Baza Harir (poznata i kao Bašur) nije samo točka u Iraku, već je trenutačno jedna od najkritičnijih točaka američke vojne prisutnosti u toj zemlji. Smještena je u pokrajini Erbil u autonomnoj regiji Kurdistan na sjeveru zemlje. Ukoliko padne Harir, baza Erbil postaje glineni golub od 800 milijuna dolara. Ova je baza testament vremena kada su jugoslavenski inženjeri krotili pustinju, ali i tužna paralela s današnjim strahom od vlastite infrastrukture u kojoj živimo, a koji pogađa u samu srž naše društvene traume.

Povijest i preuzimanje baze

Baza je prvobitno izgrađena 1983. godine tijekom vladavine Sadama Huseina, kao dio nacionalnog plana za modernizaciju i proširenje mreže vojnih zračnih luka u Iraku. Iako specifični troškovi same baze Harir iz 1980-ih nisu uvijek precizno izdvojeni u javnim dokumentima, ona je bila dio šireg projekta izgradnje pet strateških baza (uključujući i poznatu bazu Ain Al-Asad).

Taj cjelokupni projekt, koji su realizirale tvrtke iz bivše Jugoslavije između 1981. i 1990. godine, koštao je oko 280 milijuna dolara.

• 2003. godine: Američke snage preuzimaju bazu tijekom invazije na Irak (u sklopu operacije Northern Delay), nakon padobranskog desanta u kojem je sudjelovalo više od 1.000 vojnika.
• 2020. i 2021. godine: SAD značajno investira u proširenje baze (podzemna skloništa, novi hangari i sustavi protuzračne obrane).
• Lipanj 2025. godine: Washington dodjeljuje ugovore za ambiciozno 18-mjesečno proširenje baze kako bi se osigurala dugoročna prisutnost SAD-u u regiji.

Jugoslavenski pečat na bazi Harir

Svi objekti u sklopu kompleksa građeni su prema iznimno visokim standardima tadašnjeg Varšavskog pakta, s armirano-betonskim skloništima koja su mogla izdržati izravne pogotke teških projektila. Zanimljivo je da su američke snage 2003. godine, prije invazije, tražile originalne projekte ovih baza od tvrtki poput Energoprojekta kako bi preciznije planirale napade na utvrđene ciljeve.

U izgradnji ovog složenog sustava sudjelovao je konzorcij tvrtki iz cijele bivše države:

• SDPR: Glavni menadžer projekta i državni posrednik u izvozu vojne inženjerije.
• Aeroinženjering: Zadužen za inženjerski dio, projektiranje i nadzor radova.
• Energoprojekt: Rad na najsloženijim podzemnim objektima, bunkerima i instalacijama.
• Planum (Zemun): Specijaliziran za poletno-sletne staze, stajanke i aerodromsku infrastrukturu.
• Granit (Skoplje): Sudjelovanje u građevinskim radovima.
• Vranica (Sarajevo): Građevinski radovi.
• Unioninvest (Sarajevo): Zadužen za termotehničke, elektro i strojarske instalacije.
• Ivan Lavčević (Split): Građevinski radovi u sklopu konzorcija za „super-baze”.

Paralela između vremena kada su jugoslavenski inženjeri krotili pustinju i današnjeg straha od vlastite infrastrukture pogađa u samu srž naše društvene traume. Surova je ironija da je Srbija (između ostalih) prošla put od zemlje koja je svijetu izvozila stabilnost i inženjersku preciznost do točke u kojoj se vlastiti građani plaše proći ispod nadstrešnice na tek obnovljenom kolodvoru.

Harir: Sa štitom ili na njemu

Harir je američki „kvisko” za Irak, no bez ove baze američke bi trupe ostale odsječene i u Siriji. Riječ je o glavnom logističkom čvorištu povezanom s Al-Tanfom. Simbolički, Harir je poput pupčane vrpce koja održava američku prisutnost na Levantu, još od vremena kada je bila dom jedinicama poput Delta Forcea i zrakoplovnih pukovnija za specijalne operacije (160th SOAR).

U njoj su danas stacionirani:

• Avioni za specijalne zadatke (Pilatus U-28A Draco)
• Transportni helikopteri (Chinook, Black Hawk)
• Naoružani dronovi (MQ-1C Gray Eagle)

Transformacija baze Harir iz obične poletno-sletne staze u sofisticirani anti-dron (C-UAS) centar predstavlja strateški odgovor na promjenu prirode ratovanja. U posljednje dvije godine Amerika je uložila desetke milijuna dolara u elektroničko ratovanje. Instalirani su najmoderniji sustavi za ometanje frekvencija te sustavi poput presretača Coyote – malih, jeftinih dronova-samoubojica dizajniranih za sudaranje s neprijateljskim bespilotnim letjelicama, čime se štede skupe rakete poput Patriota.

Stalni napadi na bazu

Tijekom 2024. godine ova je baza bila jedna od najviše napadanih američkih lokacija na svijetu, što je tijekom 2025. preraslo u širi regionalni rat.

Početkom ožujka ove godine grupacija Saraya Awliya al Dam lansirala je eskadrile dronova na Erbil, uključujući bazu Harir. Posljednji teži napad dogodio se 10. ožujka ove godine, kada je Iranska revolucionarna garda preuzela odgovornost za raketni udar s pet projektila. To je mobiliziralo Amerikance koji su u rujnu 2025. prebacili sofisticiranu vojnu opremu iz Katara u Harir, instalirajući nove, pasivne senzore nevidljive za neprijateljsko elektroničko izviđanje.

Sukob suvereniteta i kineska ekonomska ofenziva

Na političkom planu, Bagdad je službeno tražio povlačenje stranih trupa, ali Erbil (obitelj Barzani) to odbija. Harir je simbol kurdske neposlušnosti prema Bagdadu – dok god su američki avioni na toj pisti, Kurdistan ima neformalno jamstvo sigurnosti.

S druge strane, dok američki radari grozničavo skeniraju nebo tražeći dronove, na zemlji polako prolaze kineski kamioni s opremom za naftna polja.

Dok se Amerika u Hariru bori protiv dronova od 20.000 dolara koristeći sustave od 20 milijuna, Kina u Erbilu i Bagdadu instalira nadzorne sustave i mreže. Ima li Amerika odgovor na vojnu moć maskiranu u ekonomsku i je li imperij već previše prenapregnut?

(izvor: Forbes BiH)

Objava Jugoslavensko nasljeđe u Iraku: Kako dvije tvrtke iz BiH danas drže ključ američke moći na Bliskom istoku pojavila se prvi puta na Republika.

Blokada ovog ključnog pomorskog prolaza, kroz koji je prije rata s Iranom prolazilo oko 20 posto svjetske nafte i plina transportiranog morskim putem, traje već gotovo jedanaest tjedana. Zbog toga su cijene energije naglo porasle širom svijeta, dok gospodarstva zemalja Zaljeva trpe ozbiljne posljedice, piše Guardian.

Prestolonasljednik Abu Dhabija, šeik Khaled bin Mohamed bin Zayed Al Nahyan, naložio je državnoj naftnoj kompaniji UAE-a da ubrza realizaciju projekta koji ranije nije bio javno predstavljen. Novi naftovod trebao bi omogućiti transport nafte iz Emirata do luke Fujairah već 2027. godine.

Duplanje kapaciteta i trenutna kriza

Očekuje se da će novi projekt udvostručiti izvozni kapacitet postojeće naftne rute Habshan Fujairah, koja trenutno može transportirati do 1,8 milijuna barela dnevno prema luci na Omanskom zaljevu.

Postojeći naftovod pokazao se od presudnog značaja za UAE nakon što je Iran blokirao prolaz tankerima kroz Hormuški tjesnac, neposredno nakon napada koje su 28. veljače pokrenule Sjedinjene Američke Države i Izrael.

UAE i Saudijska Arabija trenutno su jedine zaljevske države koje imaju naftovode za izvoz sirove nafte izvan Hormuškog tjesnaca, uskog prolaza između Irana i Omana.

Izlazak iz OPEC-a i strateški ciljevi

Odluka o ubrzanju izgradnje drugog naftovoda dolazi samo nekoliko tjedana nakon što su UAE napustili OPEC poslije šest desetljeća članstva, što mnogi vide kao jasan znak sve većih nesuglasica sa Saudijskom Arabijom, koja se smatra neformalnim liderom organizacije.

Izlazak iz OPEC-a mogao bi omogućiti UAE-u da u budućnosti proizvodi više nafte nego što bi dopuštale eventualne nove kvote organizacije nakon završetka sukoba i normalizacije trgovine kroz Hormuški tjesnac.

Novi naftovod mogao bi Emiratima omogućiti povećanje izvoza čak i u slučaju produljenja sukoba ili djelomične normalizacije pomorskog prometa kroz Hormuški tjesnac.

Iako točan kapacitet novog naftovoda nije objavljen, procjenjuje se da bi ukupni izvozni kapacitet UAE-a mogao dosegnuti 3,6 milijuna barela dnevno. Time bi se dodatno približili Saudijskoj Arabiji, koja preko svojih naftovoda može transportirati oko sedam milijuna barela dnevno prema luci Yanbu na Crvenom moru.

Objava Gradi se novi naftovod kako bi zaobišao Hormuški tjesnac do 2027. godine pojavila se prvi puta na Republika.

Vjetroelektrana „Vlašić“ s devet vjetroagregata godišnje će proizvoditi između 112 i 116 GWh električne energije. Izgradnja je predviđena na nenaseljenom platou planine Vlašić, na nadmorskoj visini od 1.850 metara, što je oko 1.000 metara više u odnosu na plato Podveležja. Ukupna vrijednost investicije iznosi 90 milijuna eura.

Sredstva financiranja

Podsjećamo, krajem prosinca prošle godine Vijeće ministara BiH utvrdilo je prijedloge sporazuma o zajmu i darovnicama (grantovima) s Razvojnom bankom Njemačke (KfW) za realizaciju projekta Vjetroelektrane „Vlašić“, u ukupnom iznosu od 38,43 milijuna eura, uključujući i popratne mjere.

U Strategiji razvoja elektroenergetskog sektora Bosne i Hercegovine do 2030. godine energija vjetra zauzima značajno mjesto. Prema studiji energetskog sektora, Bosna i Hercegovina raspolaže velikim potencijalom energije vjetra, osobito u južnim i zapadnim dijelovima zemlje. Mjerenja provedena na oko 30 potencijalnih lokacija za izgradnju vjetroelektrana pokazuju prosječne godišnje brzine vjetra od 6 do 8 m/s na visini od 50 metara.

Ukupni potencijal analiziranih lokacija, s aspekta raspoloživog prostora, procjenjuje se na približno 900 MW. Ukoliko se ne uzimaju u obzir ograničenja poput priključenja na elektroenergetsku mrežu ili zahtjeva zaštite okoliša, ukupni tehnički potencijal energije vjetra znatno je veći i procjenjuje se na oko 2.000 MW.

Trenutačna proizvodnja električne energije u Bosni i Hercegovini u velikoj se mjeri oslanja na ugljen, koji sudjeluje s oko 66%, te hidroenergiju s približno 33%. Udio vjetroelektrana i solarnih fotonaponskih elektrana iznosi manje od 3%.

Koliko je trenutačno u BiH vjetroelektrana

U zemlji trenutačno rade tri vjetroelektrane, ukupne investicijske vrijednosti oko 200 milijuna eura. Dvije se nalaze na području Tomislavgrada, Mesihovina (u pogonu od 2018. godine) i Jelovača (od 2019. godine), dok je treća, na platou Podveležje iznad Mostara, s proizvodnjom električne energije započela početkom 2021. godine.

Kako je navedeno, suradnjom na projektima Vjetroelektrane „Vlašić“ te fotonaponskih elektrana „Gračanica 1“ i „Gračanica 2“ stvaraju se temelji za buduće investicije i projekte koji će pridonijeti gospodarskom rastu, otvaranju novih radnih mjesta, unaprjeđenju energetskog sustava, kao i jačanju suradnje između županijskih institucija i javnih poduzeća od strateškog značaja za Bosnu i Hercegovinu.

Uz suglasnost Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD), u prosincu 2025. godine završena je finalna faza nabave za izgradnju fotonaponskih elektrana „Gračanica 1“ i „Gračanica 2“. Ugovor o pravu građenja potpisan je za postrojenja ukupne snage 45 MW, dok su paralelno u tijeku aktivnosti vezane za priključenje na prijenosnu mrežu, kao i postupci izvlaštenja i izmjene namjene zemljišta.

Bosna i Hercegovina postavila je ambiciozne ciljeve u pogledu povećanja energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije, s ciljem da do 2030. godine obnovljivi izvori čine 43,6% bruto finalne potrošnje energije.

Objava Novi energetski zamah: Uz potporu Njemačke, BiH gradi vjetropark na planini Vlašić pojavila se prvi puta na Republika.

Na sjednici će sudjelovati oko 370 članova Središnjeg komiteta partije – među njima ministri, provincijski guverneri, generali, jedan povjesničar i čak jedan novinar. Od otprilike 200 članova s pravom glasa, više od 50 ima diplomu iz inženjerstva. Imat će mnogo tema za raspravu.

Novi plan, baš kao i prethodni, zasigurno će sadržavati niz „velikih inženjerskih projekata“, od obnove močvara do razvoja visokoučinkovitih legura. Ti će projekti počivati na najvećoj svjetskoj inženjerskoj radnoj snazi, koja je prema jednoj procjeni 2023. brojila više od 20 milijuna ljudi. Kina se nada privući i strane stručnjake. Zato je 1. listopada uvela novu „K“ vizu koja omogućuje ulazak diplomantima znanosti, matematike i inženjerstva, čak i bez poslodavca-sponzora. Taj je potez naljutio mnoge domaće tehnološke radnike, koji smatraju da se time podcjenjuju njihove vještine.

Biti inženjer je u Kini postalo izvor ponosa i moći. Zemlja je, prema riječima Dana Wanga, autora lucidne nove knjige Breakneck, „inženjerska država“. Kakve god etikete Kina nosila, njezina je prava opsesija usmjerena na infrastrukturu i industriju – mostove i strojeve, gradnju i proizvodnju – kao i na neke distopijske eksperimente društvenog inženjeringa, poput svima poznate politike jednog djeteta ili režima nulte tolerancije na covid.

Wang uspoređuje kinesku ambiciju da preoblikuje svijet i preodgaja svoje stanovništvo s američkom tromošću. Sjedinjene Države, kaže on, postale su „pravničko društvo koje blokira sve što može – i dobro i loše“. U knjizi podsjeća na opasku pripisanu Billu Clintonu. „Vi imate previše inženjera,“ navodno je rekao tijekom posjeta Kini 1998., „a mi imamo previše odvjetnika… zamijenimo ih!“

Trend koji dominira Kinom alarm je za ostatak svijeta

Kineska opsjednutost inženjerstvom danas ima i novu dimenziju. Kina želi svladati tzv. „tehnologije gušenja“ – odnosno proizvodnju napredne opreme za proizvodnju čipova, koje više ne može slobodno uvoziti iz SAD-a i njegovih saveznika.

Mladi su odmah reagirali: čak 36% studenata preddiplomskih studija upisalo je inženjerske smjerove. Kina je nekoć imala „demografsku dividendu“ – snažan gospodarski rast zahvaljujući velikom broju mladih radnika u odnosu na djecu i starije. Danas, kako stanovništvo stari i radne snage je manje, taj izvor rasta slabi. Umjesto toga, kineski analitičari govore o „inženjerskoj dividendi“ – koristi koju zemlja sada crpi iz golemog broja inženjera i tehnički obrazovanih ljudi. Ideja je da će znanje, inovacije i tehnološki napredak nadomjestiti ono što je nekad donosila sama brojnost radne snage.

No postoje ekonomske sile kojima se čak ni „inženjerska država“ ne može oduprijeti. Studentska populacija prepuna inženjera nije spriječila pad udjela proizvodnje i građevine u BDP-u – posljedicu duboko ukorijenjenih trendova u produktivnosti i potražnji. Možda je Bill Clinton pogriješio kada se šalio da Kina ima previše inženjera. Ali noviji podaci upućuju na to da zemlja doista ima previše graditelja i proizvođača. „Etikete poput ‘vrtoglavi razvoj’ i ‘inženjerska država’ danas manje vrijede nego što je to bio slučaj od 1980-ih do 2010-ih“, tvrdi Jonathon Sine, komentator iz Amerike, u promišljenoj recenziji Wangove knjige.

Ekonomisti već dugo tvrde da industrijalizacija ima „oblik grbe“. Kad se radnici sele s poljoprivrednih poslova u tvornice, proizvodnja raste kao udio u gospodarstvu. No kako ljudi postaju bogatiji, sve više troše na usluge, a zato industrija s vremenom gubi udio u gospodarstvu.

Ovo je nova američka taktika za rat s Kinom

Te se tendencije dodatno pojačavaju promjenama cijena: proizvedena roba često postaje relativno jeftinija zahvaljujući brzim rastovima produktivnosti koji se ne događaju u drugim sektorima. To smanjuje njezinu težinu u BDP-u – osim ako statističari ne računaju fizičke količine (npr. broj automobila, strojeva, čelika).

Čini se i kako privlačnost inženjerstva ima isti „luk u obliku grbe“: ono raste dok industrija jača, a slabi kako zemlja ulazi u deindustrijalizaciju. Inženjerstvo je doista najpopularnije u državama višeg srednjeg dohotka, poput primjerice Malezije. Također zauzima važno mjesto u zemljama s komunističkom tradicijom, poput bivših sovjetskih republika. U Kini je najviše zanimanja bilo početkom ovog stoljeća, kada je udio redovnih studenata preddiplomskog studija koji su upisivali inženjerstvo bio 36%. Između 2004. i 2011. pao je na manje od 32 posto.

Kinesko se vodstvo nekoć činilo pomireno s ovim razvojnim obrascem. Njihov 13. petogodišnji plan, koji je pokrivao razdoblje 2016.–2020., postavio je cilj povećanja udjela uslužnog sektora u BDP-u – s 50,5% u 2015. na 56% u 2020. godini. Čak se i u samom vrhu partije vidio taj zaokret. Broj inženjera među najvišim dužnosnicima se smanjivao, a zamjenjivali su ih menadžeri, društveni znanstvenici pa čak i pravnici. Godine 2013. Cheng Li iz američkog think-tanka Brookings Institution pisao je o „brzom usponu“ pravnika u kineskoj političkoj eliti. „Ova stalna transformacija elite… vjerojatno će oblikovati društveno-ekonomske i političke politike vodstva“, predviđao je Li.

No, to se nije dogodilo.

Koliko je snažan kineski stisak?

Tijekom prvog mandata Donalda Trumpa, američke izvozne kontrole gotovo su paralizirale neke od najistaknutijih kineskih tehnoloških tvrtki, uključujući ZTE i Huawei. Kao odgovor, Xi Jinping je istaknuo da Kina mora izgraditi „cjelovit“ industrijski sustav – kako bi bila manje ovisna o drugima, a drugi više ovisni o njoj.

Petogodišnji plan, usvojen početkom 2021., odustao je od cilja povećanja udjela usluga u BDP-u i umjesto toga obećao održati stabilan udio industrije. Udio studenata koji upisuju inženjerske studije tada je već ponovno rastao. Povećao se i broj inženjera među punopravnim članovima Središnjeg komiteta.

Unatoč tom zaokretu, kineska industrija i dalje se suočava s ozbiljnim problemima. Ogromna proizvodnja koja izlazi iz tvornica i građevinskog sektora teško pronalazi kupce. Novoizgrađeni stanovi gomilaju se na bilancama developera kao neprodana imovina. Cijene industrijskih proizvoda padaju čim izađu iz tvornica već gotovo tri godine. A iako studenti rado upisuju inženjerske fakultete, to ne znači da su jednako spremni raditi u proizvodnji. Prema istraživanju agencije za zapošljavanje Zhaopin iz prošle godine, samo 8% studenata želi posao u industriji. (Više od četvrtine radije bi se zaposlilo u IT sektoru – jasno pokazujući sklonost „bitovima“ umjesto „vijcima“.) Čak i među onima koji su završili prirodne i tehničke znanosti, tek se 37% zapošljava u zanimanjima izravno povezanim s inženjerstvom, navodi se u članku Qin Fang i kolega sa Sveučilišta za financije i ekonomiju jugozapadne Kine u Chengduu iz 2022.

Kada Središnji komitet Partije, u kojem sjedi velik broj inženjera, kasnije ovog mjeseca bude razmatrao Kinin novi petogodišnji plan, morat će odlučiti hoće li se boriti protiv ovih trendova ili ih prihvatiti. Najnoviji signali politike sugeriraju da bi se kineski čelnici mogli ponovno fokusirati na sektor usluga, kao odgovor na kronični manjak domaće potražnje u gospodarstvu.

Ako tako odluče, mogu potražiti utjehu u jednoj daoističkoj basni, koju su rado citirali dvojica bivših vođa – Mao Zedong i Jiang Zemin. U njoj se priča o tvrdoglavom starcu koji je odlučio sravniti s tlom dvije planine koristeći samo krampove. Nakon što je sebe i svoje potomke posvetio tom zadatku, bogovi su bili dirnuti njegovom ustrajnošću. Pomaknuli su planine umjesto njega, otvorivši tako put kojim su putnici mogli stići do njegova sela. Taj božanski inženjerski pothvat na kraju je postao turistička atrakcija. Planine su se pomaknule, a na njihovu je mjestu procvala industrija uslužnih djelatnosti.

(izvor: The Economist)

Objava KINA: Najveća inženjerska sila u povijesti svijeta pojavila se prvi puta na Republika.

Strateški kapitalni energetski kapaciteti će se uskoro graditi u Sjevernoj Makedoniji. Makedonske vlasti ne odustaju od izgradnje dugo najavljenih projekata iz prethodnih Vlada, kao što su reverzibilna hidroelektrana Čebren i hidroelektrana Galište.

Izgradnja Čebrena i Gališta je u početnoj fazi i u tijeku je analiziranje cjelokupne dosadašnje dokumentacije. Hidroelektrana Čebren i dalje ostaje visoko na listi prioriteta Vlade, budući da se radi o projektu iznimnog značenja za energetsku tranziciju države. Izgradnja Čebrena će omogućiti balansiranje obnovljivih izvora energije i značajno smanjenje emisije CO₂.

“Da bi se nastavilo s daljnjim razvojem projekta, formirana je radna grupa sastavljena od eminentnih stručnjaka i profesora, koja ima zadaću analizirati sve dosadašnje studije povezane s izgradnjom Čebrena. Cilj je izbjeći pripremu nove studije izvodljivosti, proces koji može trajati godinu ili dvije godine”, kažu iz Ministarstva za energetiku, rudarstvo i mineralne sirovine za naš portal.

Elektrane Sjeverne Makedonije (ESM) raspolažu s opsežnom tehničkom dokumentacijom i nekoliko studija izvodljivosti povezanih s ovim projektom, koji se razvija još od šezdesetih godina prošlog stoljeća. Najstarija studija datira iz 1960. godine, a najnovija je izrađena 2022. godine.

Mijenjaju se parametri
Dodatno se planira korištenje podataka iz Hidroelektrane Tikveš za hidrološku analizu, budući da se hidrološki parametri mijenjaju pod utjecajem klimatskih promjena. Cilj je dobiti dva ili tri modela za implementaciju projekta.

“U nadolazećem razdoblju će se izraditi financijski proračuni za ukupnu vrijednost projekta i pripremit će se planovi za njegovo financiranje. U tom smjeru već se vode razgovori sa stranim investitorima koji pokazuju interes za sudjelovanje. S obzirom na dosadašnje izazove u privlačenju investicija, napravit će se detaljna analiza prepreka iz prošlosti s ciljem pronalaska održivog rješenja i konačnog ulaska projekta u fazu realizacije”, kažu iz Ministarstva.

U međuvremenu je započela izgradnja i vjetrog parka Alkazar, a planirane su investicije u kogenerativna postrojenja CHP (combined heat and power).

Plan za izgradnju dviju novih kogenerativnih plinskih elektrana ostaje aktivan.

Traže se izvori financiranja
Energetske vlasti kažu da se trenutno intenzivno radi na identificiranju izvora financiranja i potencijalnih partnera za njihovu realizaciju. Prema planu, jedna od elektrana je predviđena za izgradnju u okolici Skopja, dok će se druga – s instaliranom snagom od 200 MW – locirati u Bitoli i zamijenit će jedan od blokova termoelektrane u kompleksu REK Bitola. Potpisani su ugovori za tri solarne centrale (“Bitola 1”, “Bitola 2”, “Oslomej 2”) koje će osigurati struju za preko 7.000 kućanstava.

“Uzimajući u obzir složenost ovakvih infrastrukturnih zahvata, realizacija projekata se očekuje da će trajati nekoliko godina od trenutka osiguranja financija i početka građevinskih aktivnosti”, kažu oni.

Država ne odustaje ni od izgradnje projekta “Vardarska dolina”, koji je složen i koji predviđa izgradnju 12 hidrocentrela duž toka rijeke Vardar, i neće pretrpjeti izmjene ili biti zaustavljen zbog izgradnje brze pruge na Koridoru 10.

Započeta je druga faza vjetrog parka Bogdanci s investicijom od 37,6 milijuna eura. Interkonektor s Grčkom se gradi, a imat će povezivanja i s Albanijom i Srbijom, Kosovom. Iz Ministarstva za energetiku kažu da se aktivno radi na ispunjavanju strateških ciljeva definiranih u dokumentu za ubrzanu tranziciju od ugljena (2023.), kroz nekoliko mjera i aktivnosti.

(izvor: energetika-net.com)

Objava Sjeverna Makedonija kreće u gradnju energetskih kapaciteta pojavila se prvi puta na Republika.

Bosna i Hercegovina planira izgradnju prve solarne elektrane uz autocestu na Koridoru Vc, prateći europske trendove korištenja prometnih površina za obnovljive izvore energije.

JP Autoceste Federacije BiH pokrenule su tenderski postupak za projektiranje fotonaponske elektrane čija je ukupna investicija procijenjena na 413 milijuna KM. Tender za izradu projektne dokumentacije vrijedi 290.000 KM.

Elektrana kapaciteta 283.777 kW godišnje bi smanjila CO2 emisije za 232.772 tone. Proizvedenu energiju koristile bi isključivo Autoceste po principu prozumera.

Analiza je pokazala prednosti poput korištenja vlastitog zemljišta i smanjenja troškova energije, ali i nedostatke kao što su visoki početni troškovi i održavanje.

Od 19 mjernih mjesta na Koridoru Vc, 16 je priključeno na mrežu Elektroprivrede BiH, a tri na mrežu Elektroprivrede HZHB.

Tender je podijeljen na dva dijela: Lot 1 (265.000 KM) za projektiranje elektrana i Lot 2 (25.000 KM) za reviziju projekata. Ponuditelji mogu aplicirati samo za jedan lot, a rok za prijave je 7. listopada 2025. do 10 sati.

Objava BiH gradi prvu solarnu elektranu uz autocestu pojavila se prvi puta na Republika.

Katastrofalni potres koji je pogodio Tursku gdje broj mrtvih raste iz dana u dan, a u kojem su se pojedine građevine rušile kao kule od karata pokrenuo je i brojna pitanja o propustima u gradnji, kao i o tome koliko su sigurne naše zgrade i koju bi jačinu potresa mogle izdržati, jesu li sigurnije one novije gradnje ili starije, kakvi su nam standardi prilikom građenja i ono najvažnije koliko se oni poštuju.

U Bosni i Hercegovini još uvijek vrijede standardi iz bivše Jugoslavije koji su doneseni nakon velikih potresa u Skoplju (1963.) i Banja Luci (1969.) kada se počelo više voditi računa o potresnom inženjerstvu u bivšoj nam državi.

Nakon tih potresa doneseni su propisi za gradnju objekata u seizmičkim područjima koji su bili usuglašeni sa standardima nekih drugih zemalja u svijetu, s novim pristupima i metodama, kazao je u razgovoru za Fenu izvanredni profesor s Građevinskog fakulteta Univerziteta Džemal Bijedić u Mostaru Majudin Muratović istaknuvši kako je u našoj zemlji još uvijek važeći standard iz bivše Jugoslavije sa svojom zadnjom modifikacijom iz 1991. godine.

Trenutno se radi, dodaje, na donošenju novih standarda koji su usuglašeni s europskim propisom – Eurocode 8 koji tretira seizmičku analizu građevinskih objekata.

Zgrade u Mostaru mogu izdržati potrese magnitude 5.0-6.0 po Richteru

Nažalost, zbog prizora koje gledamo iz područja u Turskoj i Siriji pogođenih nedavnim katastrofalnim potresom, ukazala se prilika da se ova tema posebno aktualizira u građevinskoj struci.

Primjenjujući matematičko-fizikalni model seizmičnosti, došlo se do zaključka da se u narednih 50 godina na teritoriji BiH mogu očekivati potresi maksimalnog intenziteta do VII stupnjeva Merkalijeve skale, a zgrade primjerice u Mostaru projektirane su tako da mogu izdržati potrese magnitude 5.0-6.0 stupnjeva po Richteru.

– Mostar je otprilike u nekoj seizmičkoj zoni intenziteta potresa VII-VIII i VIII-IX po MCS skali (Merkalijeva skala) što u nekoj gruboj usporedbi odgovara potresima 5,0-6,0 magnitude po Richterovoj ljestvici. To znači da su naši objekti morali zadovoljiti dinamičke proračune za ove intenzitete – rekao je prof. Muratović.

Armirani beton

Što se tiče materijala i same gradnje, napominje kako je kod nas uobičajena percepcija da su objekti od armiranog betona sigurniji na djelovanje potresa, što, kako kaže, ne mora biti uvijek točno.

Po njemu, veliki problem kod objekata pri pojavi potresa je njegova masa.

Objekti veće mase na sebe navlače veće, horizontalne, potresne sile pa bi zato bilo poželjno da se dio objekta izvodi od lakih materijala kao što su siporeks, gips ploče i slično, smatra prof. Muratović.

Dodaje i kako se objekti čiji je nosivi sustav od čelika ili drveta bolje ponašaju na djelovanje potresa zbog svoje sposobnosti deformiranja, a samim time i trošenja energije nastale pojavom potresa.

–  Naravno da danas postoje i posebni sustavi koji se ugrađuju u objekte čiji je osnovni zadatak da potroše što više energije potresa koja je aplicirana na objekt. To su razni sustavi ležišta ispod objekta, apsorbera s podešenom masom, viskoznih prigušivača i sl., čiji je zadatak da troši energiju potresa – kaže Muratović.

Poštivanje propisa i pravila struke

Mišljenja je da u gradnji objekata posebnu pažnju treba obratiti na fazu izvođenja.

– Moramo napraviti objekt prema njegovom projektu i ugraditi materijale koji su predviđeni po projektu. To je najosjetljivija faza počevši od modeliranja konstrukcije, njenog proračuna i na kraju izvođenja i održavanja. Tu moramo imati stručne nadzore koji će raditi prema pravilima struke, a i država se mora uključiti sa svojim kontrolama preko inspekcija koje se trebaju pridržavati propisa – ističe.

Napominje i da se građevinski objekti moraju pravilno modelirati, treba se pridržavati propisa, projekte trebaju raditi stručni inženjeri- projektanti, te treba izvršiti reviziju projektne dokumentacije.

Nadalje, u objektima trebamo imati sustav nosivih elemenata čiji je zadatak da preuzmu horizontalne seizmičke sile.

– Ako se objekti izvedu prema projektu i s projektom predviđenim materijalima, onda ne bismo trebali imati problema s nekim potresima u budućnosti – rekao je prof. Muratović koji je na pitanje jesu li od potresa sigurnije novije ili starije zgrade samo kratko odgovorio kako o tome “ne bi davao neke paušalne izjave”.

– Bosna i Hercegovina je seizmički aktivno područje, ali na sreću nismo imali neke zemljotrese s katastrofalnim posljedicama već dugo vremena. Potres je takvo dinamičko opterećenje na građevinske konstrukcije za kojeg ne znamo ni kada, ni gdje će se desiti i kakav će intenzitet imati. Sva iskustva za neku buduću gradnju u seizmičkim područjima ustvari dobivamo iz potresa koji su se dogodili  u prošlosti i prema njima donosimo propise u oblasti aseizmičkog građenja – zaključio je prof. Muratović.

Za kraj je rekao i kako bi potresi koji su pogodili Tursku i Siriju, izazvali daleko manje posljedice u npr. Japanu čije je zakonodavstvo u aseizmičkom građenju vrlo strogo i rigorozno.

/Desk/

Objava Zgrade u Mostaru mogu izdržati potrese magnitude 5 do 6 stupnjeva po Richteru pojavila se prvi puta na Republika.

Stanari zgrada koje se nalaze u blizini novoizgrađenog objekta u najmanju ruku nisu sretni zbog nove zgrade u dvorištu. Već su održali nekoliko sastanaka, obratili su se i portalu Hercegovina info s brojnim pitanjima, a ne namjeravaju stati na tome. Što im smeta!? Sve zgrade na Bijelom brijegu su izgrađene prije rata i imaju 5 katova, dok je nova za kat viša, pa pitaju kako je dozvoljena gradnja tolikog objekta, i je li prigodom izdavanja dozvola bilo sve zakonito, piše o jedanom od mnogih mostarskih problema https://www.hercegovina.info/vijesti/vijesti/mostar/mostarski-urbicid-stanari-frustrirani-iz-urbanizma-porucuju-da-je-sve-po-zakonu-178560.

Nadalje, kažu da objekt na slici koju je istaknuo investitor ima 5 katova, dok onaj stvarni ima njih 6.

Tvrde da stanovi preko puta nove zgrade nikada neće vidjeti sunce, da im je preblizu, a postavljaju i pitanje parkinga, kojeg i bez nove zgrade nema, te dnevno gube i sat vremena tražeći mjesto za automobil. Vrtić u naselju je prebukiran, igrališta za djecu nema uopće, a ubrzo stiže cijela zgrada stanara, što će probleme samo množiti.

Dodaju da neki stanari njihove zgrade već razmišljaju o prodaji stanova, koji će, s obzirom na sve navedeno, narednih godina samo gubiti vrijednost. Kontaktirali smo i mjesnu zajednicu Bijeli brijeg, koja se također nalazi u blizini novosagrađenog objekta. Javio nam se Marinko Kolobara, koji kaže da ni mjesnu zajednicu nitko nije kontaktirao povodom gradnje zgrade. Slaže se da na Bijelom brijegu ni za stare postojeće zgrade nema parkinga, a ne za nešto novo.

Iz Gradske uprave Mostara pak tvrde da se novi objekt uklapa u okruženje, i da je sve zakonito. Kontaktirali smo načelnicu Odjela za urbanizam Marinu Deronjić, za Hrcegovina.info je kazala da će odgovor pripremiti šef službe za građevinske propise Zdravko Čuljak. Na koncu je odgovor stigao nepotpisan, a navedeno je da je „ispred Odjela za urbanizam i građenje“.

„Odjel za urbanizam i građenje Grada Mostara je postupajući po zahtjevu investitora “Joks” d.o.o Mostar sukladno važećim zakonima izdao urbanističku suglasnost i odobrenje za građenje kojim je dozvoljena izgradnja stambeno poslovnog objekta na mjestu već postojećeg objekta“, kazali su iz Odjela za urbanizam i građenje Grada Mostara. Ističu da je na mjestu zgrade već bio stambeni objekt, te su shodno tome i postupali u ovom predmetu.

„Kako je na prethodnoj parceli bio izgrađen stambeni objekt, prilikom utvrđivanja urbanističko tehničkih uvjeta primijenjen je član 6. stav 8. Odluke o donošenju i provođenju Izmjena i dopuna Regulacijskog plana “Bijeli Brijeg I faza III”, kojim je propisano “da se na postojećim individualnim stambenim i stambeno poslovnim objektima, a koji su u obuhvatu plana moguće je vršiti sljedeće intervencije, rekonstrukcije, dogradnje i nadziđivanje, vodeći računa da se ne ugroze uvjeti stanovanja u susjednim objektima“, naveli su iz Odjela za urbanizam i građenje.

Međutim, stanari tvrde da je prije zgrade na ovom mjestu bila tek obiteljska kuća – prizemnica, te je nemoguće da se ovdje radi o „intervenciji, rekonstrukciji, dogradnji i nadziđivanju“, kako navode Odjela za urbanizam. Nadalje kažu da nije vođeno računa da se ne ugroze uvjeti stanovanja u susjednim objektima, jer su oni već sada ugroženi na različite načine. „Mještanima naselja su ugrožena osnovna životna prava i privatnost. Kamioni, miješalice i bageri svakodnevno otežavaju život kroz ulicu u naselju“, pričaju mještani.

Kako stanare ulice Zrinjski Frankopana na Bijelom brijegu najviše muči parking, Gradsku upravu Mostara pitali smo je li investitor predvidio adekvatan broj parking mjesta.

„Investitor je predvidio izgradnju parking prostora(podzemna garaža + parking oko stambeno poslovnog objekta). U stambeno poslovnom objektu neće biti klasični stanovi nego apartmani za studente, učenike i dr.“, ustvrdili su iz Odjela za urbanizam.

Međutim, investitor je već oglasio prodaju stanova u ovoj zgradi na OLX-u, iz čega je jasno da u zgradi neće stanovati samo studenti, te će stan imati onaj tko ga kupi.

„Prodaje se dvosoban stan u izgradnji na lokaciji Bijeli brijeg, Mostar. Stan se nalazi u neposrednoj blizini Sveučilišta i Sveučilišne bolnice. Rok za završetak radova je travanj 2020. Investitor posjeduje urednu dokumentaciju za izgradnju. U navedenoj zgradi postoji mogućnost kupnje garažnog mjesta u podzemnoj garaži“, navodi se u oglasu na OLX-u, gdje se stan od 63 kvadrata prodaje za 145.498 maraka.

Nadalje, nezadovoljni stanari tvrde da je gledajući iz drugih dijelova grada, razvidno da novoizgrađeni objekt na Bijelom brijegu itekako odudara od okruženja, jer je i širi i viši od postojećih stambenih jedinica.

No iz Odjela za urbanizam i građenje Grada Mostara smatraju da je iz onoga što su oni u odgovoru naveli jasno “da je zgrada u skladu s okruženjem”.

U Odjelu za urbanizam su potvrdili da ovo nije prvi puta da se stanari bune, te je i ranije bilo nezadovoljnika po pitanju gradnje ovog objekta. I u Mjesnoj zajednici su potvrdili da je bilo pojedinačnih istupa i pokušaja peticije da se gradnja ove zgrade spriječi, no sada su stanari više zgrada složni da ovako više ne može.

„Prilikom izrade potrebite dokumentacije tj. urbanističke suglasnosti kao i odobrenja za gradnju postojao je jedan broj žitelja koji su tražili uvid kao i da se oni uključe u postupak, te im je bilo udovoljeno“, kazali su.

Najzanimljiviji dio odgovora Odjela za urbanizam je potvrda onog što su mještani već načuli, a to je da će se za njih problem uskoro udvostručiti.

„Podnesen je zahtjev za izdavanje dozvole za još jedan građevinski objekt koji bi se gradio u neposrednoj blizini gore navedenog. Nije izdato odobrenje za građenje“, potvrdili su iz Odjela za urbanizam, iz čega bi se moglo iščitati da je već izdana urbanistička suglasnost za još jednu zgradu.

Žitelji spomenute ulice pitaju hoće li se u Odjelu za urbanizam opet pozvati na „intervenciju, rekonstrukciju, dogradnju i nadziđivanje“, premda je jasno da na mjestu obiteljske kuće niču dvije zgrade po 6 katova.

Kontaktirali smo i tvrtku investitora Joks d.o.o, te ih usmeno upoznali oko nezadovoljstva povodom izgradnje objekta na Bijelom brijegu, te im i pismeno uputili upit o problematici, na koji do zaključenja teksta nismo dobili odgovor.

Stanari pak napominju da ni najmanje ne krive investitora, koji samo gradi ono što mu je dozvoljeno, već one koji izdaju dozvole, ne vodeći računa o izgledu naselja, potrebama mještana i ostalom.

(Izvor: Hercegovina.info)

Objava Šesterokatnica na mjestu obiteljske prizemnice; Iz Urbanizma tvrde da je sve po zakonu pojavila se prvi puta na Republika.