Na Središnjem kaznenom sudu 44-godišnji Mark Lee, bez stalnog prebivališta, i 19-godišnji Anthony Delappe iz Melrose Avenuea, Clondalkin, proglašeni su krivima većinom glasova porote za ubojstvo 31-godišnjeg Štroka.

Dvadesetjednogodišnji Connor Rafferty iz Castlegrange Closea u Clondalkinu izjasnio se da nije kriv za ubojstvo Hrvata. Porota je donijela oslobađajuću presudu u vezi s optužbom za ubojstvo.

Sva trojica već su se izjasnila krivima za napad u kojem su na istoj lokaciji nanijeli ozljede Štrokovu prijatelju, 29-godišnjem Davidu Družincu.

Incident se dogodio 30. ožujka 2024., a Josip Štrok preminuo je četiri dana poslije, 3. travnja 2024., od ozljeda zadanih tupim predmetom, podsjeća RTE.

Prema optužnici, Štrok i njegov prijatelj David Družinec pijani su čekali autobus u Clondalkinu. Na stajalištu su se posvađali sa sedamnaestogodišnjakom oko upaljača.

Tužiteljstvo je Središnjem kaznenom sudu izjavilo da su napadači Štroka cipelarili, gazili i premlatili. Leeja i Delappea porota je osudila nakon više od šest sati vijećanja. Pritvoreni su do izricanja presude 17. studenoga.

Tužiteljstvo je tvrdilo da su trojica muškaraca napala dvojicu Hrvata nakon što im je rečeno da su napali 17-godišnjeg mladića na obližnjoj autobusnoj stanici.

Seoirse Ó Dúnlaing, glavni tužitelj, u ime tužiteljstva je u uvodnom govoru rekao da su optuženi znali da su Štrok i Družinec strani državljani te da je to relevantno za ovaj slučaj.

/Desk/

Objava Dvojica muškaraca proglašena krivima za ubojstvo hrvatskog mladića u Dublinu pojavila se prvi puta na Republika.

Nakon što su Nedjeljko Štrok, otac u Dublinu ubijenog Josipa Štroka i David Družinec, Josipov prijatelj koji je napadnut zajedno s njim pa i sam zadobio brojne ozlijede, tvrdili da je brutalan napad na dvojicu mladića iz Krapine, bio rasno motiviran, irska policija, čini se, napokon je okrenula istragu u tom smjeru. Više od tri tjedna nakon stravičnog napada koji je rezultirao smrću Josipa Štroka, irski su policajci obavili pretres vođe bande za koju se vjeruje da je ubila Josipa Štroka i ozlijedila Davida, koji ima samo sreću što je preživio, jer najviše je udaraca dobio u glavu, ali ni jedan, srećom, nije bio fatalan.

Irska policija tako javlja da su njihovi istražitelji identificirali četvorku koja je, sumnjaju, prebila i usmrtila Josipa. Među njima je i vođa bande, poznat od ranije policiji po svojim oštrim desničarskim stavovima i izjavama, te javnim porukama protiv imigranata, a hrvatski su imigranti među najmnogobrojnima u Irskoj.

Pri pretresu stana u Dublinu zaplijenili su mnoge stvari, među kojima i mobitel osumnjičenog. Ujedno je i pritvoren, ali, prema službenim navodima policije, “zbog druge stvari koja nije povezana s ubojstvom hrvatskog državljanina”. Isti je, naime, poznat i po povezanosti sa drogom i dosad se zbog droge protiv njega vodilo nekoliko istraga. Kako su one završile, nije poznato, ali činjenica je da je u trenutku napada i ubojstva, bio na slobodi.

Iz policije navodno kažu, a prenose irske novine, da se istraga čini sporom jer je prije privođenja na ispitivanje potrebno prikupiti što više dokaznog materijala. Iako, odmah na početku istrage ubojstva, rekli su kako raspolažu brojnim snimkama nadzornih kamera na kojima se “sve dobro vidi”. Iako se dosad vjerovalo da je banda koja se s dvojicom Hrvata porječkala ispred trgovine u Clondalkinu, predgrađu Dublina, pratila dvojac nakon što su se oni ukrcali u autobus pa ih potom, po silasku s autobusa brutalno napali palicama, uglavnom udarcima u glavu, sad se vjeruje kako je ostatak bande na mjesto premlaćivanja “bio pozvan od strane treće osobe”.

David Družinec nakon napada je za Jutarnji ekskluzivno ispričao kako su on i Josip bili u dućanu, kako bi kupili nešto za jelo i piće i, budući da se dugo nisu vidjeli, a odrasli su zajedno i bili kao braća, namjeravali druženje započeto u Dublinu, nastaviti u Davidovom novom smještaju koji mu je osigurao poslodavac.

– Izašli smo iz trgovine i usput razgovarali. Na hrvatskom, jasno, kad su počela dobacivanja tih, moram reći, idiota, jer ih ne mogu nazvati ljudima. Vikali su nam “Govorite engleski, u Irskoj ste, niste kod kuće, nemate poštovanja prema našoj državi. Ovo je Irska…” i takve stvari. Rekao sam Josipu da se maknemo, nisam u Irskoj dva dana pa znam kako stvari u Dublinu funkcioniraju. Ušli smo u autobus i krenuli prema stanu, do kojeg ima maksimalno deset do 15 minuta hoda. Nismo bili svjesni da nas netko slijedi. Na koncu je ispalo da su krenuli autom za autobusom. Kako smo hodali i razgovarali, s leđa su nas napali. Sasvim neočekivano, nismo ih ni vidjeli ni čuli. Mene su prvog udarili s nečim, ne znam je li bila šipka ili palica, pitao sam policiju detalje koje su vidjeli na video snimci, a koju navodno posjeduju. Uglavnom, pao sam kad su krenuli na Josipa. Nakon nekog sam vremena uspio ustati i želio mu pomoći, ali su me iznova, još jače počeli tući. To je sve čega se sjećam u vezi incidenta jer sam se onesvijestio i probudio u bolnici. Ne znam koliko dugo smo ležali ondje na podu, tko je pozvao hitnu i policiju ni koliko im je vremena trebalo da dođu. Znam da sam se probudio u bolnici, šivali su mi glavu, arkadu, tijekom noći su u sobi sa mnom bili policajci, mislim dvojica. Uzeli su odjeću, što mi je jasno, radi DNA napadača, uzeli su mi i mobitel i tri ga dana nisu vraćali da nekoga nazovem. Bio sam sam, a ništa nisam mogao – ispričao je David Družinec tada za Jutarnji.

Josipov otac Nedjeljko potužio se na inertnost hrvatskog Veleposlanstva koje mu “nije pomoglo ni s osnovnim stvarima kao što je popunjavanje brojnih obrazaca zbog preuzimanja sinovog tijela”, iako su mu dodijelili osobu za vezu. – Do ovog me trenutka ta osoba nije nazvala, iako sam već nekoliko dana u Dublinu i borim se s birokracijom – rekao je tada. Vjerovao je, a i danas vjeruje, da Irci “pokušavaju zataškati da je zločin bio rasno motiviran”. – Svom silom su mene i Josipa željeli povezati s nekom bandom ili drogom, ne znam. Ni jedan ni drugi nismo ni s kim takvim, ni sa sličnim osobama nismo imali i nemamo nikakve veze, što će se, uostalom, i potvrditi. Obični smo dečki koji izbjegavaju bilo kakve nevolje, s drogama nikad nismo imali veze niti s ljudima koji s tim imaju veze – rekao je David. U međuvremenu se vratio u Krapinu i za Jutarnji izjavio da “više nema šanse da ode iz Hrvatske na rad u inozemstvo”. – Nema šanse, imam sina i želim ostati živ, a ne da me kući vrate u lijesu – rekao nam je prije nekoliko dana.

Nakon objave da se sumnja na desničare, aktivne u širenju mržnjeprotiv imigrata, Nedjeljko Štrok eskluzivno za Jutarnji kaže:

– Najviše nas muči zašto se prikriva motv zločina. Motiv je bio jedina stvar koja se odmah znala pa kao takav nije ni trebao biti predmet istrage. I kao takav se, ne smio, nego trebao biti objavljen od strane irske policije i Veleposlanstva RH – razočaran je Nedjeljko Štrok. Muči ga, kaže, jer se, uza sve, “zakompliciralo preuzimanje tijela”.

Budući da je Josipov mozak bio nepovratno oštećen, Nedjeljko i bivša supruga, koja je otišla od obitelji kad je Josipu bila godina dana i nikad se nije vratila, teška su se srca složili da ga isključe s aparata i doniraju njegove organe, budući da je bio zdrav. Tako su spasili najmanje četiri života.

Irske su novine početkom travnja pisale o bdijenju održanom za Josipa Štroka na mjestu gdje je ubijen. Došlo je stotinjak ljudi, uglavnom Hrvata na radu u Irskoj te položili vijence i zapalili svijeće. Bdijenje su organizirali mještani Clondalkina, koji su, piše The Irish Times, napad opisali kao “odvratan, barbarski i nazadan”. I lokalni nezavisni vijećnik Francis Timmons, kao i svi na bdijenju, piše Sun, vjerovali su da je “napad motiviran mržnjom”, ukazujući na intervju Davida Družinca za Jutarnji, a čije dijelove su prenijeli irski mediji.

Irska policija, očigledno je, napokon su se izjasnili, slijedi isti trag, piše Jutarnji.

/Desk/

Objava Irska policija identificirala bandu koja je napada dvojicu Hrvata u Dublinu pojavila se prvi puta na Republika.

David Družinec, Krapinčanin koji je s Josipom Štrokom brutalno premlaćen u predgrađu Dublina, ali je za razliku od Štroka imao sreću preživjeti, izgleda strašno. Lice mu je puno podljeva, oko napola zatvoreno, arkada zašivena s nekoliko šavova. Nije dobro, muči ga smrt prijatelja, „brata“ kako kaže, s kojim je odrastao u Krapini, a svjedočio je njegovoj smrti. Iako, svjedočio bi bila pogrešna riječ jer Družinec je u nekom trenutku dok su ih, kaže, tukli metalnim šipkama, izgubio svijest i probudio se u bolnici, gdje je saznao da Josip nije preživio.

Za Jutarnji list je prepričao što se točno dogodilo te večeri kad su napadnuti i demantira objave da se u međuvremenu vratio u Hrvatsku. U subotu je još uvijek bio u Dublinu, gdje je pomagao Josipovom ocu Nedjeljku da se snađe u grotlu irske diplomacije. Govori tiho.

– Josip i ja smo bili kao braća, dugo se nismo vidjeli i dogovorili smo se da se nađemo u Dublinu kako bismo bili zajedno za Uskrs jer nismo uspjeli dobiti karte da odemo u Hrvatsku. Družili smo se u Dublinu i navečer sam ga pozvao k sebi, u kuću u Clondalkinu, koju mi je pronašla firma za koju radim. Usput smo odlučili kupiti nešto za jelo i par piva da se kod kuće podružimo i dobro ispričamo. Izašli smo iz trgovine i usput razgovarali. Na hrvatskom, jasno, kad su počela dobacivanja tih, moram reći, idiota, jer ih ne mogu nazvati ljudima. Vikali su nam „Govorite engleski, u Irskoj ste, niste kod kuće, nemate poštovanja prema našoj državi. Ovo je Irska…” i takve stvari. Rekao sam Josipu da se maknemo, nisam u Irskoj dva dana pa znam kako stvari u Dublinu funkcioniraju. Ušli smo u autobus i krenuli prema stanu, do kojeg ima maksimalno deset do 15 minuta hoda. Nismo bili svjesni da nas netko slijedi. Na koncu je ispalo da su krenuli autom za autobusom. Kako smo hodali i razgovarali, s leđa su nas napali. Sasvim neočekivano, nismo ih ni vidjeli ni čuli. Mene su prvog udarili s nečim, ne znam je li bila šipka ili palica, pitao sam policiju detalje koje su vidjeli na video snimci, a koju navodno posjeduju. Uglavnom, pao sam kad su krenuli na Josipa. Nakon nekog sam vremena uspio ustati i želio mu pomoći, ali su me iznova, još jače počeli tući. To je sve čega se sjećam u vezi incidenta jer sam se onesvijestio i probudio u bolnici. Ne znam koliko dugo smo ležali ondje na podu, tko je pozvao hitnu i policiju ni koliko im je vremena trebalo da dođu. Znam da sam se probudio u bolnici, šivali su mi glavu, arkadu, tijekom noći su u sobi sa mnom bili policajci, mislim dvojica. Uzeli su odjeću, što mi je jasno, radi DNA napadača, uzeli su mi i mobitel i tri ga dana nisu vraćali da nekoga nazovem. Bio sam sam, a ništa nisam mogao – govori David Družinec za Jutarnji.

‘Cijeli dan sam proveo s gardom‘

Ono što je uslijedilo, kaže, ostat će mu u užasnom sjećanju. – Ujutro su me poslali van iz bolnice, s irskom gardom, u nekoj odjeći koju su mi dali. Nisu mi ni oprali lice od sve te krvi, izgledao sam strašno. Cijeli sam dan proveo s gardom koja me autom vozikala po nekakvim stanicama uokolo, tisuću puta sam im rekao da se ne sjećam ničega izuzev onoga što sam im ispričao, a sad sam rekao i vama. Što su htjeli? Svom silom su mene i Josipa pokušali povezati s nekom bandom ili drogom, ne znam. Ni jedan ni drugi nismo ni s kim takvim, ni sa sličnim osobama nismo imali i nemamo nikakve veze, što će se, uostalom, i potvrditi. Obični smo dečki koji izbjegavaju bilo kakve nevolje, s drogama nikad nismo imali veze niti s ljudima koji s tim imaju veze.

Naši ljudi koji dođu u Irsku, dođu si zaraditi nešto, a ne baviti se glupostima, to možemo i doma da nam je do toga, a ne smucati se po svijetu i krvavo zarađivati. Obični smo zagorski dečki koji si tu i tamo volimo popiti pivu, vino ili gemišt, a droge nas nikad nisu zanimale. Uostalom, moj je telefon bio kod njih tri dana i sve kontakte su lako mogli provjeriti, i vidjeti da sumnjivih kontakata nema. Valjda idu u smjeru da je to bio sukob zbog nekih dugovanja. Rekao sam im da nema veze ni s čim, i prije nego što su mi uzeli telefon sam sam im ponudio da pogledaju sve poruke i izvuku iz njega sve što mogu kako bi se dokazalo da nemamo veze sa sumnjivim ljudima. Ispitivali su me, ne znam zašto, puno o toj kući u koju sam tek ušao tri dana prije događaja, a pronašao mi ju je gazda s posla. Bio sam ondje samo u srijedu poslijepodne, u petak navečer i subotu ujutro. Uselio sam svoje stvari, a četvrtak i petak sam radio u Corku, nekoliko sati udaljenom od Dublina. Kolega i ja spavali smo u hotelu u Corku. Ni jednog susjeda oko te svoje nove kuće ne poznajem, tek sam došao. Je li se u toj kući nešto događalo prije toga, nemam pojma. Kažem, unajmio ju je moj gazda kod kojega sam radio kao „fiter“. Postavljao reklame, znakove…- govori za Jutarnji David.

Paradoksalno je da David inače, kaže, uopće ne voli Dublin, upravo zbog, kaže „cijelog nereda koji se ondje događa“, da bi sad baš ondje ostao bez najboljeg prijatelja.

On je u Irsku prvi put otišao 2019. godine sa suprugom Poljakinjom, ali je došla pandemija. – Supruga je bila trudna i vratili smo se doma, u Hrvatsku. Nakon nekog sam vremena morao ići ponovno jer od hrvatske je plaće teško živjeti, a zbog djeteta sam želio nešto novca staviti sa strane. Uglavnom, kod ovog sam gazde mogao provesti koliko sam htio, kolege su mi sjajni – kaže.

Ne zna ima li još posao, ali zna da je smještaj izgubio. Stvari su mu ostavljene pred vratima u velikoj crnoj vreći za smeće.

Posljenjih dana prošli su pakao

Ono što su David i Nedjeljko ovih dana prolazili u Irskoj, za obojicu je pakao. Josipov je život završio brutalno, a nije najljepše ni počeo.

Josipova majka njega je i sina, kaže Nedjeljko Štrok, ostavila kad je Josip bio beba i otišla za Englesku. Dobio je, kaže, zakonsko skrbništvo nad sinom i sam ga je odgajao. I to, kako kažu susjedi s kojima je Jutarnji razgovarao nakon saznanja o ubojstvu, napravio odličan posao. – Josip je bio vrlo radišan, nije se libio raditi ni najteže poslove. Susjedi je, primjerice, radio krov na kući – ispričali su nam tada.

Josip je već s 20-ak godina, kaže otac, napustio Hrvatsku kako bi u inozemstvu potražio bolju budućnost. – Živio je u raznim zemljama, ništa mu nije bilo teško raditi, u Irsku je došao iz Norveške prije tri mjeseca i bio na probnom radu da bi ondje bio ubijen – govori za Jutarnji Nedjeljko Štrok.

Nakon Josipovog je ubojstva u Dublin je stigla i njegova majka, no ubrzo se i vratila u Englesku. – Koliko sam uspio shvatiti, ona je mailom dogovorila preuzimanje tijela mog sina. Osobno sam dva dana pokušavao dobiti na telefon irskog policajca zaduženog za kontakt, J.J. Walsha, ali nisam ga uspio dobiti.

Nedjeljko Štrok je, govori za Jutarnji, po dolasku u Irsku bio na sastanku s hrvatskim veleposlanikom Davorom Vidišem. Tvrdi kako ga je on samo uputio da podnese zahtjev za preuzimanjem tijela, budući da je Josipova majka to isto već zatražila mailom, pa da ih potom izvijesti što je riješio. – Nisu mi ponudili nikakvu pomoć. Tek kad sam si u petak, preko privatne linije, uspio srediti odvjetnika, Veleposlanstvo mi šalje obavijest da ako želim, oni mi mogu poslati broj odvjetnice s kojom mogu stupiti u kontakt. Jer, bez odvjetničke pomoći ne možemo preuzeti tijelo. Osjećam se iznevjereno, kao hrvatski državljanin, otac ubijenog sina, jer jedino što mi Veleposlanstvo govori je neka odradim ovo ili ono i izvijestim ih što sam riješio. Sva sreća da je u Dublinu mnogo naših Hrvata koji mi pomažu, inače bih mogao samo sjesti i plakati, tvrdi Štrok.

Muči ga i to što je, kako tvrdi, napad bio rasno motiviran. Mnoge mu stvari nisu jasne. – Moj sin je, prema izjavi liječnika, najmanje 20-ak minuta, ne znaju točno koliko, ležao na ulici bez svijesti i mozak mu je ostao bez kisika. Nedjeljko Štrok tvrdi da irska policija pokušava izbjeći činjenicu da je napad bio rasno motiviran. – Veleposlanstvo se nije, ponavljam, uopće trudilo pomoći mi. Imam osjećaj da sam se javio u slovensko ili bosansko, ma bilo koje veleposlanstvo da bi mi više pomogli od našeg – tvrdi Nedjeljko Štrok.

Uvjeren je, a što svjedoči i David, da je napad bio „rasno motiviran“, ali da se to „pokušava zataškati“. – Sina su mi pretukli kao pseto zbog rasne mržnje – uvjeren je. – Bio je duša. Svi mi glorificiramo svoju djecu, ali pitajte bilo koga tko ga je poznavao i reći će vam isto. Uvijek je radio i brinuo se za budućnost – zaključuje.

S bivšom suprugom uspio se dogovoriti da će donirati Josipove organe. – Ona se prvo protivila, ali na koncu je, hvala Bogu, pristala, pa će Josipova smrt poslužiti nekome da preživi – kaže.

Iz hrvatskog su Veleposlanstva u Dublinu odmah po događaju odbili bilo što komentirati, osim potvrditi ubojstvo hrvatskog državljana. Iz Veleposlanstva su se tek kratko oglasili da su „u stalnom kontaktu s irskom policijom i obiteljima napadnutih“, ali zbog istrage koja je u tijeku ne mogu dati više informacija.

Josip Štrok je od posljedica ozljeda glave preminuo 3. travnja u Tallaght bolnici u 12.15 sati Kad će otac dobiti dozvolu da preveze njegovo tijelo i pokopa ga u rodnoj Krapini, ne zna. To će, iz nekog razloga, morati rješavati unajmljeni odvjetnik.

(Izvor: Jutarnji list)

Objava Hrvat koji je preživio napad u Dublinu u kojem je na smrt pretučen njegov prijatelj Josip: “Napad je bio rasno motiviran, policija to želi zataškati” pojavila se prvi puta na Republika.

Policija navodi da su četiri muškarca napala dvojicu hrvatskih državljana u gradu Clondalkin u Dublinskom okrugu u Irskoj.

Hrvatsko veleposlanstvo u Dublinu „obaviješteno je o brutalnom napadu na dvoje hrvatskih državljana, u subotu, 30. ožujka 2024. u Dublinu”, stoji u priopćenju MVEP-a.

Ono je “u stalnom je kontaktu s irskom policijom i obiteljima napadnutih”, a “od roditelja jednog od hrvatskih državljana zaprimilo je informaciju da je danas preminuo od zadobivenih ozljeda”, priopćilo je ministarstvo, dodajući kako „zbog ozbiljnosti situacije i samog tijeka istrage „trenutno nije u mogućnosti izlaziti u javnost s daljnjim informacijama”.

Kako smo jučer izvijestili, irski su policajci došli u posjed “kvalitetnih” video snimaka nasilnog napada na dva hrvatska državljana koji se u subotu dogodio u gradu Clondalkin u Dublinskom okrugu u Irskoj.

Hrvatski državljani, za koje se smatra da su u kasnim dvadesetima, napadnuti su oko 22 sata u blizini Puta Grange View na istoku Clondalkina.

Policija vjeruje da su četiri muškarca napala hrvatske državljane. Istražitelji su rekli da su pribavili kvalitetne snimke incidenta koje su načinile sigurnosne kamere.

Nitko još uvijek nije uhićen zbog napada na hrvatske državljane. Izvori su Irish Independentu rekli da istražitelji vjeruju da će otkriti tko je izveo napad.

Policija je objavila kako pokušava doznati gdje su hrvatski državljani toga dana sve boravili kako bi utvrdila mogući motiv napadača.

Vjeruje se da su hrvatski državljani u subotu u popodnevnim satima bili u centru Dublina te da su nakon toga otišli u Clondalkin. Dvojac se ispred trgovine u blizini Ceste Towers u centru Clondalkina verbalno sukobio s grupom ljudi te potom ukrcao u autobus i otputovao do Puta Grange Way. Nedugo nakon što su tamo došli, četiri su ih muškarca brutalno napala.

Istražitelji pokušavaju utvrditi jesu li napadači slijedili svoje žrtve ili je do napada došlo nakon nekog drugog incidenta u Putu Grange Way. Jedan je izvor rekao za Irish Independent da “policija dobro napreduje u istrazi”.

The Irish Sun piše kako je istraga pokazala da su se pokojnik i njegov prijatelj verbalno posvađali s grupom ispred trgovine u Clondalkinu. Nakon što su, potom ušli u u autobus broj 13, sumnja se da ih je banda pratila te kasnije napala na Grange View Roadu nakon što su izašli iz autobusa.

Imenovan je viši istražitelj za nadgledanje istrage, kao i službenik za vezu s obitelji žrtve kako bi im pružili svu potrebnu podršku.

Policija posebno apelira na putnike koji su putovali autobusom Dablin broj 13 iz Klondalkina u subotu, 30. ožujka 2024, između 21:00 i 22:00, da se jave. Posebno žele razgovarati sa svim putnicima koji su se iskrcali na autobuskoj stanici na St. Cuthbert’s Roadu i nastavili prema Grange View Roadu.

Policijski istražitelji također traže informacije od bilo koga tko je bio u oblasti Tower Road u Clondalkinu između 21:30 i 22:15, kao i u oblasti Grange View Way između 22:00 i 22:30 popodne da se jave.

Glasnogovornik politije je rekao: “Pojedinci koji posjeduju snimke kamere (uključujući kontrolnu kameru) ovih područja u večernjim satima incidenta pozivaju se da ovaj snimak dostave policijskim istražiteljima. Mole se svi koji imaju informaciju da kontaktiraju stanicu Clondalkin Garda na 01 666 7600, povjerljivu policijsku liniju na 1800 666 111 ili bilo koju policijsku postaju.”

/Republika/

Objava Preminuo mladi Hrvat koji je teško pretučen u Dublinu pojavila se prvi puta na Republika.

Uz natpise “Irski životi vrijede” te irske zastave stotine, možda i tisuće ljudi, prema procjeni novinara agencije AFP-a, sudjelovale su u prosvjedima kakvi nisu godinama viđeni u toj zemlji.

Nasilje je izbilo pošto je pet osoba ranjeno u napadu nožem u središtu grada u četvrtak poslije podne. Petogodišnja djevojčica zadobila je teške ozljede i na odjelu je intenzivne, a petogodišnji dječak i šestogodišnja djevojčica lakše su ranjeni. Teške ozljede zadobila je jedna žena, a muškarac manje ozbiljne

“Ova smeća napadaju Irce”, izvikivao je jedan prosvjednik, a drugi su podsjećali na ubojstvo nastavnice za koje je na doživotni zatvor osuđen slovački državljanin.

Irska ministrica pravosuđa Helen McEntee nazvala je scene “nedopustivima” i poručila da neće dopustiti manjem broju ljudi “da zbog užasnih događaja siju podjele”.

Prosvjednici su bacali petarde na policijski kordon.

Pri čovjek Garde Siochane (irske nacionalne policije) Drew Harris rekao je da iza nereda stoji “totalno luđačka frakcija motivirana ideologijom krajnje desnice”.

Ranije u četvrtak premijer Leo Varadkar rekao je da je osumnjičeni za napad priveden. Prema riječima policije, riječ je o muškarcu od nekih pedesetak godina koji je hospitaliziran. The Irish Times objavio je da si je ozljede vjerojatno sam nanio.

Policijski zapovjednik Harris pozvao je na mir i upozorio na širenje lažnih informacija.

U četvrtak navečer novinarima je potvrdio da su nasilni prosvjednici oštetili policijska vozila.

Rekao je da motiv napada počinjenog poslije podne u Dublinu “za sada nije jasan”.

“Nisam isključio nijedan motiv napada… istraga će ih utvrditi”, rekao je Harris.

/Desk/

Objava Nasilje u Irskoj nakon napada Alžirca – ozlijeđeni troje djece, žena i muškarac pojavila se prvi puta na Republika.

Slike kaosa u kojem su izbijale i mnoge incidente situacije među nervoznim putnicima koji, unatoč višesatnom čekanju, nisu stizali ukrcati se na let, dijelile su se društvenim mrežama, a mnogi pozivaju i na ostavku uprave aerodroma. Kako izvjšćuju mediji u Irskoj, danas će se održati i hitan sastanak ministra promera i odlazećeg izvršnog direktora Uprave aerodroma. Gužbe su rezultirale i ostlaim neugodnostima za putnike koji su morali tražiti svoju izgubljenu prtljagu i novi let.

Među putnicima koji su “upali” u beskonačne redove bio je i senator Timmy Dooley koji je preko društvenih mreža poručio kako ga “čudi što cjelokupan Odbor zarčna luke nije dao ostavku” te je ocijenio kako je “užasno što su dopustili da se ovako nešto dogodi”.

Njegovi pozivi dolaze nakon što je i šefica zračne luke Manchester, Karen Smart, podnijela ostavku nakon sličnog kaosa u glavnoj britanskoj zračnoj luci.

Neki komentatori za irske medije postavljali su i pitanje kako će biti u lipnju i srpnju kada se očekuje još veći promet putnika.

Glasnogovornica dablinskog aerodroma kazala je da će tijekom nadolazećih tjedana zračna luka postati samo prometnije, osobito u vrijeme školskih praznika.

“S obzirom da je naš proces zapošljavanja za osoblje za sigurnosne provjere još uvijek u tijeku, želimo zaposliti još oko 300 ljudi našem postojećem timu od njih 600, savjetujemo svim putnicima da nastave očekivati ​​da će njihovo putovanje u zračnu luku trajati dulje nego što bi očekivali”, kazala je ona, pti tom savjetujući putnicima da doću na terminale i do tri i pol sata prije polaska. Također, navedena je i potreba za zapošljavanjem još 100 zaposlenika-stručnog osobalj te se planira njihov premještaj iz zračne luke Cork u Dublin kako bi se smanjio pritisak.

/Republika/

Objava Neviđen kaos na aerodromu u Dublinu – oko 1.500 ljudi nije se uspjelo ukrcati na let, tisuće satima čekalo u redu pojavila se prvi puta na Republika.