Toliko je brza hrana postala sastavni dio američkog identiteta da se stopila s njihovom pop-kulturom. Ta sljubljivanje američke kulture postalo je i jedan od njihovih najboljih izvoznih proizvoda, koji se svijetom proširio i kroz, između ostalog, Hollywood. Iako su se prvi hamburgeri na velikom platnu pojavili još 1920-ih, pedesete su ih stavile u centar pozornosti. U filmovima tog vremena, hamburger nije bio samo brza hrana – postao je simbol američkog društva, kulture i načina života. Kao što su se fast food lanci širili diljem Amerike, hamburgeri su postali ikona rasta potrošačkog društva, utjelovljenje jednostavnosti i američkog prosperiteta.

Tako se na samom kraju legendarnog filma How to Marry a Millionaire iz 1953. godine pojavljuje hamburger kao simbol jednostavnijeg života za glavne likove filma, koje tumače Marilyn Monroe, Lauren Bacall i Betty Grable. Nakon što njihova tri lika cijeli film provedu tražeći bogatog ženika, hamburger predstavlja povratak osnovnim vrijednostima i uživanju u jednostavnijim stvarima koje nudi život, nasuprot luksuzu i bogatstvu koje su mislile da im treba. Hamburger je u toj sceni simbolizirao prizemljenost i zadovoljstvo koje pružaju svakodnevni trenuci.

U filmu It Started in Naples iz 1960. Clark Gable uči lokalno stanovništvo kako jesti hamburger, što se smatra direktnim prikazom izvoza američke kulture u filmskom formatu.

Whopper – kralj burgera

Jedan od klasika koji je nastao u vrijeme je Burger King, a njegova priča počinje 1954. u Jacksonvilleu na Floridi. Nakon što su posjetili originalni restoran braće McDonald u kalifornijskom gradu San Bernadinu, osnivači preteče Burger Kinga Keith G. Cramer i njegov ujak Matthew Burns, otvaraju svoj prvi restoran opremljen s dva „Insta-stroja“, na kojem su temeljili svoj proizvodni model, koristeći pećnice naziva „Insta-Broiler“. Strategija se pokazala iznimno uspješnom, pa se od svojih franšiznih partnera zahtijevali da koriste iste strojeve na svojim lokacijama. Nakon što je prva kompanija, Insta-Burger King naišao na financijske probleme, dvojica franšizera iz Miamija, David Edgerton i James McLamore, preuzimaju tvrtku 1959. godine i odbacuju “Insta” iz imena.

Whopper – zaštitni znak Burger Kinga, po kojem su postali i karakteristični – nastao je 1957. godine. Na ideju za Whoppera, što u prijevodu znači „nešto veliko“, McLamore došao je nakon što je primijetio uspjeh konkurentskog restorana u Gainsevilleu, koji je prodavao veći burger od njihovog, premda je restoran bio prljav, s potrganim vratima za WC i neasfaltiranim, prašnim parkingom. Whopperova veličina postala je njegov glavni adut, a konkurentski lanci počeli su veće hamburgere nuditi tek početkom 1970-ih.

Od tada, Whopper je prošao kroz nekoliko reformulacija, pa su tako 1970-ih dodane sezamove sjemenke na vrh peciva, a tijekom kratkog perioda 1985. godine eksperimentiralo se i sa zamjenom peciva za kajzericu.

Novi, unaprijeđeni Whopper

Razvoj Whoppera do danas nije stao. Tako je Burger King uoči svog 70. rođendana predstavio poboljšanu recepturu, koju je doveo i u svoje hrvatske restorane. U suradnji s fanovima Whoppera, Burger King je intenzivirao okus mesa, a unaprijeđena je i temperatura serviranja, koja sada iznosi 55 do 60 stupnjeva. Nove napredne metode serviranja jamče kupcima da će dobiti svjež i vruć Whopper. Pecivo je sada još mekše, a glazura sjajnija, dok je dvostruko sočnije teksture. Time Whopper sada nudi dvostruko sočniji užitak pri svakom zalogaju.

Novi standard Whoppera odnosi se i na njegovu bezmesnu, odnosno, plant-based verziju, koja se također poslužuje s novim glaziranim pecivom, svježim sastojcima i na optimalnoj temperaturi. Novi Whopper se, kao i stari, može napraviti i po mjeri kupca, pa se u njega može ubaciti dodatni sir, dodatna pljeskavica ili ekstra povrće.

Zlatno doba hamburgera na filmu

Osamdesete i devedesete mogu se smatrati zlatnim dobom hamburgera u filmovima. Američki lanci u tom dobu počinju otvarati međunarodne lokacije, čime hamburger postaje sveprisutan i prepoznatljiv simbol. U teen komediji Better Off Dead (1985) prikazuje za tadašnje pojmove gotovo nevjerojatna animirana glinamacijska scena, gdje hamburgeri napravljeni od gline plešu uz pjesmu “Everybody Wants Some” grupe Van Halen, dok glavni lik sanjari i gleda u daljinu. U filmu Stand By Me iz 1986., scena u kojoj hamburger pada u logorsku vatru je jedna od upečatljivijih.

No možda je ključna godina za hamburger na filmu bila 1994. Tada je izašao film Glup i gluplji, u kojem Harry i Lloyd slučajno ubiju jednog od negativaca s hrpom čili papričica u njegovom hamburgeru. Iste godine, Fast food je jednako integralan bio za Pakleni šund Quentina Trantina koliko i aktovka sa žutom žaruljom čiji interijer nismo nikada vidjeli. U otvornoj sceni, Pumpkin i Honey Bunny metež u tipičnom američkom dineru, a Vincent Vega i Mia Wallace raspravljaju o aspektima milkshakea od pet dolara koji se služi u restoranu inspiriranom pedesetim godinama. No, ultimativni moment s fast food, a možda i jedan od najznačajnijih u filmskoj povijesti, je scena u kojoj Vince i Jules pokušavaju vratiti aktovku svog šefa od nekoliko izdajnika. Napeta scena postaje zabavna kada Jules pokazuje interes za hamburgerom fiktivnog lanca, koji jedan od prestravljenih tipova jede.

– Ovo JE ukusan burger! … Ne mogu ih obično jesti jer je moja cura vegetarijanka, što praktički znači da sam i ja vegetarijanac – kaže Jules, prije nego ispije gutljaj pića i puca u gotovo sve prisutne u prostoriji.

Hamburger je stariji od filma

No, hamburger, kao i ideja fast fooda, znatno su stariji od 1950-ih i američke pop-kulture. Ideja o brzoj i lako dostupnoj hrani koja se može „pojesti s nogu“ seže u doba antike. Premda su restorani u raznim oblicima postojali praktički kroz cijelu ljudsku povijest, prvotno su bili namijenjeni onima koji su tražili topli obrok daleko od kuće. Tako su u antici gostionice i taverne bile mjesta u kojima su se mogli skloniti putnici, uz toplu hranu. No, termopoliji, što možemo prevesti kao „mjesto gdje se prodaje (nešto) vruće“, pružali su topla jela spremna za konzumaciju odmah. Tijekom 17. stoljeća, taverne i kavane postaju sve popularnije, no ideja odlaska na obrok izvan kuće, radi zabave, počinje se razvijati tek krajem 19. stoljeća.

Paralelno s time, sredinom 19. stoljeća, tijekom revolucije poznate kao Proljeće naroda, mnogi Nijemci emigriraju u Ameriku, donoseći sa sobom svoje kulinarske tradicije. U tom razdoblju neki restorani počeli su nuditi „sjeckani biftek na hamburški način“, odnosno rani oblik hamburgera. Negdje krajem 19. stoljeća, sjeckana govedina se počela posluživati između dvije polovice peciva. Iako povjesničari nisu suglasni oko točnog trenutka kada je ova tranzicija nastupila, sajamski štandovi i restorani uz ceste u Wisconsinu, Connecticutu, Ohiju, New Yorku i Teksasu smatraju se vjerojatnim mjestima nastanka hamburgera.: ‘Tko ostane, umrijet će, ide direktno na grad!‘

(Izvor: jutarnji.hr)

Objava Kako je fast food postao globalni fenomen: Od lokalnih zalogajnica do svjetske dominacije pojavila se prvi puta na Republika.

“Što se tiče samog čina, takve stvari nisu izvanredne u smislu fatalnog nasilja i dogode se u svim drugim zapadnim državama. Iz toga zaključivati ‘a priori’ da je to specifikum naših prostora bilo bi pogrešno. Ne radi se o novom fenomenu i nečem neočekivanom kada govorimo o nasilju”, kazala je za Hinu voditeljica Laboratorija za istraživanje nasilja Anna-Maria Getoš Kalac.

Dvadesetpetogodišnji Splićanin Filip Zavadlav u subotu je u središtu grada ubio trojicu mladića na motorima ispalivši 36 metaka te oštetivši dva vozila. Prema prvim informacijama, motiv ovog krvavog pohoda je osveta, a mladić koji se sumnjiči da je počinio zločin, prema tim informacijama, bio je posljednjih mjeseci žrtva zlostavljanja dilera zbog navodnog duga koji je prema njima imao njegov brat.

Društvenim mrežama nakon tih informacija proširila se jaka potpora trostrukom ubojici. Neki su u tim porukama isticali da bi mu donirali novac za odvjetnika, a neki poručivali da ga treba pomilovati.

Upravo na to upozorava Getoš Kalac s Katedre za kazneno pravo koja kaže da je društvena reakcija na sam čin fenomen u Hrvatskoj i takve se reakcije, ako uopće, rijetko mogu naći u drugim državama iako “kult obožavatelja ubojica” svakako postoji, pogotovo u SAD-u.

“Ono što je potencijalno štetno s nesagledivim posljedicama je široka društvena reakcija vezana uz podršku osumnjičenome. Mediji tome pridodaju veliki prostor pa se to još više prenosi i širi jer koji god portal otvorite, piše se o tome”, kaže Getoš Kalac.

Ona ističe i da kada postoji bilo koje kazneno djelo gdje je motiv osveta, ljudi se zapravo senzibiliziraju s time, užive se u to.

“Otac ubijene kćerke nađe njezinog ubojicu i ubije ga. To se svakako ne bi smjelo i zakonom je zabranjeno, no na intimnoj razini svi mi kažemo: “Pa dobro, da, neka je, i treba tako””, dodala je.

Pritom je upozorila i da je kao posljedica ovakve široke javne podrške moguć “copycat” efekt uzimanja pravde u svoje ruke.

“Razmjere koje je to poprimilo, da to više nije intimno već bruji cijela država o tome, otvara mogućnost da bi osobe koje su tome potencijalno sklone, koje imaju takve crte ličnosti, mogle imati takav refleks nađu li se u sličnoj situaciji, pogotovo ako su labilne i željne medijske pažnje”, kaže Getoš Kalac.

Stručnjacima zaduženima za to područje ostavlja pak pitanje ne spada li takva podrška možda pod vid javnog pozivanja na mržnju i nasilje, što je kazneno djelo. Pitanje je, ističe, i je li kazneno pravo pravi instrument kojim bi država trebala intervenirati na tu situaciju oko podrške počinitelju i nešto poduzeti ili bi to bilo ulje na vatru.
Matić: To nije podrška ubojstvu

Sociolog Renato Matić s Hrvatskih studija ocijenio je da poruke podrške trostrukom ubojici nisu podrška mogućnosti da “ljudi okolo hodaju naoružani kao u Teksasu i međusobno se obračunavaju”.

“Čini mi se da je ta podrška poruka odgovornima u društvu koju hrvatsku državu nisu učinili pravno uređenim sustavom nego su ostavili tu otvorenu mogućnost da onaj tko je jači u mogućem trenutku izvuče nekakvu dodatnu dobit”, kazao je taj sociolog za Hinu.

Poruka podrške po njemu nije nikako podrška ubojstvu i obračunima na cesti, koliko je izraz nezadovoljstva svih ljudi koji su na neki način osjetili nepravdu na svojoj koži, očekujući od pravne države da bude uređena, a da to nisu doživjeli.

“Opasnost je, bez diskusije, hodati po ulici s oružjem i istjerivati pravdu, ali je još opasnije od strane društvenih institucija, ostaviti takvu mogućnost kao opciju. Opasno je ponašanje države koja je pokušala biti pravno uređena, a to joj nije uspjelo”, ustvrdio je Matić.

Nije joj uspjelo, nastavlja, s ratnim profiterima, sumnjivom privatizacijom, vezama političara i organiziranog kriminala. “To je opasna poruka, a ovo je posljedica. To nije nešto što se nije moglo prije djelotvorno prevenirati.”

Pitanje je, kaže, može li se o cijeloj situaciji razumski raspravljati “zato što je, kad je riječ o nasilju, kriminalu i korupciji, svaka razumska rasprava u Hrvatskoj gotovo nemoguća, kao i kada se pokušava izvući odgovornost onih koji imaju dominantnu moć donositi odluke, i učiniti društvo uređenim, mirnim i sigurnim mjestom”.

“Nikako se više ne smije dogoditi takav slijed okolnosti, koji će bilo koga navesti da pomisli kako je jedini način imati moć i zaštititi se tako da se uzme oružje i krene krojiti pravda”, zaključuje Matić.

(Izvor: HINA)

Objava FENOMEN Podrška korisnika društvenih mreža mladom ubojici iz Splita pojavila se prvi puta na Republika.