiti da je prije 30 godina, združenim snagama HV-a, HVO-a i ABiH – od agresorske vojske oslobođen kraljevski grad Jajce. Od tog trenutka grad uživa slobodu, a vratilo se 20-ak tisuća prognanih Hrvata i Bošnjaka”, rekao je ministar vanjskih poslova RH Gordan Grlić Radman.

“Prije 30 godina hrvatske snage su, u okviru Splitskog sporazuma, kojeg su potpisali predsjednici Franjo Tuđman i Alija Izetbegović – slavodobitno ušle u Jajce i tako prekinule višegodišnje progonstvo više tisuća Jajčana. Na taj dan se na tvrđavi Hrvoja Vukčića Hrvatinića zavijorila hrvatska zastava. Danas se ovdje doista svečano obilježava ovaj datum. Prije svega mimohodom postrojbi, svetom misom zadušnicom kao i polaganjem vijenaca”, izvješćuje novinar HRT-a.

Na obilježavanju je sudjelovao i cjelokupan HNS s predsjednikom Draganom Čovićem koji je i organizator svečanosti.

Predsjednik Hrvatskog narodnog sabora BiH Dragan Čović rekao je kako je došao u Jajce iskazati zahvalu žrtvi hrvatskih branitelja.”Prije svega smo se okupili da slavimo slobodu i ponosno se naklonimo žrtvi najvećih sinova hrvatskog naroda kroz povijest. Tu je i prvi naš predsjednik Tuđman, a tu je i ministar obrane Gojko Šušak i svi oni koji su danas povezani s nama, rekao je Čović.

Dodao je da ove godine Hrvati obilježavaju brojne obljetnice spomenuvši i 1100. obljetnicu krunidbe kralja Tomislava. te naglasio važnost borbe za ustavnu jednakopravnost Hrvata u Bosni i Hercegovini.

Plenković: Zahvala hrvatskim braniteljima i potpora europskom putu BiH

Premijer Plenković istaknuo je na platformi X kako danas, kao i prije 30 godina, “Hrvatska stoji uz Hrvate u BiH”.

“Obilježavajući 30. obljetnicu Operacije “Maestral” i oslobođenja kraljevskoga grada Jajca, sudjelujemo na svečanosti zahvale hrvatskim braniteljima i na mimohodu veterana hrvatskih snaga. S dubokim poštovanjem prisjećamo se njihove hrabrosti i žrtve. 13. rujna 1995. združene snage Hrvatske vojske i HVO-a, uz potporu Armije BiH, izvele su ovu operaciju i oslobodile Jajce nakon trogodišnje okupacije”, napisao je premijer u objavi na platformi X.

“Kao i tada, Hrvatska stoji uz Hrvate u BiH i brine se o njihovom položaju. Najsnažniji smo podupiratelj europskog puta BiH i zalažemo se za reformske procese koji će osigurati ravnopravnost svih triju konstitutivnih naroda”, dodao je.

“Ponosan sam, posebno na snage koje su tada bile operativne. Ja sam došao iz IV. splitske brigade. Naravno, ponosan sam i na ramske bojovnike koji su osigurali prolaz kroz minsko polje te omogućili četvrtoj brigadi da pravilno uvede svoje snage u boj. Sretan sam što se danas nalazim u Jajcu i što smo oslobodili naš kraljevski grad. Ispunjen sam do kraja”, istaknuo je Mladen Begić, sudionik akcije “Maestral” i ministar branitelja Zapadnohercegovačke županije.

Tijekom svečanosti više izaslanstava položilo je vijence ispred spomen obilježja kod tvrđave kraljevskoga grada, služena je misa, te je prikazan dokumentarni film koji je prikazivao ključne trenutke operacije Maestral.

Na tvrđavi kraljevskoga grada Jajca nalazili su se pripadnici ratnih postrojbi koji su sudjelovali u oslobađanju Jajca.

Operacija Maestral, koja se odvijala od 8. do 17. rujna 1995. godine, bila je ključna za oslobađanje nekoliko gradova u zapadnoj Bosni, Šipova, Drvara i Jajca. U ovoj operaciji poginulo je 74 vojnika, dok je 226 ranjeno.

Snage Hrvatske vojske i Hrvatskoga vijeća obrane su nedugo nakon operacije Maestral započele i operaciju Južni potez tijekom koje su stigle na 20 kilometara od Banja Luke te prisilile srpske snage na okončanje rata, pregovore koji su okončani u Daytonu, izvješćuje HRT.

/Desk/

Objava Dan oslobođenja Jajca u operaciji ‘Maestral’ – Istaknuta suradnja HV-a, HVO-a i Armije BiH pojavila se prvi puta na Republika.

Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović dodijelio počasne činove brigadnog generala devetorici umirovljenih časnika HV i HVO. Kako je priopćeno iz Ureda predsjednika Hrvatske, činovi su dodijeljeni povodom obilježavanja Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i 30. obljetnice VRO Oluja.

“Predsjednik Republike Hrvatske i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske Zoran Milanović donio je Odluke o dodjeli počasnih činova brigadnog generala devetorici umirovljenih časnika Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane koji su bili sudionici VRO ‘Oluja’. Odlukom Predsjednika Republike, počasni čin brigadnog generala dobili su Vjeran Rožić, Miodrag Demo, Tihomir Budanko, Milan Perković, Mario Bradara, Ivo Filipović, Petar Zelenika, Jadran Topić te Ilija Vrljić”, navedeno je.

U braniteljskim kuloarima, kao i među hrvatskim ratnim generalima i visokim časnicima ovo je više nego “top tema”, a moguće je i da se o svemu oglase istupom u javnost.

Ovime predsjednik Zoran Milanović nastavlja s “inflacijom”, a po mnogima i obezvrjeđivanju činova hrvatske vojske – samo u posljednje tri godine dodijelio je više generalskih činova nego prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman za vrijeme Domovinskog rata.

Milanović je ovom dodjelom uradio svjevrsni presedan, dodijelivši pojedincima počasne činove generala temeljem pogrešnih informacija – iako nisu sudjelovali u Oluji, a niti su ikada bili pripadnici, niti imali bilo kakav čin Hrvatske vojske (HV) tako da je ovo presedanski “skok”. Neki od njih su već 1993. godine prestali biti pripadnici HVO-a, bilo to na vlastiti zahtjev ili što ih je smijenio tadašnji ministar obrane Gojko Šušak. Unatoč tome, nisu se ogradili od ovoga te prihvaćaju počasne činove od Milanovića.

Počasni čin nema statusno značenje, po istom se ne može ostvariti bilo kakvo pravo i ima simbolično značenje. Osoba kojoj je dodijeljen počasni čin nema pravo zapovijedanja vojnim formacijama, ali se u javnosti time opravdano mogu predstavljati generalima iako su počasne činove, faktički, dobili u miru i 30 godina nakon rata.

Pitanje koje se neumitno nameće je politička pozadina Milanovićevih poteza, za vrijeme čijeg su premijerskog mandata i vlasti SDP-a, od listopada 2014. do kraja travnja 2016. godine dogodili najveći i najduži braniteljski prosvjedi ikada.

Tko su i zbog čega Milanovićevi “šaptači”?

Međutim, uručujući odličja i činove pojedinim postrojbama i pojedincima HVO-a, uz neizbježnu opasku kako to do sada nije učinio HDZ nego on, Milanović je u redovima HVO-a dobio mnoge poklonike.

Njegov najgovorljiviji saveznik je general Ljubo Ćesić Rojs, koji je svojim kontroverznim i, često ponižavajućim istupima u javnosti, nedostojnih jednog visokog časnika, nisko i bez časti unižavajući hrvatske generale da bi sebe izdigao iako nikada nije zapovijedao niti jednom borbenom postrojbom, izgubio svaki kredibilitet u javnosti, ali i kod branitelja.

Očito, Rojs je razočaran HDZ-om i neispunjenjenjem njegovih osobnih interesa i zahtjeva te je u “Milanovićev tabor” prešao s novom nadom i ambicijama za rješenje njegovih problema. No, od toga ništa.

/Republika/

Objava Milanović nastavlja s inflacijom ‘činovanja’ – dodijelio više činova nego Tuđman u Domovinskom ratu pojavila se prvi puta na Republika.