Polaganjem vijenaca, paljenjem svijeća i molitvom danas je u Grabovici obilježena 33. obljetnica zločina nad 33 hrvatska civila koje su ubili pripadnici Armije BiH. Uz obitelji žrtava i brojne okupljene, počast ubijenima odalo je i izaslanstvo Grada Mostara.

Obilježavanju su nazočili mostarski gradonačelnik Mario Kordić, predsjednik Gradskog vijeća Đani Rahimić, dopredsjednik Vijeća Goran Bošnjak te gradski vijećnici. Ovo se može nazvati i povijesnim trenutkom, a možda i nadom u katarzu i suočavanje s prošlošću – po prvi put jedan bošnjački političar, Đani Rahimić, dužnosnik najjače bošnjačke stranke SDA, zajedno sa hrvatskim kolegama odao je počast hrvatskim žrtvama u zločinu počinjenom od strane pripadnika Armije RBiH. Ali, ovo je tek kap u moru koje trebaju svojim poštovanjem žrtvama napuniti i Bošnjaci i Hrvati i Srbi.

U BiH još uvijek nema katarze

U selu Grabovica, sjeverno od Mostara, obilježena je 33. godišnjica ubojstva i masakra trideset troje hrvatskih civila, koje su počinili pripadnici Armije BiH. Najmlađa žrtva bila je 4-godišnje dijete Mladenka Zadro, a najstarija Marko Marić, rođen 1906. godine. Za pojedinačna ubojstva osuđeni su pripadnici 1. Korpusa Armije RBiH koji su iz opkoljenog Sarajeva poslani na to područje, dok za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i po zapovjednoj odgovornosti nitko nije odgovarao.

Ali, u BiH još uvijek nema katarze i suočavanja s prošlošću, unatoč i milijunima i milijunima dolara i eura koje je međunarodna zajednica potrošila kako bi do nje došlo. Necivilizacijske i poruke vidjeli i čuli smo nedavno iz Beograda na posljednjem ispraćaju srpskog generala odgovornog za najteže zločine u Hrvatskoj i BiH i osuđenog za genocid u Srebrenici.

Stoga, za promjenu, što pojedini Bošnjaci, ne bošnjački političari, kažu o Grabovici i koje poruke šalju u nadi za pomirenje?

General Armije RBiH: “Nikakav deterdžent za ovih nekoliko zločina nas ne može oprati”

Među prvima je svojedobno, prije 13 godina, reagirao general Armije RBiH, Vehbija Karić, koji je govoreći o teškom ratnom zločinu nad hrvatskim civilima u selu Grabovica izjavio: “Nikakav deterdžent za ovih nekoliko zločina nas ne može oprati”.

“To je tipičan primjer zločina koji se dogodio od ljudi koji su bili iz 10. brigade, od Ramiza Delalić, koji praktično, iako smo predlagali da je kontraproduktivno koristiti te ljude, Sefer je bio mišljenja da su oni dobri borci i da će dati svoj doprinos u napadu prema Vrdima.

Rekao je kako su stanovnici Grabovice smjestili vojnike Armije u svoje domove kako bi se odmorili. “Sutradan je nekome palo na pamet da izvedu kravu iz staje kako bi je zaklali. Muž i žena su vrisnuli da ta krava hrani i da im je ona spasitelj,oni su ih na mjestu ubili. Ostalo je iza njih dvoje djece koja su pobjegla u vrt i sakrila se. Nakon toga nastao je masakr od ljudi pomračenog uma. Sve su prilike da su se oni domogli droge preko Prenja i Veleža i da su se dobro nadrogirali po navici iz Sarajeva,i pobili nedužne civile koji su im napravili gostoprimstvo i primili ih na prenoćište kod sebe. Ijednog slučajnog borca ubiše i baciše ga u Neretvu jer je po imenu i prezimenu Hrvat. Taj zločin nosimo na duši”, rekao je Karić.

Kazao je kako su mnogi sudionici zločina pobjegli te kako Armiji “nije trebao zločin u Uzdolu, Kazanima, ubojstvo svećenika u Fojnici itd. koji su “ukaljali ime Armije “BiH te da je tome pogodovala “politika zataškavajući”.

Nermin Bise: Grabovica kao mikro Srebrenica

Nermin Bise, dugogodišnji novinar i publicist, na godišnjicu zločina u Grabovici, prisjetio se svoje kolumne, napisane prije više od 15 godina za portal Tačno.net. “Po svireposti i brutalnosti izvršenja zločina Grabovica se može smatrati jednom mikro Srebrenicom. Autor sam prvog javno objavljenog teksta prije desetljeće i pol i portal Tačno,net, od kadaa ga je prvi put objavio, svake godine na godišnjicu zločina ponovi ovaj tekst. Pokoj vječni daruj im Gospodine! Počivali u miru!”, napisao je Bise.

On je u toj svojoj kolumni naslova ‘Krv Mladenke Zadro ništa ne može oprati’, između ostaloga, napisao: “Pravdo, ako te ima, budi zadovoljna, kad-tad, i učini tako da primjerenom kaznom bude kažnjen zločin nad nedužnim ljudima u Grabovici. Pravdo, ako te ima, budi zadovoljena”, molim Uzvišenog Stvoritelja, ovih minuta i trenutaka, baš kada je, u ovo vrijeme, u noći s 8. na 9. septembar 1993, počinjen stravični zločin i pokolj bez presedana u Grabovici. Pravdo, ako te ima budi zadovoljena. Budi, zbog četverogodišnje Mladenke Zadro, koju su ubili monstrumi bez osjećaja, bez ičega ljudskog u sebi. Pravdo, ako te ima budi zadovoljena, zbog nedužna 33 civila svirepo i brutalno likvidirana samo zato što su bili Hrvati. Pravdo, budi zadovoljena…”.

“Došli su Ćelini i Cacini, njih oko 300. Tri dana smo bili s njima. Kako su pucali – Bože sačuvaj! Treći dan su Ćelo i Caco naredili da se sve pobije. Trojica mladića su došla u našu kuću. Jedan je imao bijelu majicu, bio je ošišan na ‘talijanku’, drugi je imao bijeli prsluk, pancir i smeđi nož, a treći plavi pancirni prsluk. Pitali su nas imamo li hajvana. Mi smo rekli da imamo. Onda su upitali jesmo li Hrvati. Odgovorili smo da jesmo, bez razmišljanja. Rekli su tati da dođe pokazati hajvan. Kako on nije smio ići sam, pošli su baba i djed s njim. Tamo se čula galama i priča. Valjda su ih tamo postrojili. Ja to nisam gledao. Čuo se rafal. Pobili su ih. Da me brat nije poslušao, i on bi poginuo. Rekao sam mu: ‘Hajde da se sklonimo.’ I tad smo se sklonili. Ubili su mi babu Matiju, djeda Ivana, tatu Mladena, a mami sam isto govorio da se sklonimo ili da se barem oni (mama, sestra i brat) sklone, a da ću ja otići i vidjeti jesu li ih ubili. Mama nije htjela, nego je rekla: ‘Ma hajde, proći će i ovo. Znaš koliko je bilo vojnika kod nas, smijenilo ih se oko dvjesto. Svi su dolazili, popili kavu i popričali.’ Kad su njih troje ubili, vratili su se po mamu i sestru. Mami je ime Ljubica, a sestri Mladenka. Odveli su njih dvije tamo kod pojate. Čula se pucnjava dugo vremena. Mi smo se tada sklonili, a iza toga smo otišli još dalje na brdo. Sestri su bile taman pune 4 godine”, Bise navodi ono što su ispričali braća Goran i Zoran Zadro.

Bise, nadalje, navodi stravične činjenice.

“Prema obdukcijskom nalazu na Patološkom odjelu KBC Firule u Splitu, iskazima svjedoka i naknadnoj rekonstrukciji događaja, zaključeno je da je većina žrtava ubijena na veoma svirep način: Jozo Brekalo bio je razapet na krst, nakon čega mu je glava otkinuta i nabijena na kolac; Luca Brekalo dugo je mučena, da bi na kraju bila živa zapaljena; Pero Marić je zaklan;Ivan Šarić ubijen je pred suprugom Ljubicom, koja je tada silovana, a nakon dugog zatočeništva razmijenjena, a kad je došla u Mostar, izvršila je samoubojstvo, što je posljedica pretrpljenih stresova.

I danas, 31 godinu poslije, Grabovica je ostala nikad zaliječena rana. Izgleda potpuno pusto i sablasno, baš kako je izgledala i te kobne noći. Dvojica pripadnika jedinice koji su izvršili zločin u Grabovici osuđeni su na po 10 godina zatvora. Međutim, tom presudom pravda nije zadovoljena jer zločin u Grabovici mora i treba biti detaljno preispitan, nalogodavci i ostali izvršitelji moraju biti izvedeni pred Sud i Sud, ma koji to bude, mora primjereno sankcionirati zločin koji je počinjen. Tadašnjem zapovjedniku Armije RBiH Seferu Haliloviću suđeno je pred Tribunalom za ratne zločine u Haagu i za slučaj Grabovica, ali je on proglašenim nevinim po zapovjednoj odgovornosti.

„Ovaj zločin bez presedana po načinu izvršenja i okolnostima pod kojima je izvršen najveća je sramota koja se dogodila u zoni odgovornosti IV korpusa Armije RbiH. Iako su u njemu sudjelovali pripadnici Armije RBiH iz korpusa koji nije bio nadležan za tu zonu, to ne umanjuje ogromnu mrlju koja je ostala uz ime Armije RBiH.”, napisao je ovaj dugogodišnji novinar.

Alispahić sa svoje troje djece ispred spomenika hrvatskim žrtvama: ‘Bošnjački obraz pred suzom Grabovice’

Fatmir Alispahć, bh intelektualac, novinar i publicist, povodom još jedne godišnjice zločina nad Hrvatima Grabovice snimio je video prilog ‘Bošnjački obraz pred suzom Grabovice’. Zločin u Grabovici nazvao je genocidom, koji su počini “otpadnici Armije BiH” te kako “nema nikakvog opravdanja što do sada nijedan bošnjački dužnosnik nije prisustvovao nijednom komemorativnom obilježavanju ovog zločina”.

“Imam troje djece i ja sam svoje troje djece, kao prvu bošnjačkum obiteljsku edukativnu ekskurziju edukativnog tipa, gdje se učimo miru, toleranciji, bosnoljubu, antifašizmu, doveo u Grabovicu da im pokažem što su izrodi iz našeg naroda počinile nevinim ljudima iz našeg susjedskog naroda, iz hrvatskog naroda. I da upravo na takvoj lekciji učimo izgradnji bolje budućnosti, u nadi da će isto tako neki hrvatski roditelj svoju obitelj odvesti u Ahmiće, neki srpski roditelj svoju porodicu odvesti u Srebrenicu i da onda zajedno gradimo taj prsten pozitivne energije i ljubavi kako bismo obilježili one nečasne točke u svome narodu s kojima ne želimo putovati u budućnost jer s takvim nečasnim točkama nema svijetle i dobre budućnosti ni za koga na ovim prostorima.

“Svakog 9. rujna Bošnjacima je mjesto u Grabovici, jer Grabovica se više tiče Bošnjaka nego Hrvata, kao što bi se zločin u Ahmićima trebao više ticati Hrvata nego Bošnjaka. Zapitat će netko ‘Zašto prvo Hrvati ne odu u Ahmiće, pa će i Bošnjaci doći u Grabovicu?’. Zato što Hrvati, a i Srbi imaju rezervnu varijantu, a Bošnjaci nemaju. Zato što Bošnjaci moraju prvi svjedočiti spremnost na suosjećanje kako bi za sebe mogli isto tražiti.

Ovo je mjesto koje bi morale pohoditi bošnjačke ekskurzije, da se djeca uče što se ne smije činiti u ime Bošnjaka. Ahmići su mjesto koje bi morale pohoditi hrvatske ekskurzije da se uče onome što se ne smije činiti u ime Hrvata. Srebrenica je mjesto koje bi morale pohoditi, prije svega, srpske ekskurzije. Mi moramo izgradnju mira u budućnosti i čistog obraza, početi graditi tamo gdje je naš obraz ukaljan. Mora početi ta izgradnja ili zaštita moralnog kredibiliteta – zlo koje je učinjeno u ime bošnjačkog naroda ne pripada Bošnjacima. Zbog toga su se, svih ovih godina ovdje morali pojaviti i bošnjački dužnosnici”, kazao je Alispahić, te ponovno pozvao bošnjačke dužnosnike da dođu Grabovicu i, kako je kazao, posvjedoče da Grabovica nije posljedica bošnjačkog naroda i Armiji BiH.

Na isto je pozvao i Hrvate u Ahmiće i Srbe u Srebrenicu.

“Samo tako možemo izgraditi trajni mir i trajnu kulturu antifašizma, suživota i pacifizma sa svojim bližnjima. Naši bližnji su naši susjedi, mi smo suvlasnici BiH i zbog toga se moramo učiti na ovakvim tragičnim stranicama povijesti kako bi izgradili budućnost u kojoj se više nikada neće ponoviti tragična prošlost.“, zaključio je Alispahić.

(Republika/V.S.H.)

Objava Samo rijetki Bošnjaci apeliraju na pijetet civilnih žrtava Grabovice – Alispahić sa svojom djecom pred spomenikom: “Bošnjacima je mjesto u Grabovici, Hrvatima u Ahmićima, Srbima u Srebrenici – čist obraz i izgradnju mira u budućnosti graditi tamo gdje je naš obraz ukaljan” pojavila se prvi puta na Republika.

Brojno izaslanstvo dužnosnika Hrvatskog narodnog sabora BiH predvođeno predsjednikom Draganom Čovićem, izvršne i zakonodavne vlasti svih razina u BiH, predstavnici braniteljskih udruženja te obitelji poginulih odalo je počast polažući vijenac i svijeće ispred spomenika stradalim i nestalim u ovome strašnom zločinu u kojem su mučeni nevini civili i djeca iz Grabovice.

Predsjednik Udruge hrvatskih stradalnika “Grabovica ’93.” Josip Drežnjak rekao je da su i novi prikupljeni dokazi bili uzaludni te da još uvijek nisu pronašli niti jedno posmrtno tijelo koje potražuju. U obraćanju je poručio kako se godišnjice broje iz godine u godinu, ali pomaka u olakšanju boli nema.

– Velika je bol kada otvorimo medije i gledamo izvršitelje, nalogodavce kako se promoviraju. Ako je pravda u svijetu spora, ali dostižna, koja je to onda brzina kod nas u BiH, je li pravda uopće dostižna? Od protekle godine zbilo se samo uznemiravanje naših srca i duša jer smo imali pokušaje pronalaska posmrtnih ostataka po dojavi, nizvodno od mjesta gdje stojimo. Naravno, ništa nismo našli. I dalje se ti isti koji su nas pobili igraju s nama – naglasio je Drežnjak.

Međutim, poručuje da snaga još uvijek postoji te da će i dalje nastojati pronaći svoje najmilije, ali jednako tako i odgovorne te ih nastojati kazniti prema zakonu naše domovine.

Podsjetimo, u akciji “Neretva 93.” pripadnici Armije BiH ubili su 33 civila, među kojima četverogodišnju djevojčicu Mladenku Zadro, dok je najstarija žrtva bio 87-godišnji Marko Marić. Od 33 ubijenih njih 17 se još vodi kao nestalo, a od većine stradalih pronađeni su samo dijelovi tijela.

Prema obdukcijskom nalazu na Patološkom odjelu KBC-a Firule u Splitu, iskazima svjedoka i naknadnoj rekonstrukciji događaja, zaključeno je da je većina žrtava ubijena na veoma okrutan način.

Za zločin u Grabovici pred domaćim sudovima odgovarali su bivši pripadnici Armije RBiH, i to za pojedinačna ubojstva, dok za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i zapovjednu odgovornost nitko nije odgovarao.

Na devet godina zatvora osuđen je Mustafa Hota, na deset godina Enes Šakrak, dok su Nihad Vlahovljak, Sead Karagić i Haris Rajkić osuđeni na po 13 godina zatvora.

Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju za zločin u Grabovici pravomoćno je oslobodio kaznene odgovornosti načelnika Glavnog stožera vrhovnog zapovjedništva Armije RBiH Sefera Halilovića.

/Desk/

Objava 31 godina od zločina nad 33 hrvatska civila Grabovice pojavila se prvi puta na Republika.

Ministar obrane Bosne i Hercegovine Zukan Helez odao je u ponedjeljak počast Hrvatima koje su pripadnici Armije BiH ubili u hercegovačkom selu Grabovica 1993. uputivši s tog mjesta poziv ostalim političarima u zemlji da i sami iskažu poštovanje prema svim nedužnim ratnim žrtvama. Zukan Helez je tijekom rata u BiH i sam bio pripadnik Armije BiH.

Između 8. i 9. rujna 1993. godine u napadu Armije BiH na Grabovicu ubijene su 33 osobe hrvatske nacionalnosti i svi su bili civili. Najmlađa žrtva bila je djevojčica koja je imala tek četiri godine.

“Ubojstvo Mladenke Zadro koja je imala tek nepune četiri godine, ubojstvo starca Marka Marića koji je imao 87 godina, ubojstvo 17 žena nije i ne može biti legitiman vojni cilj. Zločin je zločin, bez obzira tko ga počinio”, napisao je Helez (SDP BiH) u objavi na mrežnoj stranici Ministarstva obrane BiH uz fotografiju na kojoj se vidi kako odaje počast žrtvama pred spomen-obilježjem podignutim u Grabovici nakon rata.

Dodao je kako podsjećanje na ovaj zločin treba biti i poruka svima da se takvo što nikada više ne smije ponoviti.

“Želim poslati poruku javnosti da sve žrtve tretiramo na isti način. Želim pozvati sve ostale političare da ne ide svatko svojim žrtvama”, napisao je ministar obrane BiH, dodajući kako se samo na taj način može graditi država.

Zločin u Grabovici počinili su pripadnici Armije BiH koji su u Hercegovinu poslani iz Sarajeva u sklopu operacije “Neretva ‘93” kojom je zapovijedao tadašnji načelnik glavnog stožera Sefer Halilović. On je za taj zločin bio i optužen po zapovjednoj odgovornosti pred Haaškim tribunalom, no oslobođen je zbog nedostatka dokaza.

Istragom je utvrđeno kako je ubojstvo hrvatskih civila zapovjedio Nihad Vlahovljak koji je predvodio “Crne labudove”. On je nakon procesa pred Sudom BiH osuđen na 13 godina zatvora koliko su dobila i još dvojica pripadnika te postrojbe Sead Karagić i Haris Rajkić.

Kao počinitelj ubojstva djevojčice Mladenke Zadro identificiran je Enes Šakrak koji je za to dobio deset godina zatvora, a toliko je dobio i Mustafa Hota koji je pobio članove obitelji Marić. Do sada su pronađena tijela samo 11 žrtava masakra u Grabovici dok se za ostalima i dalje traga.

/Desk/

Objava Ministar Helez odao počast hrvatskim žrtvama pripadnika Armije BiH: “Zločin je zločin, bez obzira tko ga je počinio” pojavila se prvi puta na Republika.

Na današnji dan 1993. godine u akciji “Neretva 93.” pripadnici Armije BiH ubili su 33 civila, među kojima četverogodišnju djevojčicu Mladenku Zadro, dok je najstarija žrtva bio 87-godišnji Marko Marić. Od 33 ubijenih njih 17 se još vodi kao nestalo, a od većine stradalih pronađeni su samo dijelovi tijela.

Predsjednik Udruge hrvatskih stradalnika “Grabovica 93” Josip Drežnjak kazao je kako 30 godina od zločina ono što najviše boli rodbinu pobijenih je da se i dan danas ne zna gdje su tijela polovice stradalih.

– Mi smo 1994. dobili jednu razmjenu, dva su tijela bila kompletna, a za ostale su nekompletni ostaci. Mi nemamo 18 ili 16 tijela nikako. Netko je imao zadaću da ubije civile, netko da ih skloni. Gdje su ih sklonili? Institucije tu mogu odraditi posao, a rezultati govore da ni nakon 30 godina nijedno tijelo nismo pronašli – istaknuo je Drežnjak.

Ponovno je apelirao na institucije države, sud i tužiteljstvo, ali i političare, da pomognu kako bi se rasvijetlio ovaj masakr.

– Ključni dokazi u presudi u Haagu su izostavljeni, direktive za zločin su došle iz zapovijedanog mjesta u Jablanici i one su tamo potpisane, a rezultat su operacije “Neretva 93”. Pripadnici Armije BiH su Grabovicu zauzeli 10. svibnja 1993. godine, ovdje je život, ako se to može reći, tekao normalno. Kada su se pripremali za tu operaciju, smjestili su se u kuću Pere Marića, ubili su njega i njegovu suprugu, a ujutro su ubili sve ostale – podsjetio je Drežnjak.

Predsjednik HDZ-a BiH i Hrvatskog narodnog sabora BiH Dragan Čović kazao je kako je 30 godina čekanja previše čak i za BiH.

– Svake godine dođemo ovdje i kažemo da moramo profunkcionirati kao pravna država, upravo na primjeru Grabovice. 33 nevine žrtve zločina, zločina koji je za cilj imao iseliti i raseliti ono što je hrvatsko na ovim prostorima, pogotovo u našem Mostaru i Hercegovini. Previše je stratišta u BiH za koje, oni koji su napravili zločin, nisu odgovarali, a optužnice stoje u ladicama – smatra Čović.

Naglasio je kako je užasno da se i dan-danas nisu pronašli ostaci ubijenih žrtava.

– Ovi ljudi ovdje su ugradili svoju žrtvu u slobodu BiH i hrvatskog naroda. Užasno je što nismo u stanju naći jedan dobar dio ostataka tih ljudi zbog toga što zločinci nemaju hrabrosti priznati zločin i reći što su uradili sa žrtvama. To je slika BiH u ovom trenutku i možda je danas dobar primjer da pošaljemo poruku svima, da riješimo problem zločina u Grabovici: tko je naredio, tko izvršio, i da možemo pokopati sve žrtve, ali i da pošaljemo poruku da nijedan zločin u budućnosti neće imati smisla – poručio je Čović.

Dodao je kako je glavna odgovornost na pravosudnim institucijama.

– Pravosudne i istražne institucije BiH trebaju odraditi svoj posao profesionalno, da nijedna politika na njih ne može vršiti pritisak na proces, odnosno da nitko ne može spriječiti da se kazne izvršitelji zločina – kazao je.

Na obilježavanju zločina u Grabovici bili su i članovi udruženja Civilnih žrtava rata Grada Mostara. Adnin Hasić iz te udruge kazao je kako se treba odati počast svim nedužnim žrtvama rata u BiH.

– Danas smo ovdje u Grabovici, bili smo u Raštanima, Trusini, Ahmićima, prošle godine smo bili i u Srebrenici. Grabovica je sastavni dio grada Mostara i uvijek ćemo biti ovdje i bilo gdje, gdje su stradali civili da odamo počast kako se to zlo više nikada i nigdje ne bi ponovilo – poručio je Hasić.

Istaknuo je kako je „civilizacijska sramota“ što se 30 godina nakon zločina i dalje traga za ostacima 17 ubijenih te je dodao kako se radi istine ti procesi moraju dovesti do kraja.

Za Zločin u Grabovici pred domaćim sudovima odgovarali su bivši pripadnici Armije RBiH, i to za pojedinačna ubojstva, dok za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i zapovjednu odgovornost nitko nije odgovarao.

Na devet godina zatvora osuđen je Mustafa Hota, na deset godina Enes Šakrak, dok su Nihad Vlahovljak, Sead Karagić i Haris Rajkić osuđeni na po 13 godina zatvora.

Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju za zločin u Grabovici pravomoćno je oslobodio kaznene odgovornosti načelnika Glavnog štaba vrhovne komande Armije RBiH Sefera Halilovića.

/Desk/

Objava 30 godina od zločina nad Hrvatima Grabovice pojavila se prvi puta na Republika.

Međutim, ostali počinitelji za sada nisu dovedeni pred lice pravde, a nije utvrđena ni zapovjedna odgovornost jer se zločin dogodio u vrijeme operacije Armije RBiH ‘Neretva 93’ čiji je cilj osvojiti područje pod nadzorom HVO-a od Bugojna prema Mostaru, ovladati dolinom Neretve i izbiti na Jadransko more.

Haaško tužiteljstvo je u postupku protiv Sefera Halilovića, tadašnjeg načelnika glavnog stožera Armije BiH, tvrdilo kako je on izdao zapovijed da se vojnici 9. motorizirane i 10. brdske brigade iz sarajevskog 1. korpusa upute u Jablanicu kako bi doprinijeli operaciji ‘Neretva 93’, no Haaški sud je Halilovića oslobodio kaznene odgovornosti za taj zločin.

O zločinima u Grabovici svojedobno je govorio jedan od najbližih Halilovićevih suradnika, general Vehbija Karić. On je prije osam godina pred kamerama Face TV-a svjedočio o zločinu u Grabovici, dao je naslutiti da je bošnjački vrh bio dobro upoznat o počiniteljima koje je potom štitio, a u cijelu dramu, prema njegovim riječima, uključena je i droga koja se, a što je opće poznato, tijekom rata skoro slobodno krijumčarila u BiH na svim, zaraćenim stranama stranama. Vehbija Karić preminuo je u studenom 2019. godine.

/Desk/

Objava Nikakav deterdžent ne može oprati Armiju BiH od pričinjenih zločina u Grabovici – rekao je general Vehbija Karić pojavila se prvi puta na Republika.

Danas je obilježena 29. godišnjica zločina od stane pripadnika Armije RBiH nad civilima i djecom u Grabovici, Tada, 7., 8. i 9. rujna 1993., u selu Grabovici kod Jablanice, u sjevernoj Hercegovini, za vrijeme osvajačke operacije Armije BiH i jedinica mudžahedina, “Neretva ’93”, zvjerski je ubijeno 33 civila, a još uvijek nisu pronađeni posmrtni ostatci njih 19. Cilj operacije je bio osvajanje područja pod nadzorom HVO-a, od Bugojna do Mostara,Armija RBiH planirala je ovladati dolinom Neretve i izbiti na Jadransko more.

”Nakon 29 godina nemam vam što reći. Niti jedno tijelo, niti jednu kost nismo pronašli, a bol Grabovice baš u tome stoji”, tužno je konstatirao Josip Drežnjak iz Udruženje hrvatskih stradalnika Grabovica ’93 danas u Grabovici.

”Ne možemo vjerovati da 29 godina nisu ništa poduzeli. Kad vidite spisak ubijenih ljudi to jasno govori o zločinu. Imamo i zločince koji su kaznu ‘odradili’, a i dalje ta tijela nisu pronađena. Samo su dva tijela kompletna pronađena, sva ostala su nekompletna. Ti ljudi postoje, zakopani su, bačeni su u Neretvu, to znamo, isto tako znamo da i sad ima zakopanih tijela, ali nema volje da se to riješi”, kazao je Drežnjak.

Brojno izaslanstvo dužnosnika Hrvatskog narodnog sabora BiH, izvršne i zakonodavne vlasti svih razina u BiH i ove godine odalo je počast polažući vijenac i svijeće ispred spomenika stradalima.

Izaslanstvo dužnosnika su predvodili Borjana Krišto, kandidatkinja Hrvatskog narodnog sabora BiH za hrvatskog člana Predsjedništva BiH i predsjednik Hrvatskog narodnog sabora BiH i HDZ-a BiH dr. Dragan Čović, a misu zadušnicu predvodio je  mons. Petar Palić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski

Za zločin u Grabovici Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju pravomoćno je kaznene odgovornosti oslobodio načelnika Glavnog stožera vrhovnog zapovjedništva Armije RBiH Sefera Halilovića, kreatora operacije “Neretva ’93.” u okviru koje je i počinjen ovaj zločin. Do danas je za zločine u Grabovici presuđeno petorici pripadnika Armije RBiH.

Pijetet žrtvama već drugu godinu zaredom pristigao iz Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari

Memorijalni centar Srebrenica-Potočari Spomen obilježje i mezarje za žrtve genocida iz 1995. godine je drugu godinu zaredom obilježio obljetnicu i sjećanje na žrtve masakra u Grabovici. Iz institucije su naveli da je masakr u Grabovici uvršten u Dane sjećanja Memorijalnog centra te su izrazili nadu da će u budućnosti ova institucija ostvariti suradnju sa svjedocima i predstavnicima obitelji žrtava ovog zločina.

“Naša je dužnost, kao jedine državne institucije sa mandatom da se bavi genocidom i ratnim zločinima, te sjećanjem na nevine žrtve, da na današnji dan još jednom napomenemo da tijela svih žrtava masakra u Grabovici još uvijek nisu pronađena, te da pored svih procesuiranih počinitelja ovog zločina, država i najviši dužnosnici i dalje moraju učiniti više napora da obilježe masakr u Grabovici i odaju počast žrtvama”, poručuju iz Memorijalnog centra Srebrenica.

Iz Memorijalnog centra Srebrenica ističu kako je obilježavanje i sjećanje na nevine žrtve hrvatske nacionalnosti u Grabovici, među kojima je bilo i jedno dijete koje je imalo jedva četiri godine, predstavlja čin koji ni na koji način ne negira i ne umanjuje druge zločine. Naprotiv, treba predstavljati primjer na putu suočavanja sa prošlošću.

“Žrtve genocida u Srebrenici, Bošnjaci istočne Bosne, prošli su klanje od 1992. do 1995. godine, pokolj i prijetnju potpunim nestankom. Naše žrtve, naše stradanje i sve ono što smo prošli nikada nećemo staviti u funkciju opravdavanja osvete, nasilja na drugim, relativizacije drugih zločina. Zaista, mi zajedno tražimo pravdu. Obiteljimaa Grabovice izražavamo sućut u boli i sjećanju u ovim teškim danima. Opominjemo i ne zaboravljamo”, poruka je iz Memorijalnog centra.

/Desk/

Objava Sjećanje na žrtve Grabovice – Sućut pristigla i iz Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari pojavila se prvi puta na Republika.

Međutim, ostali počinitelji za sada nisu dovedeni pred lice pravde, a nije utvrđena ni zapovjedna odgovornost jer se zločin dogodio u vrijeme operacije Armije RBiH ‘Neretva 93’ čiji je cilj osvojiti područje pod nadzorom HVO-a od Bugojna prema Mostaru, ovladati dolinom Neretve i izbiti na Jadransko more.

Haaško tužiteljstvo je u postupku protiv Sefera Halilovića, tadašnjeg načelnika glavnog stožera Armije BiH, tvrdilo kako je on izdao zapovijed da se vojnici 9. motorizirane i 10. brdske brigade iz sarajevskog 1. korpusa upute u Jablanicu kako bi doprinijeli operaciji ‘Neretva 93’, no Haaški sud je Halilovića oslobodio kaznene odgovornosti za taj zločin.

O zločinima u Grabovici svojedobno je govorio jedan od najbližih Halilovićevih suradnika, general Vehbija Karić. On je prije osam godina pred kamerama Face TV-a svjedočio o zločinu u Grabovici, dao je naslutiti da je bošnjački vrh bio dobro upoznat o počiniteljima koje je potom štitio, a u cijelu dramu, prema njegovim riječima, uključena je i droga koja se, a što je opće poznato, tijekom rata skoro slobodno krijumčarila u BiH na svim, zaraćenim stranama stranama. Vehbija Karić preminuo je u studenom 2019. godine.

Memorijalni centar Srebrenica-Potočari uputili sućut obiteljima ubijenih i pozvali svjedoke da daju informacije

‘Pozivamo sve eventualne svjedoke i sve osobe koje imaju podatke o nestalim osobama iz ovog masakra da izađu s podacima i informacijama o lokacijama i sudbini onih za kojima se još uvijek traga”, objavio je povodom obilježavanja zločina nad civilnim hrvatskim stanovništvom Grabovice Memorijalni centar Srebrenica-Potočari.

“Prema pravomoćnim presudama, van razumne sumnje je dokazano da je u zločinu u Grabovici ubijeno najmanje 13 civila hrvatske nacionalnosti, a među njima i jedno dijete starosti 4 godine. Dosadašnjim presudama za ovaj zločin je utvrđena odgovornost pet osoba, što je mali, ali važan korak u našoj zajedničkoj borbi za pravdu”, priopćio je povodom godišnjice ovog zločina Memorijalni centar.

Uputili su sućut obiteljima žrtava Grabovice. ”Posebno hrabrim dječacima Goranu i Zoranu Zadri, koji su masakr preživjeli i svojim pričama učinili da zločin ne bude zaboravljen, a počinitelji budu privedeni licu pravde. Također, ne smije se zaboraviti ni vrijedan i hrabar rad ratnog novinara Šefke Hodžića iz sarajevskog Oslobođenja koji je, među prvima, radio na istrazi priče o Grabovici”, naveli su iz Memorijalnog centra Srebrenica.

Pozvali su da se u Bosni i Hercegovini pristupi reformi obrazovnog sustava ”te osigura da generacije koje dolaze ne slave zločince i ne negiraju činjenice o agresiji i genocidu od 1992. do 1995. godine”. Također, pozvali su i Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine da aktivno pristupi utvrđivanju odgovornosti za sve one koji veličaju ratne zločine i negiraju presude, kako Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, tako i sudova u Bosni i Hercegovini.

/Republikainfo.com/

Objava Zločince nad Hrvatima Grabovice štitio bošnjački politički vrh – “Nikakav deterdžent ne može nas oprati” – Iz Srebrenice veliki korak: Sućut obitelji žrtava i poziv svjedocima pojavila se prvi puta na Republika.

Spasili su se tako što su pobjegli u šumu iznad obiteljskih kuća u selu u kojem su živjeli isključivo Hrvati.

Za ove zločine nac civilima (pojedinačno) osuđena su petorica pripadnika Armije RBiH: na 9 godina zatvora osuđen je Mustafa Hota, na 10 godina zatvora osuđen je Enes Šakrak, dok su Nihad Vlahovljak, Sead Karagić i Haris Rajkić osuđeni na po 13 godina zatvora, što je prosječno manje od godinu i pol za svakog ubijenog civila.

Međutim, za zločin nisu osuđeni visoki časnici Armije BiH zbog zapovjedne odgovornosti kao i odgovornost tanašnjeg bošnjačkog najvišeg vojnog i političkog vodstva za što, kako tvrdi Tužiteljstvo BiH. nema dokaza.

Također, Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) pravomoćno je kaznene odgovornosti oslobodio načelnika Glavnog stožera vrhovnog zapovjedništva Armije RBiH, Sefera Halilovića, izravnog aktera operacije „Neretva ‘93“.

Komšić: Kao vojnika Armije BiH – stidim se

”Na današnji dan, prije 27 godina, u Grabovici je počinjen ratni zločin protiv 33 ljudi. Kao pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine, stidim se onih koji su počinili ovaj zločin, znajući koliko je pravedna i časna bila borba naše Armije RbiH”, rekao je član Predsjedništva BiH Željko Komšić.

Komšić je rekao da žrtve ovog zločina ne smiju biti zaboravljene.

/Republikainfo.com/

Objava GRABOVICA: NEMA “ŠIROKOG I SISTEMATIČNOG NAPADA”, SVE JE BIO “POJEDINAČNI INCIDENT” Manje od godinu i pol za svakog ubijenog civila – zapovjednik bez odgovornosti za svoje vojnike, a Komšić se stidi pojavila se prvi puta na Republika.