Američke energetske kompanije sve su prisutnije na Zapadnom Balkanu, gdje Albanija, Kosovo i Bosna i Hercegovina razmatraju uvoz većih količina američkog ukapljenog prirodnog plina te izgradnju nove energetske infrastrukture.

Iza tih projekata sve se jasnije nazire šira geostrateška borba oko energetske budućnosti regije.

Zemlje Zapadnog Balkana prirodni plin vide kao prijelazno gorivo koje bi im moglo pomoći u smanjenju ovisnosti o ruskim energentima i ugljenu, uz istodobno povećanje udjela obnovljivih izvora energije. U Bruxellesu, međutim, postoji bojazan da bi se regija dugoročno mogla vezati uz američki plin upravo u trenutku kada nastoji uskladiti svoje energetske politike s europskim ciljevima dekarbonizacije.

„Ne bismo trebali uvoditi plin na tržišta koja ga nemaju“, upozorio je András Hujber, zadužen za energetsku diplomaciju Europske komisije na Zapadnom Balkanu, prema pisanju Politica.

BiH u središtu američkih planova

Jedan od ključnih projekata je Južna plinska interkonekcija u Bosni i Hercegovini, koja bi omogućila dopremu plina preko Hrvatske i LNG terminala na Krku. Time bi BiH dobila alternativni pravac opskrbe i smanjila ovisnost o postojećoj ruti kojom trenutačno prima ruski plin.

Projekt je, međutim, postao politički osjetljiv nakon što je AAFS, kompanija koju navodno vode suradnici bliski američkom predsjedniku Donaldu Trumpu, odabrana za glavnog operatera.

Europski dužnosnici pritom su izrazili zabrinutost zbog transparentnosti projekta i njegove usklađenosti s energetskom politikom Europske unije.

Iz Bosne i Hercegovine poručuju da cilj projekta nije dugoročno vezivanje zemlje uz plin, nego diverzifikacija opskrbe.

„Južna interkonekcija nije bila dizajnirana kako bi povezala Bosnu i Hercegovinu s plinom. Cilj je prekinuti ovisnost o jednom pravcu opskrbe i jednom izvoru“, priopćilo je Federalno ministarstvo energije.

Projekt još nije dobio sva potrebna parlamentarna odobrenja.

Albanija želi postati regionalno plinsko čvorište

Američki LNG važan je i u energetskim planovima Albanije. Razmatra se 20-godišnji ugovor o opskrbi u suradnji s Grčkom i američkom kompanijom Venture Global, iako je projekt zasad tek na razini memoranduma o razumijevanju te čeka studiju izvedivosti.

Albanija se trenutačno u velikoj mjeri oslanja na hidroelektrane, no sušna razdoblja smanjuju pouzdanost njihove proizvodnje. Prirodni plin, koji trenutačno čini samo oko 1,8 posto energetskog miksa zemlje, trebao bi služiti kao pričuvni izvor energije za vrijeme kada obnovljivi izvori ne mogu osigurati dovoljne količine električne energije.

Tirana pritom ima i šire ambicije. Prema pisanju Politica, Albanija želi razviti regionalno plinsko čvorište, čime bi mogla dobiti važniju ulogu na energetskoj karti Balkana.

Kosovo također razmatra američki LNG

Američki ukapljeni prirodni plin razmatra i Kosovo, iako konačna odluka još nije donesena.

Istodobno se očekuje da bi Srbija i Sjeverna Makedonija mogle dobivati američki plin preko planirane plinske poveznice s Grčkom.

Ako se predloženi projekti realiziraju, američki LNG mogao bi tako postupno dobiti znatno veću ulogu u opskrbi energijom zemalja regije.

SAD popunjava prostor koji ostavlja Rusija

Washington svoje energetske projekte na Balkanu predstavlja kao način jačanja energetske sigurnosti i smanjenja ovisnosti regije o Rusiji.

Projekti se uklapaju i u širu američku energetsku strategiju koja povećani izvoz američkih energenata koristi kao instrument gospodarskog i geopolitičkog utjecaja.

Tu se pojavljuje svojevrsni europski paradoks.

Europska unija od zemalja Zapadnog Balkana traži smanjenje ovisnosti o ruskom plinu i postupno napuštanje fosilnih goriva, ali istodobno nije spremna u velikoj mjeri financirati novu plinsku infrastrukturu u regiji. S druge strane, sama EU sve više koristi američki LNG.

Za zemlje Zapadnog Balkana pitanje plina stoga više nije samo pitanje cijene i sigurnosti opskrbe.

Riječ je i o tome tko će popuniti prostor koji nastaje povlačenjem ruskog energetskog utjecaja, kakvu će ulogu u tome imati Sjedinjene Američke Države te kako će se novi američki energetski projekti uklopiti u dugoročnu ambiciju zemalja regije da postanu članice Europske unije.

Energetska politika tako postaje jedan od važnih elemenata šire geopolitičke utakmice na Zapadnom Balkanu – između potrebe za sigurnom opskrbom energijom, američkog utjecaja, europskih klimatskih ciljeva i nastojanja regije da se udalji od ruskih energenata.

Objava Kako SAD uz pomoć BiH, Albanije i Kosova mijenja energetsku kartu Europe pojavila se prvi puta na Republika.

Među ključnim temama bili su sahrana Ratka Mladića, teritorijalni integritet BiH, budućnost uloge Ureda visokog predstavnika (OHR) te energetski interesi Sjedinjenih Američkih Država. Istodobno, kandidat za novog američkog veleposlanika u BiH govorio je o američkoj politici prema zemlji, prenosi N1.

Iz rasprava proizlazi da Washington podržava stabilnu i teritorijalno cjelovitu Bosnu i Hercegovinu, ali da očekuje od domaćih političara da sami rješavaju unutarnje političke probleme.

Južna interkonekcija u središtu političkih pregovora

Zastupnica u Parlamentarnoj skupštini BiH Sabina Ćudić ponovno je istaknula stratešku važnost projekta Južne interkonekcije, plinovoda koji bi povezao Bosnu i Hercegovinu s Hrvatskom.

Ćudić je poručila da Naša stranka, na čijem je čelu, neće podržati ratifikaciju međudržavnog sporazuma s Hrvatskom dok ne dobije jasne odgovore američke administracije o izboru novog visokog predstavnika, pitanju državne imovine i odnosu prema političarima koji podrivaju Daytonski mirovni sporazum.

Prema navodima iz izvještaja, Naša stranka jedina je među vladajućim opcijama zatražila konkretne odgovore američke administracije o tim pitanjima.

Međutim, međudržavni sporazum još nije dostavljen Parlamentu na usvajanje. Ugovor se i dalje usklađuje s Vladom Federacije BiH, iako su predviđeni rokovi već prošli.

Kongresnici upozoravaju na moguće zlouporabe projekta

Američki kongresnici tijekom rasprave izrazili su zabrinutost zbog mogućnosti da se strateški energetski projekt koristi za ostvarivanje financijske koristi privatnih i političkih krugova povezanih s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom.

Kritike su se odnosile i na potencijalno slabljenje pozicije OHR-a te mogućnost da američka administracija izvrši pritisak na domaće političare radi donošenja brzog rješenja o državnoj imovini.

U izvještaju koji je pripremio kongresmen Bill Keating navedeno je upozorenje da bi takav pritisak mogao pogodovati Republici Srpskoj, a istodobno ubrzati realizaciju projekta i osigurati profit američkoj kompaniji.

Iz Federalne vlade BiH komentirali su kritike američkih kongresnika, no sporazum još nije dovršen.

Washington protiv secesionističkih poteza

Saslušanje Ronalda Johnsona, kandidata za novog američkog veleposlanika u Bosni i Hercegovini, kao i ranija rasprava u Kongresu, prema navodima izvještaja, potvrdili su američku potporu teritorijalnom integritetu i stabilnosti BiH.

To znači da potezi koji vode prema secesiji, prema predstavljenim stajalištima, neće imati potporu Washingtona.

Istodobno, američka administracija ne najavljuje povratak širokom međunarodnom intervencionizmu. U tekstu se navodi i procjena da je za administraciju Donalda Trumpa Milorad Dodik politički završen slučaj.

Energetski interesi ostaju važan dio američke politike

Iako su politička stabilnost i teritorijalni integritet BiH bili među glavnim temama rasprave, Južna interkonekcija ostaje konkretan energetski i gospodarski interes SAD-a u Bosni i Hercegovini.

Projekt bi mogao imati važnu ulogu u diversifikaciji opskrbe plinom i jačanju energetskih veza između BiH i Hrvatske. Istodobno, politička pitanja poput državne imovine, uloge OHR-a i ustavne stabilnosti ostaju dio šireg konteksta pregovora.

Rasprave u Washingtonu pokazuju da se odnos SAD-a prema Bosni i Hercegovini oblikuje kroz kombinaciju sigurnosnih, političkih i gospodarskih interesa, dok se od domaćih institucija očekuje da preuzmu odgovornost za rješavanje unutarnjih sporova.

Objava SAD podržava stabilnu BiH, ali Južna interkonekcija ostaje ključni strateški interes pojavila se prvi puta na Republika.

Italija želi osigurati da njezine hidroelektrane ostanu pod kontrolom domaćih kompanija, izjavio je talijanski ministar energetike Gilberto Pichetto Fratin.

Njegova izjava otvara mogućnost da bi strane kompanije u budućnosti mogle naići na prepreke pri sudjelovanju na natječajima za koncesije.

„Danas je jasno da se moramo pobrinuti da hidroelektrane ostanu pod domaćom kontrolom“, rekao je Pichetto Fratin na konferenciji u Milanu, prenosi Reuters.

Talijanska vlada istodobno razgovara s Europskom komisijom o mogućoj izmjeni pravila prema kojima se za koncesije kojima istječe rok moraju raspisivati javni natječaji otvoreni i domaćim i stranim kompanijama.

Hidroelektrane ključne za talijansku energetiku

Hidroelektrane predstavljaju važan izvor obnovljive energije u Italiji, a većinom njima upravljaju domaće kompanije poput Enela, Edisona i A2A, na temelju dugoročnih ugovora.

Pitanje kontrole nad hidroelektranama dobiva dodatnu važnost u trenutku kada se Italija suočava s visokim cijenama električne energije.

Cijena električne energije u Italiji porasla je na oko 225 eura po megavatsatu, prateći rast cijena plina u Europi, koje su dosegnule najvišu razinu od kraja 2022. godine.

Italija pritom ima relativno veliku ovisnost o plinu — oko 40 posto električne energije proizvodi u plinskim elektranama.

Zbog toga talijanska vlada nastoji povećati domaću proizvodnju energije i smanjiti ovisnost o uvozu.

Meloni želi povećati domaću proizvodnju nafte i plina

Vlada premijerke Giorgie Meloni prošlog je tjedna usvojila i mjere kojima želi povećati domaću proizvodnju nafte i plina.

„Želimo nastaviti s povećanjem domaće proizvodnje nafte i plina jer nema puno smisla tu energiju kupovati iz inozemstva kada je možemo proizvoditi ovdje, u Italiji“, rekla je Meloni u videoporuci.

Nova uredba uključuje hitne mjere povezane s cijenama nafte, energetskom infrastrukturom te istraživanjem i eksploatacijom energetskih resursa.

Rim će moći imenovati posebne povjerenike koji bi trebali pomoći talijanskim regijama u smanjivanju administrativnih prepreka te ubrzavanju izdavanja dozvola i koncesija za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika.

Rim pokušava ojačati energetsku neovisnost

Najnoviji potezi talijanske vlade pokazuju nastojanje Rima da poveća domaću proizvodnju energije i smanji izloženost međunarodnim tržištima.

Hidroelektrane, nafta i plin tako ponovno dolaze u središte talijanske energetske politike.

No pokušaj da se hidroelektrane dugoročno zadrže pod domaćom kontrolom mogao bi otvoriti pitanje usklađenosti talijanske politike s pravilima Europske unije o tržišnom natjecanju i slobodi pristupa tržištu.

Zbog toga će ključan biti ishod pregovora između Rima i Europske komisije — odnosno hoće li Italija uspjeti osigurati veći utjecaj domaćih kompanija, a da pritom ne prekrši europska pravila.

Objava Italija želi zadržati domaću kontrolu nad hidroelektranama: Rim pregovara s Bruxellesom pojavila se prvi puta na Republika.

Upravo takav scenarij otvara zanimljivo pitanje nakon objave Donalda Trumpa o, kako je sam nazvao, „najvećem naftnom sporazumu u povijesti svijeta“, kojim bi Sjedinjene Američke Države dobile većinsku kontrolu nad više od 65 milijardi barela dokazanih rezervi nafte u Venecueli.

Važno je odmah naglasiti da nema dokaza da su Trump, članovi njegove obitelji, dužnosnici administracije ili bilo tko drugi unaprijed trgovali na temelju informacije o toj objavi. No sam događaj vrlo jasno pokazuje kako bi povjerljiva informacija, ako bi netko do nje došao prije ostatka tržišta, mogla imati ogromnu financijsku vrijednost.

Trump je svoju objavu iznio u petak navečer, nakon što je trgovanje terminskim ugovorima na West Texas Intermediate (WTI), jednu od ključnih referentnih cijena sirove nafte, već bilo završeno za taj tjedan.

To stvara vremenski procjep. Dok je većina sudionika na tržištu tijekom vikenda čekala ponovno otvaranje trgovanja, netko tko bi nekoliko sati ranije znao što predsjednik namjerava objaviti imao bi informaciju koju drugi još nemaju. Takav bi sudionik mogao prije zatvaranja tržišta zauzeti poziciju koja bi mu koristila ako cijena nafte nakon objave padne.

Ne bi bilo presudno koristi li fjučerse, opcije, svopove ili neki drugi financijski instrument. Bit je u informacijskoj prednosti. Ako tržište procijeni da najava o ogromnom budućem povećanju ponude znači niže cijene nafte, reakcija može biti iznimno brza kada se trgovanje ponovno otvori.

Uloga očekivanja i specifičnosti tržišta

Posebnost tržišta nafte jest u tome što današnju cijenu ne određuje samo količina nafte koja je trenutno dostupna, već i očekivanja.

Venecuela uistinu raspolaže ogromnim naftnim rezervama, no između postojanja rezervi i proizvodnje nafte za svjetsko tržište postoji golem jaz. Venecuelanska se naftna industrija godinama suočava s nedostatkom ulaganja, propadanjem infrastrukture i gubitkom stručnog kadra. Značajan dio rezervi čini iznimno teška sirova nafta iz pojasa Orinoco, koju je složenije proizvoditi i prerađivati.

Čak i ako novi aranžman donese velika privatna ulaganja, povećanje proizvodnje ne bi se dogodilo preko noći. Ipak, financijska tržišta ne čekaju da se novi bareli fizički pojave. Ako trgovci čuju da dolazi dodatna ponuda, mogu odmah promijeniti procjene buduće ravnoteže između ponude i potražnje, a automatizirani sustavi trgovanja reagiraju još brže. Zbog toga jedna politička izjava može pomaknuti cijenu nafte danas, iako se fizička količina nafte na tržištu nije promijenila ni za jedan barel.

Mogućnost većeg američkog angažmana u Venecueli nije nastala niotkuda. Postojale su informacije o pregovorima, a Chevron je već radio na širenju svojih aktivnosti u toj zemlji. Tržište je, dakle, moglo znati da postoji mogućnost povećanja proizvodnje.

Međutim, postoji ogromna razlika između javne i precizne informacije. Jedno je znati da se pregovara, a sasvim drugo nekoliko sati unaprijed znati da će predsjednik objaviti konkretan dogovor koji obuhvaća 65 milijardi barela i poručiti javnosti kako će rezultat biti veća ponuda nafte i niže cijene goriva.

Gdje prolazi granica zakonitosti?

Predsjednik koji objavljuje energetsku politiku koja utječe na cijenu nafte ne manipulira automatski tržištem. Političke odluke o sankcijama, ratovima, carinama, strateškim rezervama i međunarodnim sporazumima oduvijek su imale potencijal pomicati cijene energenata. Ni činjenica da netko predvidi određenu objavu i na temelju toga zaradi sama po sebi ne predstavlja dokaz nezakonitog ponašanja.

Problem nastaje kada osoba koja ima pristup povjerljivoj informaciji iskoristi tu informaciju za vlastitu financijsku korist (tzv. insider trading). Situacija postaje još ozbiljnija ako se informacije koje mogu pomaknuti tržište namjerno oblikuju, preuveličavaju ili vremenski tempiraju upravo zato da bi se izazvala određena reakcija cijene.

Američka Komisija za trgovinu robnim fjučersima (CFTC) ima stroga pravila koja zabranjuju manipulativne i obmanjujuće postupke na tržištima roba. Ipak, ni ovdje nema osnove za zaključak da se takvo što dogodilo, već je riječ o oglednom primjeru koliko potencijalna informacijska prednost može biti vrijedna.

Nekada je predsjednička najava išla kroz konferenciju za medije i pripremljeni govor. Danas nekoliko rečenica može biti objavljeno izravno milijunima ljudi, zbog čega je posebno osjetljivo pitanje tko prvi dobiva pristup informacijama koje nose financijske posljedice.

Najveći problem: Nekoliko sati prednosti

Najvažnije pitanje zato nije može li Venecuela odmah proizvesti dodatnih 65 milijardi barela — ne može. Niti je ključno hoće li objava dugoročno zaista sniziti cijenu nafte. Pravo je pitanje što se događa kada mali broj ljudi zna za potencijalno važnu odluku prije svih ostalih.

Ako netko unaprijed zna sadržaj, vrijeme i način prezentacije objave, dovoljno je da zna kako bi tržište moglo reagirati u prvih nekoliko minuta ili sati.

To je podsjetnik na jednu od najvećih ranjivosti suvremenih financijskih tržišta: kada jedna rečenica može pomaknuti milijarde dolara, informacija koja do tržišta stigne samo nekoliko sati prije svih ostalih ima ogromnu cijenu. Granica između legitimnog predviđanja tržišta i zlouporabe povjerljivih informacija upravo je mjesto na kojem regulatori moraju biti posebno oprezni.

Objava Naftni šok i utrka s vremenom: Može li se trgovati budućnošću? pojavila se prvi puta na Republika.

List navodi da je plutajući LNG terminal na hrvatskom otoku Krku od 2021. godine postao „ključna europska točka” za uvoz ukapljenog plina, koji dolazi „uglavnom, ali ne isključivo iz Amerike”. Prema ocjeni The Economista, upravo je Krk dio razloga zbog kojeg se američki i europski ciljevi u regiji, koji su desetljećima bili usklađeni, sada sve više razilaze.

„U šest zemalja Zapadnog Balkana koje nisu članice Europske unije, politika America First (Amerika na prvom mjestu) počinje buldožerom gurati EU s puta”, piše list.

Američki plin kao zamjena za ruske energente

The Economist podsjeća na travanjski samit Inicijative triju mora u Dubrovniku, gdje je američki tajnik za energetiku Chris Wright predstavio „Trump Peace Pipelines Framework” (Trumpov okvir za mirovne plinovode). Wright je tada poručio kako bi taj okvir omogućio srednjoj i istočnoj Europi da preostalu ovisnost o ruskom plinu zamijeni američkim.

Hrvatska je na tom samitu potpisala sporazum o povezivanju Krka s Bosnom i Hercegovinom, koja trenutačno sav svoj plin dobiva iz Rusije. Istog mjeseca, jedna je američka kompanija potpisala ugovor vrijedan šest milijardi dolara o isporuci LNG-a Albaniji.

„Amerika želi više od samog okončanja ruskog energetskog uvoza u Europu”, piše The Economist, dodajući da Washington nastoji obnoviti svoju „energetsku dominaciju”, „projektirati moć” i suzbiti europske klimatske politike koje smatra štetnima po interese SAD-a.

Kontroverzni ugovori i zaobilazak pravila EU-a

Europski dužnosnici strahuju da bi zamjena ruskog plina američkim mogla usporiti prijelaz zemalja regije na obnovljive izvore energije te otežati njihovo usklađivanje s energetskim zakonodavstvom EU-a.

Poseban fokus stavljen je na plinski interkonektor između BiH i Hrvatske (Južna interkonekcija), o kojem se raspravljalo godinama, ali se domaći političari nisu mogli dogovoriti.

„U travnju su, međutim, Bosanci iznenada izmijenili zakon i imenovali američku kompaniju bez prethodnog iskustva u plinu ili plinovodima kao glavnog investitora u projektu”, navodi list. The Economist dodaje da se među direktorima te kompanije nalaze bivši Trumpov odvjetnik te brat Michaela Flynna, bivšeg Trumpova savjetnika za nacionalnu sigurnost.

Utjecaj na političke odnose u BiH

List podsjeća da je Michael Flynn lobist Milorada Dodika, kojeg opisuje kao „proruskog de facto lidera srpske polovice Bosne”. Ističe se i da Dodik već ima koristi od intervencija Trumpove administracije, pri čemu se navodi da je visoki predstavnik Christian Schmidt u svibnju izjavio kako podnosi ostavku „pod američkim pritiskom”. Schmidt se, prema tekstu, protivio dodjeli plinskog ugovora bez javnog natječaja jer je to bilo u suprotnosti s pravilima EU-a.

„Američka politika u Bosni sada je vođena tim investitorima i tim investicijama”, izjavio je za The Economist politički analitičar Adi Ćerimagić.

Pritisak na ostatak regije: „Kupujte naš plin ako želite našu podršku”

Američki energetski pritisak širi se i na Srbiju, Sjevernu Makedoniju i Kosovo:

• Srbija: Mogla bi biti pritisnuta da kupuje američki LNG. Vlada u Beogradu je ovog mjeseca raspisala poziv za gradnju nove hidroelektrane u kojem je izričito navedeno da se mogu prijaviti isključivo američke kompanije.
• Sjeverna Makedonija: U veljači je potpisala sporazum o kupnji američkog LNG-a.
• Kosovo: Od Prištine se traži da oživi projekt povezivanja s plinskom mrežom preko Sjeverne Makedonije.

„Poruka Amerike je jasna: ako želite zadržati našu podršku, ignorirajte Europljane i kupujte naš plin”, zaključuje The Economist.

Iako Europska unija pozdravlja američki LNG kada on pomaže zemljama Balkana da prestanu kupovati ruski plin, problem vidi u elementima „prisile” i pogodovanjima političkim i poslovnim akterima s obje strane Atlantika. U svijetu u kojem pravila ustupaju mjesto moći, Europljani će, zaključuje list, možda morati smisliti način kako parirati američkoj ponudi.

Objava The Economist: Američka politika na Balkanu svodi se na plin – energetski interesi potiskuju utjecaj Europske unije pojavila se prvi puta na Republika.

Solarna proizvodnja u Europskoj uniji trebala bi oboriti nove rekorde zahvaljujući ubrzanom rastu instaliranih kapaciteta i povoljnim vremenskim uvjetima na ključnim tržištima poput Njemačke, Španjolske i Francuske. Tijekom sunčanih dana solarna energija sada često čini najveći dio dnevnog energetskog miksa, a u pojedinim regijama povremeno pokriva više od polovice potražnje.

Međutim, uspjeh zelene tranzicije donosi i novu vrstu izazova. Proizvodnja električne energije sve više nije usklađena s trenutkom kada je ona najpotrebnija. Posljedica toga su pad cijena u razdobljima najveće solarne proizvodnje, smanjenje prihoda proizvođača i sve češće prisilno ograničavanje proizvodnje.

Europa je tako riješila jedan dio problema – kako proizvesti jeftinu čistu energiju u velikim količinama – ali se sada suočava s težim pitanjem: kako tu energiju sačuvati i iskoristiti kada ima najveću vrijednost.

Solarni kapaciteti rastu brže od infrastrukture

Širenje solarne energije u Europi posljednjih godina gotovo da nema presedana. Rast je pokrenut kombinacijom europskih politika kroz Zeleni plan i inicijativu REPowerEU, ali i značajnim padom troškova instalacije solarnih sustava.

Španjolska je postala jedna od vodećih solarnih sila Europe, izvozeći višak proizvodnje na susjedna tržišta, dok Njemačka prednjači u razvoju distribuiranih solarnih sustava na krovovima kućanstava i tvrtki. Južna Europa koristi prednost većeg broja sunčanih sati, ali snažan rast bilježe i sjevernija tržišta. Rezultat je energetski sustav koji sve više oblikuje dnevni ritam solarne proizvodnje: nagli skokovi proizvodnje oko podneva i veliki padovi u večernjim satima.

U pojedinim područjima proizvodnja tijekom dana sada premašuje lokalnu potrošnju, posebno tamo gdje nema dovoljno povezanosti s drugim tržištima ili kapaciteta za skladištenje energije. Ova promjena već utječe na cijene električne energije. Takozvana stopa prihoda od solarne energije, odnosno odnos cijene koju proizvođači dobivaju u usporedbi s prosječnom veleprodajnom cijenom, kontinuirano opada diljem Europe.

Podaci LSEG-a pokazuju da su prosječne cijene koje su solarni proizvođači ostvarili u prvoj polovici 2026. godine u Njemačkoj, Francuskoj, Nizozemskoj, Belgiji, Italiji i Španjolskoj bile u prosjeku 42 posto niže nego u istom razdoblju 2023. godine.

Manjak skladišta i mrežnih kapaciteta usporava tranziciju

Za solarne tvrtke i energetske operatere to znači da veća proizvodnja više ne jamči veće prihode. Svaki novi megavat kapaciteta može dodatno smanjiti vrijednost postojeće proizvodnje jer se povećava količina energije dostupne u istom dijelu dana. Posebno su ugroženi projekti koji ovise o tržišnim cijenama, dok čak i dugoročni ugovori o kupnji električne energije (PPA) postaju složeniji jer partneri postaju oprezniji zbog sve veće nestabilnosti tržišta.

Jednako tako raste količina energije koja se mora odbaciti zbog ograničenja elektroenergetske mreže. U Njemačkoj i Španjolskoj ograničavanje solarne proizvodnje dosegnulo je rekordne razine tijekom 2026. godine:

• Njemačka: Elektroprivredne tvrtke u svibnju su ograničile proizvodnju oko 1,28 teravat-sati (TWh) solarne energije.
• Španjolska: Kompanije su morale smanjiti proizvodnju za više od 2,4 teravat-sata (TWh).

Dodatni problem predstavlja i ekonomsko gašenje proizvodnje, kada cijene padnu ispod nule pa je proizvođačima isplativije isključiti elektrane nego nastaviti rad.

Potraga za rješenjem: Baterije i širenje mreže

Za energetske tvrtke solarni rast tako postaje mač s dvije oštrice. S jedne strane povećava udio obnovljive energije i podržava klimatske ciljeve, dok s druge strane smanjuje profitabilnost postojećih kapaciteta.

Rješenje se sve više traži u tri ključna smjera:

1. Baterijskom skladištenju energije
2. Fleksibilnijoj potrošnji
3. Proširenju prijenosne mreže

Međutim, kapaciteti baterija još nisu dovoljni da apsorbiraju višak dnevne proizvodnje, dok industrijska potrošnja i dalje nije dovoljno prilagođena promjenama u opskrbi. Europa također mora ubrzati razvoj dalekovoda koji bi omogućili prijenos viškova energije iz sunčanijih južnih regija prema industrijskim središtima na sjeveru. Ti projekti često kasne zbog složenih procedura i lokalnog protivljenja.

Ključni izazov za europske vlasti bit će pronalaženje ravnoteže između nastavka brzog razvoja solarne energije i ulaganja u infrastrukturu koja će omogućiti da ta energija zadrži svoju vrijednost. Europa više nema problem s tim koliko solarne energije može proizvesti – novi je izazov kako je iskoristiti u trenutku kada je ima najviše.

Objava Europski solarni bum doseže rekordne razine, ali tržište električne energije ulazi u novu krizu pojavila se prvi puta na Republika.

Ovaj tjedan, znaci potpunog sloma bili su vidljivi na svakom koraku. Željezničke mreže diljem zapadne Europe paralizirane su nakon što je ekstremna vrućina zaprijetila savijanjem tračnica. Nekoliko nuklearnih reaktora u Francuskoj privremeno je zatvoreno ili je smanjilo kapacitet jer je riječna voda, koju koriste za hlađenje i potom vraćaju u tokove, postala prevruća. Muzeji su skratili radno vrijeme jer više nisu mogli kontrolirati temperaturu u prostorijama.

U jednoj francuskoj tvornici automobila sindikalni su čelnici pozvali na štrajk, ističući kako su uvjeti u proizvodnim pogonima postali neizdrživi. Istovremeno, masovni prekidi u opskrbi električnom energijom ostavili su stotine tisuća kućanstava u Francuskoj i Italiji u mraku.

Vrućina se uvukla i kroz debele zidove stambenih zgrada, pretvarajući gradove u užarene kutije koje se ni noću nisu uspijevale rashladiti. Nenaspavani Europljani poslije ponoći su tražili spas u parkovima, panično kupovali prijenosne klima-uređaje ili pak bježali u klimatizirane hotele.

„Svi se pitaju – zašto nismo spremni?“, izjavio je François Gemenne, profesor i stručnjak za okolišnu politiku na poslovnoj školi HEC Paris. „Postajemo svjesni vlastite ranjivosti.“

Stari kontinent u novoj klimatskoj stvarnosti

Toplinski val, koji drži Europu u stisku već gotovo tjedan dana, srušio je temperaturne rekorde u Velikoj Britaniji, Španjolskoj i Francuskoj. On je ujedno ubrzao bolnu spoznaju: Europa nije spremna za ono što donosi intenziviranje toplinskih valova potaknuto emisijama stakleničkih plinova. Najbrže zagrijavajući kontinent na svijetu prepun je zgrada i infrastrukture projektiranih za klimu koja je stvar prošlosti.

Zbog toga su ovakva ekstremna razdoblja visokih temperatura znatno destruktivnija u Europi nego u dijelovima svijeta koji su navikli na slične uvjete. Nedavno izvješće njemačke financijske i osiguravateljske kuće Allianz izdvojilo je Italiju, Francusku, Njemačku i Španjolsku kao ekonomije koje su najizloženije gospodarskim gubicima uzrokovanim vrućinama.

Slabo pripremljena infrastruktura ima i kobne posljedice. Francuska je podigla zdravstveni sustav na najvišu razinu uzbune, a ministrica zdravstva Stéphanie Rist opisala je četverostruki porast slučajeva srčanih udara. Podaci iz Španjolske također pokazuju skok u stopi smrtnosti.

Iako su ovo tek prve naznake potencijalno znatno većeg danka, one se podudaraju s ranijim istraživanjima. Studija iz 2023. godine analizirala je 800 gradova i stopu rasta smrtnosti s porastom temperatura. Dok u gradovima poput Houstona ili Tokija vrućina jedva utječe na rizik od smrti, u gradovima Francuske, Španjolske i Italije ona uzrokuje dramatične i nagle skokove u smrtnosti.

Zgrade koje „zarobljavaju“ toplinu

Ograničen pristup klima-uređajima samo je dio problema. U sjevernoj i zapadnoj Europi, zgrade građene prije nekoliko desetljeća ili čak stoljeća projektirane su s izolacijskim materijalima koji zadržavaju toplinu. Uz to, rijetko posjeduju vanjske rolete ili kapke – što je jedan od najjednostavnijih načina za blokiranje sunčevog zračenja i sprječavanje rasta unutarnje temperature.

„Te zgrade jednostavno nisu rađene da izdrže ovakve razine ekstremne vrućine“, objašnjava Anna Mavrogianni, stručnjakinja za izgrađeni okoliš s koledža University College London.

Političari već godinama govore o energetskoj obnovi zgrada i prilagodbi infrastrukture novoj eri. Francuska je prošle godine predstavila plan prilagodbe na 388 stranica s 52 konkretne mjere. London je ovog tjedna pokrenuo vlastiti strategijski plan koji poziva na masovnu obnovu domova i nadogradnju javnih zgrada, navodeći da je više od 1.300 škola, 60 bolnica i 351 dom za starije u zoni visokog rizika.

Međutim, provedba ovih ciljeva iznimno je skupa, pa ih je dosad bilo znatno lakše staviti na papir nego za njih osigurati stvarni novac. Europska agencija za okoliš (EEA) napomenula je prošle godine da sve zemlje Europske unije imaju planove prilagodbe, ali je kao zajedničku prepreku istaknula „nedostatak dugoročnog financiranja“.

„To je tragedija horizonta“, ističe dr. Gemenne. „Morate uložiti ogroman novac odmah kako biste izbjegli astronomske troškove u budućnosti.“

Energetski i prometni kolaps

Na konferenciji za novinare, francuski predsjednik Emmanuel Macron branio je državnu strategiju u borbi protiv globalnog zatopljenja, ali je priznao da Francuska prolazi kroz „potpuno nezapamćen trenutak“.

Vrućina je dosegnula točku u kojoj je elektroenergetska tvrtka EDF morala privremeno zaustaviti ili smanjiti rad reaktora u četirima nuklearnim elektranama. U normalnim uvjetima, elektrane hlade reaktore riječnom vodom koju potom topliju vraćaju u prirodu. No, ekološki propisi strogo zabranjuju ispuštanje pretoplo onečišćene vode kako bi se zaštitili riječni ekosustavi.

Glasnogovornica EDF-a, Laura Mandin, izjavila je da tvrtka intenzivno investira kako bi pogone učinila otpornijima na toplinske valove. U nuklearki Civaux već se testira sustav koji dodatno rashlađuje vodu prije nego što se ona vrati u riječni tok.

Europa se u prosjeku zagrijava brzinom od 0,55 stupnjeva Celzija (1 stupanj Fahrenheita) po desetljeću. To znači da je infrastruktura danas pod pritiscima koji su u vrijeme njezine izgradnje bili potpuno nezamislivi. Željezničke tračnice posebno su ugrožene jer se pod utjecajem ekstremnih temperatura šire i savijaju, što je dovelo do otkazivanja linija u Njemačkoj, Švicarskoj i Velikoj Britaniji. U Francuskoj su pak brojne rute otkazane jer sami vlakovi nemaju ugrađene klima-uređaje ili im ugrađeni elektronički sustavi jednostavno nisu izdržali toplinsko preopterećenje.

Objava Klimatski šok u Europi: Vlakovi, nuklearke i tvornice pucaju pod naletom nezapamćenih vrućina pojavila se prvi puta na Republika.

Analitičari smatraju kako je ovom iznenadnom povećanju prometa pridonio okvirni sporazum između Sjedinjenih Američkih Država i Irana, kao i postupno uklanjanje mina iz plovnog puta. Sve više brodara ponovno koristi i rutu uz obalu Omana, koja se tijekom jeka krize smatrala znatno sigurnijom alternativom.

Sigurnosni rizici i iranska upozorenja

Unatoč optimističnim brojkama, stručnjaci i vojni analitičari upozoravaju kako je ovdje riječ tek o kratkoročnom poboljšanju, a ne o potpunom povratku u uobičajene okolnosti.

Naime, Iranska revolucionarna garda (IRGC) i dalje službeno upozorava brodare na korištenje omanske rute, što bi u vrlo kratkom roku moglo izazvati nove geopolitičke napetosti i dodatnu neizvjesnost u ovoj regiji.

Dug put do potpune normalizacije

Osim otvorenih političkih pritisaka, tehnički i pravni problemi i dalje opterećuju ovaj ključni plovni put:

• Nedovršeno razminiranje: Proces uklanjanja mina s plovnog puta još uvijek nije u potpunosti dovršen, što predstavlja izravnu fizičku opasnost za brodove.
• Isključeni sustavi praćenja: Značajan dio brodova i dalje plovi bez uključenih identifikacijskih sustava (AIS), čime se narušava transparentnost i sigurnost plovidbe.
• Pravni i regulatorni upitnici: Otvorena ostaju kompleksna pitanja obveznih inspekcija tereta, važećih međunarodnih sankcija te budućeg dugoročnog upravljanja jednim od najvažnijih svjetskih pomorskih prolaza.

Zbog svega navedenog, analitičari zaključuju da, unatoč trenutačnom skoku i udvostručenju prometa u samo jednom danu, Hormuški tjesnac još uvijek nije dosegnuo razinu stabilnosti, sigurnosti i intenziteta plovidbe kakva je postojala prije izbijanja ove krize.

Objava Promet kroz Hormuški tjesnac naglo porastao, ali stručnjaci upozoravaju da kriza nije gotova pojavila se prvi puta na Republika.

Ekstremni toplinski val koji je zahvatio veći dio Europe alarmirao je hitne službe i državne dužnosnike diljem Velike Britanije, Francuske, Španjolske, Portugala i Belgije. Meteorolozi izdaju dramatična upozorenja i najavljuju da će iznimno visoke temperature potrajati, rušeći povijesne rekorde i donoseći goleme probleme stanovništvu i infrastrukturi.

Britanija i Belgija pred povijesnim maksimumima

Britanski meteorološki zavod izdao je crveno upozorenje maksimalne razine za srijedu i četvrtak, koje se odnosi na dijelove središnje i južne Engleske, uključujući London, Birmingham i Bath. Nakon što je u zemlji već oboren temperaturni rekord za svibanj, meteorolozi upozoravaju da će u tjednu pred nama živa u termometru na nekim mjestima u hladu doseći i 40 °C.

Slična situacija vlada i u Belgiji, gdje se u predstojećim danima očekuju temperature koje bi mogle postati najviše zabilježene u povijesti zemlje, upozorio je David Dehenauw iz Kraljevskoga meteorološkog instituta (IRM). Zbog straha od deformacija tračnica i kvarova, francuske i belgijske vlasti već su otkazale dio željezničkih linija i reducirale promet kako bi spriječile kolaps.

Francuska i Španjolska: Zatvaranje škola i tragične bilance

U Francuskoj je u proteklom vikendu zabilježeno čak trinaest smrtnih slučajeva zbog utapanja, izvijestila je agencija za civilnu zaštitu. Dok se jugozapadni dio zemlje priprema za temperature do 43 °C, a polovica države nalazi pod crvenim alarmom, vlasti su apelirale na građane da izbjegavaju kupanje na neuređenim mjestima. Zbog nesnosnih vrućina zatvoreno je oko 845 škola, dok je u još 1800 ustanova nastava prekinuta ranije. Stručnjaci upozoravaju da bi ovaj val mogao dostići razmjere katastrofalnog toplinskog vala iz 2003. godine.

Španjolska proživljava drugi dan toplinskog udara koji je zahvatio čak i Baskiju – regiju na sjeveru koja je uobičajeno znatno hladnija. Španjolska meteorološka služba Aemet izdala je crveno upozorenje zbog „iznimno visokih“ dnevnih i noćnih temperatura koje će u pojedinim područjima dosezati i 44 °C, a građanima se savjetuje da prozore drže zatvorenima tijekom dana. U susjednom Portugalu, sjeverne i središnje regije također se suočavaju s ekstremnim vremenom, zbog čega su tri okruga stavljena pod narančasti stupanj pripravnosti.

Energetski sustav pred pucanjem: Cijene struje na vrhuncu

Dugotrajne ekstremne temperature ozbiljno su ugrozile europsku elektroenergetsku mrežu. Masovno i kontinuirano korištenje rashladnih sustava i klima-uređaja potaknulo je rekordnu potražnju za električnom energijom, no njezina je proizvodnja istodobno drastično ograničena.

Francuski energetski div EDF potvrdio je da se nuklearni reaktor Golfech 2 preventivno gasi jer je temperatura rijeke Garonne, koja služi za njegovo hlađenje, postala previsoka. Iz kompanije upozoravaju da bi i druge nuklearne elektrane mogle smanjiti kapacitete tijekom tjedna. Dodatni udarac stabilnosti mreže zadao je i izostanak vjetra – dugotrajno polje visokog tlaka zraka ostavilo je vjetroelektrane diljem Europe gotovo u potpunosti neaktivnima.

Ova opasna kombinacija skoka potražnje i smanjene proizvodnje rezultirala je eksplozijom cijena na energetskim burzama:

• Njemačka: Cijena električne energije skočila je na 545,51 euro po megavatsatu, što je najviša razina od lipnja 2024. godine.
• Francuska: Cijena je dosegnula 268,67 eura po megavatsatu, zabilježivši najvišu razinu od kolovoza 2023. godine.

S obzirom na to da meteorolozi najavljuju vrhunac toplinskog vala tek u drugoj polovici tjedna, europske vlade i operateri pripremaju se za daljnje pritiske na elektroenergetsku mrežu i potencijalne nove stabilizacijske mjere, prenosi jutarnji.hr.

Objava Energetska kriza u sjeni toplinskog vala: Cijene struje u Europi divljaju dok mreža puca pod pritiskom pojavila se prvi puta na Republika.

Bosna i Hercegovina ulazi u fazu zabrinjavajućeg usporavanja gospodarskog rasta i istodobnog ubrzanja inflacije. Rastući troškovi energije, izazvani geopolitičkim napetostima na Bliskom istoku, te slabljenje potražnje na ključnim izvoznim tržištima stvaraju sve veći pritisak na tamošnje gospodarstvo, upozorio je Međunarodni monetarni fond (MMF) nakon završetka redovite misije u okviru konzultacija po Članku IV. za 2026. godinu.

Prema procjenama Fonda, gospodarski rast BiH ove će godine usporiti na dva posto, što je pad u odnosu na 2,1 posto iz prethodne godine. Analitičari MMF-a ističu da negativne učinke globalnog energetskog šoka i slabe vanjske potražnje tek djelomično neutraliziraju ekspanzivna fiskalna politika i snažna domaća potrošnja. Iako se u srednjoročnom razdoblju očekuje postupan oporavak prema stopi od tri posto, Fond upozorava da takav tempo, bez dubokih strukturnih reformi, neće biti dovoljan za značajnije približavanje životnog standarda građana BiH standardu Europske unije.

Dramatičan skok inflacije i proračunskog deficita

Usporedo s usporavanjem gospodarstva, inflacija u BiH ponovno uzima mah. Nakon što je prosječna stopa inflacije porasla s 1,7 posto u 2024. na četiri posto u 2025. godini, MMF predviđa da će ove godine, ponajprije pod utjecajem visokih cijena energenata, dosegnuti visokih 5,4 posto.

Fiskalna politika zemlje također se nalazi pod povećalom. Očekuje se da će konsolidirani proračunski deficit države ove godine skočiti na četiri posto bruto domaćeg proizvoda (BDP), u usporedbi s 2,5 posto iz prošle godine. Kao glavne uzročnike MMF navodi predizborna i socijalna davanja:

• Značajno povećanje mirovina
• Rast plaća u javnom sektoru
• Povećanje ostalih socijalnih transfera

Fond upozorava da ovakva struktura potrošnje izravno potiče inflaciju, produbljuje vanjsku neravnotežu i drastično smanjuje prostor za reakciju države u slučaju novih ekonomskih poremećaja. Kritizirane su i mjere poput univerzalnih popusta na gorivo u Republici Srpskoj, uz preporuku da se pomoć usmjeri isključivo prema socijalno najugroženijim kućanstvima.

Rast vanjskog duga i prijetnja zvana CBAM

MMF je izrazio posebnu zabrinutost zbog ubrzanog vanjskog zaduživanja entiteta. Republika Srpska je na međunarodnim tržištima osigurala 750 milijuna eura financiranja (što čini 7,3 posto njezinog BDP-a), dok je Federacija BiH prikupila 800 milijuna eura (3,9 posto vlastitog BDP-a). Ovakvo oslanjanje na vanjski dug u uvjetima globalne nestabilnosti znatno povećava rizike refinansiranja.

Dodatni, dugoročni udarac za bosanskohercegovačko gospodarstvo predstavlja uvođenje europskog Mehanizma za prilagodbu ugljika na granicama (CBAM), koji stupa na snagu ove, 2026. godine. Novi ekološki nameti izravno pogađaju čak 11 posto ukupnog izvoza BiH u Europsku uniju, a najizloženiji su strateški sektori:

• Proizvodnja električne energije
• Industrija aluminija i cementa
• Proizvodnja željeza i čelika

Kao ključni izlaz iz krize, MMF predlaže hitno provođenje strukturnih reformi povezanih s europskim integracijama, ubrzanje energetske tranzicije te hitnu uspostavu domaćeg sustava za praćenje i verifikaciju emisija stakleničkih plinova u skladu sa standardima EU-a, kako bi domaće tvrtke uopće očuvale konkurentnost na europskom tržištu.

(izvor: Forbes BiH)

Objava MMF upozorava: Energetski šok koči gospodarski rast Bosne i Hercegovine, inflacija skače na 5,4 posto pojavila se prvi puta na Republika.