Razlog za ovu odluku suda je to što u zatvorskim uvjetima ne može primati terapiju koja mu je neophodna.

Simatović je zajedno sa bivšim šefom Službe državne sigurnosti Srbije Jovicom Stanišićem uhićen 2003. kada je i podignuta optužnica. Nakon prvog suđenja 2013. godine obojica su oslobođeni, ali se tužiteljstvo žalilo.

Kako piše B92, Simatović je u zatvoru proveo više od osam godina, a Stanišić više od sedam.

Stanišić i Simatović 2021. godine proglašeni su odgovornima za pomaganje i podržavanje kaznenih djela ubojstava kao kršenja zakona i običaja ratovanja i zločina protiv čovječnosti te kaznenih djela deportacije, prisilnog premještanja i progona muslimanskog i hrvatskog stanovništva kao zločina protiv čovječnosti koje su počinile srpske snage nakon zauzimanja Bosanskog Šamca u travnju 1992. Za to su dobili svaki po 12 godina zatvora.

Na presudu su se žalili i obrana i tužiteljstvo koje je osporilo zaključke prvostupanjskog vijeća da nije dokazano sudjelovanje dvojice u udruženom zločinačkom pothvatu kao i njihova odgovornost za zločine u Hrvatskoj koje su počinile jedinice koje su oni uspostavili, obučavali i financirali.

Žalbeno vijeće Rezidualnog mehanizma za međunarodne kaznene sudove (MICT) u Haagu proglasilo je 31. svibnja 2023. bivše čelnike Službe državne sigurnosti Srbije Jovicu Stanišića i Frenkija Simatovića krivima i za ubojstvo počinjeno u lipnju 1992. u Hrvatskoj u Daljskoj Planini.

Žalbeno vijeće Rezidualnog mehanizma povećalo im je kazne zatvora na 15 godina za zločine koje su počinile srpske snage na području bivše Jugoslavije.

Podsjetimo, Raspravno je vijeće u svojoj presudi 2021. zaključilo da je postojao udruženi zločinački pothvat i da mu je zajednički zločinački cilj bio prisilno i trajno uklanjanje većine nesrba iz velikih dijelova Hrvatske i Bosne i Hercegovine počinjenjem ubojstava, deportacije, prisilnog premještanja i progona. No, utvrdilo je da su Stanišić i Simatović doprinijeli zajedničkom zločinačkom cilju jedino u vezi sa zločinima u Bosanskom Šamcu, te ih je oslobodilo odgovornosti za udruženi zločinački pothvat na osnovu toga da nije dokazano da je netko od njih dvojice dijelio zajedničku namjeru da se ostvari zajednički zločinački cilj.

Tužiteljstvo je u svojoj žalbi tvrdilo da se Stanišiću i Simatoviću mogu pripisati brojni zločini u Hrvatskoj – u Kijevu, Vrliki, Drnišu, Hrvatskoj Kostajnici, Saborskom, Škabrnji, Bruškoj, Marnovićima, Dalju, Erdutu, Vukovaru jer su ih počinile jedinice koje su bile pod njihovom kontrolom ili kontrolom drugih članova udruženog zločinačkog pothvata, no žalbeno vijeće te osnove žalbe nije prihvatilo.

Sam proces Stanišiću i Simatoviću trajao je punih 20 godina. 2013. Stanišić i Simatović su oslobođeni krivnje, ali Žalbeno vijeće je 2015. naložilo ponavljanje postupka koji opet kreće ispočetka 2017. godine. Potom su 2021. Stanišić i Simatović proglašeni odgovornima za sudjelovanje u ratnim zločinima u Bosanskom Šamcu. Za to su dobili svaki po 12 godina zatvora. No, tada nije bilo utvrđeno da su bili dio udruženog zločinačkog pothvata, piše Jutarnji list.

/Desk/

Objava Haški sud pustio Simatovića na prijevremenu slobodu: Ne može primati medicinsku terapiju u zatvoru pojavila se prvi puta na Republika.

Sud u Haagu proglasilo je u srijedu bivše čelnike Službe državne sigurnosti Srbije Jovicu Stanišića i Frenkija Simatovića krivima i za ubojstvo počinjeno u lipnju 1992. u Hrvatskoj u Daljskoj Planini. Na pitanje o tome je li pravda uopće pravda kad se čeka više od 20 godina, odvjetnik Mišetić kaže:

“Odgođena pravda je uskraćena pravda, to je izreka Martina Luthera Kinga. To bi se moglo reći i za ovaj predmet koji je zaista trajao 20 godina, što je nečuveno čak i u krugovima međunarodnog kaznenog prava. Mislim da su žrtve čekale predugo za konačnu presudu Stanišiću i Šimatoviću. Isto tako i s njihove starne predugo je da optuženik čeka 20 godina na svoju presudu. Pravda ovdje nije ispunjena. Međutim, na kraju smo ipak dobili jednu presudu u kojoj su se neke ključne stvari utvrdile. Ovo je zadnji predmet ovog tribunala koji je postojao 30 godina. Nitko iz Srbije do njih dvojice nije osuđen za zločine počinjene na teritoriju Bosne i Hercegovine. Smatram da je to djelomična pravda jer mnogi u Srbiji su bili odgovorni za devastiranje BiH i Hrvatske, ali ova dvojica su osuđena tek na kraju iako se trebalo čekati predugo za ovakvu presudu”.

Na pitanje o tome mogu li se presude Haškog tribunala gledati kao pregled povijesnih događanja odgovara:

“Sasvim sigurno Haški tribunal sada ostavlja najbogatiju bazu dokaza nakon sukoba od bilo kojeg suda u povijesti. Tako da će povjesničari sigurno imati pristup jako bitnim dokazima. Sva ta svjedočenja koja su sačuvana, povjesničari će ih moći analizirati i donositi svoje zaključke. Što se tiče presuda, one mogu biti korisne povjesničarima jer oni utvrđuju neke činjenice, ali kazneni postupak je postupak u kojem sud želi ustanoviti odgovornost ili neodgovornost konkretnog optuženika pred tim sudom. Optuženik nema ulogu da zastupa svoju državu. On i njegov odvjetnik imaju dužnost braniti interese samo optuženika. Pošto on nema ulogu dokazivanja povijesne istine, sam sud nije stvoren da donosi objektivne zaključke o tome što se događalo iz povijesne perspektive o tim ratovima”.

Analizirao je i je li Haški tribunal htio kroz optužnice izbalansirati krivnju između sukobljenih strana: “Objektivno je da je sa srpske strane počinjeno najviše zločina jer su oni sudjelovali u svim sukobima devedesetih, dok su druge strane sudjelovale u jednom ili dva sukoba. Nije tu pitanje prakse suda nego prakse tužiteljstva i tu prvenstveno mislim na Carlu del Ponte koja je početkom 2000-ih kad je tražila izručenje Miloševića od Đinđića odjednom nakon što je on izručen podigla optužnice s bošnjačke, hrvatske i albanske strane i na taj način je stvorila dojam da je za kompenzaciju Srbiji što su izručili Sloboda Miloševića, optužila i vodstvo ostalih strana. Međutim, dokazano je da od tih koji su optuženi, devet su oslobođeni, iako su odslužili 40 godina ukupno u pritvoru. Devet osoba je služilo i bilo u pritvoru ukupno 40 godina na temelju politike tužiteljstva u kojoj su htjeli izbalansirati upravo na optužbe iz Srbije o pristranosti suda”.

/Desk/

Objava Mišetić: Del Ponte izručenje Miloševića ‘kompenzirala’ optužnicama protiv bošnjačke, hrvatske i albanske strane pojavila se prvi puta na Republika.

Jovica Stanišić bio je nekadašnji zamjenik načelnika i načelnik ‘Službe državne bezbjednosti’ (SDB) MUP-a Srbije, a Franko Simatović također visoki dužnosnik SDB-a i bivši zapovjednik Jedinice za specijalne operacije (JSO). Obojica su se na početku suđenja izjasnili da nisu krivi.

Po istoj, a kako je kazala predsjedavajuća Žalbenog vijeća MMKS-a, Graciela Gatti Santana, Žalbeno vijeće odbacilo je žalbe na prvostupanjsku presudu od po 12 godina zatvora te osuđujući ih na po 15 godina zatvora za sudjelovanje u Udruženom zločinačkom pothvatu (UZP) Srbije u BiH i Hrvatskoj.

Osuđeni su zbog nasilnih deportacija, nehumanih djela, ubojstva, progone, prisilno premještanje, kršenja zakona i običaja ratovanja na područjima u BiH (Bijeljina, Zvornik, Bosanski Šamac, Doboj, Sanski most i u blizini mjesta Trnovo), te u Republici Hrvatskoj (na području nekadašnje tzv. SAO Krajine, Baranje i zapadnog Srijema). Osuđeni su za sudjelovanje u UZP-u u navedenim mjestima u BiH, a istu kvalifikaciju za ubojstva u Daljskoj Planini u Hrvatskoj u lipnju 1992. godine.

U izdržavanje kazne obojici je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru do 31. svibnja 2023. godine, Stanišiću će se od 15-godišnje kazne oduzeti 2.634 dana provedena u pritvoru, a Simatoviću 3.048 dana. To ujedno znači da im je preostalo još oko dvije i pol godine, odnosno, tri i pol godine boravka u zatvoru te da su stekli uvjete za zamolbu na prijevremeno puštanje na slobodu.

Kazne uvećane

Ovo suđenje je jedno od najkompliciranijih – postupak je počeo 2003. godine, a Raspravno vijeće i Simatovića i Stanišića 30. svibnja 2013. oslobodilo je krivnje po svim točkama optužnice. Nakon toga, Žalbeno vijeće u prosincu 2015. godine naložilo je ponovno suđenje, a koje je počelo u lipnju 2017. godine. Prvostupanjska presuda, prema kojoj se obojica osuđuju na po 12 godina zatvora izrečena je u kolovozu 2021. godine, a jučerašnjom presudom Žalbenog vijeća kazne su im povećane za tri godine.

Žalbeno vijeće odbacilo je žalbe Stanišića i Simatovića, a djelomično je usvojilo žalbu tužiteljstva koje je tvrdilo da je prvostupanjsko vijeće pogriješilo jer nije Stanišića i Simatovića osudilo temeljem odgovornosti za udruženi zločinački pothvat.

Naime, Raspravno je vijeće u svojoj presudi iz 2021. zaključilo kako je postojao udruženi zločinački pothvat i da mu je zajednički zločinački cilj bio prisilno i trajno uklanjanje većine nesrba iz velikih dijelova Hrvatske i BiH počinjenjem ubojstava, deportacije, prisilnog premještanja i progona. No, utvrdilo je da su Stanišić i Simatović doprinijeli zajedničkom zločinačkom cilju jedino u svezi sa zločinima u Bosanskom Šamcu, te ih je oslobodilo odgovornosti za udruženi zločinački pothvat na osnovu toga da nije dokazano da je netko od njih dvojice dijelio zajedničku namjeru u ostvarenju zajedničkog zločinačkog cilja.

Brammertz: Postojao UZP Srbije prema BiH i Hrvatskoj

Glavni tužitelj haškog tribunala Serge Brammertz, u izjavi za medije kazao je kako je tužiteljstvo zadovoljno presudom koja, kako je kazao, potvrđeno da u BiH 90-tih godine nije vođen građanski nego međunarodni sukob te kako je dokazano da su obojica osuđenih bili dio UZP-a Srbije na prostoru BiH i Hrvatske, podsjetivši kako se u presudi spominju i Milošević i Karadžić i drugi. Brammertz je rekao kako je cilj bilo uklanjanje nesrpskog stanovništva s niza područja u BiH i Hrvatskoj.

“Odluka je jasna – postojao je udruženi zločinački pothvat koji je uključivao i BiH i Hrvatsku”, rekao je Brammertz.

“Presuda žalbenog vijeća je potvrdila da je UZP obuhvaćao mnoge dijelove BiH, ali i Hrvatske. Primijetili ste da je kazna povišena sa 12 na 15 godina zatvora za obojicu, što je dalji odraz težine zločina koje smo mi predočili kao ured tužitelja. Ova presuda je pokazala da u BiH nije bio građanski, već međunarodni sukob u kojem su sudjelovala i politička vodstva susjednih zemalja, u ovom slučaju rukovoditelju obavještajnih službi, konkretno Beograda. Ponovno ističem da se ovdje radi o individualnoj kaznenoj odgovornosti vojnog i političkog vodstva, u ovom slučaju rukovoditelja obavještajnih službi“, kazao je Brammertz, istaknuvši kako je najvažniji razlog ovih presuda žrtve i preživjeli.

No, Brammertz je podsjetio i na predmet ‘Prlić i ostali’ protiv vojnog i političkog nekadašnjeg vrha HZ HB. “Istovremeno, presuda u Predmetu Prlić također potvrđuje da su i vlasti u Zagrebu bile dio UZP-a, povezane s počinjenjem zločina u BiH”, kazao je glavni haški tužitelj.

Odgovarajući na pitanje odštete i kompenzacije za žrtve, Brammertz je odgovorio kako je to oduvijek bio i veliki problem za međunarodne sudove jer to, kako je rekao, nije bio dio mandata koje ne obuvaća građansko pravo i civilne građanske postupke, ali da to ne bi trebalo spriječiti žrtve u traženju kompenzacije na lokalnoj razini.

Rekao je kako je za MMKS predmet ‘Stanišić i Simatović’ posljednji predmet, ali da postoji još na stotine predmeta kojima će se morati baviti domaće pravosudne institucije te je obećao i svu potrebnu pomoć u procesima.

“Iako je ovo zadnja haška presuda, naš rad se nastavlja i godinama pred nama, budući da ima puno predmeta koje se tiču ratnih zločina u Srbiji, BiH i Hrvatskoj, a regionalna suradnja nije na zadovoljavajućoj razini. Poseban problem je što se osumnjičenici ne izručuju u susjedne zemlje, a ima još na stotine počinitelja zločina u BiH koji su u bijegu u Srbiji ili Hrvatskoj. Ne želimo da izbjegnu pravdu”, poručio je glavni haški tužitelj.

Subašić: Tužbe prema Srbiji i RS

Izricanju presude ispred suda MMKS u Haagu bili su predstavnici mnogih udruga stradalnika, a među njima i Munira Subašić iz Udruženja Pokret Majke enklave Srebrenica i Žepa.

“Žrtve trebaju živjeti i boriti se za pravdu. Čestitam haškom sudu, bilo je uspona i padova, ali misiju su završili ljudski. Razlike su dobre, a podjele nisu. Nemojmo dijeliti ljude, ljudi se mogu dijeliti samo na zločince i dobre ljude. Presuda je pokazala da je Srbija odgovorna. MIG-ovi su dolijetali iz Srbije, a ne iz Republike Srpske. Djeci i budućim generacijama treba kazati istinu, ali i okretati ih budućnosti jer bez povjerenja nema ni pomirenja i budućnosti”, kazala je Subašić.

Ona je najavila tužbe protiv Srbije i Republike Srpske.

“Već 7. lipnja Udruženje majki enklava Srebrenica i Žepa i Udruženje žrtava i svjedoka genocida u BiH ima sastanak s glavnim tajnikom UN-a. Imat ćemo jako važne razgovore svugdje. Tražit ćemo fond kojim žrtve trebaju biti zadovoljene. Tužili smo i Vladu Nizozemske, pa smo uspjeli. Imamo dobre odvjetnike, vjerojatno ćemo to tako uraditi i prema Srbiji i prema Republici Srpskoj”, najavila je Subašić.

/Desk/

Objava  Stanišiću i Simatoviću po 15 godina – Potvrđen UZP Srbije nad BiH i Hrvatskom – Najavljene tužbe protiv RS i Srbije pojavila se prvi puta na Republika.

Međunarodni rezidualni mehanizam za kaznene sudove (MICT) objavio je presudu u ponovljenom postupku protiv dvojice srbijanskih obavještajaca, optuženih za zločine nad Hrvatima i Bošnjacima od 1991. do 1995. godina. U prvom postupku oslobođeni su 2013., a 2015. poništena je prvostupanjska presuda zbog nekoliko pogrešaka Raspravnog vijeća i naloženo novo suđenje koje je počelo 2017.

“Raspravno vijeće smatra Jovicu Stanišića i Franka Simatovića odgovornima za pomaganje i podržavanje zločina ubojstava, kao kršenja zakona ili običaja ratovanja i zločina protiv čovječnosti, te deportacija, prisilnog preseljenja i progona kao zločina protiv čovječnosti, počinjenih od srpskih snaga nakon zauzimanja Bosanskog Šamca u travnju 1992.”, stoji u presudi.

Raspravno vijeće smatra da su jedinice odgovorne Stanišiću i Simatoviću u Bosanskom Šamcu na sjeveru BiH obučavale skupinu od 18 muškaraca, kao i trojac za koji je kasnije dokazano da je počinio zločine, a koji je imao podršku optuženika.

“Shodno tome, vijeće je zaključilo da su odgovorni za pomaganje i podržavanje kaznenih djela u Bosanskom Šamcu – ubojstva, deportacije, prisilno premještanje i progone, ali da nisu odgovorni za planiranje, naređivanje ili pomaganje i podržavanje bilo kojeg drugog kaznenog djela iz optužnice”, rekao je predsjedavajući sudac Burton Hall.

Tročlano vijeće u objašnjenju presude ipak potvrđuje kako je u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini postojao udruženi zločinački pothvat kojemu je cilj bio nasilno i trajno ukloniti nesrpsko stanovništvo za koji su Stanišić i Simatović znali, no kaže da nije pronađeno dovoljno dokaza ga su ga i pomagali.

Rečeno je da tužitelji nisu dokazali da su njih dvojica, zvani “Miloševićevim ljudima na terenu”, s ostalim sudionicima, dijelili tu zločinačku namjeru s „određenim političkim, vojnim i policijskim vodstvom u Srbiji“.

„Raspravno vijeće smatra da je sustavni obrazac zločina koje su nad nesrpskim civilima počinili srpske snage najuvjerljiviji dokaz koji pokazuje postojanje udruženog zločinačkog pothvata“ čiji je cilj bio da se većina nesrpskog stanovništva prisilno i trajno ukloni s određenih područja u BiH i Hrvatskoj.

U presudi stoji i kako je Stanišić bio u čestom kontaktu s Radovanom Karadžićem, no da nema dovoljno dokaza o prirodi i vrsti pomoći koje je davao čelniku bosanskih Srba ili drugim sudionicima udruženog zločinačkog pothvata u BiH.

Vijeće je stoga presudilo kako nije dokazano da su Stanišić i Simatović doprinijeli UZP-u kroz „formiranje, financiranje, obuku, logističku pomoć“ ili neku drugu podršku paravojnim snagama, uključujući one koje je vodio Arkan.

Po optužnici, Stanišić i Simatović sudjelovali su u udruženom zločinačkom pothvatu koji je uključivao i tadašnjeg predsjednika Slobodana Miloševića, koji je umro 2006. prije dovršenja procesa, i Radovana Karadžića koji služi kaznu doživotnog zatvora.

Tužiteljstvo je tvrdilo da su njih dvojica sudionici UZP-a čiji je cilj bio “uspostavljanje teritorija s potpunom srpskom dominacijom”, nasilnim i trajnim uklanjanjem nesrba s velikih područja u Hrvatskoj i BiH. Taj plan su ostvarivali, tvrdilo je tužiteljstvo, preko jedinica Crvenih beretki, Srpske dobrovoljačke garde Željka Ražnatovića Arkana i Škorpiona.

U slučaju zločina počinjenih na teritoriju Hrvatske, Raspravno vijeće je reklo da je „uvjereno“ da su Simatović i Stanišić sudjelovali u formiranju i zapovijedanju specijalnim jedinicama pod kontrolom SDB-a.

U presudi stoji kako je Simatović u kolovozu ili rujnu 1991. na području oko Knina odabrao 28 najboljih regruta kako bi tajno djelovali po zapovjedi SDB-a. No Vijeće u presudi piše kako tužilaštvo nije dalo dovoljno dokaza da su te jedinice sudjelovale u zločinima koji se mogu pripisati optuženima.

Dvojac koji je uhićen 2003., dan nakon ubojstva tadašnjeg srbijanskog premijera Zorana Đinđića, osuđen je na po 12 godina ali će im se u tu kaznu uračunati i period koji su proveli u pritvoru.

Na sudu su se razmatrali zločini počinjeni u Hrvatskoj, u tzv. RSK, te u okupiranima Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu, dok se u BiH radilo o Bijeljini, Zvorniku, Bosanskom Šamcu, Doboju, Sanskom Mostu i područjima oko sela Trnovo.

Presudu Stanišiću i Simatoviću izreklo je vijeće pod predsjedanjem Bahamca Burtona Halla, u kojem su još suci Joseph E. Chiondo Masanche iz Tanzanije i Seon Ki Park iz Južne Koreje.

Proces međutim nije okončan današnjom presudom jer i optužba i obrana imaju pravo žalbe.

Udruge žrtava također su najavile da će se žaliti na presudu jer su Simatović i Stanišić optuženi samo zbog Bosanskog Šamca.

Tek nakon pravomoćnosti ove presude, završit će svi procesi koje je prethodno počeo Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije (ICTY) a završio MICT.

Plenković o presudi: Pozdravljamo, ali ne možemo biti zadovoljni

Premijer Andrej Plenković pozdravio je presudu kojom su bivši srbijanski obavještajci Jovica Stanišić i Franko Simatović u Den Haagu osuđeni na 12 godina zatvora, no dodao da Hrvatska ne „može biti zadovoljna“ tom odlukom zbog uloge tog dvojca u „najstrašnijim zločinima“.

„Smatramo da su Stanišić i Simatović bili među ključnim ljudima za provođenje velikosrpske politike i agresije na Hrvatsku i BiH i da su sudjelovali u najstrašnijim zločinima poput Vukovara, Škabrnje i Srebrenice“, rekao je premijer, dodavši kako još nije imao prilike u potpunosti proučiti presudu.

„Vjerujemo da će MICT u žalbenom postupku na adekvatan način uzeti u obzir i njihovu ulogu“ u drugim zločinima, kazao je Plenković.

Naglasio je da pozdravlja kaznu čelnicima srbijanske Službe državne sigurnosti (SDB) ali da Hrvatska „ne može biti zadovoljna s obzirom na njihovu ulogu devedesetih godina“.

Nezadovoljstvo je priopćenjem izrazilo i ministarstvo pravosuđa i uprave jer presuda „ne odražava ratna događanja i stvarne uloge Stanišića i Simatovića tijekom velikosrpske agresije“ na Hrvatsku i BiH.

„Ovakva odluka izaziva nezadovoljstvo i jer je u presudama protiv Milana Babića i Milana Martića za zločine počinjene na državnom području Republike Hrvatske, utvrđeno postojanje udruženog zločinačkog pothvata u kojem su uz najviše dužnosnike Republike Srbije, predvođene Slobodanom Miloševićem, sudjelovali i Jovica Stanišić i Franko Simatović“, priopćeno je.

I ministarstvo pravosuđa i uprave izražava nadu da će Žalbeno vijeće preinačiti presudu te dvojac osuditi za sve zločine počinjene na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a koje im tužiteljstvo stavlja na teret jer oni “nesumnjivo zaslužuju najstrožu moguću kaznu”.

Što o  presudi kaže Luka Mišetić, bivši odvjetnik generala Ante Gotovine

Luka Mišetić, odvjetnik koje je pred Haaškim sudom branio Antu Gotovinu, za N1 komentirao je presudu protiv Franka Simatovića i Jovice Stanišića, ključnih ljudi Službe državne bezbednosti u Beogradu 90-ih godina. Mišetić je nezadovoljan činjenicom da je u presudi izostavljen element udruženog zločinačkog pothvata iako je u kontekstu ove dvojice on spomenut u jednoj drugoj presudi, no u cjelini smatra da je uloga svih presuda koje je donio Haaški sud vrlo važna za povijesno sagledavanje ratova u bivšoj Jugoslaviji.

Moskovski dnevnik Komersant: Dokazana odgovornost rukovodstva Srbije

“Presudom Haškog tribunala šefovima srpske tajne službe Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću prvi put je na sudu dokazana odgovornost rukovodstva Srbije za zločine tokom rata na Balkanu ’90-ih godina”, piše danas moskovski dnevnik Komersant, izvješćuje agencija Beta.

List navodi da je taj proces bio najduži u povijesti tribunala, i da će biti posljednji.

“Sadašnji proces, osim dužine trajanja zanimljiv je i zbog toga što je prvi put u Haagu dokazana krivica rukovodstva Srbije tijekom rata 1990-ih”, piše dnevnik.

Komersant dodaje da su do sada presude izricane političarima i vojnicima Hrvatske i Bosne i Hercegovine – Srbima, Hrvatima, muslimanima, koji su neposredno sudjelovali u konfliktu.

/Republikainfo.com/

Objava NEPRAVOMOĆNO Stanišiću i Simatoviću po 12 godina zatvora, osuđeni samo za Bosanski Šamac pojavila se prvi puta na Republika.