Piše: Prof.dr. Franjo Topić

U nedjelju 1. ožujka 2020. u 95. godini preminuo je u Managui (Nikaragva) Ernesto Cardenal, svjetski poznati svećenik i pjesnik. Njegov je život i rad vrlo zanimljiv i davno je prešao granice Nikaragve. Rodio se u bogatoj obitelji i bio je ravnodušan prema vjeri. 1956. je postao vjernik i ušao u samostan trapista u Gethsemani (Kentucky, SAD), gdje je bio učenik poznatog pisca trapiste Thomasa Mertona, koji je izvršio veliki utjecaj na svjetski duhovni život.

Cardenal je 1959. napustio ovaj samostan i nastavio studij teologije u  Cuernavaci,  Meksiko, gdje je 1965. zaređen za svećenika. Studirao je i u Medellinu (Kolumbija) i u New Yorku. Osnovao je u Nikaragvi na otoku Solentiname zajednicu gdje su svi sve radili i dijelili, kao u prva kršćanska vremena. U zajednici su bili posebno aktivni neki umjetnici, a to je bio mali primjer pravednog uređenja svijeta.

Od početka javnog djelovanja Cardenal je bio kritičar diktatorskog režima predsjednika Anastasija Somose i bio je član Sandinističkog pokreta oslobođenja. Pokret je nazvan po Sandinu borcu za bolju Nikaragvu početkom 20. stoljeća.

“Opcija za siromašne”

Cardenal je bio sljedbenik teologije oslobođenja koja je nastala kao vjernički i teološki protest protiv ugnjetavanja siromašnih. Njezin je glavni moto bio „opcija za siromašne“ i borba za oslobođenje potlačenih pa i uz upotrebu sile. Mnogi su u Latinskoj Americi prihvatili marksizam.

Cardenal je ipak propovijedao metodu nenasilja i u promjeni vlasti. Kad je otkriven kao pripadnik sandinista morao je bježati u inozemstvo i otišao je na Kubu te bio predstavnik ovog pokreta.

Kad su 1979. Sandinisti srušili Somosu  ušao je u glavni grad Managvu i Cardenal i bio imenovan ministrom  za kulturu, a predsjednik vlade postao je vođa pokreta Danijel Ortega. Godine 1987. ukinuto je ministarstvo za kulturu. Cardenal je smatran uspješnim ministrom jer je uz ostalo  njegovo ministarstvo opismenilo oko 500.000 ljudi.

Problemi s Vatikanom jer je i svećenik i ministar

Kao svećenik Cardenal je imao problema s Vatikanom jer je bio ministar. Obišla je svijet fotografija na aerodromu u Managui na kojoj ministar Ernesto kleči a Ivan Pavao II Veliki ga opominje prijetećim kažiprstom. Vatikan je tražio da on, njegov brat isusovac Fernando kao i isusovac Miguel D’Escoto napuste mjesta ministara, ali oni to nisu prihvatili i Vatikan ih je 1985. kaznio suspenzijom ‘a divinis’, tj. zabranio im slaviti misu i dijeliti druge sakramente.

Papa Franjo im je skinuo ovu kaznu te je Ernesto umro kao „normalni“ svećenik. Za Ivana Pavla II. s gorkim iskustvom totalitarne vlasti komunizma i marksizma u svojoj Poljskoj i jugoistočnoj Europi, bilo je nepojmljivo da netko može biti komunist i marksist i uz to svećenik.

Vidi se koliko povijesna situacija može biti različita i koliko može uvjetovati i neke bitne stvari. U vraćanju Cardenala u „redovne svećenike“, važnu ulogu je imao i nuncij Poljak Waldemar Sommertag koji je nekada bio tajnik u nuncijaturi u Sarajevu.

Djela

Cardenalova poznata knjiga Evanđelje seljaka Solentinamea, nastala je iz njegovih iskustava u radu i životu ove zajednice. Samo u njemačkom izdanju prodano je više od milijun primjeraka ove knjige. Ostala djela su mu Proglas Osvajača, Nenastanjeni grad, Epigrami itd. Svjetsku slavu donijela mu je i knjiga Psalmi što su biblijski psalmi-pjesme prepjevani na suvremeni jezik i suvremene teme.

To je vapaj potlačenog čovjeka željnog pravde i boljeg života i svijeta. I ona je prevedena na mnoge jezike i prodana u milijunskim primjercima. U Beogradu su Psalmi izdani 1983. A neke je preveo i izdao Jordan Jelić u Zagrebu 2007. Cardenal je jedna od najodličnijih osoba Latinske Amerike. Poštovan je, a ima brojno čitateljstvo i, ne samo u Južnoj Americi, nego i diljem svijeta. Mnogi ga uspoređuju s Pablom Nerudom i Dariom Rubenom. Nagrađivan je brojnim nagradama a 2005. bio je predložen i za Nobelovu nagradu.

Razočarenje s revolucijom i Ortegom

Više je puta kritizirao situaciju u svojoj domovini i Daniela Ortegu, bivšeg i sadašnjeg predsjednika države s kojim je svojevremeno bio osam godina u vladi. Ortega je nakon par godina na vlasti postao sličan Somozi, samo s drugim predznakom. Govoreći o “državnom terorizmu” Cardenal ga je čak usporedio s Adolfom Hitlerom. I sad su veliki problemi u Nikaragvi oko Ortegine vlasti i načina vršenja te vlasti.

Poznata je istina da revolucija jede svoju djecu. Pojela je i Cardenala. I ovo iskustvo podsjeća na iskustvo Meše Selimovića koji uz poziv na pobunu studenta Ramiza protiv društvenih nepravdi veli: „Zar do slobode da se dođe nasiljem? Zar se protiv zla mora upotrijebiti zlo? I ko će to drugo zlo iskorijeniti? te dodaje:  Poštene i mudre vlasti nema, jer je želja za moći bezgranična“. (Tvrđava).

Cardenal je sam sebe definirao: Ja sam pjesnik, svećenik i revolucionar. Kao angažirani svećenik i pravi pjesnik sanjao je i borio se za bolji svijet. Boljela ga je duša i sve biće zbog siromaštva i bijede ne samo nikaragvanskog svijeta nego i cijele Latinske Amerike. Boljela ga je nepravda i tlačenje ljudi od strane diktatora koji je javno bio vjernik. Vapio je Bogu osloboditelju kao što u vapili Židovi u Egiptu i kao što vape danas Sirijci, Afganistanci, Libijci i mnogi drugi za pravednijim svijetom.

Njegova je misao da „između kršćanstva i revolucije nema kontradikcije“, koja je često bila slogan u Nikaragvi na počecima vladavine sandinista.

U intervjuu The New York Timesu u siječnju  2015 veli: „Revolucionar znači da ja želim promijeniti svijet. Biblija je puna revolucija. Proroci su ljudi s revolucionarnom porukom. Isus iz Nazareta je preuzeo proročke revolucionarne poruke…“

Nije mogao vjerovati da je argentinski kard. Bergoglio izabran za papu: „Zaista nisam očekivao papu s ovog kontinenta, papu revolucionara u ovom momentu…on je neke stvari prevrnuo, odnosno stavio ih na mjesto gdje trebaju stajati…Zadnji će biti prvi, to čini papa Franjo“.

P.S. Zanimljivo je da je u Vrhbosanskoj bogosloviji  1974. priređen recital Cardenalovih psalama, do tada nepoznatih u našim krajevima, koje je s  njemačkog preveo bogoslov Brane Čuturić.

Psalam 37

Nemoj se žestiti dok gledaš kako oni zgrću milijune
Njihove komercijalne akcije su kao sijeno na poljima
Nemoj zavidjeti milijunašima i filmskim zvijezdama
onima o kojima novine pišu na osam stupaca
onima koji odsjedaju u luksuznim hotelima
i jedu u luksuznim restoranima
jer im uskoro nijedne novine neće ime spomenuti
niti će naučnici znati za njih

Jer će uskoro biti pokošeni kao trava na poljima
Neka te ne žeste njihovi izumi i tehnički progres
Vođu kojeg sada gledaš uskoro nećeš vidjeti
tražit ćeš ga u dvorcu
a nećeš ga pronaći

Nove vođe bit će blagi ljudi („pacifisti”)

Oni sad proširuju koncentracijske logore
izmišljaju nove načine mučenja
nove sustave „ispitivanja”
Noću bdiju praveći planove
kako jače da nas zgaze
kako više da nas izrabljuju
ali Gospod im se ruga
jer vidi da će oni uskoro ostati bez vlasti

Oružje koje proizvode okrenut će se protiv njih

Njihovi politički sustavi bit će izbrisani s lica zemlje
i njihove političke partije će nestati

Planovi njihovih tehničara bit će bezvrijedni

Velike sile
su kao zeleno bilje
Imperijalizmi
su kao trava.

(Psalmi, Beograd 1983.)

 

Objava Ernesto Cardenal:  „Revolucionar znači da ja želim promijeniti svijet” pojavila se prvi puta na Republika.