No, ostao je još jedan, naziva se “hercegovački slučaj”, a podrazumijeva unutarcrkveni sukob oko podjela župa između franjevaca Hercegovačke franjevačke provincije i biskupijskog svećenstva Mostarsko-duvanjske biskupije zbog kojega je 28 fratara bilo otpušteno iz Reda manje braće, oduzeto im je pravo pripadanja kako redovničkoj zajednici tako i bilo kojoj biskupiji u Katoličkoj crkvi, ali i svećeničke ovlasti kao što su držanje misa, ispovijed i podjela sakramenata, piše Jutarnji list.

S vremenom je izglađen odnos s provincijom, no petorica fratara još uvijek, i 25 godina nakon “izbacivanja”, u Čapljini, Grudama, Mostaru i Ploče-Tepčićima rade sve ono što je im kanonskim pravom zabranjeno. Hoće li svojevrsni vatikanski nihil obstat na neki način utjecati da se počne rješavati i “hercegovački slučaj”, novinar Jutarnjeg lista pitao je Petra Palića, biskupa mostarsko-duvanjskog, pod čijom su terenskom i pravnom ingerencijom i “fenomen i slučaj”.

“Nisu se obratili”

– Kao što i prethodna napomena note “Kraljica mira” kaže kako je stigao trenutak da se zaključi duga i složena povijest oko duhovnih fenomena Međugorja, vjerujem da će doći trenutak da se i tzv. hercegovački slučaj zaključi. Radi se o duljoj i složenijoj povijesti “slučaja” od samih duhovnih fenomena u Međugorju, iako su neke situacije s pojedinim franjevcima imale utjecaj i na “slučaj” i na “fenomen”.

Ovdje se ne radi samo o odnosu osoba koje su otpuštene iz franjevačkog reda i suspendirane prema Biskupiji, ovdje se radi o odnosu spomenutih otpuštenih franjevaca prema općoj Crkvi, prema pojedincima, pa, ako želite, i prema samima sebi. Svaki od navedenih odnosa nosi sa sobom odgovornost koja nam je povjerena. Na nama jest i na nama je bilo kako ćemo tu odgovornost opravdati – kaže nam biskup Palić, dodajući kako “bi želio da ova nota, koja u svom nazivu nosi izraz “Kraljica mira”, doista unese mir i sklad u ove župe, a k tome i u sve obitelji koje su na terenu tih župa.

Povratak odmetnutih fratara u okrilje Crkve nije tako lako moguć, čak i kad bi s njihove strane postojala dobra volja.

– Htio bih naglasiti iznova činjenicu, koja je svakom teologu poznata, da su sakramenti koje ti pojedinci slave nevaljani i nedopušteni. Zakonik kanonskog prava jasno definira elemente potpunog zajedništva s Katoličkom crkvom. To su: povezanost s Kristom u njezinu vidljivom uređenju, i to vezama ispovijedanja vjere, sakramenata i crkvenog upravljanja (Kan. 205 Zakonik kanonskog prava). Ako negdje nedostaje jedan od tih elemenata, ne možemo govoriti o potpunom zajedništvu s Katoličkom crkvom pa, nažalost, i među pojedinim vjernicima u nekim župama na području Mostarsko-duvanjske biskupije. Prvi i temeljni uvjet povratka otpuštenih franjevaca jest da te osobe pokažu svoju spremnost pridonijeti rješavanju ove situacije. Nažalost, do danas se dijecezanskom biskupu nitko od njih nije obratio da bi kanonski želio riješiti svoju situaciju – navodi biskup.

“Crnački slučaj”

Samo po sebi postavlja se pitanje koliko će Crkva tolerirati njihov “neposluh” koji traje ukupno više od pola stoljeća.

– Situacija se razlikuje od župe do župe i sve je više onih koji nam se javljaju sa željom za normaliziranje situacije. Zahvaljujući nastojanju i razumnosti vjernika, u jednoj smo župi uspjeli uspostaviti redovitu crkvenu situaciju – kaže biskup Palić.

Nije rekao koju, ali se može lako pretpostaviti da se radi o župi Presvetog srca Isusova u širokobriješkom Crnču. Ondje je od 1998. godine službovao fra Leonardo Hrkać, također jedan od fratara disidenata od 2001. kada ga je Generalna uprava Reda male braće otpustila iz reda. Papinski dekret podjela župa ondje se nakon 120 godina implementirao na miran način.

Župljani su se, naime, nakon njegove smrti obratili biskupu Petru Paliću i širokobriješkom župniku fra Stipi Bišku tražeći svećenika. Održali su referendum s pitanjem: “Slažete li se da župa Presvetog srca Isusova Crnač po nalogu biskupa Petra Palića i na osnovi ranije donesenih dekreta regulira svoje stanje po svim kanonskim pravima, imenovanjem dijecezanskog svećenika za župnika?”. Izjasnilo se 297 birača od 540 upisanih, a “da” je zaokružilo njih 95 posto.

Po tome bi se mogla naslutiti strategija Biskupije – pričekati da vrijeme odradi svoje, “neposlušni” fratri preminu, a zamijene ih “poslušni”, fratri ili dijecezanski svećenici, svejedno. Ključan je stav – župljana.

– Ovdje se radi o dvije razine: civilnoj i crkvenoj. Što se civilne razine tiče, na djelu je klasična uzurpacija prostora koji su vlasništvo Katoličke crkve. Kad bismo živjeli u uređenijoj državi, situacija bi davno bila riješena, kao što je riješena u ponekim sličnim situacijama u drugim uređenim državama. Što se crkvene razine tiče, Crkva je strpljiva majka, ali i “stup i tvrđava istine” (1 Tim 3,15). Kao što sam dosad govorio vezano uz ovu temu, osjećam teret ovog nereda i situacije koja je doista, kako je i sam kardinal Fernández na konferenciji za novinare o duhovnom iskustvu Međugorja rekao, “mračna i tužna” – priča biskup.

“Unijeli su razdor u obitelji”

U ovim podjelama župa nisu se samo župe podijelile, navodi, nego su se podijelile i obitelji, “nastala je velika koncentracija nesporazuma, strateško zauzimanje strana u obiteljima, gdje će pojedini članovi obitelji stati uz jednu stranu dok će drugi stati uz drugu stranu. Ovaj “slučaj” je donio velik nesklad i prostor za nemir, pa čak i razdor u jednoj obitelji, i to me žalosti”.

– Biskupija je nastojala primijeniti ona sredstva i načine koji su joj kanonski mogući. Kada sam usporedio Crkvu kao strpljivu majku, vjerujem da će i iz ove naše situacije jednom izniknuti put koji je otvoren za sve, gdje više neće biti jedne i druge strane. Volio bih kada bi od “hercegovačkog slučaja” nastao primjer evanđeoske poslušnosti i poniznosti koja je uvjet i temelj istinskog crkvenog života. Crkva će strpljivo ići naprijed jer ona nije zajednica savršenih, nego zajednica raskajanih – zaključio je mostarski biskup Petar Palić za Jutarnji list.

/Desk/

Objava Biskup Palić za Jutarnji: ‘Hercegovački slučaj’ donio je velik nesklad i prostor za nemir i razdor pojavila se prvi puta na Republika.

Sredinom rujna i nakon 27 godina službe, mostarski biskup Ratko Perić predao je pastirski štap novom biskupu Petru Paliću. On je naslijedio i teško breme koje je nosio i njegov prethodnik: Međugorski fenomen gdje je bivši biskup držao kako ukazanja nema i tzv. Hercegovački slučaj.

Porijeklom iz Janjeva, bivši hvarski i novi mostarski biskup dobro poznaje suživot različitih nacionalosti i konfesija. Posebno na nemirnom Balkanu.

U svojoj homiliji povodom preuzimanja službe Mostarsko-duvanjskog biskupa i trajnog upravitelja Trebinjsko-mrkanskog , osvrnuvši se upravo na tu temu, u govoru koji je mnoge podsjetio na čuveni govor Martina Luthera Kinga , on je rekao: “Želim sanjati BiH kao zemlju, koja ujedinjuje, a ne dijeli… Želim sanjati zemlju, u kojoj ima mjesta za dostojanstven život svakoga čovjeka. Želim sanjati o ovoj zemlji kao zemlji mira, sloge i skladnoga napretka, bez ikakvih ucjena, pritisaka i prijetnji, u kojoj ne vlada pravo jačega, nego uzajamno poštovanje i razumijevanje“.

Biskup Petar Palić, čini se, nastavlja stopama svoga prethodnika, samo sa novom energijom i sličnim pogledima i na međugorski fenomen još nepriznatih ukazanja Djevice Marije i na tzv. Hercegovački slučaj – sprječavanju svećenika dijacezanaca u službi u pojedinim župama, a prema odluci Vatikana, i to od strane franjevaca koji se nisu željeli povinovati toj odluci. Ovaj skandal rezultirao je mnogim zabranama i razrješenjima za brojne svećenike-franjevce u obavljanju svećeničkih službi. Ni do danas odluka Vatikana nije provedena. „Postoje, nažalost, neke otvorene rane koje će trebati zaliječiti”, kaže on u intervjuu za  Deutsche Welle.

Objava O MEĐUGORSKOM FENOMENU I HERCEGOVAČKOM SLUČAJU Novi mostarski biskup Petar Palić dobro zna što je suživot na Balkanu pojavila se prvi puta na Republika.