Piše: Stanko Cerin za ICT business

U svijetu gdje kibernetičko ratovanje postaje sve češći alat u rukama država i neprijateljskih aktera, EU mora ozbiljno razmisliti o vlastitim obrambenim kapacitetima. Nedavno, početak primjene Direktive NIS2 u EU postavio je temelje za jaču kibernetičku otpornost, s naglaskom na zaštitu kritičnih nacionalnih infrastruktura i bolje upravljanje rizicima. No, usprkos naporima da ojačamo vlastitu sigurnost, postoji ozbiljan rizik koji ne smijemo zanemariti: ovisnost o stranim, posebno ne-EU sustavima i tehnologijama.

S obzirom na važnost kibernetičke obrane za stabilnost i sigurnost Europske unije, pitanja poput zaštite kritičnih infrastruktura, zaštite podataka i sigurnosti obrambenih sustava postaju ključna. No, ukoliko se oslanjamo na vanjske tehnologije, EU riskira ozbiljan gubitak neovisnosti i ranjivost na moguće prijetnje.

Ovisnost o vanjskim sustavima: Potencijalni rizici

Danas mnoge europske zemlje koriste tehnologije i alate razvijene od strane ne-europskih tvrtki, prvenstveno iz Sjedinjenih Američkih Država. To uključuje široko korištene IT sustave, cloud infrastrukturu, alate za obavještajnu analizu i još mnogo toga. Iako su ovi sustavi često napredni i široko prihvaćeni, oni donose i nekoliko ozbiljnih rizika.

Jedan od ključnih problema je gubitak digitalnog suvereniteta. Naša sposobnost da autonomno upravljamo i obranimo našu kibernetičku infrastrukturu smanjuje se kada se oslanjamo na tehnologije koje su pod kontrolom vanjskih sila. To nas izlaže riziku političkog utjecaja, ekonomskih sankcija ili čak prijetnji iz drugih zemalja koje mogu ugroziti našu obrambenu sposobnost.

Osim toga, postoji opasnost od backdoor-a ili skrivenih ranjivosti u sustavima koje ne razvijamo unutar EU. Ove “stražnja vrata” mogu omogućiti neprijateljskim akterima pristup osjetljivim podacima, špijunažu ili čak onemogućavanje sustava u ključnim trenucima.

Također, oslanjanje na vanjske sustave može dovesti do curenja obavještajnih podataka ili neovlaštenog pristupa kritičnim informacijama, što bi moglo ugroziti sigurnost EU i njezinih članica.

GPS: Igra visokog rizika

Jedan od najočitijih primjera rizika koji dolaze s ovisnošću o vanjskim sustavima odnosi se na GPS sustav. GPS je ključan za mnoge obrambene operacije, uključujući navigaciju vojnih vozila, zrakoplova, dronova i drugih oružanih sustava. EU, iako razvija svoje alternative, još uvijek velikim dijelom ovisi o GPS uslugama koje pružaju Sjedinjene Američke Države.

Isključivanje ili ometanje GPS signala moglo bi imati razorne posljedice na vojne operacije unutar EU. Mnogi sustavi, uključujući precizno navođenje raketa i komunikaciju u stvarnom vremenu, ovise o ovom sustavu. Bez njega, EU bi mogla biti paralizirana u kritičnim trenucima, a njezini obrambeni kapaciteti ozbiljno ugroženi.

Također, postoji mogućnost da bi sistematsko isključivanje GPS-a moglo postati geopolitičko oružje. Ukoliko strane sile odluče ograničiti pristup GPS uslugama u slučaju sukoba ili napetosti, to bi moglo potpuno ometati operacije unutar EU, jer bi svi oni koji ovise o ovom sustavu, uključujući vojne i civilne operacije, postali bespomoćni.

Potencijalne Posljedice: Ranjiva kibernetička obrana EU

Ovisnost o vanjskim sustavima može imati ozbiljne posljedice. Ako dođe do kibernetičkog napada na ključnu infrastrukturu, EU bi mogla ostati bez brze i učinkovite reakcije. U tom bi scenariju obrambene snage imale problema sa zaštitom svojih kritičnih objekata, jer bi mogli biti pogođeni napadima koji ometaju rad sustava na koje se oslanjaju.

Dodatno, postoji i rizik od gubitka povjerenja među državama članicama. Ako bi jedna zemlja u EU otkrila ranjivost u vanjskim sustavima ili infrastrukturi koju koristi, mogla bi postaviti pitanje sigurnosti drugih članica. Takvi scenariji mogli bi dovesti do destabilizacije unutar EU, s ozbiljnim geopolitičkim posljedicama.

Nedostatak napredne industrije računala u EU: Barijera za suverenu obranu

Jedan od ključnih izazova za EU je i nedostatak vlastite napredne računalne industrije koja bi mogla podržati razvoj sigurnih, suverenih kibernetičkih rješenja. Naime, dok Sjedinjene Američke Države i Kina prednjače u razvoju najnovijih tehnologija u računalnom sektoru, EU zaostaje u proizvodnji vlastitih čipova, procesora i naprednih računalnih sustava koji bi bili temelj za kibernetičku obranu. Bez vlastite, sigurnosno osigurane industrije računalne opreme, EU će ostati ovisna o vanjskim, često ne-transparentnim i ne-europskim dobavljačima. To znači da EU može biti izložena prijetnjama koje uključuju i mogućnost da te strane sile uvedu tehnološke sankcije, prekinu opskrbu ili onemoguće pristup ključnim tehnologijama u kriznim vremenima.

Kao rezultat toga, EU mora uložiti više napora u poticanje vlastite industrije za proizvodnju čipova, računalnih sustava i drugih ključnih komponenti, kako bi smanjila svoju ovisnost o vanjskim tržištima i osigurala suverenost u području kibernetičke obrane.

Što EU može učiniti?

S obzirom na ove rizike, EU mora poduzeti konkretne korake kako bi osigurala svoju neovisnost u području kibernetičke sigurnosti i obrane. Prvo i najvažnije, potrebno je ulagati u vlastite kibernetičke tehnologije i infrastrukturu, umjesto da se oslanjamo na vanjske aktere. To uključuje razvoj EU temeljenih GPS alternativa, jačanje vlastitih sustava za navigaciju i detekciju prijetnji, kao i investiranje u napredna rješenja za kibernetičko ratovanje.

Također, EU mora povećati suradnju među državama članicama kako bi se razvila zajednička kibernetička strategija koja će uključivati sigurne komunikacijske platforme i tehnologije. Ovo bi omogućilo da članice rade zajedno na zaštiti svojih kritičnih infrastruktura i osiguraju interoperabilnost bez potrebe za vanjskim sustavima.

Zaključak: Zajednička odgovornost

Kibernetičko ratovanje ne poznaje granice, i Europska unija mora biti spremna na sve izazove koji dolaze s tom prijetnjom. Ako EU ne djeluje brzo kako bi smanjila ovisnost o vanjskim tehnologijama, riskira da se suoči s ozbiljnim sigurnosnim prijetnjama u budućnosti. Razvijanje vlastite kibernetičke obrane i ulaganje u digitalnu suverenost ključni su za očuvanje sigurnosti i stabilnosti EU. Kibernetička sigurnost mora postati prioritet svakog od nas, jer samo zajedno možemo osigurati budućnost naše Unije.

Objava Kibernetičko ratovanje – obrambena sigurnost EU-a i rizici oslanjanja na vanjske tehnologije pojavila se prvi puta na Republika.

Izvoz ruske nafte u travnju je povećan, a ne smanjen. Iako su SAD zabranile uvoz ruske nafte još početkom ožujka, vjeruje se da je u New York i New Jersey prošlog mjeseca stiglo gorivo iz indijskih rafinerija koje djelomično potječe i iz Rusije. Dizel i benzin stigli su Sueskim kanalom i preko Atlantika, prema podacima think tanka Centra za istraživanje energije i čistog zraka sa sjedištem u Helsinkiju.

Stvar je u tome da je zbog sankcija Rusiji nafta na svjetskom tržištu poskupila, a ona ruska jeftinija je za 35 dolara od američke. U SAD se legalno može uvesti ukoliko je ruske sirovine u gorivu ostalo manje od 25 posto, odnosno, kako piše WSJ, američki Ured za kontrolu inozemnih dobara obično definira podrijetlo koristeći kriterij od 25 posto ili više kao pravilo.

Američki embargo iz ožujka zabranjuje uvoz sirove nafte, naftnih derivata, ukapljenog prirodnog plina i ugljena iz Rusije, no goriva poput dizela često se proizvode od mješavine nafte različitog porijekla.

Čelnici EU složili su se u utorak da uvedu postupnu zabranu uvoza ruske nafte, 90 posto do kraja godine. Također, očekuje se da će europskim osiguravateljima biti zabranjeno da izdaju police za brodove koji prevoze rusku naftu. No pitanje je koliko će sankcije biti učinkovite, jer su već na djelu mehanizmi za njihovo izbjegavanje.

Među ostalim, porijeklo ruske nafte se kamuflira tako što se nafta tajno pretankava s jednog broda na drugi. Tako se pokušava zametnuti trag nafti iz Irana i Venezuele koje su također pod američkim sankcijama. Pretankavanje se radi u Sredozemnom moru, uz obale zapadne Afrike i Crnog mora, a nafta zatim ide prema Kini, Indiji i zapadnoj Europi.

Ranije su objavljeni podaci po kojima je u travnju izvoz ruske nafte porastao za 620.000 barela na 8,1 milijuna barela dnevno, a najveći dio tog porasta odnosi se na Indiju. Indijski uvoz ruske nafte je s 30.000 porastao čak na 800.000 barela dnevno, prema podacima tvrtke Kpler.

Rafinerija u vlasništvu indijskog energetskog diva Reliance Industries kupila je u svibnju sedam puta više ruske sirove nafte nego prije ožujka. Reliance je unajmio tanker za prijevoz alkilata, komponente za proizvodnju benzina. Tanker je 21. travnja krenuo iz luke Sikka bez planiranog odredišta, a teret je 22. svibnja iskrcao u New Yorku. Lauri Myllyvirta, vodeći analitičar u Centru za istraživanje energije u Helsinkiju kaže za WSJ da je vjerojatno Reliance preuzeo rusku naftu, preradio je i prodao američkom kupcu. Centar za istraživanje energije i čisti zrak prati izvoz ruske nafte i plina i njegovu ulogu u financiranju rata u Ukrajini.

Indijski izvoz rafiniranih naftnih proizvoda naglo je porastao od početka rata u Ukrajini 24. veljače. Dnevne isporuke u Europu porasle su za trećinu te za 43 posto u SAD na tromjesečnoj razini. I Koen Wessels, analitičar naftnih proizvoda u konzultantskoj tvrtki Energy Aspects vjeruje da je dio ruske nafte došao do američkog tržišta, u vrijeme kada su cijene benzina i dizela dosegle rekorde u SAD-u i drugdje u svijetu. Prošlog tjedna se brod Zhen 1, koji je prevozio rusku naftu, uz obalu zapadne Afrike stao uz Lauren II, divovski brod za prijevoz sirove nafte koji može primiti oko 2 milijuna barela nafte. Vjerojatno je Lauren II ispraznio svoj teret, ide prema Gibraltaru, a potom se očekuje da će otići u Kinu.

Sve više brodova koji prevoze rusku naftu isključilo je svoju GPS opremu, objavila je izraelska kompanija Windward. Zbog toga je trgovinu ruskom naftom još teže pratiti.

Kineski kupci nastoje sakriti rusku naftu kako bi izbjegli visoke troškove transporta. Umjesto da plate transfer do Kine, tvrtke prevoze označenu rusku naftu do tankera negdje u moru. U operaciju je uključen Unipec, trgovački ogranak kineske naftne kompanije Sinopec Group, navodi Wall Street Journal, a prenosi Jutarnji list.

/desk/

Objava Trgovci u izbjegavanju sankcija i zabrane uvoza ruske nafte: Miješa se nafta, gasi GPS na brodovima… pojavila se prvi puta na Republika.

Jedna skupina kriminalaca je po cijeloj Njemačkoj krala građevinske strojeve i dopremala ih preko Slovenije u Hrvatsku. Odatle su prodavani po cijelom svijetu. Među ukradenim bagerima je bilo i onih tvrtke Caterpilar.

“U međuvremenu su potpuno razjašnjeni putovi djelovanja bande”, pišu novine Märkische Allgemeine, a prenosi DW, kojima je pojedinosti o slučaju ispripovijedao detektiv Hagen Stamm iz privatne detektivske agencije Incognito.

Banda je djelovala iz južne Njemačke. Tamošnja policija još prati moguće sudionike u kriminalnoj organizaciji. “Šteta koju je banda napravila utajama i krađama, po navodima agencije Incognito, iznosi tri do pet milijuna eura. Radilo se o deset bagera i mnoštvu drugih građevinskih strojeva. Ukupno su slične skupine kriminalaca po navodima ove agencije u Njemačkoj prouzročile štetu od oko 50 milijuna eura”, piše Märkische Allgemeine.

Kriminalci su na ime neke poznate tvrtke mobilnim telefonom iznajmljivali građevinske strojeve ili ih krali, prebacivali ih u Sloveniju, a zatim u Hrvatsku. Uz pomoć GPS sustava kojim su zaštićeni brojni građevinski strojevi četiri građevinska stroja otkrivena su nedavno u Hrvatskoj. Kriminalci su, očito, znali za zaštitu GPS sustavom i odmah su ga uklanjali sa strojeva, ali očito nisu znali da su neki strojevi bili zaštićeni s više GPS odašiljača.

Prema navodima detektivske agencije Incognito očito ima još kriminalnih bandi koje kradu građevinske strojeve pri čemu koriste dva postupka. “Bagere ili kradu, što se najčešće događa subotom u noći. Ili kriminalci iznajme bager što im pruža puno više vremena za pripremu cijele transakcije”, piše Märkische Allgemeine, prenosi DW.

/Republikainfo.com/

Objava PALI ‘BAGERISTI’ Preko Hrvatske prodavali ukradene građevinske strojeve, otkrio iz GPS pojavila se prvi puta na Republika.