Američki ministar vanjskih poslova tajnik Marco Rubio dodatno je zaoštrio svoju retoriku protiv Međunarodnog kaznenog suda u Haagu. To bi za taj sud moglo imati ozbiljne posljedice, piše Deutsche Welle.

U Haagu postoje dva velika međunarodna suda koja se često mogu zamijeniti. S jedne strane tu je Međunarodni sud pravde (MSP, na engleskom International Court of Justice – ICJ) Ujedinjenih naroda, koji rješava sporove između država i smješten je u povijesnoj Palači mira. S druge strane nalazi se Međunarodni kazneni sud (MKS, odnosno International Criminal Court, ICC, na engleskom), koji od 2002. godine privodi pravdi pojedince odgovorne za ratne zločine i djeluje u znatno modernijoj zgradi od stakla i betona.

U njemu nisu zastupljene sve 193 članice UN-a, nego samo 125 država koje su pristupile sudu i priznale njegovu nadležnost – među zemljama koje nisu članice nalaze se SAD, Rusija i Kina, kao i neke države iz Azije i Sjeverne Afrike.

Kada je američki ministar vanjskih poslova Marco Rubio nedavno zaprijetio da će sud „rastaviti ciglu po ciglu”, bilo je jasno da misli na Međunarodni kazneni sud. Njegovo ministarstvo u priopćenju je navelo instrumente koje SAD razmatra u svojoj kampanji protiv suda. Između ostaloga, SAD bi mogao uvesti zabrane ulaska zaposlenicima ICC-a ili pooštriti sankcije protiv suda i povezanih organizacija. Spominje se čak i pojačani nadzor nad državama „koje odbijaju odbaciti lažni autoritet ICC-a, a istodobno koriste američku pomoć”.

SAD je i ranije više puta pritiskao ICC, ali novi pristup privukao je pozornost stručnjaka za međunarodno pravo diljem svijeta.

SAD pojačava pritisak na Haag

„SAD i Marco Rubio sada su u biti javno obznanili nešto što traje već više od godinu dana – naime da SAD diplomatskim pritiskom i različitim sredstvima pokušava utjecati na druge države kako bi promijenile svoje stavove, a djelomično i način glasanja kada je riječ o ICC-u”, smatra Andreas Schüller, zamjenik voditelja programa za međunarodne zločine i pravnu odgovornost pri Europskom centru za ustavna i ljudska prava (ECCHR) u Berlinu.

„Činjenica da se to sada proglašava kampanjom dodatno pokazuje da je riječ o strateški promišljenom pristupu, da je obuhvat širi te da se i druge države koje nisu članice ICC-a nastoji uključiti kako bi vršile pritisak”, rekao je Schüller u razgovoru za DW.

SAD nije zemlja članica Međunarodnog kaznenog suda, pa se djela počinjena na njezinu teritoriju ne mogu procesuirati u Haagu. Međutim, ICC je nadležan kada se nekome na teret stavljaju zločini počinjeni na području neke države članice. Na toj osnovi izdani su, primjerice, nalozi za uhićenje ruskog predsjednika Vladimira Putina i izraelskog premijera Benjamina Netanyahua.

Postojanje ICC-a može se objasniti lekcijama iz povijesti. Nakon Drugog svjetskog rata Nürnberški procesi protiv dijela nacističkog vodstva predstavljali su svojevrsno rođenje međunarodnog kaznenog prava. Kada su 1990-ih, nakon rata u bivšoj Jugoslaviji i genocida u Ruandi, etablirani tribunali za ratne zločine, sve više je jačao poziv za stvaranje stalne institucije.

Prema riječima Kaija Ambosa, stručnjaka za međunarodno pravo sa Sveučilišta u Göttingenu, riječ je o „temeljnom pitanju preuzimanja odgovornosti”, bilo da se radi o Ukrajini, Iranu ili Gazi.

„Ne može biti prihvatljivo da se takvi teški zločini počine, bez obzira na sukob, a da glavni odgovorni, prije svega šefovi država i druge vodeće osobe, ostanu nekažnjeni. Jednostavno se ništa ne događa. To je neprihvatljivo za žrtve, ali zapravo i za sve nas”, rekao je Ambos za DW.

Trebaju li američki državljani sjesti na optuženičku klupu?

U kratkom video obraćanju Marco Rubio izjavio je da sud ugrožava cjelokupni pravni sustav SAD-a: „Službenici granične zaštite koji iz naše zemlje uklanjaju nasilne kriminalce. Američki marinci koji riskiraju svoje živote u obrani naše zemlje. (…) Ako ostanemo pasivni, svi bi oni bili prepušteni na milost i nemilost stranim sucima udaljenima tisućama kilometara”, rekao je američki državni tajnik.

Pred Međunarodnim kaznenim sudom trenutno se ne vodi nijedan postupak protiv američkih državljana. Aktivnosti graničnih službenika ICE-a uglavnom se odvijaju unutar SAD-a, gdje ICC ionako nema nadležnost. Drukčija je situacija kada je riječ o ciljanim likvidacijama navodnih krijumčara droge na Karibima. Bivši glavni tužitelj ICC-a Luis Moreno Ocampo još je u studenome ocijenio da bi se moglo raditi o mogućem zločinu protiv čovječnosti.

Kako se sud može oduprijeti pritisku?

Kai Ambos sada strahuje da bi se takozvani „chilling effect” mogao dodatno pojačati, odnosno da bi, primjerice, tužitelji Međunarodnog kaznenog suda mogli pokazivati veću popustljivost prema američkim osumnjičenicima.

„Imamo i problem pretjeranog poštivanja sankcija (over-compliance), pa tako i tvrtke izvan SAD-a kažu: više ne surađujemo s tom institucijom jer bi to moglo ugroziti naše poslovanje u Americi.”

Još prošle godine američko Ministarstvo vanjskih poslova uvelo je niz sankcija protiv ICC-a i pojedinih sudaca. Kao odgovor na to, sud je dodatno smanjio svoju ovisnost o SAD-u te je, primjerice, uredske aplikacije tvrtke Microsofta zamijenio njemačkim open-source proizvodom.

Stručnjak ECCHR-a smatra da države članice imaju brojne manje mogućnosti za pružanje potpore sudu.

„Ako se srednje velike sile i manje države udruže protiv SAD-a te postanu oslonac međunarodnim institucijama i pruže otpor, to je najvažnije.”

Europska unija stala je uz ICC odmah nakon Rubiovih prijetnji. Potporu sudu dao je i njemački ministar vanjskih poslova Johann Wadephul, koji je poručio da taj sud svijet čini „sigurnijim i pravednijim”.

Zanimljivo je da je 2022. godine, u sjeni ruske invazije na Ukrajinu, slično stajalište zauzeo i američki Senat. U rezoluciji je ICC opisan kao „međunarodni tribunal koji želi održati vladavinu prava”, a istrage protiv Rusije bile su pozdravljene. Jedan od supokrovitelja teksta, koji je predložio nedavno preminuli republikanski senator Lindsay Graham, bio je upravo današnji američki državni tajnik Marco Rubio, piše DW na kraju teksta.

/Desk/

Objava Je li Netanyahu razlog zašto SAD želi razoriti sud u Haagu? pojavila se prvi puta na Republika.

Mehanizam za međunarodne kaznene sudove u Haagu (MMKS) odbio je zahtjev Ratka Mladića da bude privremeno pušten na slobodu kako bi prisustvovao komemoraciji članu obitelji, navodeći da nisu ispunjeni iznimno visoki kriteriji za ovakvu vrstu oslobađanja, navodi se u priopćenju Mehanizma Tribunala.

Ratko Mladić, vrhovni zapovjednik Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) u razdoblju rata u BiH, osuđen je na doživotni zatvor zbog najtežih ratnih zločina – uključujući genocid počinjen nad bošnjačkim stanovništvom u području Srebrenice u srpnju 1995. godine, kao i progone, istrebljenja, ubojstva, deportacije i nehumana djela (prisilna premještanja) kao zločine protiv čovječnosti, te ubojstva, teror, nezakonite napade na civile i uzimanje talaca kao kršenja ratnih zakona i običaja.

Presuda i kazna doživotnog zatvora potvrđene su 8. lipnja 2021. godine od Apelacijskog vijeća Mehanizma Tribunala.

Sutkinja Graciela Gatti Santana u odluci je naglasila da je prag za oslobađanje iz humanitarnih razloga izuzetno visok i da ranije ni jednoj osobi pritvorenoj nakon konačne presude u UNDU (United Nations Detention Unit) nije odobreno slično puštanje.

U odluci se podsjeća da je Mladić izbjegavao pravdu gotovo 16 godina prije uhićenja i predaje Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u svibnju 2011. godine, te da je do sada odslužio samo mali dio doživotne kazne.

Također se navodi da su raniji zahtjevi za privremeno puštanje tijekom suđenja i žalbenih postupaka odbijani zbog zabrinutosti da bi Mladić mogao izbjegavati povratak u pritvor.

Sutkinja Santana je zaključila da Mladić nije uspio dokazati opravdanost svog zahtjeva i stoga ga odbila, čime je potvrđena stroga praksa Mehanizma prema osobama osuđenim nakon konačne presude.

Odluka potvrđuje da izuzetno teški zločini i činjenica da osuđenik još uvijek izdržava kaznu utječu na strogu procjenu zahtjeva za privremeno puštanje, čak i iz humanitarnih razloga.

/Desk/

Objava Haag odbio zahtjev ratnog zločinca Ratka Mladića za privremeno puštanje na slobodu pojavila se prvi puta na Republika.

Državni tajnik Marco Rubio sud je nazvao “prijetnjom za nacionalnu sigurnost” i “instrumentom pravnog rata” protiv SAD-a i Izraela.

Washington je sankcionirao Nicolasa Yanna Guilloua iz Francuske, Nazhata Khana s Fidžija, Mame Mandiaye Nianga iz Senegala i Kimberly Prost iz Kanade, prema riječima američkog ministarstva financija i State Departmenta.

Svi dužnosnici uključeni su u slučajeve povezane s Izraelom i Sjedinjenim Državama.

“Sjedinjene Države bile su jasne i odlučne u svojem protivljenju politizaciji ICC-a, zloupotrebi moći, nebrizi za našu nacionalnu sigurnost i nelegitimnom prekoračenju sudskih ovlasti”, rekao je Rubio.

Drugi krug sankcija donesen je manje od tri mjeseca nakon što je administracija poduzela dotad neviđene korake i uvela sankcije četvorici sudaca ICC-a.

To predstavlja ozbiljnu eskalaciju koja će vjerojatno otežati rad suda i tužiteljeva ureda dok se nosi s velikim slučajevima, uključujući i onima koji se tiču ratnih zločina Rusije zbog invazije na Ukrajinu.

ICC nije zasad komentirao odluku.

Prošlog studenog, suci ICC-a izdali su nalog za uhićenje izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, bivšeg izraelskog ministra obrane Yoava Gallanta i Hamasova čelnika Ibrahima al-Masrija, za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti počinjene u Gazi.

U ožujku 2020., tužitelji su otvorili istragu o Afganistanu koja je uključivala i moguće zločine američkih vojnika, no od 2021. ICC je fokus preusmjerio na zločine afganistanske vlade i talibana.

ICC, koji je uspostavljen 2022., ima zadaću procesuirati genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine počinjene u zemljama članicama ili u slučajevima na koje uputi UN-ovo Vijeće sigurnosti.

Iako ICC ima nadležnost za 125 zemalja članica, neke nacije, poput SAD-a, Kine, Rusije I Izraela, ne priznaju njegove ovlasti.

ICC trenutačno provodi istrage ratnih zločina u izraelskom ratu u Gazi, ruskom ratu u Ukrajini, te zločina počinjenih u Sudanu, Mjanmaru, Filipinima i Venezueli.

Pariz je izrazio “zaprepaštenost” nakon što su Sjedinjene Države odlučile uvesti nove sankcije protiv sudaca ICC-a među kojima je i francuski sudac, prema izjavi francuskog ministarstva vanjskih poslova, prenosi HINA.

/Desk/

Objava SAD nametnuo sankcije haškim sudcima i tužiteljima zbog istraživanja izraelskih i američkih zločina pojavila se prvi puta na Republika.

Policija je u subotu na provjedima održanim u Haagu privela klimatsku aktivistkinju Gretu Thunberg, objavili su mediji.

Lokalna policija Gretu je ukrcala u autobus zajedno s ostalim prosvjednicima koji su pokušali blokirati glavnu autocestu prema Haagu.

Thunberg se pridružila prosvjedu više stotina aktivista, a privedena je u trenutku kad se priključila skupini od stotinjak ljudi koja je pokušala blokirati autocestu A12.

Aktivisti su u proteklih nekoliko mjeseci više desetaka puta pokušali blokirati istu autocestu, tražeći pritom ukidanje svih subvencija za korištenje fosilnih goriva.

Na prethodnim prosvjedima policija je privedene prosvjednike odvezla u drugi dio grada, no ubrzo su pušteni bez dodatnih posljedica. U subotu lokalna policija nije bila dostupna za komentar.

/Desk/

Objava U Haagu uhićena Greta Thunberg pojavila se prvi puta na Republika.

Također se raspravlja o načinima procesuiranja Rusije za zločin agresije. Postoji mogućnost da se u tu svrhu osnuje poseban sud.

Na konferenciji će se prijaviti i prvi zahtjevi žrtava za odštetu.

Domaćin konferencije je Nizozemska. Među sudionicima će biti predstavnici iz Europske komisije, Ukrajine i zapadnih saveznika, kao i Međunarodnog kaznenog suda i europskog pravosudnog tijela Eurojusta.

Ubrzo nakon početka rata, nekoliko zemalja pristalo je surađivati s Ukrajinom i međunarodnim pravosudnim tijelima u istragama.

Osim ukrajinskog pravosuđa, istragu vodi i Međunarodni kazneni sud u Haagu. Glavni tužitelj Karim Khan već je izdao četiri međunarodna uhidbena naloga protiv visokorangiranih Rusa zbog navodnih ratnih zločina, uključujući predsjednika Vladimira Putina.

Objava U Haagu počinje rasprava o ratnim zločinima u Ukrajini pojavila se prvi puta na Republika.

Zanimljivo je da se i u odluci o njegovom prijevremenom, uvjetnom puštanju na slobodu spominju disciplinske mjere koje su mu u tri navrata izrečene zbog “proizvodnje alkohola” u haškom pritvoru.

“Knjiga također govori o razdoblju moje mladosti, o srednjoškolskoj dobi, zatim studentskim godinama. Govori o temama koje su bile među nama zatvorenicima, tamo smo razgovarali o sportu, o svemu što se događalo u ratu u Jugoslaviji, ali glavna tema knjige je proizvodnja vina u zatvoru i tome je posvećeno najviše pozornosti. Mislim da će biti zanimljivo za one koji budu to čitali”, rekao je Ćorić.

Predstavljanje Ćorićeve knjige održano je u organizaciji Naklade Pavičić, a uredio ju je hrvatski izdavač Josip Pavičić, dugogodišnji novinar i pisac.

“Ovo je teška knjiga koja se bavi tragičnom pozicijom Hrvata koji su okrivljeni nevini. S druge strane to je holivudski sadržaj o proizvodnji velike količine vina u uvjetima gdje su stražari svi naoružani rukavicama, ponašaju se kao da su u nekoj zaraznoj klimi. Tu Valentin Ćorić proizvodi vino, koje nije vino – nego simbol slobode”, rekao je na predstavljanju knjige Slobodan Prosperov Novak, hrvatski povjesničar književnosti.

Sam Ćorić je u izjavi za medije nakon promocije svoje knjige kazao kako “razumije sve ljude koje je ovakav događaj uznemirio”.

“Ljude razumijem. Oni su prošli to što su prošli. Svi smo mi žrtve rata. Međutim, mi imamo pravnike. Neka rade svoj posao. Sudovi neka rade svoj posao u BiH i bilo gdje. Ja sam razgovarao s ljudima koji su priznali zločine. Kažu da su napravilo zlo, priznali to pred sudom i da se kaju i da mole Boga da im oprosti. Ti su ljudi bili čestiti. Pozivam one koji imaju nečistu savjest da priznaju zločine, bar sebi”, poručio je Ćorić., kazavši kako ga  “kritiziraju ljudi koji nisu ni pročitali knjigu”.

“Reakcije koje slušam, ovo je za sudske sporove. Takve stvari govore, ali ja se neću spustiti na taj nivo. Neka razgovaraju s Bošnjacima i Srbima koji su radili sa mnom na dužnostima u BiH, neka mi nađu jednog koji će reći da nešto nije ljudski. Nisam ja idealan. Ovo ne doprinosi ničemu dobrom. Ovo pljuvanje po meni. Ti ljudi nisu pročitali knjigu”, rekao je, poručivši kako je “zlo koje dolazi od bilo koga – zlo”.

“Ja sam o toj presudi rekao sve u završnom govoru. Sve što sam imao reći. Taj govor je objavljen u knjizi. Pročitajte pa ćete vidjeti. To je duga priča. Ja se osjećam dobro. Bio sam u Sarajevu, Banjoj Luci, družim se s prijateljima. Ovdje je večeras bilo i Bošnjaka. Neka pitaju policajce, ministre, kako je Valentin Ćorić funkcionirao u ratu, prije rata i poslije pa neka objave izjave”, zaključio je Ćorić.

Podsjetimo, Ćorić tijekom Žalbenog pretresa u Haagu rekao: “Najiskrenije se kajem za svaku žrtvu, posebno civilne žrtve, i patnje koje im je nanio ovaj tragični rat. Ako sam tijekom rata nekim ljudima nanio nepravdu ili im prouzročio nesreću, iskreno ih molim da mi oproste”.

Oštre reakcije bošnjačkih stradalnika, ali i političara

Predstavljanje knjige Valentina Ćorića izazvalo je snažne reakcije u javnosti, prvenstveno jer se radi o haškom osuđeniku koji je, u objedinjenom suđenju u predmetu ‘Prlić i ostali’, protiv hrvatske šestorke, kao nekadašnji načelnik Uprave Vojne policije Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i ministar unutarnjih poslova Herceg-Bosne, pred haškim sudom osuđen na 16 godina zatvora zbog zločina nad Bošnjacima.

Reagirali su iz Udruženja logoraša Mostar, Kluba vijećnika Koalicije za Mostar 2020 itd., ali i iz Naše stranke, koalicijskog partnera u vlasti HDZ-a BiH, kritizirajući predsjednika stranke Dragana Čovića jer je nazočio promociji Ćorićeve knjige.

„Dok nas Dragan Čović uvjerava da je promicatelj europskih vrijednosti, istovremeno prisustvuje na promociji knjige ratnog zločinca Valentina Ćorića. Poručujemo Čoviću da Europa i podrška ratnim zločincima ne idu zajedno. Sramotna je i činjenica da je promocija održana u instituciji koju je osnovao Grad, a izgradili je svi građani Mostara. Ona ne smije služiti za promoviranje ratnih zločinaca. S podrškom zločincima se udaljavamo od EU, ali i od nas samih. To nije ono što treba građanima BiH. Njima treba pomirenje, a pomirenja nema dok se ne odreknemo svih ratnih zločinaca“, zaključili su i poručili iz Naše stranke.

Uvjetno, prijevremeno puštanje na slobodu

Ćoriću je  16. siječnja 2019, nakon što je odslužio dvije trećine kazne, odobreno uvjetno prijevremeno puštanje na slobodu po osnovu Odluke tadašnjeg predsjednika Mehanizma, sudca Theodora Merona. Prijevremeno puštanje na slobodu odobreno mu je pod određenim uvjetima, navedenim u toj odluci.

“Smatram da, uprkos težini kaznenih djela za koja mu je izrečena osuđujuća presuda, činjenica je da je Ćorić 24. rujna 2018. izdržao dvije trećine kazne, te je stoga već izdržao više od tri mjeseca povrh tog datuma, kao i činjenica da je pokazao određene znakove rehabilitacije, govore u prilog njegovom prijevremenom puštanju na slobodu pod uvjetima koji su ovdje navedeni, čim to praktično bude moguće”, navodi se u Odluci predsjedavajućeg suca Mehanizma.

U istoj je i sudac Jean Claude Antonetti zauzeo opći stav kako bi Ćorićevu molbu trebalo odobriti, a naveo je i kako je “Ćorić bio pijun kao i mnogi drugi” te “kako je važno “pokazati pravičnost prilikom razmatranja njegove uloge u događajima u usporedbi s većom ulogom koju su imali drugi”, te da se “osuđene osobe imaju pravo reintegrirati u društvo, a ne da iz njega budu trajno isključene”.

Kako je u svojoj odluci naveo sudac Meron, uvjeti za Ćorićevo puštanje na slobodu bili su da on ne smije biti ni u kakvom kontaktu, izravno ili neizravno pokušati nanijeti štetu, zastrašiti ili na drugi način utjecati na žrtve ili svjedoke koji su svjedočili na njegovom suđenju ili na suđenju drugim osobama koje je osudio MKSJ, ili na bilo koji način ometati postupak pred Mehanizmom ili provođenje pravde.

“Ćorić će se ponašati časno i miroljubivo u zajednici u koju će biti pušten na slobodu i neće sudjelovati u tajnim sastancima s namjerom planiranja građanskih nereda ni u bilo kakvim političkim aktivnostima; Ćorić neće o svom predmetu, uključujući bilo koji aspekt događaja u bivšoj Jugoslaviji koji su bili predmet njegovog suđenja, razgovarati ni s kim, uključujući sredstva javnog informiranja, izuzev sa svojim ‘pro bono’ braniteljem, ukoliko ga ima; Ćorić neće kupovati, posjedovati, koristiti nikakvo oružje ili se služiti njim; Ćorić neće počiniti nikakvo kazneno djelo”, navedeno je u odluci, koju možete u cijelosti pročitati OVDJE.

U suprotnom, kako se ističe, Ćorić će biti proglašen odgovornim za nepoštovanje suda ukoliko prekrši bilo koji navedeni uvjet, a poništit će se odluka kojom se Ćoriću odobrava uvjetno puštanje na slobodu i obustavit će se njegovo uvjetno puštanje na slobodu.

“Ćorić će se, do isteka svoje kazne, pridržavati uvjeta, izuzev ukoliko neki od njih ne budu poništeni ili izmijenjeni”, istaknuto je u odluci predsjedavajućeg vijeća, sudca Merona.

/Republika/

Objava Ćorić u Mostaru predstavio knjigu o proizvodnji vina u haškom zatvoru – oštre reakcije bošnjačkih stradalnika i političara pojavila se prvi puta na Republika.

Među ostalima, knjigu će predstaviti bivši šef HSLS-a Dražen Budiša, koji je Račanovu Vladu napustio zbog neslaganja oko izručenja naših generala u Haag, te nakladnik i urednik knjige Josip Pavičić, najavio je Jutarnji list.

Prije nego što se pozabavimo sadržajem i tonom samih zapisa kojima dominiraju detaljni opisi ilegalne proizvodnje vina u ćelijama Scheveningena, podsjetimo da je Ćorić – nekadašnji načelnik Uprave vojne policije HVO-a, a onda i ministar unutarnjih poslova HR Herceg-Bosne – nakon višegodišnjeg suđenja zajedno s preostalim pripadnicima “hrvatske šestorke” (Jadrankom Prlićem, Brunom Stojićem, Slobodanom Praljkom, Milivojem Petkovićem i Berislavom Pušićem) u studenome 2017. osuđen za brojne zločine protiv civilnog stanovništva u vrijeme hrvatsko-bošnjačkog rata u BiH, podsjeća Jutarnji.

Iako u svojim zapisima na nekoliko mjesta zaranja u ranu mladost kako bi naglasio svoje religiozne korijene i pretke uz koje je u Paoči, hercegovačkom kraju poznatom po vinarstvu, naučio prve vinske korake, te u svoje studentske dane provedene u Rijeci gdje je kao mlađi brat poznatog hrvatskog emigranta fra Šimuna Šite Ćorića bio česta mušterija jugomilicije, najvećim dijelom njegova zatvorskog dnevnika dominiraju priče vezane uz ilegalnu proizvodnju vina – pića u kojem su Ćorić i njegovi kolege-haaški uznici svih fela i nacionalnosti uživali tijekom njegova trinaestogodišnjeg boravka u najvećem nizozemskom zatvoru.

“U ovom zatvoru u kojemu čamim godinama nisam se držao samo jedne banalne zabrane: propisa da grožđe koje mi zatvorske vlasti po narudžbi isporuče moram odmah pojesti. Držeći se svoje obiteljske tradicije, igrao sam se grožđem i od njega spravljao vino te tako sebi i ljudima kraj sebe malo olakšao golo preživljavanje u mučnim godinama”, piše Ćorić.

S proizvodnjom vina u zatvorskoj ćeliji počeo je, kaže, brzo nakon što je u travnju 2004. stigao u Scheveningen: “Stolno grožđe koje smo mogli naručiti u zatvorskoj kantini riješilo je osnovno pitanje proizvodnje – nabavu sirovine. Nakon što je grožđe bilo nabavljeno, uslijedilo je njegovo gnječenje i odvajanje peteljki. Za skupljanje mošta uzeli smo zatvorski lonac od osam litara. Lonac je preuzeo ulogu vinske bačve… Uvijek je bila nadohvat ruke, nije golema, bila je zgodna za miješanje… Ćelija mi je zamirisala kao da sam u paočkom podrumu”.

I tako je u rano ljeto 2004. počela ilegalna proizvodnja vina, proizvelo ga se više od 1200 litara. “Prolazile su godine našeg robijanja, a s njima i zatvorske berbe. U ilegalnim podrumarskim aktivnostima bili smo sve oprezniji, ali i uporni. Vjerovali smo da tako vraćamo makar malo otete slobode. Nismo pili da bismo ugasili žeđ, nego da utažimo želju za životom izvan tamnice… Od početka zatvorske proizvodnje minulo je već deset godina. Strahovi od otkrivanja bili su realni, gubili smo pokoju bitku, ali nismo posustajali. U tom dugom razdoblju proizveli smo i popili više od 1200 litara vina… Zatvorska je uprava s vremenom ipak doznala što se događa… U zatvorskim nam je kontraudarima oduzeto više od sto litara.”

Vino su pili i u njegovoj su proizvodnji i nabavi sirovine – grožđa koje su kupovali u zatvorskoj kantini – sudjelovali ne samo Ćorić i njegovi drugari iz “hrvatske šestorke”, ne samo drugi hrvatski generali zatočeni u Haagu, nego i mnogi drugi optuženici i osuđenici za ratne zločine počinjene u ratovima u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu. Među pomagačima i konzumentima bili su Hrvati poput Darija Kordića (“Moli se, Dario, da i ovdje rodi grožđe i da popijemo po koju čašu dobrog vina”) i Mladena Markača, “koji je uvijek imao zanimljivih tema koje smo bistrili uz njegove zatvorske lovačke specijalitete”, ali i mnogi Srbi – od Mile Mrkšića preko Ratka Mladića do samog Slobodana Miloševića: “Miloševića nismo častili vinom, ali je osjetio miris iz moje ćelije, pa nam je poručio da se pripazimo”.

– Veći dio vremena Milošević bi stajao izvan ćelije, rado se upuštajući u razgovore sa zatvorenicima, ali i njihovim posjetiteljima. Taj bogati predsjednik Srbije navodno je svima plaćao račune za naručenu hranu – piše Ćorić, napominjući da je srpski vožd boravio u ćeliji tik do njegove.

Osim što je opisujući vinske nepodopštine (svjesno ili ne) sve optuženike za ratne zločine – pa tako i Miloševića kojeg je portretirao kao nekog “kul” tipa koji ne “cinka” i koji vrti runde u kantini – prikazao kao neke nestašne dječake koji skrivanjem i ispijanjem vina prkose ravnatelju; kao neke simpatične likove iz dječjih romana s kojima se čitatelji lako mogu poistovjetiti, Ćorić u svojim memoarima niti jednu stranicu nije posvetio periodu i događajima zbog kojih je na koncu i osuđen.

– Prvo, pisanje o vinu bio je moj način za nošenje sa zatvorskim danima. Drugo, nikoga ja tu ne “perem” pa ni sebe, a vaše opaske o Miloševiću i “simpatičnim likovima iz dječjih romana” smatram krajnje zlonamjernim tendencijama. Na koncu, pripremam još dvije ili tri knjige koje će biti bitno drugačije i u kojima ću otkriti mnoge istine i prave činjenice vezane uz ratna zbivanja – rekao  je Ćorić novinaru Jutarnjeg lista koji su s njim razgovarali dva dana prije promocije knjige.

Ratko Mladić pljačkao je policajce-krivolovce

U svojim zatvorskim zapisima Ćorić je cijelo jedno poglavlje posvetio bijegu i uhićenju Ratka Mladića. “Priča iz prve ruke”, tvrdi. Mladić se, piše Ćorić, uspješno krio punih petnaest godina (sve do 2011.) a “od svih skrovišta najduže se zadržao u malom banatskom mjestu Lazarevu”, gdje mu je utočište pružio neki rođak.

Ćorić opisuje kako je lukavi Mladić čekao da padne noć kako bi odlazio u duge šetnje tijekom kojih je “krao ribu iz mreža ribokradica” nakon što je prateći lokalne policajce upoznao njihove “krivolovne aktivnosti”.

Zloglasni bjegunac, piše Ćorić, vrijeme je kratio i “promatrajući mlado tijelo” kćerke njegova susjeda policajca, koja se “voljela sunčati gola”.

Na našu opasku da je i zloglasnog srpskog generala uspio opisati kao pohotnog ali zapravo simpatičnog seoskog zajebanta, Valentin Ćorić novinarima Jutarnjeg poručio je da su “tendenciozni i zlonamjerni”.

Inače,  predstavljanje knjige Valentina Ćorića pojedine udruge bošnjačkih stradalnika u BiH ocijenile su nedopustivim ističući kako se radi o osobi osuđenoj za ratne zločine te da je to ponižavanje i nepoštovanje žrtava.

/Desk/

Objava “Haške vinske ceste” – U Zagrebu predstavljena knjiga o vinu Valentina Ćorića – kako su haški osuđenici u zatvoru ilegalno pravili vino, kako je Milošević “vrtio runde u kantini” i druge zgode… pojavila se prvi puta na Republika.

Naime, Nešić je s brojnim izaslanstvom, u kojoj su trebali biti direktor SIPA-e Darko Ćulum te glavni tužitelj Tužiteljstva BiH Milanko Kajganić, trebao putovati u sjedište EUROPOL-a gdje bi bilo govora i o kontakt točki za Sky aplikaciju.

Točnije, izaslanstvo je trebalo, prema informacijama Raporta, razmatrati ideju da BiH ima svoju posebnu kontakt točku za podatke iz Sky aplikacije koju bi postavljalo Ministarstvo sigurnosti, odnosno, ministar Nenad Nešić.

Kajganić je prema Raportovim informacijama otkazao odlazak, a Nešić je sastavio potom drugo izaslanstvo. Tu je bio Ćulum, neki njegovi savjetnici iz Ministarstva te koordinatori za suradnju s EUROPOL-om.

Kako Raport soznaje, Nešić je svoj put najavio i Ministarstvu vanjskih poslova BiH, kupio je i avionske karte. No, u zadnji čas stigla je odbijenica iz EUROPOL-a bez nekog jasnog obrazloženja.

Čudno je da je Nešić faktički sve već bio pripremio za put, te da je logistički sve sredio (pa čak i aviokarte), a da EUROPOL u posljednjem trenutku sve otkaže bez detaljnog obrazloženja.
Raport je kontaktirao Admira Malagića iz Ministarstva sigurnosti BiH, koji je kazao da će javiti što se dogodio – ni nakon nekoliko dana nije se javio.

Drektor SIPA-e Darko Ćulum samo je mogao kazati kako je posjeta otkazana, ali ne i razloge. “Odgođeno je, ne znamo zašto”, rekao je kratko Ćulum, javlja Raport.

/Desk/

Objava Ministru Nešiću otkazali dolazak u EUROPOL? pojavila se prvi puta na Republika.

¨Zajedno s Thacijem za zločine nad Albancima, Srbima i Romima, optuženi su članovi Glavnog stožera OVK Kadri Veseli, Rexhep Selimi i Jakup Krasniqi. Thaci i suoptuženi su od uhićenja u sudskom pritvoru u Scheveningenu, a sud, čiji je službeni naziv Specijalizirana vijeća Kosova, više puta je odbio njihov zahtjev za njihovo privremeno osobađanje.

Na pitanje predsjedavajućeg sudca Charlesa Smitha razumije li navode optužnice i kako se izjašnjava, Thaci je odgovorio: “Razumijem i u potpunosti nisam kriv”.

Veseli je, također, potvrdio da razumije optužnicu, te se izjasnio kako ju “ne prihvaća”.

“Nisam kriv i ne prihvaćam odlaganje početka suđenja od dvije godine”, kazao je Veseli. I trećeoptuženi Selimi potvrdio je da se ne osjeća krivim po svim točkama optužnice.

Četvrtooptuženi Krasniqi rekao je da “nema nikakve veze s točkama optužnice” koju razumije. “Ja se ne slažem s optužnicom i nemam nikakvu odgovornost za ono što u njoj piše. Uopće nisam kriv”, kazao je Krasniqi.

Raspravno vijeće kojim predsjedava američki sudac Charles Smith, odredilo je tužiteljima rok do travnja 2025. godine za ispitivanje više od 300 svjedoka protiv Thacija i suoptuženih.

Optužnica Thacija (54), Veselija (55), Selimija (52) i Krasniqija (72) tereti za zlodjela počinjena u 42 nelegalna pritvora OVK na Kosovu i u Albaniji nad približno 407 pritvorenika, od kojih je najmanje 98 ubijeno, od ožujka 1998. do rujna 1999.

Tužitelji su nedavno objavili identitet 75 žrtava, od kojih je 51 bila srpske nacionalnosti. U pritvorima OVK stradala su i 23 Albanca i jedan Rom. Identitet još 25 žrtava bit će objavljen tijekom procesa.

U 10 točaka Thaci, Veseli, Seljimi i Krasniqi optuženi su za: progon na političkoj i etničkoj osnovi, zatvaranje, nezakonito uhićenje i pritvaranje, druge nehumane postupke, okrutno postupanje, prisilni nestanak, mučenje i ubojstva. Ta kaznena djela kvalificirana su u šest točaka kao zločini protiv čovječnosti, a u četiri točke kao ratni zločini.

Za te zločine, po optužnici, Thaci i suoptuženi snose i individualnu i zapovjednu odgovornost. Optužnica tereti da su Thaci, Veseli, Selimi i Krasniqi bili učesnici u udruženom zločinačkom pothvatu. Kako se navodi, cilj tog zločinačkog pothvata bilo je nasilno preuzimanje kontrole nad cijelim Kosovom, nad svima koje je OVK smatrala protivnicima – Srbima, Romima i Albancima proglašenim za “izdajnike”, “špijune” i “kolaborante” sa srpskim vlastima.

Kao suučesnici u zločinačkom udruženju, u optužnici su navedeni i visoki časnici OVK: Azem Syla, Lahi Brahimaj, Fatmir Limaj, Sylejman Selimi, Rrustem Mustafa, Shukri Buja, Latif Gashi i Sabit Geci.

Optuženi su, u vrijeme obuhvaćeno optužnicom, bili članovi Glavnog stožera OVK: Thaci kao politički komesar, kasnije i zapovjednik, Veseli kao šef obavještajne službe, Selimi kao glavni operativac, a Krasniqi kao zamjenik zapovjednika i glasnogovornik.

U privremenoj vladi Kosova, proglašenoj u ožujku 1999, Thaci je bio premijer, Veseli ministar za obavještajne poslove, Selimi ministar unutarnjih poslova, a Krasniqi glasnogovornik. Svi optuženi koji su na Kosovu uhićeni 4. i 5. studenog 2020, izjavili su u prvom pojavljivanju pred sudom, od 9. do 11. studenog te godine, da nisu krivi za zločine iz optužnice.

Pored predsjedavajućeg Smitha, u vijeću koje će suditi Thaciju i saoptuženima su još sudci Christoph Barthe iz Njemačke i Guenael Metraux iz Švicarske. Rezervni sudac je Fergal Gaynor iz Republike Irske.

/Desk/

Objava Thaci i ostali pred sudom u Haagu izjasnili se da nisu krivi za zločine na Kosovu i u Albaniji pojavila se prvi puta na Republika.

Reakcija je, potom, uslijedila i iz OHR-a, izvješćuje N1 BiH.

Bradara je, tako, gostujući u programu N1 izjavila kako je Kordić “valjda prestao biti osuđenik za ratni zločin” nakon što je odslužio kaznu.

Danas je, nekoliko dana poslije, uslijedila rekacija OHR-a, objavljena na njihovom službenom Twitter nalogu.

Ističu kako presude Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju ne nestaju nakon što je odslužena zatvorska kazna.

“Ratni zločini se ne mogu poništiti. Činjenica da je netko izdržao kaznu ne znači da su ti zločini nestali, već da je pojedinac kažnjen za svoju kaznenu odgovornost”, navedeno je iz OHR-a.

Nadalje, dodaju kako visoki predstavnik od političara očekuje istinsku posvećenost unaprijeđenju pomirenja i to priznavanjem patnji žrtava i izrečenih presuda.

“Visoki predstavnik je siguran da međunarodna zajednica i velika većina ljudi u BiH dijele ovaj jasan stav”, stoji u reakciji OHR-a.

Njihovu reakciju su, podsjetimo, tražili i iz Udruženja žrtava i svjedoka genocida uz punu podršku i suglasnost Udruženja građana žrtava rata “92-95” 16 april” Ahmići, zatraživši i smjenu predsjednice Federacije BiH.

Podsjetimo, Dario Kordić je osuđen na 25 godina zatvora u Haagu za ratni zločin nad civilima u selu Ahmići. Oslobođen je nakon izdržane dvije trećine kazne, piše N1 BiH.

/Desk/

Objava Iz OHR-a podučili Bradaru: “Ratni zločini se ne mogu poništiti” pojavila se prvi puta na Republika.