Ponovio je da bi rat mogao završiti odmah ako Hamas položi oružje i pusti sve taoce, a da će Gaza nakon demilitarizacije dobiti “neizraelsku civilnu upravu”.

Netanyahu je rekao da Hamas odbija predati oružje, pa Izrael “nema drugog izbora nego dovršiti posao”. Prema njegovim riječima, izraelska vojska kontrolira 70 do 75 posto Gaze, a preostala su dva uporišta Hamasa – u gradu Gazi i središnjim kampovima – koja planira uništiti.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu na polusatnoj je konferenciji za medije u nedjelju između ostalog izjavio da stanovnici Gaze “mole” Izrael da ih oslobodi od Hamasa te naglasio da cilj izraelske vojske nije okupacija, nego oslobađanje tog područja.

Ponovio je da bi rat mogao završiti odmah ako Hamas položi oružje i pusti sve taoce, a da će Gaza nakon demilitarizacije dobiti “neizraelsku civilnu upravu”.

Netanyahu je rekao da Hamas odbija predati oružje, pa Izrael “nema drugog izbora nego dovršiti posao”. Prema njegovim riječima, izraelska vojska kontrolira 70 do 75 posto Gaze, a preostala su dva uporišta Hamasa – u gradu Gazi i središnjim kampovima – koja planira uništiti.

Istaknuo je da je Izrael dopustio ulazak dva milijuna tona pomoći u Gazu, dok humanitarne organizacije tvrde da je to daleko ispod potrebnog. “Da smo imali politiku izgladnjivanja, nitko u Gazi ne bi preživio nakon dvije godine rata”, rekao je, optuživši Hamas za krađu pomoći, a UN za neprosljeđivanje hrane koja, kako tvrdi, trune na granici.

Netanyahu je optužio međunarodne medije za “globalnu kampanju laži” i spomenuo tri primjera fotografija izgladnjele djece koje smatra lažnima, najavivši mogućnost tužbe protiv New York Timesa, prenosi HINA.

/Desk/

Objava Netanyahu tvrdi da mediji lažu o gladi u Gazi – Tužit će New York Times pojavila se prvi puta na Republika.

U posljednja 24 sata, u Pojasu Gaze je od gladi izazvane višemjesečnom izraelskom blokadom, umrlo 15 osoba, među njima i četvero djece. Izraelsko ublažavanje ograničenja za isporuku humanitarne pomoći Gazi je dobrodošlo, ali nije dovoljno jer Palestincima su i dalje potrebne velike količine pomoći.

Trump: Događa se prava glad

Američki predsjednik Donald Trump izjavio je u ponedjeljak kako će u Gazi biti uspostavljeni centri za hranu gdje će “ljudi moći ulaziti bez granica”, javno priznajući da se u opkoljenoj enklavi događa “prava glad”.

“Možemo spasiti puno ljudi. Mislim, neku od te djece – to je prava glad. Vidim to i to se ne može odglumiti. Dakle, bit ćemo još više uključeni”, rekao je na zajedničkoj konferenciji za novinare s britanskim premijerom Keirom Starmerom na jednom od predsjednikovih komercijalnih golf terena u Škotskoj.

“Prije nego što išta učinimo, moramo nahraniti djecu”, rekao je Trump, uslijed međunarodnog ogorčenja, jer Palestinci u Gazi gladuju i zabilježen je veliki broj smrtnih slučajeva od pothranjenosti.

Dodao je da Izrael ima “veliku odgovornost” za prehrambenu situaciju u Pojasu Gaze.

“Moramo se brinuti o humanitarnim potrebama” u Gazi, rekao je.

“Osnovat ćemo centre za hranu i to ćemo učiniti zajedno s nekim vrlo dobrim ljudima, a mi ćemo osigurati i sredstva”, dodao je.

Rekao je da im se i druge nacije, uključujući Veliku Britaniju, pridružuju u osiguravanju sredstava za pomoć u hrani.

Guterres: Nema opravdanja

Glavnitajni Ujedinjenih naroda (UN) u ponedjeljak je upozorio da se Pojas Gaze izgladnjuje pred očima svijeta, nazivajući situaciju dijelom šire “sustavne stvarnosti” koja uništava temelje mira na Bliskom istoku.

“Istina je: nalazimo se na prekretnici. Rješenje o dvije države je dalje nego ikad prije”, rekao je generalni tajnik UN-a Antonio Guterres na konferenciji na visokoj razini u sjedištu UN-a u New Yorku.

“Ništa ne može opravdati uništenje Gaze koje se dogodilo pred očima svijeta. Izgladnjivanje stanovništva”, naglasio je.

Guterres je dodao da je “puzajuća aneksija okupirane Zapadne obale nezakonita.”

“Mora prestati. Sveobuhvatno uništavanje Gaze je nepodnošljivo. Mora prestati. Ovo nisu izolirani događaji. Oni su dio sustavne stvarnosti koja uništava temelje mira na Bliskom istoku”, rekao je.

Pozvao je međunarodnu zajednicu na odlučno djelovanje kako bi okončala okupaciju i podržala mirovne napore.

“Današnja konferencija je rijetka i nezamjenjiva prilika. Moramo osigurati da ne postane još jedna vježba dobronamjerne retorike”, dodao je Guterres.

Rabini iz svijeta optužilo Izrael za korištenje gladi kao oružja: Židovski narodu ozbiljnoj moralnoj krizi

Više od tisuću rabina iz cijelog svijeta optužilo je Izrael za “korištenje gladi kao oružja” u Gazi i pozvalo izraelske vlasti da omoguće dostavu humanitarne pomoći u tu enklavu, piše Times of Israel.

Prema šefu Agencije Ujedinjenih naroda za palestinske izbjeglice Philippeu Lazzariniju, oko 90.000 žena i djece pati od pothranjenosti, a humanitarne organizacije to nazivaju ljudski izazvanom glađu uzrokovanom izraelskom blokadom.

Rabini i židovski znanstvenici iz SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva, EU-a i Izraela potpisali su otvoreno pismo tvrdeći da se “židovski narod suočava s ozbiljnom moralnom krizom”.

“Ograničenja pristupa humanitarnoj pomoći Gazi i politika uskraćivanja hrane, vode i medicinskih potrepština potrebitom civilnom stanovništvu proturječe temeljnim vrijednostima judaizma onako kako ih mi razumijemo”, stoji u pismu.

Rabini su pozvali Izrael da dopusti “opsežnu humanitarnu pomoć” uz sprječavanje njezina preusmjeravanja Hamasu te zahtijevali od izraelskih vlasti da “hitno, svim dostupnim putevima, vrate sve taoce i okončaju sukobe”.

Pismo, objavljeno u petak, premašilo je 1000 potpisa. Britanski rabin Jonathan Wittenberg rekao je za The Jewish Chronicle da vodi kampanju kojom se želi probiti “bešćutna ravnodušnost prema gladi” i apelirati na “moralni ugled ne samo Izraela, već i samog judaizma”.

/Desk/

Objava Svijet promatra genocid u Gazi gdje se umire od gladi – Trump obećao pomoć, više od tisuću rabina optužilo Izrael za korištenje gladi kao oružja: Židovski narod u moralnoj krizi pojavila se prvi puta na Republika.

Kroz prozorčić javne kuhinje Crvenog križa u Mostaru korisnicima se dnevno preda od 350 do 370 pripremljenih obroka. Hrana se dijeli nakon 10 sati, neki svoj obrok odmah jedu u blagovaonici, a neki pružaju svoje kantice kako bi kuharice u njih sipale varivo.

Nije im previše do razgovora, a ni do fotografiranja. Kao da jedva čekaju otići sa svojim lončićima i kruhom. Pojedini dolaze s većim posudama. „Tu je hrana za 12 članova obitelji“, kaže kuharica javne kuhinje.

 „Borba za život”

Ramiz Pozder otac je petoro djece i narušenog je zdravlja. „Borba je to za život, za obitelj“, kaže u kratkom razgovoru za DW. Obitelj prehranjuje u javnoj kuhinji već 12 godina.

Od posla ne bježi, ali ga nema. Ne može se drukčije a pomoći, pojadao se, ni od kuda nema..

„Kako živjeti od mirovine supruge od nešto više od 400 KM? I ona je teško bolesna, ali se bori za nas i našu djecu. Da nismo prljavi, pocijepani” pokazuje Ramiz dostojanstveno na svoju čistu i ispeglanu majicu. Sa obitelji on živi u staroj kućici bez kupatila.

„Tako ti je, sestro, kako je”, završava ovaj kratak razgovor.

On je jedan od skoro 19 tisuća korisnika, ukupno 57 javnih kuhinja u BiH. A procjene potrebitih za obrokom i potrebe za javnim kuhinjama su daleko više.

„Potrebe puno veće“

UNDP svojim projektom ‘Hrana za sve, regionalni dijalozi o ostvarivanju prava na topli obrok u BiH’, skreće pozornost na ovaj, kako su naglasili, „brzorastući problem“.

„Na žalost, čak u 70 općina i gradova nemamo nikakvu uslugu besplatne podjele obroka. Potrebe su puno veće“, kaže za DW Amina Omičević iz jedinice za Integracije i inovacije UNDP-a BiH.

Mapiranje stanja u javnim kuhinjama u BiH pokazalo je da se nakon pandemije broj korisnika u BIH povećao. Bilježi se stalan trend rasta, pri čemu je broj povećan za više od 500 korisnika u 2022. godini u odnosu na 2021. Anketa je pokazala da se 12% ispitanika izjasnilo da su u stanju povremenog prehrambenog siromaštva, jedna trećina kaže kako neće više imati siguran obrok, dok je njih čak 80 posto izloženo riziku od nedostatka hrane. Iako je anketni uzorak mali, ostaje realnost da su mnogi u BiH ili suočeni s gladovanjem ili povremeno nemaju što jesti ili strepe od nedostatka hrane.

Većina korisnika su ranjive grupe stanovništva – umirovljenici, nezaposleni, samohrani roditelji, osobe sa smetnjama u razvoju, pripadnici romske populacije, migranti…

Poznavateljima (ne)prilika u BiH ovo nije iznenađenje jer pogledavši samo, primjerice, podatke Federalnog zavoda za mirovinsko osiguranje, skoro 400 tisuća umirovljenika prima mirovinu od samo 538 KM, nešto više od 250 eura, dok njih skoro 5.000 prima nevjerojatno niskih 347 KM.

Omičević kaže da bh društvo ne prepoznaje i ignorira problem nesigurne opskrbe hranom ranjivih kategorija, ali se osvrće i na drugu, socijalnu dimenziju javnih kuhinja koje su mnogim korisnicima jedina prilika za razgovor i barem kratko druženje.

“Nužna su nova i sveobuhvatnija zakonska rješenja da bi naši sugrađani i oni koji sami ne mogu osigurati obrok, ostvarili svoje pravo na hranu. U mnogim zemljama svijeta to ljudsko pravo svi ne mogu ostvariti, ali smatram da mi možemo puno bolje”, uvjerena je Omičević.

A to “puno bolje” realizirali su učenici i nastavnici srednje strukovne škole Silvije Strahimir Kranjčević u Livnu. Oni su, u sklopu škole otvorili javnu kuhinju, pripremaju i dijele obroke svojim sugrađanima u potrebi. Ova škola prozvana je „školom s dušom“.

Ali, javnu kuhinju nemaju još mnoga mjesta u BiH poput Čapljine, Tomislavgrada, Prozor-Rame, Nevesinja, Trebinja, Neuma, Gruda, Kupresa, Širokog Brijega…

Ponos, sram i društvena stigma

Međutim, UNDP-ovo mapiranje je pokazalo i vrlo zabrinjavajuće podatke: 79,63 posto osoblja javnih kuhinja drži kako postoji društvena stigma o njima, dok ipak 94,34 posto smatra da njihova javna kuhinja ima podršku građana u njihovoj zajednici.

Alen Kajtaz iz mostarskog Crvenog Križa, u sklopu kojeg djeluje i javna kuhinja, iznosi zanimljivu usporedbu.

„Povelja o ljudskim pravima UN-a precizira da svi ljudi i živa bića imaju pravo na hranu. Pravilnik o prehrani zatvorenika podrazumijeva 3.000 kalorija dnevno svakom zatvoreniku i dodatne kalorije ukoliko ide na rad. Nameće se pitanje, je li bolje biti zatvorenik ili čovjek koji nema šta jesti?“, kaže Kajtaz za DW.

Procjenjuje kako je godišnje, za nabavku hrane, prijevoz, troškove režija i plaće zaposlenicima, potrebno 25 milijuna KM. „Kada bi se ovaj trošak raspodijelio na državnoj, entitetskim i županijskim razinama“, kako kaže, „ to nitko ne bi ‘osjetio’“.

Nada se da će država prepoznati ulogu i značaj javnih kuhinja, ali i naglašava kako u društvu nema dovoljno suosjećanja i solidarnosti, kao ni sustavnog rješenja problema.

„Trenutno se u kuhinjama hrani 19 tisuća ljudi, a odgovorno tvrdima da ih je još toliko koji su u stanju te potrebe, a zbog ponosa ili srama ne žele se hraniti u javnoj kuhinji. To može biti samo sramota društva, koji takv sugrađane stigmatizira kao nedobrodošle“, zaključuje Kajtaz za DW.

/Desk/

Objava Čija je sramota što građani u BiH ili gladuju ili strepe za sutra što će jesti? pojavila se prvi puta na Republika.

Novčane kazne, čak i zatvor, prijete ovih dana egipatskim ratarima, nakon što se tamošnja vlada odlučila na prisilni državni otkup lokalne žetve.

Zbog ruske invazije na Ukrajinu u crnomorskim je lukama, uslijed infrastrukturnih izazova i blokade, uključujući Mariupolj, ostalo “zatočeno” više od 22 milijuna tona ukrajinske pšenice, a ta se država, koja je 80 posto svojih potreba zadovoljavala uvozom iz Ukrajine i Rusije, suočava s noćnom morom.

Egipatska vlada subvencionira, naime, i kruh za više od 70 milijuna od ukupno oko 103 milijuna stanovnika. Poljoprivrednici državi moraju isporučiti najmanje 60 posto svog uroda, a nakon što ispune tu kvotu, moraju tražiti posebne dozvole za prodaju na tržištu, na kojem zbog 60-ak dolara više po toni od onoga što nudi država, cvjeta i ilegalna trgovina. A Egipat nije izolirani slučaj.

Rusija i Ukrajina zajedno čine više od 25 posto svjetskog izvoza pšenice, gotovo 20 posto izvoza kukuruza i 80 posto izvoza suncokretovog ulja. Ukrajina je najveći svjetski proizvođač suncokreta, ali i krumpira, šesti proizvođač kukuruza i ječma, sedmi proizvođač pšenice i uljane repice te deveti u proizvodnji soje.

No iako se na njezinu pšenicu, kukuruz, ječam i raž oslanja veći dio Europe, poremećaji u opskrbi ne pogađaju samo Europsku uniju. “Žitnica Europe”, kako joj tepaju, danas zapravo više od 40 posto izvoza pšenice i kukuruza plasira na Bliski istok i u Afriku te je opravdana zabrinutost da bi daljnje nestašice hrane i povećanje cijena mogli izazvati i društvene nemire na pojedinim osjetljivim područjima, kao primjerice u Libanonu, koji polovicu svojih potreba za žitaricama osigurava iz Ukrajine, te glad još najmanje 50 milijuna ljudi, piše novinarka Večernjeg lista Jolanda Rak Šajn, prenosi HINA.

/desk/

Objava Svijetu prijeti glad, migracije i nemiri pojavila se prvi puta na Republika.

Elon Musk trenutno je daleko najbogatiji čovjek na svijetu i prvi milijarder koji je dosegnuo bogatstvo od nevjerojatnih 300 milijardi dolara, prema Bloombergovom indeksu. Njegovo bogatstvo trenutno se procjenjuje na 311 milijardi dolara.

Nakon što je David Basely, direktor UN-ovog svjetskog programa za hranu, za CNN rekao da bi donacija od 6 milijardi dolara od milijardera poput Muska i Bezosa mogla pomoći 42 milijuna ljudi koji će doslovce umrijeti, ako hrana ne stigne do njih, Musk je odlučio baciti rukavicu UN-u u lice.

Putem Twittera je poručio da će, ako UN-ov svjetski program za hranu može opisati kako će tek dva posto njegovog bogatstva (koliko iznosi spomenutih šest milijardi dolara) riješiti trenutni problem gladi u svijetu, odmah prodati dionice Tesle i . Musk je zatražio i garancije odgovornosti oko toga koliko bi se novca potrošilo.

Fact check:

🔹 2% of @elonmusk's wealth is $6B
🔹 In 2020 the UN World Food Program (WFP) raised $8.4B. How come it didn't "solve world hunger"?

_ pic.twitter.com/x6w0MJ3Buc

— Dr. Eli David (@DrEliDavid) October 30, 2021

Beasley mu je putem Twittera i odgovorio. Uvjeravam vas da imamo sustave za transparentnost i open source računovodstvo. Vaš tim može to pregledati i raditi s nama kako biste se u potpunosti uvjerili u to, poručio je.

Pojasnio je i da nikad nije rekao da će 6 milijardi dolara riješiti problem gladi u svijetu. To je jedna donacija za spas 42 milijuna života tijekom ove nezapamćene krize gladi, napisao je u objavi na Twitteru Beasley.

Beasley je već pozivao milijardere da naprave korak više u rješavanju problema gladi u svijetu.

Nije to komplicirano. Ne tražim od njih da to rade svaki dan, svaki tjedan, svake godine, rekao je Beasley za CNN proteklog tjedna.

Ukupno bogatstvo top 400 američkih milijardera u proteklih godinu dana povećalo se za 1,8 bilijuna dolara. Sve što tražim je 0,36 posto od te brojke. Ja sam za to da ljudi zarađuju novac, ali sam Bog zna da sam i za to da pomognete ljudima koji su upravo sad u velikoj nevolji. Ovaj svijet je u nevolji, rekao je za CNN Beasley.

(izvor: Business Insider)

Objava Musk poručio UN-u: “Opišite kako 2 posto mog bogatstva rješava problem gladi u svijetu i odmah prodajem dionice Tesle” pojavila se prvi puta na Republika.

Brojni Amerikanci žive u siromaštvu. Sustavi socijalne zaštite kao u Njemačkoj u SAD-u ne postoje. Sve više ljudi nema ni za hranu.

Ogromna kupola podsjeća na svemirski brod koji je sletio negdje na veliko parkiralište u Los Angelesu. To pristaje uz Hollywood. Desetljećima je ova filmska metropola bila tvornica snova koja je svijet odvodila u druge svjetove.

Pet milijardi dolara je navodno stajao novi stadion SoFi. Financiran je iz privatnih izvora. Na gradilištu vrve žuti prsluci. Skoro bi se moglo pomisliti da smo u vremeplovu sletjeli u pred-pandemijsko vrijeme kada ne bi bilo mnoštva smeđih kartonskih kutija na parkiralištu. I dugih redova automobila otvorenih prtljažnika koji čekaju na utovar.

U jednom mahu sve drugačije

“Ponekad navečer moram plakati jer su moja djeca gladna otišla u krevet”, kaže 38-godišnja Maria Rojas. Do nedavno su ona i njezin muž imali normalan osobni dohodak i sa svojih petero djece su mogli voditi normalan život. Tome su pomagali i obroci koje su djeca dobivala u školi. Dok i to zbog pandemije nije zaustavljeno.

Maria radi kao frizerka, njezin suprug je obrtnik. U ožujku je odjednom sve bilo drugačije. Hollywood je prestao s radom, turisti su izostali, restorani su zatvoreni. Sve više ljudi je gubilo posao, gotovo preko noći. Ljudi si više nisu mogli priuštiti frizera, popravke u kući su sami radili – ili uopće nisu. Maria i njezina obitelj odjednom više nisu imali prihoda. Samo su stanarine ostale stravično visoke u ovom dijelu Amerike. U tome COVID-19 nije ništa promijenio, piše Deutsche Welle.

Bez čekova od Donalda Trumpa

Doduše, predsjednik Donald Trump je osobno potpisao odluku o dodjeli čekova u vrijednosti od više tisuća dolara, na temelju broja i starosti djece. No samo za obitelji koje su podnijele poreznu prijavu. Rojas je međutim na početku godine imala druge brige. Također, postoji pomoć za nezaposlene koju daje Washington. No, Maria i njezin muž nisu razumjeli kako popuniti brojne formulare i onda su, kako kaže, jednostavno odustali. Ona se pomalo stidjela kada je ovog rujanskog jutra vozila na parkiralište stadiona.

“Ovo je prvi put da idem na podjelu hrane”, kaže ona. Spušta pogled na upravljač srebrnog Hyundaija, koji pamti i bolje dane.

Četiri kutije, ukupno teške 40 kilograma, dobiva svaka obitelj. Sa sirom, rižom, tjesteninom, grahom, konzervama, duboko zamrznutim mesom. Akcija podjele je dobro isplanirana. Tu su na djelu očito profesionalci koji se brinu za to da automobili bez zastoja prolaze i da su otvoreni prtljažnici. Dragovoljci utovaruju pakete, a onda može doći sljedeći automobil, a da ne dođe do eventualno opasnog kontakta. I ovdje se pokušava što je moguće više smanjiti opasnost od zaraze koronavirusom.

Sve više poziva u pomoć

“Pozivi u pomoć koji do nas dolaze od gladnih ljudi su se jako povećali”, objašnjava Michael Flood. On je šef regionalne Food Banke u Los Angelesu. Sjedinjene Države su navikle rješavati katastrofe i pomoći ljudima u potrebi za hranom.

No, situacija u Los Angelesu nije bila tako loša još od ekonomske krize 1929.

“Mi nažalost nemamo sustave zaštite kao u Europi”, kaže Flood. Tu ima još potrebe za djelovanjem, kaže on. Više o predstojećim predsjedničkim izborima ne želi reći.

No, Flood je zahvalan da je Ministarstvo poljoprivrede brzo pomoglo i da su otkupili hranu od brojnih poljoprivrednika koja bi u protivnom istrunula jer je tako veliki broj restorana i škola zatvoren.

“Mi pomažemo u tome da hrana bude podijeljena i donacijama kupujemo dodatnu hranu”, kaže on.

Tri sata je trajala podjela oko 9.000 kutija s hranom. To je hrana za skoro dva tjedna za 2.300 obitelji, kažu organizatori. Prije pandemije je njegova organizacija davala potporu za oko 300.000 ljudi mjesečno, kojima je pomoć bila potrebna. Sada ih je mjesečno u prosjeku 900.000. “Polazimo od toga da neće biti bolje uskoro”, kaže Flood. “I tko zna, možda će čak biti mnogo gore”, dodaje on. Svaka druga osoba u Los Angelesu je u međuvremenu u stanju financijskih poteškoća, navodi on. I to na širem području na kojem živi više od 13 milijuna ljudi, piše Deutsche Welle.

/Republikainfo.com/

Objava Glad zavladala u Hollywoodu: ‘Navečer plačem jer su mi djeca u krevet legla gladna.‘ pojavila se prvi puta na Republika.

Pšenica postaje “žuta nafta”, pa i važnija od fosilnih goriva i njezinih derivata. Naime, prema podacima UN-ovih organizacija za poljoprivredu, hranu i zdravstvo, ta bi kriza, kao posljedica pandemije koronavirusa, mogla dovesti do globalne nestašice pšenice, a ponegdje izazvati i glad te destabilizirati mnoge zemlje i regije. Neki analitičari smatraju da bi se mogla ponoviti 2010. godina kada je zbog suše i slabije žetve u nekim vodećim proizvođačima žitarica došlo do nestašica žita u arapskim zemljama, što je, između ostalog, bio dodatni poticaj za val revolucionarnih prosvjeda poznat kao Arapsko proljeće čiji su najznačajniji “rezultati” građanski ratovi u Siriji i Libiji, koji se još nisu smirili.

Što se, dakle, sada dogodilo na tržištu pšenice? Rusija je, kao jedan od najvećih svjetskih proizvođača i najveći svjetski izvoznik žitarica, obustavila izvoz do početka srpnja. Time je izazvala napetost na tržištima i paniku kod glavnih uvoznika, poput Egipta, Indonezije, Alžira, Maroka, Nigerije i posebno Turske, koji već imaju problema sa zalihama, ali i kupnjom tog važnog prehrambenog proizvoda. Pšenica je postala skuplja od nafte, što dosad nije zabilježeno u povijesti.

Ruska odluka “zatalasala” je globalno tržište, a izjava ruskog premijera Mihaila Mišustina unijela je nemir. Mišustin je rekao da su “potrebe domaćeg stanovništva važnije” te da “prioritet imaju naši građani”. To je mnogima bio znak da Rusija radi zalihe, u strahu da bi zbog koronavirusa moglo doći do problema sa pšenicom na domaćem tržištu pa joj je to potrebno za smirivanje vlastitih socijalnih napetosti. Neki drugi smatraju da time Rusija čeka rast cijena pšenice kako bi barem djelomično pokrila gubitke koji su nastali rekordnim padom cijena nafte, njezina glavnog izvoznog proizvoda na kojem Moskva gradi svoju moć, ali i računa svoj godišnji proračun. Ruska pšenica postala je dodatno zanimljiva i zbog pada rublje u odnosu na dolar i euro, zbog pada cijena nafte. Osim toga, i ove se godine očekuje jako dobra žetva. Rusija se u posljednjih 20 godina vratila kao jedan od glavnih igrača na tržištu žitarica – među najvećim je proizvođačima i prvi svjetski izvoznik (za 2019./2020. oko 73 milijuna tona, od čega izvozi oko 34 milijuna tona).

Podsjetimo, SSSR je uvozio pšenicu iz SAD-a i nije mogao namiriti svoje potrebe, a carska je Rusija uoči Prvoga svjetskog rata, 1914. godine, bila najveći svjetski izvoznik i jedan od najvažnijih proizvođača (no i tada je na domaćem tržištu bila oskudica i nestašica pšenice), ali ni to je nije spasilo od zlokobne sudbine koja ju je zadesila tijekom Velikog rata.

Zabrana izvoza sada se ne odnosi jedino na četiri postsovjetske države koje su u ruskoj orbiti: Armeniju, Kirgistan, Tadžikistan i Uzbekistan. No, ipak, trenutačni nedostatak ruske pšenice pokrit će se zalihama iz SAD-a i EU, odnosno u prvom redu Francuske kao najvažnijeg bruxelleskog poljoprivrednog velikana koji će najviše profitirati od poteza Moskve. U prikrajku stoji i Ukrajina kao jedan od važnijih europskih proizvođača i izvoznika, ali s velikim rizikom jer se tamošnji analitičari pribojavaju da će Kijev morati prodati i više nego što planira kako bi pokrio rupe u proračunu, ali onda dolazi u problem na vlastitom tržištu.

EU je proizvela 156 milijuna tona (od čega Francuska oko 40 milijuna tona), a izvozi više od 30 milijuna tona. Ukrajinska proizvodnja bila je na razini 29 milijuna tona, a izvoz na 20 milijuna. Uz njih, SAD je proizveo 52 milijuna, a izvezao 25 milijuna tona, kao i Kanada koja je prošle sezone požnjela 32 milijuna tona.

Egipat, koji je najveći svjetski uvoznik (12,5 milijuna tona, od čega više od tri milijuna iz Rusije), već je to nadoknadio iz Francuske, ali mnogi se pitaju što će biti dogodine s obzirom na ekonomsku recesiju koja će biti razorna baš u zemljama uvoznicama. Unatoč takvom uvozu, u Egiptu država još dodatno subvencionira cijenu kruha.

Uz Egipat, najveći uvoznici pšenice su Indonezija s 11 milijuna tona, Brazil sa 7,7 milijuna te Alžir sa sedam milijuna tona. I Nigerija već ima problema s količinama pšenice, a zbog naftne krize ima i rupe u državnoj blagajni. Zbog toga se mnogi pribojavaju da te zemlje neće moći kupiti dovoljnu količinu pšenice kako bi zadovoljile svoje potrebe.

Prema UN-ovim podacima, u Africi nedostatak hrane već osjeća oko 135 milijuna ljudi, a tijekom 2020. godine zbog pandemije bi se taj broj mogao povećati na čak 265 milijuna ljudi koji će oskudijevati u hrani.

(Izvor: Jutarnji list)

Objava PŠENICA POSTAJE ‘ŽUTA NAFTA’ Dok je svijet bio opsjednut krizom nafte, gotovo nezamijećeno je došlo do potresa na tržištu žitarica pojavila se prvi puta na Republika.