Dodik se Sudu žalio nakon što je polovicom prošle godine pravomoćno osuđen zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini i razriješen dužnosti predsjednika entiteta Republika Srpska, tvrdeći da su mu odlukama domaćih institucija oštećena prava.

U odgovoru Suda na upit RSE ne navodi se konkretan razlog odbacivanja apelacije, već se ističe kako su razlozi obrazloženi u samoj odluci, donesenoj u skladu s Pravilom 52A ovog Suda.

Pravilo 52A omogućava da sudac pojedinac odbaci predstavku kao neprihvatljivu već u početnoj fazi postupka, bez detaljnog razmatranja merituma.

Takve odluke su konačne, donose se uz kratko obrazloženje i protiv njih ne postoji pravo žalbe.

U Sudu ističu kako su odluka, uz obrazloženje sudca, dostavljeni apelantu ili njegovom pravnom zastupniku, a za RSE su pojasnili kako postoji više razloga zbog kojih neka apelacija može biti odbačena, u skladu sa Smjernicama o prihvatljivosti koje Sud koristi.

U tom dokumentu se pojašnjava da Sud odbacuje predstavke, između ostaloga, ako nisu iscrpljena domaća pravna sredstva, ako su podnesene izvan propisanog roka ili ako Sud smatra da su očito neosnovane. Također, Sud neće razmatrati predmet ako ne spada u nadležnost Konvencije ili ako podnositelj nije pretrpio značajnu štetu.

Ova odluka dolazi nakon što je Europski sud za ljudska prava, ranije, u travnju ove godine, odbio i zahtjev Dodikovog pravnog tima za izricanje privremene mjere kojom se tražila obustava izvršenja presuda domaćih sudova u Bosni i Hercegovini.

Zahtjev je bio podnesen na osnovu Pravila 39 Poslovnika Suda, koje se primjenjuje samo u iznimnim slučajevima kada postoji neposredan rizik od nepopravljive štete po osnovna prava.

Milorad Dodik je pravomoćno osuđen presudom Suda Bosne i Hercegovine na godinu dana zatvora i šestogodišnju zabranu obavljanja javnih dužnosti zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika u BiH.

Na osnovu te presude prestao mu je mandat predsjednika Republike Srpske, što su potvrdile i druge pravosudne instance u zemlji.

Apelacija Europskom sudu za ljudska prava podnesena je u siječnju ove godine, piše RSE.

/Desk/

Objava Sud u Strasbourgu odbacio Dodikovu apelaciju – žalio se da su mu presudom Suda BiH i smjenom s dužnosti predsjednika RS oštećena prava pojavila se prvi puta na Republika.

Tom mjerom se tražilo zaustavljanje primjene sudskih odluka u Bosni i Hercegovini, na osnovu kojih mu je oduzet mandat predsjednika entiteta Republike Srpske.

U odgovoru se navodi da je zahtjev za privremenu mjeru, u skladu s Pravilom 39 Suda, razmotren i odbijen, bez dodatnog izjašnjavanja o njegovom sadržaju.

Milorad Dodik je polovicom prošle godine pravosnažno osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane obavljanja javnih funkcija presudom Suda Bosne i Hercegovine zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika. Sud je utvrdio da je Dodik, kao tadašnji predsjednik RS, svjesno potpisivao i primjenjivao zakone koje je visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt prethodno poništio.

Priziv Milorada Dodika protiv Bosne i Hercegovine podnesena je u siječnju 2026. godine, nakon čega je zatraženo i izricanje privremene mjere.

Dodikov pravni zastupnik Goran Bubić nije želio komentirati odluku Europskog suda za ljudska prava za Radio Slobodna Europa.

Istovremeno, vršiteljica dužnosti agentice Bosne i Hercegovine pred Europskim sudom za ljudska prava Monika Mijić potvrdila je kako Bosna i Hercegovina u ovom trenutku još nije zaprimila predmet od Suda u Strasbourgu.

Odluka o privremenoj mjeri ne presuđuje ishod Dodikovog priziva, o kojoj će Sud u Strasbourgu eventualno odlučivati u narednim fazama postupka, nakon što predmet bude dostavljen i BiH, te se izjasne sve strane u postupku.

Iz Europskog suda za ljudska prava nisu pojasnili u kojoj je trenutačno fazi Dodikov priziv.

Što je Pravilo 39 Europskog suda za ljudska prava?

Privremene mjere se pred Europskim sudom za ljudska prava mogu zatražiti na osnovu Pravila 39 Poslovnika Suda.

Riječ je o izvanrednom mehanizmu koji se primjenjuje isključivo u izuzetnim okolnostima, kada postoji neposredan i ozbiljan rizik od nenadoknadive štete po neko od prava zaštićenih Europskom konvencijom o ljudskim pravima.

Prema službenim pojašnjenjima Suda, privremene mjere se najčešće izriču u predmetima koji se odnose na deportacije, izručenja ili druge situacije u kojima bi podnositelj zahtjeva mogao biti izložen opasnosti po život ili nečovječnom i ponižavajućem postupanju.

Sud vrlo rijetko primjenjuje Pravilo 39, a odluke o privremenim mjerama donose se bez predrasuda kasnije odluke o prihvatljivosti ili meritumu predmeta.

U dosadašnjoj praksi, Europski sud je više puta naglašavao da Pravilo 39 nije namijenjeno za zaustavljanje izvršenja redovnih sudskih presuda ili političko-institucionalnih odluka, izuzev u iznimnim situacijama.

Za što je Milorad Dodik pravomoćno osuđen?

Milorad Dodik je polovinom prošle godine pravosnažno osuđen presudom Suda Bosne i Hercegovine zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini.

Po osnovu pravomoćne presude, Središnje izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine 6. kolovoza 2025. godine donijela je odluku o prestanku mandata Dodiku na dužnosti predsjednika Republike Srpske.

Sud BiH je 18. kolovoza 2025. godine odbio žalbu njegovih odvjetnika, čime je odluka SIP-a postala konačna i izvršna.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u studenom odbio apelaciju Dodika na izrečenu presudu, te dodatno pojasnio da je Dodiku mandat predsjednika Republike Srpske prestao 12. lipnja 2025. godine, odnosno danom nastupanja pravomoćnosti presude Suda BiH.

Dodatno je pojasnio i kako nakon tog datuma nije imao ustavne ovlasti za obavljanje predsjedničke dužnosti.

/Desk/

Objava Europski sud odbio Dodikov priziv za ukidanje presuda po kojima mu je oduzet mandat predsjednika RS pojavila se prvi puta na Republika.

Ovog 14. prosinca obilježit će se 30 godina od potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir, puno poznatijeg kao ‘Daytonskog sporazuma’. Kao što i godinama čujemo, najznačajniji uspjeh ovog sporazuma, u svezi kojeg su pregovori, točnije, mirovna konferencija, počela 1. studenoga 1995. i nakon tri tjedna potpisanog u Elizejskoj palači u Parizu – da se njime okončao rat u BiH. Postignut u krvavom ratu i rezultat brojnih kompromisa kojim se okončao troipolgodišnji rat, Daytonski sporazum i danas je temelj države BiH.

No, Daytonski sporazum, sam po sebi nije tema. Tema je ozbiljno razmatranje – je li Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu, već 2006. godine, presudom ‘Sejdić-Finci’ srušio temelje Daytonskog mirovnog sporazuma, piše Dnevni list.

Naime, sudci koji su presudili u korist Derve Sejdića (Rom) i Jakoba Fincija (Jevrej), obojice državljana BiH, zaključili su da nakon toliko godina od završetka ratnih sukoba “ne može postojati bilo kakav razlog za održavanje na snazi spornih ustavnih odredbi”. Ovo je potvrđeno i nizom sličnih presuda bh državljana koje su uslijedile godinama kasnije.

Presuda Sejdić-Finci nije donijeta jednoglasno

U ovom kontekstu podsjetimo da su Dervo Sejdić i Jakob Finci, državljani BiH, već 2006., u skladu s člankom 34. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, podnijeli su predstavke Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu jer se kao Rom, odnosno Jevrej, ne mogu kandidirati za članove Doma naroda Parlamentarne skupštine i Predsjedništva BiH.

Tužba je podnijeta po osnovu odredbi člana IV i V Ustava BiH koji predviđaju da se u ove državne organe mogu kandidirati samo pripadnici hrvatskog, bošnjačkog ili srpskog naroda.

Nakon što su Dervo Sejdić i Jakob Finci dobili tužbu protiv BiH, slične tužbe su podnijeli i dobili i drugi građani BiH. No, u ovom kontekstu je za podsjetiti, a o čemu je Dnevni list već pisao, da odluka u predmetu ‘Sejdić-Finci’ nije donesena jednoglasno, a argumenti dvoje sudaca koji su u ovom slučaju imali izdvojena mišljenja – vrlo su zanimljiva.

Naime, čak 17 sudaca odlučivalo je o ovoj presudi. Jean-Paul Costa, predsjednik Suda i sudci Christos Rozakis, Nicolas Bratza, Peer Lorenzen, Françoise Tulkens, Josep Casadevall,Giovanni Bonello, Lech Garlicki, Khanlar Hajiyev, Ljiljana Mijović, Egbert Myjer, David Thór Björgvinsson, George Nicolaou, Luis López Guerra, Ledi Bianku, Ann Power, Mihai Poalelungi većinom glasova presudili su da se Dervo Sejdić i Jakob Finci imaju pravo kandidirati za Dom naroda i Predsjedništvo BiH.

Većinom glasova – 14 njih glasali su ‘za’, a troje sudaca su imali stav ‘protiv’ po pitanju prava kandidature za Dom naroda.

Također, samo jedan sudac smatrao je kako nisu povrijeđena prava Sejdiću i Finciju u svezi kandidature za Predsjedništvo BiH. Troje sudaca koji se nisu složili s kolegama po ovim pitanjima su: sutkinja prof.dr. Ljiljana Mijović te sudci Khanlar Hajiyev iz Azerbajdžana i Giovanni Bonello iz Malte. No, iako je opravdano pitanje zašto ovo troje sudaca nije uvjereno da su Sejdiću i Finciju povrijeđena ljudska prava i slobode, njihova pojašnjenja više su nego zanimljiva i podložna ozbiljnim raspravama. Raspravama kojih do sada u javnom bh političkom diskursu – nema.

Je li na Europskom sudu odluka o političkim promjenama BiH?

Tako sutkinja Mijović u izdvojenom mišljenju, između ostaloga, navodi:” Istu predstavku mogao bi podnijeti i bilo koji pripadnik jednog od tri konstitutivna naroda, tvrdeći da ne postoje slobodni izbori za Dom naroda niti za njega, s obzirom na to da je jedini način da netko postane članom Doma naroda imenovanje od entitetskog parlamenta”.

I na koncu, navodeći niz primjera u kojima međunarodna zajednica ni danas ne smatra da je u BiH ostvaren značajan napredak postavlja pitanje: “U svjetlu navedenog, može li itko s apsolutnom sigurnošću tvrditi da relevantne ustavne odredbe u današnjem trenutku nemaju svoje opravdanje? S drug strane, ako je njihovo postojanje i dalje opravdano, imaju li takve odredbe legitiman cilj?…Je li na Europskom sudu odlučivanje da je došlo vrijeme za promjene?”.

„Presuda razvela BiH od realnosti njene vlastite nedavne prošlosti“

Dok sutkinja Mijović svoje neslaganje obrazlaže kritički, puno je oštriji sudac Bonello koji za slučaj ‘Sejdić-Finci’ kaže da je jedan od onih koji mogu izgledati kao najjednostavniji s kojima se Sud ikada suočio, ali istovremeno i kao najzamršeniji. On je, kako piše u svom Izdvojenom mišljenju, “gotovo bez oklijevanja protiv stava da postoji povrjeda Konvencije”.

“Ne postoji ništa logičnije nego osuditi one odredbe u nekoj ustavnoj strukturi koje sprječavaju Rome i Jevreje da se kandidiraju za izbore. Sada to izgleda kao lako rješivo pitanje koje nije vrijedno vremena…Međutim, neka pitanja su me duboko uznemirila, i na koja, moram priznati, nisam dobio zadovoljavajuće odgovore Suda. Uvjerljivi odgovori postoje, kada bi Sud bio taj koji će pomesti povijest ispred svojih vrata. Vjerujem da ova presuda upravo to i čini: ona je razvela BiH od realnosti njene vlastite nedavne prošlosti”, bilo je mišljenje sudca Bonella.

On, kao i njegova kolegica Mijović, polazi od krvavih sukoba po etničkoj osnovi do primirja Bošnjaka, Srba i Hrvata i Daytonskog sporazuma koji je, kako posebno ističe, postignut ‘dugotrajnim pregovorima, baziranim na sustavu kontrola i balansiranju između tri zaraćene strane’.

Ima li Sud pravo razvrgnuti međunarodni sporazum?

On o Daytonskom sporazumu, a u svjetlu predmeta ‘Sejdić-Finci’, navodi: “Samo je djelovanje takve filigranske konstrukcije ugasilo požar pakla koji je predstavljala BiH. To možda nije bila najbolja konstrukcija, ali je bila jedina koja je natjerala suparničke strane da oružje zamijene dijalogom. Ona je bazirana na podjeli vlasti, složenoj do najsitnijih detalja, koja regulira način na koji tri različite etničke strane mogu ostvariti podjelu vlasti u raznim zastupničkim organima države. Daytonski sporazum je s apotekarskom preciznošću dozirao točne, etničke proporcije tog recepta za mir. Sada je ovaj sud na sebe preuzeo sve to poremetiti. Sud u Strasbourgu rekao je i bivšim zaraćenim stranama i kreatorima mira i dobročiniteljima da su sve uradili pogrešno…”.

On postavlja pitanja “Je li u nadležnosti Suda da se ponaša kao nezvani gost u multilateralnim ostvarenjima očuvanja mira i sporazumima koji su već potpisani, ratificirani i primijenjeni?”, kao i da Sud „odbija podsjetiti na tragediju koja je prethodila i okončana isključivo Daytonom“.

U svemu ide i korak dalje iznoseći dvojbu: “Ali, uključuju li neograničene ovlasti suda i razvrgavanje jednog međunarodnog sporazuma, čak i ako su takav sporazum izgradile države i međunarodna tijela, od kojih neki nisu ni potpisnici Konvencije ni optuženici u ovom slučaju? Konkretnije, ima li Sud pravo da, pružajući pomoć, potkopava suvereno djelovanje EU i SAD, koji su zajednički stvorili Daytonski sporazum, čiji jedan aneks predstavlja Ustav BiH koji se osporava pred Sudom?”.

„Sud je naložio tuženoj strani da odbaci Daytonski mirovni sporazum, samelje ga i onda počne tražiti neko novo rješenje“

Sudac Bonello kritizira sud u Strasbourgu smatrajući da je, namjerno ili ne, isključio samu srž povijesti Balkana te da time nanosi zlo jer se mržnja vrjednuje kao kultura te zaključuje da “ne može podržati Sud koji sije ideale, a žanje krvoproliće”.

„Sud je naložio tuženoj strani da odbaci Daytonski mirovni sporazum, samelje ga i onda počne tražiti neko novo rješenje. Ja, sa svoje strane, sumnjam da bilo koja država treba biti dovedena u pravnu ili etičku obvezu sabotiranja sustava koji je očuvao njeno demokratsko postojanje…“, zaključuje sudac Bonello koji nije dao za pravo Dervi Sejdiću i Jakobu Finciju.

Europski sud za ljudska prava u svim presudama ocijenio je diskriminatoran odnos države BiH prema pojedinim državljanima BiH, no i doveo u pitanje sami Daytonski sporazum.

Schwarz-Schilling: “Agresor nagrađen, napadnuti kažnjeni”

Tri desetljeća kasnije postavlja se pitanje je li Daytonski sporazum bio pravedan sporazum za mir. Kao što se i sada,  primjerice, inzistira na postizanju “pravednog mira”

Nekadašnji visoki predstavnik u Bih Christian Schwarz-Schilling, svojedobno je u svom autorskom tekstu za Deutsche Welle (DW) iz studenog 2020. godine napisao: “Tadašnji šef njemačke delegacije u Daytonu Wolfgang Ischinger, rekao je kako je u ugovor trebala biti ugrađena klauzula o obveznoj reviziji, tako da su promjene Sporazuma trebale biti izvršene nakon za oko za tri godine“.

Također, bivši visoki predstavnik u BiH izričito tvrdi kako su Daytonskim sporazumom “nagrađeni Srbi koji su počinili etničko čišćenje i kojima se dodijelilo 49% teritorije BiH, iako je prema popisu stanovništva iz 1991. godine u BiH živjelo samo 31% Srba”. “Mora se kazati da je Daytonski sporazum učinio BiH nemogućom za upravljanje”, smatra Schwarz-Schilling.

“Početkom 1994. se američka administracija predsjednika Billa Clintona iz više razloga snažno angažirala u tada ratnoj BiH i u ožujku 1994. je posredovala između Bošnjaka-Muslimana i bosanskih Hrvata da uspostave Federaciju BiH. Federalni model je poslužio ‘Kontaktnoj grupi’, sastavljenoj od SAD, Velike Britanije, Francuske, Rusije i Njemačke kao kamen temeljac za kasnije pregovore o mirovnom sporazumu. Plan tadašnje ‘Kontakt-Gruppe’ zasnovan je na prijedlogu Rusije, Velike Britanije i Francuske da se progoni, tj. „etničko čišćenje“ koje su počinili Srbi prizna i da im se dodijeli 49% teritorije BiH, iako je prema popisu stanovništva iz 1991. godine u BiH živjelo samo 31% Srba. Kasnije je prihvaćeno čak i preseljenje različitih etničkih grupa, samo da bi se bolje razgraničile ‘homogene’ etničke grupe – Srbi s jedne strane i federacija s Bošnjacima i Hrvatima s druge strane. SAD, koje su se dugo protivile priznavanju ratnih osvajanja, početkom 1995. godine ipak su napravile politički zaokret i priznale ta ista ratna osvajanja tj. ‘etnička čišćenja’, a time i teritorijalnu podjelu u korist Srba. Njemačka je bila posljednja zemlja koja je pristala na takvu promjenu paradigme. Ovom teritorijalnom podjelom, zacrtanom Daytonskim sporazumom, agresor je na kraju nagrađen, a napadnuti su kažnjeni. Možemo li ovdje govoriti o pravednom mirovnom sporazumu”, pita Schwarz-Schilling u svom tekstu.

Objava Je li Dayton srušen u Strasbourgu 2006. godine presudom Sejdić-Finci? pojavila se prvi puta na Republika.

Slaven Kovačević, savjetnik aktualnog predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića (DF), za kojeg je Europski sud za ljudska prava (ESLJP) ustvrdio kako je zloupotrijebio pravo na podnošenje aplikacije jer je kao ‘Bosanac’ tvrdio da je diskriminiran te kako su mu povrijeđena ustavna prava, iako je utvrđeno da posjeduje hrvatsko državljansto te da se prije izjašnjavao kao ‘Hrvat’, ne prihvaća ovakvu presudu.

Podsjetimo, odluka Velikog vijeća donesena je 25. lipnja 2025., a jučer je objavljen i cjelovit tekst presude, gdje je utvrđeno kako je Kovačević pokušao grubo ombanuti Sud, da nije dokazao da su mu povrijeđena ustavna prava niti je pokazao u odnosu na koju je grupu diskriminiran. Uz to, ESLJP je zaključio kako je Kovačević zloupotrijebio svoje pravo na podnošenje aplikacije.

No, Kovačević i dalje smatra kako je on u pravu, a ESLJP “optužuje” kako je “presuda pokušaj njegove diskreditacije, a ne pravno utemeljen dokument”.

“Moja prva reakcija je vrlo jednostavna – nevjerojatno. Čitajući presudu Europskog suda za ljudska prava, mogu primijetiti da nema pravnih argumenata koji bi podržali ovo što je u presudi rečeno, jer je potpuno očito da se ovdje radi o pokušaju diskreditacije mene kao aplikanta, kroz niz netočnih i proizvoljnih tvrdnji”, izjavio je Kovačević za Klix.ba.

On tvrdi da nikada nije zastrašivao bilo koga, pa ni Visokog predstavnika, naglašavajući da nije bio organizator prosvjeda pred zgradom OHR-a.

Ali, je potvrdio kako je na jednom od prosvjeda koji su otvoreno kritizirali visokog predstavnika zbog uključenosti u njegov slučaj, koji se može smatrati pritiskom i na Sud i na Visokog predstavnika, bio govornik i sam on. Ali to Kovačević ne smatra spornim.

“Na jednom od prosvjeda, bio sam govornik, ali na način da sam interpretirao ono što je njemačka televizijska kuća ZDF prikazala u svojoj polusatnoj emisiji, govoreći o Christianu Schmidtu i njegovim ideološkim sklonostima”, pojašnjava Kovačević, dodajući da nije vrijeđao ni predsjednike Velikog vijeća ESLJP-a.

Kovačeviće je za Klix.ba kazao kako je podnio zahtjev za izuzećem nekadašnje predsjednice ESLJP-a Siofre O’Leary, zbog medijskih informacija o njenim susretima s premijerom susjedne zemlje (Hrvatska, op.au.), smatrajući kako to može izazvati sumnju u pristranost.

“Isto je radila i druga strana, koja je tražila izuzeće sudca Farisa Vehabovića, koji je u raznim medijima i od različitih političkih aktera pretrpio niz uvrjeda i o tome nitko ništa”, dodao je.

No, podsjetimo kako je, svojedobno, i prije službene objave Odluke ESLJP u lipnju, ista dospjela u pojedine bh medije, a sumnja je kako je za curenje informacija o prvostupanjskoj presudi zaslužan upravo sudac Vehabović. U drugostupanjskoj presudi više od dvije trećine sudaca je glasalo za odbacivanje Kovačevićeve aplikacije i jedan od zaključaka kako je zloupotrijebio postupak.

No, Kovačević je za Klix imao i još jednu nevjerojatnu izjavu – naveo je kako je tadašnjem predsjedniku ESLJP-a Marku Bošnjaku uputio podnesak da se ne uvaži mišljenje Visokog predstavnika u svojstvu treće strane.

“Visoki predstavnik dostavio je 600 stranica i ulazio je u meritum predmeta, suprotno instrukciji predsjednika Suda. Presuda ne spominje prijetnje smrću koje su mu, kako kaže, bile upućene zbog ovog predmeta. Nevjerojatno, netočno i neodrživo. To nije u mojoj prirodi niti sam tako vaspitavan”, rekao je Kovačević.

Sud je njegov predmet okvalificirao kao “actio popularis”, što Kovačević odbacuje: “Jasno dokazujem da je izbor za Predsjedništvo BiH etnički i teritorijalno ograničen, te da sam pogođen jer ne mogu u cijelosti glasati za sve kandidate, a za kandidate za Dom naroda ne mogu nikako.”

On tvrdi da mu se neutemeljeno spočitava da je imao cilj izazvati ustavne promjene: “Da li su i drugi apelanti Sejdić-Finci, Zornić, Pilav, Šlaku i Pudarić isto tako nastojali da svojim presudama iniciraju ustavne promjene? Koja je tu razlika u odnosu na mene? Nikakva”, ustvrdio je Kovačević.

On je, čini se, jako frustriran presudom ESLJP-a i uz očitu želju da bude i aplikant i sudac, a pri tom uz nastavak potpuno nepoštovanja i ponižavanja odluka sudaca ESLJP-a. Kovačević ovime i dalje, kao visoki dužnosnik, savjetnik člana Predsjedništva BiH Željka Komšića koji je čak u četiri mandata iskoristio malobrojnost Hrvata kao konstitutivnog naroda i u Predsjedništvo izabran zahvaljujući velikoj većini glasova Bošnjaka, nastavlja s političkom manipulacijom te tako i s ponižavanje države BiH.

Njegov komentar u cijelosti možete pročitati: OVDJE

Mijić: Pokušaj obmane Suda

S druge strane, agentica BiH pri Europskom sudu za ljudska prava Monika Mijić, komentirajući presudu u predmetu ‘Kovačević protiv BiH’ za Bljesak.info kazala je kako je ova presuda apsolutno očekivana.

“Ova presuda je za mene bila apsolutno očekivana s obzirom na sve argumente koje smo iznijeli pred Sudom. Sa 16 glasova prema 1 potvrđeno je da je aplikant zloupotrijebio svoje pravo na podnošenje aplikacije, a s 12 glasova prema 5 potvrđeno je da nema status žrtve”, izjavila je Mijić.

Mijić je naglasila kako u medijima pogrešno stoji da je doneseno pet izdvojenih mišljenja.

“Uistinu postoji samo jedno izdvojeno mišljenje, ono suca Vehabovića. Ostali suci su tek u nekoliko rečenica naveli da, s obzirom na to da je tužba odbačena zbog zloupotrebe prava, nije bilo potrebe da se razmatra status žrtve. To se ne može smatrati klasičnim izdvojenim mišljenjima”, pojasnila je.

Dodala je i kako presuda sadrži dio koji se odnosi na njezinu pravnu borbu protiv Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice.

“Ministarstvo me tri puta u šest godina nezakonito udaljilo s posla, a Sud je u presudi naveo i odluke Suda BiH te Odbora državne službe za žalbe. Drago mi je što će ovom presudom javnost znati kroz što sam prošla radeći ovaj posao, ali mi nije drago da takva slika o BiH odlazi u svijet”, kazala je Mijić.

Prema njenim riječima, Sud je jasno naveo da je aplikant vrijeđao zastupnicu BiH, prijetio kaznenim prijavama i zastrašivao zastupnika i Vijeće ministara, što je ocijenjeno potpuno nedopustivim. “Sud je također konstatirao da je aplikant grubo i nedopušteno vrijeđao suce, visokog predstavnika i samu predsjednicu Suda, čime je pokazao nepoštivanje institucije”, rekla je Mijić.

Sud je, ističe ona, ustvrdio da aplikant nije dokazao da su mu povrijeđena ustavna prava niti je pokazao u odnosu na koju je grupu diskriminiran.

“Sud je prepoznao političku pozadinu njegove tužbe, koja se odnosila na ustavnu i izbornu strukturu u BiH. To nije dopušteno – Sud razmatra isključivo individualna prava, a ne političke kritike zakona. Njegova tužba predstavljala je tzv. actio popularis, a ne povredu osobnih prava”, naglasila je.

Posebno je izdvojila i pokušaj obmane.

“Dostavila sam Sudu dokaz da se aplikant u Skupštini Kantona Sarajevo predstavljao kao Hrvat. On je kasnije usmeno tražio da se taj podatak ukloni s internetske stranice, a onda je upravo taj ispis dostavio Sudu tvrdeći da ja lažem. Skupština nam je potvrdila da je riječ ‘Hrvat’ stajala uz njegovo ime i da je uklonjena na njegov zahtjev. Sud je taj postupak jasno označio kao grub pokušaj obmane”, zaključila je Mijić.

Podsjetimo, Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu objavio je u srijedu, 1. listopada, cjelovitu presudu u predmetu “Kovačević protiv Bosne i Hercegovine” kojom je Veliko vijeće većinom glasova odbacilo zahtjev Slavena Kovačevića kao nedopušten.

/Republika/

Objava Nastavak samodiskreditacije i sramoćenja BiH: Kovačević inzistira da je on u pravu iako je pokušao obmanuti Europski sud za ljudska prava pojavila se prvi puta na Republika.

Veliko vijeće ESLJP-a poništilo je prvostupanjsku presudu po njegovoj tužbi. Za razliku od vremena kada je prvostupanjska presuda dospjela u medije i prije objave, a sve eskalirao i prosvjedima, o ovoj odluci suda sarajevski mediji izvješćuju vrlo šturo.

Schmidt ‘ne paše’ Dodiku, SDA-DF-u, a ni Čović nije oduševljen – Je li on najbolji visoki predstavnik do sada? – Ispred OHR-a prosvjed zbog Kovačevića koji je trenutno ‘Ostali’ i smatra da je diskriminiran – Što ako se odluči biti…’Srbin’?

Kratku vijest o odluci Europskog suda za ljudska prava možete pročitati: OVDJE

Naime, prvostupanjska presuda koja daje za pravo Kovačeviću, kako su izvijestili iz ESLJP-a ukinuta je. U prvostupanjskoj presudi sud je presudio kako je BiH prekršila član 1. Protokola br. 12 (opća zabrana diskriminacije) Europske konvencije o ljudskim pravima u svezi Kovačevićeve nezastupljenosti u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH i Predsjedništvu BiH. Međutim, odlukom sudaca Velikog vijeća, presuđeno je kako je Kovačević zloupotrijebio pravo na predstavku i kako nema status žrtve.

Komšić pred UN-om kazao da je Schmidt usporio BiH, ponovno prozvao hrvatsku vladu i Plenkovića, a presudu svog savjetnika Kovačevića stavio iznad svih

Naime, Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu pozvao je Republiku Hrvatsku da se uključi u slučaj Kovačević s ciljem zaštite Slavena Kovačevića jer ima hrvatsko državljanstvo i o tome pismom izvijestio BiH. Iz Suda su tada naveli kako su upoznati da je Slaven Kovačević, koji tuži BiH kao pripadnik O’stalih’, kao pripadnik hrvatskog naroda stekao dvojno državljanstvo te da, uz državljanstvo BiH ima i državljanstvo Hrvatske.

SPEKTAKULARNA MANIPULACIJA Od ‘slučaja Kovačević’ do ‘skandala Kovačević’ i – Europski sud za ljudska prava pozvao Hrvatsku da se uključi jer je Kovačević hrvatski državljanin

Podsjetimo i kako je sud u Strasbourgu zatražio pojašnjenje navoda u medijima kako je sa službene stranice Gradskog vijeća Sarajevo, u razdoblju 2012. – 2015. izbrisana nacionalna pripadnost Kovačevića iako se radi o informaciji koja više godinama nije mijenjana i gdje je stajalo da se Kovačević izjašnjavao kao Hrvat.

Na županijskoj razini se pak neko vrijeme izjašnjavao i kao Srbin. U slučaj se uključio i visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt kao prijatelj suda u žalbenom postupku pred Europskim sudom za ljudska prava. Zbog toga je uslijedio niz osuda ovakvog poteza a sam Kovačević, aktualni savjetnik člana BiH Predsjedništva Željka Komšića, nazvao ga je nacističkim simpatizerom. Osude je izazvala i izjava hrvatskog premijera Andreja Plenkovića tijekom boravka u Sarajevu kada je rekao da su neke presude pred ovim sudom kompromitirane.

U prvostupanjskoj odluci suda u slučaju Kovačević stoji kako je “trenutni politički sustav etničku zastupljenost učinio relevantnijom od političkih, ekonomskih, socijalnih, filozofskih i drugih razmatranja i na taj način pojačao etničke podjele u zemlji i narušio demokratski karakter izbora. Sud je također ustvrdio kako “konstitutivni narodi očito uživaju privilegiran položaj u sadašnjem sustavu”. Kovačević se žalio da zbog kombinacije teritorijalnih i etničkih uvjeta koji se primjenjuju na Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH nije mogao glasati za kandidate po svom izboru na posljednjim Općim izborima, koji su održani 2022. Slično, nije mogao glasati za kandidate po svom izboru na posljednjim predsjedničkim izborima na državnoj razini 2022. godine. Sada su sve ove njegove tvrdnje, kao i prvostupanjska presuda, pale u vodu odlukom da Kovačević zapravo nije diskriminiran.

Još značajnija poruka Europskog suda za ljudska prava je da je Kovačević zloupotrijebio pravo na predstavku i kako nema status žrtve.

/Desk/

Objava Europski sud za ljudska prava osudio manipulaciju Komšićevog savjetnika Slavena Kovačevića: Zloupotrijebio pravo na predstavku i nije žrtva pojavila se prvi puta na Republika.

Dioničari Agrokomerca dobili su poziv da provjere svoje račune kako bi im mogla biti isplaćena odšteta po presudi Suda u Strasbourgu.

Prema predmetu iz 2012. Murtić i Ćerimović protiv Bosne i Hercegovine, u kojem im je isplaćeno po 3.600 eura, proširenim zahtjevom za odštetu u Švicarskoj trebalo bi biti obeštećeno još oko 2.000 dioničara, piše Oslobođenje.

Predstavnik firme koja zastupa tužbu u Švicarskoj Enes Abdić kaže kako je odlazak Fikreta Abdića s političke scene bio dobra prilika da se problem riješi.

– Sad kada bi Vlada FBiH vratila Agrokomerc dioničarima, Fikret ne bi imao većinu dioničara. Država BiH bi mogla profitirati u svemu kada bi dioničari dobili ono što im pripada. Mi bismo onda mogli preko švicarskih odvjetnika tjerati povrat imovine Agrokomerca iz Hrvatske, Srbije i svih bivših republika Jugoslavije, gdje imovine ima. To je ogromna vrijednost koju naša zemlja mora potraživati. Ja ne znam kakvi su tu odnosi između Nikšića, Plenkovića, Milanovića i postoji li neka povezanost s tom starom imovinom. Ali, s realne strane, svaki dioničar može dobiti svoj “većinski” dio, jer presuda iz 2012. nikada nije implementirana, a neizbježno je da se ona provede i onda bi 54 posto dionica imali dioničari, kazao je Enes Abdić.

Ali, prvi korak je da država BiH krene u izvršavanje presuda dioničarima Agrokomerca, piše Oslobođenje.

/Desk/

Objava Dioničari Agrokomerca traže obeštećenje – Imovina izvan BiH procjenjuje se u milijardama KM, u Dubrovniku Vrtovi sunca vrijedni više od 500 milijuna eura pojavila se prvi puta na Republika.

Iz Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske istaknuli su kako se poziv ESLJP-a razmatra te da će u roku, do 23. listopada, na isti i odgovoriti. Naime, ESLJP pozvao je Hrvatsku da se uključi u postupak jer je Kovačević, s obzirom i na hrvatsko državljanstvo, državljanin Republike Hrvatske, a što do sada nije bilo poznato u javnosti.

Podsjetimo, Kovačević je tužio BiH jer kao pripadnik ‘Ostalih’ ne može odlučivati o izboru člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda, niti može biti izaslanik u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Ali, Kovačević se tijekom svoje političke karijere, po potrebi, o svojoj nacionalnosti različito izjašnjavao – jednan period bio je Hrvat, u javnosti se svojedobno predstavljao i kao Srbin, a sada je Ostali.

/Republika/

Objava Hrvatska potvrdila poziv ESLJP-a za uključivanje u postupak u slučaju Slaven Kovačević pojavila se prvi puta na Republika.

Istaknuo je i da, poučeni kojekakvim događanjima od stane suda i sudova ne bi trebalo biti ni veliko iznenađenje ako bude drugačije.

„U ovom trenutku zaista vjerujem da razum, argumentacija, a prije svega određeno političko-pravno sagledavanje BiH kao države vodi k tome da ta presuda zaista postane besmislena.“ Objasnio je i da samim time što je Veliko vijeće pristalo na apelaciju bh. agentica, a to čini rijetko pokazuje manjkavosti presude u slučaju Kovačević.

Komentirao je pismo koje je odvjetnički ured Christiana Schmidta uputio Europskom sudu za ljudska prava, a putem kojega se u predmetu „Kovačević“ uključio kao prijatelj suda te je istaknuo kako se u samom pismu Schmidt nekoliko puta pozivao i na izdvojeno mišljenje austrijske sutkinje Gabriele Kucsko-Stadlmayer.

„Prva stvar spomenuo je termin delegitimiranje ustavnog okvira, a to je rušenje temelja države. Druga stvar je podjela vlasti koja je još od Washingtona jedno od temeljnih načela funkcioniranja BiH. OHR je prepoznao ova dva ključna segmenta i imao je razloga za zabrinutost samog ishoda žalbenog postupka“, kazao je Merdžo i dodao kako su htjeli poduzeti određene korake kojima bi htjeli ukazati Velikom vijeću u kakav se rizik upušta. Objasnio je kako je delegitimiranje ustavnog okvira prijetnja miru.

Upitan zbog čega je Schmidt dobio potporu Amerikanaca te jesu li shvatili da presuda vodi u demontiranje Aneksa četiri Daytonsko-pariškog mirovnog sporazuma kazao je kako je Schmidt jasno naglasio dekonstituiranje pravnog okvira te da to povlači ogromne političke poveznice ako dođe do potvrde presude.

Naveo je i kako je Kovačević nekoliko puta mijenjao svoju nacionalnu pripadnost a sudjelovanje bošnjačkog lobiste suca Farisa Vehabovića u toj i drugim presudama nazvao je agitiranjem. „Na to smo iz HNS-a ukazivali Europskom sudu za ljudska prava. On je jedno vrijeme bio maknut i suspendiran. Koliko sam informiran mislim da su trenutačno svi predmeti koji su podneseni protiv BiH stavljeni na led dok se ne vidi što s Vehabovićem. On je svojim djelovanjem kompromitirao sam Sud i svoje kolege.“

Za izjave savjetnika člana Predsjedništva BiH Slavena Kovačevića u kojima Schmidta naziva nacističkim simpatizerom, lažovom i manipulatorom rekao je kako je pitanje što i koliko suci Velikog vijeća znaju o tome što se događa u BiH. „S obzirom da je ovaj predmet izazvao veliku pozornost u pravnim krugovima vjerujem da je već do njih došlo što Kovačević govori.“

Istaknuo je kako je kroz izdvojeno mišljenje austrijska sutkinja i predsjedateljica suda u predmetu Kovačević Gabriele Kucsko-Stadlmayer jasno, konkretno i opravdano ukazala na sve problematične elemente presude.

Kazao je kako bez Hrvata i druga dva naroda nema države. „Sada da ima razuma federalizacija tj. federalne jedinice unutar BiH nisu problem. U jednom mišljenu Venecijanske komisije se čak navodi BiH kao konfederalna kada se gledaju uloge entiteta, a to je puno jače nego federalizacija. Moguća federalizacija kroz tri izborne jedinice bi mogla jednostavno riješiti ovaj problem i problem Sejdić – Finci, Zornić i svaki drugi“, kazao je Merdžo i objasnio da se svaki građanin onda može kandidirati za jednu od tri pozicije u Predsjedništvu ili za Dom naroda koji se može zvati i Dom federalnih jedinica.

„Mislim da bi to moglo biti konkretno rješenje.“ Dodao je i kako je HNS nudio takve prijedloge koji su još u parlamentarnoj proceduri.

Upitan hoće li Kovačević tjeranjem lisice istjerati King Konga, to jeste Hrvatsku Republiku u BiH, pojasnio je da je sve moguće ako Veliko vijeće potvrdi presudu Kovačević.

„Tu se otvara utakmica malo više razine.“ Istaknuo je i kako sve ukazuje na to da je dio bošnjačke politike zaigrao na pogrešnu kartu. „Možete se osloniti na članak kršenje ljudskih prava, ali zaboraviti kontekst konstrukcije BiH ovakve kakva jeste je nemoguće.“

Kovačević je prošle godine kao savjetnik člana krnjeg Predsjedništva BiH pred Malim vijećem Europskog suda za ljudska prava dobio presudu kojom je utvrđeno da su narušena njegova pasivna biračka prava te je utvrđeno i da sustav propisan Daytonskim mirovnim sporazumom drži u povlaštenom položaju pripadnike triju konstitutivnih naroda Hrvata, Bošnjaka i Srba u odnosu na ostale građane. U studenom ove godine presuda će se razmatrati na Velikom vijeću Europskog suda za ljudska prava nakon što je pristigla žalba iz Vijeća ministara BiH.

/Desk/

Objava KADA JEDAN NACIONALIZAM, POTPIRUJE DRUGI – “U slučaju Kovačević, dio bošnjačke politike zaigrao na pogrešnu kartu – odgovor bi mogao biti hrvatska federalna jedinica” pojavila se prvi puta na Republika.

ESLJP u četvrtak je odbio Mamićevu tužbu.

“Iako se ponašanje prvog i drugog podnositelja zahtjeva (Zoran i Zdravko Mamić) koje je predstavljalo zlouporabu izravno odnosilo samo na jednu od nekoliko pritužbi prema članku 6. Konvencije koje su priopćene Vladi tužene države (vidi stavke 75.-78. gore), Sud smatra da njihovo ponašanje, koje je bilo usmjereno na manipuliranje i ozbiljno ometanje pravosudnog sustava te iskorištavanje sustava zaštite ljudskih prava prema Konvenciji radi stjecanja koristi od vlastitog zlouporabnog ponašanja na domaćoj razini (vidi stavke 138.-139. gore), treba imati posljedice na prihvatljivost njihovih cjelokupnih zahtjeva (usp. Safaryan protiv Armenije (odl.), br. 16346/10, §§ 20-21 i 30, 14. siječnja 2020.)”, navodi se, između ostalog, u odluci ESLJP-a.

Kako je pojasnila naša Ana Raić, ESLJP se vodio istom argumentacijom kao Ustavni sud RH.

Braća Mamić od hrvatskog pravosuđa izbjegli su u BiH te su tu, u suradnji vlastima lokalnih zajednica pokrenuli nove biznise, prvenstveno u svezi solarnih elektrana.

“Braća Mamić su tvrdili da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz razloga što su suci, kako je tvrdio Mamić, bili u kontatk s njim. Sudac Darko Krušlin primio je sat od Zdravka Mamića i to je bio razlog zbog kojeg je Zdravko Mamić rekao da ovaj sudac nije bio objektivan”, pojasnila je Raić, podsjećajući da je Krušlin sat brzo vratio.

“Ono što je ESLJP sad rekao je isto ono što je i Ustavni sud rekao, a to je da je Zdravko Mamić sam korumpirao suce koji su odlučivali u postupku, tj. da je sam dao sat sucu Krušlinu i da u konačnici krivnja suca Krušlina još nije dokazana, to je ključni argument. Braća Mamić su sami išli prema sucima i tražili da postupaju u njihovu korist”, dodala je Raić.

Ona naglašava da je ESLJP sada ustvrdio da su braća Mamić sami pokušali utjecati na pravosuđe i zato se ne treba raspravljati o mogućoj pristranosti i neobjektivnosti sudaca koji su vodili postupak.

Predsjednik Ustavnog suda RH Miroslav Šeparović ne želi komentirati odluku Europskog suda za ljudska prava u slučaju Mamić. Europski sud zauzeo je u ovom slučaju gotovo istu argumentaciju kao i hrvatski Ustavni sud.

Podsjetimo, Mamići su tvrdili da su im hrvatski sudovi povrijedili pravo na pravično suđenje tijekom prvog osječkog proces zbog izvlačenja novca iz Dinama, kao i tijekom žalbenog postupka, piše N1 Hrvatska.

/Desk/

Objava Europski sud za ljudska prava odbio tužbu Zdravka i Zorana Mamića protiv Hrvatske – Tvrdili da nisu imali pravično suđenje, a korumpirali sudce pojavila se prvi puta na Republika.

Europski sud za ljudska prava u utorak je objavio presudu u kojoj je 5. rujna utvrdio povredu prava na pošteno suđenje zbog “proizvoljne odluke hrvatskih sudova” bivšem pripadniku HVO-a koji je u Hrvatskoj podnio zahtjev za ostvarivanje razlike invalidske mirovine u odnosu na onu priznatu u BiH, prenosi HINA.

Podnositelj zahtjeva kao bivši pripadnik Hrvatskog vijeća obrane (HVO) ostvario je status ratnog vojnog invalida u BiH zbog pretrpljenih tjelesnih ozljeda nakon eksplozije granate tijekom borbi 1994. godine, objavio je ured hrvatske predstavnice pred sudom u Strasbourgu.

Dodaju da je u Hrvatskoj podnio zahtjev za ostvarivanje razlike invalidske mirovine u odnosu na onu priznatu u BiH, pozivajući se na bilateralni međudržavni ugovor sklopljen 2005. koji je takvu mogućnost predviđao za vojnike HVO-a koji su imali hrvatsko državljanstvo, a čiji je invaliditet nastao ranjavanjem ili zarobljeništvom.

Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) je njegov zahtjev odbio zato što je temeljem vještačenja utvrđeno da je podnositeljev invaliditet prouzročen “povredama“, a ne “ranjavanjem”.

Upravni sud u Osijeku potvrdio je tu odluku, a Ustavni sud je odbacio njegovu ustavnu tužbu kao očigledno neosnovanu.

Pred sudom u Strasbourgu podnositelj je prigovorio jer nije imao mogućnost učinkovito osporavati odluke vještaka, kao i zbog toga što su odluke domaćih tijela bile arbitrarne i nedostatno obrazložene.

U odnosu na meritum spora, ESLJP je naveo da njegova zadaća nije utvrđivanje je li šteta koju je podnositelj pretrpio tijekom vojnih borbi predstavljala “ranjavanje” u smislu ugovora radi dodjele invalidske mirovine u Hrvatskoj, već je odgovor na to pitanje u nadležnosti domaćih sudova.

Međutim, primijetio je da je Ustavni sud u nizu svojih odluka utvrdio povredu prava na pošteno suđenje, smatrajući da je tumačenje domaćih sudova koje razlikuje “povrede” i “ranjavanja” bilo proizvoljno, pretjerano formalističko i suprotno svrsi ugovora.

Slijedom navedenog, a imajući u vidu da domaće vlasti nisu pružile nikakve razloge glede razlikovanja spornih pojmova, ESLJP je utvrdio da je zaključak o tome da je podnositelj koji je ozlijeđen na prvoj borbenoj liniji uslijed eksplozije neprijateljske granate pretrpio “povredu”, a ne “ranjavanje”, bilo proizvoljno.

Sud mu je dosudio 2800 eura za troškove postupka, no nije dodijelio nikakav iznos s osnove naknade štete jer je smatrao da je najprikladniji način popravljanja štete, obnova domaćeg postupka, prenosi HINA.

/Desk/

Objava NEPOŠTENO SUĐENJE Europski sud za ljudska prava presudio u korist pripadnika HVO: Hrvatska mu prekršila prava kada je tražio razliku mirovine pojavila se prvi puta na Republika.