Tko su Šehidi?

Šehid je religijski pojam u islamu i odnosi se na osobe koje su dale život braneći vjeru, obitelj i domovinu – na Allahovom putu! U Bosni i Hercegovini taj se dan obilježava u mnogim mjestima, a odnosi se na pripadnike Armije BiH koji su poginuli u ratu od 1992. do 1995. Organizatori obilježavanja u Hrvatskoj šehidima nazivaju muslimane, pripadnike Hrvatske vojske i policije, koji su poginuli u Domovinskom ratu. piše u svojoj analizi autor Ivan Kozlica za Hrvatski tjednik, hrvatsko glasilo desne orijentacije, a koju prenosi Max portal.

Prenosimo dio autorskog teksta:

Ovdje neću ulaziti u tumačenje opravdanosti uporabe pojma šehid za hrvatske branitelje islamske vjeroispovijesti, samo napominjem da se često u javnom prostoru to osporava. Taj problem ostavljam drugima, pozvanijima, da ga tumače, samo ukazujem da postoje protivljenja uporabe tog pojma za hrvatske branitelje jer njihova borba nije bila borba za islam i nije bila na Allahovom putu.

Laži i krivotvorenja se ponavljaju

U ovom sam tjedniku 2020. i 2021. pisao o lažima i podvala oko broja Bošnjaka koji su sudjelovali i poginuli u obrani Hrvatske. Isto sam iznosio na jednoj tribini u Zagrebu i jednoj televizijskoj emisiji.

U obrani Hrvatske poginulo je oko 200 Bošnjaka, većina ostalih na popisu poginuli su u BiH u postrojbama HVO-a i HOS-a!

Ukratko ću ponoviti najvažnije navode iz tih objava. Bošnjačka braniteljska udruga, saborski zastupnik bošnjačke nacionalne manjine, ljudi iz islamske zajednice te neki bosanski političari i znanstvenici uporno ističu da je najmanje 25 000 – 30 000 Bošnjaka branilo Hrvatsku u Domovinskom ratu, da ih je poginulo oko1200, da ih se još 80 vodi nestalima, te da ih je350 ratnih vojnih invalida.

Tada sam iznio činjenice i pokazao da su takvi podaci lažni i svjesno krivotvoreni. Iz raščlambe popisa poginulih koji se nalazi na spomeniku kod zagrebačke džamije, utvrdio sam da je broj poginulih u obrani Hrvatske oko 200, većina ostalih imena su osobe koje su poginule u Bosni i Hercegovini, u postrojbama HVO-a ili HOS-a.

Na popisu nestalih u Domovinskom ratu nalazi se tek nekoliko osoba koje bi mogle biti Bošnjaci (popis ne navodi nacionalnost osoba).

Neistinu o 30 000 branitelja Bošnjaka ne treba posebno dokumentirati, dovoljan je podatak da je po popisu stanovništva 1991. u Hrvatskoj bilo 43 469 Muslimana (od 1993. Bošnjaka), broj koji osim vojno sposobnih muškaraca uključuje djecu, žene i starce.

Kažu da se tisuće onih što su došli iz BiH uključilo u obranu Hrvatske, ali eto, jedino oni nisu evidentirani, a svi drugi stranci jesu.

Bošnjaci svjesno prešućuju istinu

Što se zapravo dogodilo? Ministarstvo branitelja je 2012. dok mu je na čelu bio Predrag Matić, izradilo popis poginulih branitelja u Hrvatskoj i popis poginulih pripadnika HVO-a i HOS-a u Bosni i Hercegovini.

Ti su popisi poslužili pri izradi kenotafa (praznog groba) u zavjetnoj crkvi Sveta Mati Slobode na zagrebačkom Jarunu, na zidu iza oltara upisano je 15 840 imena.

Popisi su spojeni i čine jedinstvenu cjelinu, bez naznaka pripadnosti postrojbi HV-a, policije, HVO-a ili HOS-a. Udruga Bošnjaka branitelja Domovinskog rata RH iskoristila je taj popis i metodom prepoznavanja po osobnom imenu pronašla je gotovo 1000 osoba čija su imena islamska ili muslimanska. Bez ikakve provjere ta su imena upisana na ploče u „Spomen-parku sa spomen-obilježjem Bošnjacima braniteljima Hrvatske“.

Prije šest godina utvrdio sam da samo 204 poginule osobe mogu biti branitelji Hrvatske, većina ostalih nisu poginuli u obrani Hrvatske nego u postrojbama HVO-a i HOS-a u Bosni i Hercegovini.

Milanović ih odbio

Na popisu koji je izradila bošnjačka udruga, osim poginulih Bošnjaka nalaze se i imena poginulih Roma, Albanaca, Arapa, Bugara i Hrvata čija su imena tipično islamska ili na njih podsjećaju. Svi se oni još i danas prikazuju Bošnjacima.

Sa svojim nalazima upoznao sam Ministarstvo obrane, Ministarstvo hrvatskih branitelja i Ured predsjednika. Jedino predsjednik RH nakon toga na obilježavanja Dana šehida ne upućuje svoje izaslanike te je odbio biti pokrovitelj knjige u kojoj se iznose spomenute krivotvorine.

Zašto je bošnjačka udruga izgradila ovaj spomenik sa lažnim podatcima, zašto i danas ustrajava na njima i ne želi uraditi korekcije? Poznato mi je da je više članova obitelji poginulih hrvatskih branitelja koji nisu Bošnjaci, a čija se imena nalaze na spomeniku, tražilo uklanjanje njihovih imena s tih plača.

Poznato mi je također da je predstavnik jedne albanske braniteljske udruge tražio uklanjanje imena Albanaca koji su poginuli za Hrvatsku, jer nisu Bošnjaci, ali ništa od toga!? Pogreška koja je učinjena ne želi se ispraviti jer bi se time priznalo nešto o čemu više u nastavku.

Ravnatelj Hrvatskog memorijalno dokumentacijskog centra Domovinskog rata dr. Ante Nazor prije godinu dana zatražio je od predsjednika Udruge Bošnjaka branitelja Hrvatske Saliha Huremovića da mu dostavi podatke o izvorima na temelju kojih se iznose tvrdnje koje ne odgovaraju podatcima s kojima raspolaže taj centar. Huremović mu do danas nije odgovorio. 

Predstavnici bošnjačke udruge i predstavnik bošnjačke nacionalne manjine u Hrvatskom Saboru Armin Hodžić znaju da su podatci lažni, šteta je učinjena, ali oni uporno ustrajavaju na njima. Hodžić je nekoliko puta iznosio lažne podatke sa saborske govornice. Evo zašto.

Više od dvije trećine palo je u obrani Bosne i Hercegovine

Poznato je kakav je odnos velikoga dijela bošnjačke zajednice u BiH (moguće i u Hrvatskoj) prema HVO-u. Za njih je to neprijateljska vojska, vojska koja je sudjelovala u udruženom zločinačkom poduhvatu zajedno sa HV-m, kako govore i kako pišu. HVO i HV često navode većim neprijateljima od srpskih četnika i JNA! Sve čine kako bi njihov značaj u razbijanju srpskoga agresora umanjili, a Armiji BiH pridaju daleko veću ulogu od one koju je imala. 

Dokidanje laži i krivotvorina na spomeniku kod džamije na oko je jednostavno: osim brisanja imena osoba koji nisu Bošnjaci, brisanja broja branitelja, na glavnoj bi ploči uz riječi – branitelji Hrvatske samo trebao dodati – i Bosne i Hercegovine. Naprosto zato što je većina poginulih pala u obrani BiH!

Tim jednostavnim i jeftinim potezom više nitko ne bi mogao imati ozbiljne primjedbe. Međutim to je najveći problem. Kako priznati golu istinu – Bošnjaci u Zagrebu slave i časte pripadnike Hrvatskoga vijeća obrane. Izdajnike roda svoga koji s “ustašama” ratovaše zajedno. A ratovali su i ginuli protiv srpskoga agresora, braneći BiH.

U toj zajedničkoj borbi daleko je više poginulo muslimana nego što ih pade u obrani Hrvatske!!! Upravo zbog ove činjenice Salih Huremović nikada neće odgovoriti Anti Nazoru. Lakše je ustrajati u lažima nego priznati činjenice, gore navedene. 

Nedostaju zastave HVO-a i HOS-a

I još nešto. U spomen-parku kod zagrebačke džamije istaknute su zastave Republike Hrvatske, Grada Zagreba i Udruge, ali i zastava Republike Bosne i Hercegovine (zastava s ljiljanima).

Republika Bosna i Hercegovina od 1995. je država Bosna i Hercegovina koja od 1998. ima drugu zastavu i grb. Zastava s ljiljanima je ujedno bila zastava Armije Bosne i Hercegovine s tim da je iznad ljiljana stajao natpis  – Armija Bosne i Hercegovine 

Legitimno je pitanje zašto se od 2012. ističe zastava koja više nije u službenoj uporabi i koja je bila identična zastavi Armije BiH? Kakve veze imaju poginuli pripadnici hrvatske vojske i policije s Armijom BiH? Ta je zastava tu suvišna, tu nedostaju dvije druge zastave – HVO-a i HOS-a. Više od 70 posto urezanih imena bili su njihovi pripadnici.

Tekst u cijelosti možete pročitati: OVDJE.

/Desk/

Objava Sumnje u vjerodostojnost podataka na Spomeniku šehidima u Zagrebu – manipulira li se brojem palih Bošnjaka u Domovinskom ratu? pojavila se prvi puta na Republika.

Ovaj zakon stupio je na snagu 1. siječnja prošle godine te su tisuće nekadašnjih pripadnika HVO-a krenule u prikupljanje potrebne dokumentacije u nadi za ostvarivanje statusa.

To pravo, prema ovom Zakonu, imaju svi pripadnici HVO-a, s hrvatskim državljanstvom, a kojima je u nadležno povjerenstvo za reviziju u BiH utvrdilo status RVI od 20% do 100% tjelesne invalidnosti po osnovu oboljenja ili ozljeđivanja. Neslužbene informacije govore kako je proteklih godina čak više od 60.000 branitelja predalo dokumentaciju u MIO RH. Međutim, nastavno na posljenju izmjenu i dopunu zakona, vrlo brzo kod većine su splasnule nade jer im MIO šalje odbijenice zbog nepotpune dokumentacije, odnosno, neispunjavanja zakonskih uvjeta, piše Dnevni list.

Tek četiri posto branitelja dobilo rješenje o invalidskoj mirovini

Kako piše Braniteljski portal, postotak onih koji su do sada uspjeli dobiti pozitivno rješenje o invalidskoj mirovini je tek 4%, u odnosu na njih 96% koji su odbijeni. Kako navodi njihov izvor, u najvećem broju takvih rješenja se navodi kako pripadnici HVO-a, RVI između ostalog nisu dostavili medicinsku dokumentaciju o kontinuitetu liječenja.

Međutim, ovaj razlog drže diskriminirajućim, pozivajući se na pravomoćno rješenje drugostupanjskog organa o statusu RVI, a koje je proizlazilo i iz ocjene i pregleda liječničkih povjerenstava u BiH i medicinske dokumentacije prema kojoj je utvrđivan postotak invalidnosti.

Tako se mnogi branitelji, zbog odbijenica iz Hrvatske osjećaju – prevareni. Za prikupljanje potrebne dokumentacije utrošili su i do 500 KM, nadajući se dobivanju statusa i invalidskoj mirovini iz Hrvatske.

 Ministarstvo demantira: Nije odbijeno 94% već oko 30%, ali…

Ipak, iz Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata RH za Braniteljski portal  došlo je pojašnjenje. Ističu kako broj od 96% odbijenih zahtjeva pripadnika HVO-a, RVI-a, nije točan, te da se on prema njihovoj statistici kreće oko 30%.

Međutim, ono što mijenja stvar je da se postotak od oko 30% koje spominje ministarstvo branitelja, odnosi na zahtjeve čak od 2019. godine do danas – po osnovu ranjavanja ili zatočeništva, a potom pripadnicima HVO-a, RVI koji imaju postotak invaliditeta 80% i više po osnovu oboljenja ili ozljeđivanja, te konačno onima koji predaju zahtjeve po osnovu oboljenja ili ozljeđivanja, a imaju postotak RVI od 20% do 100%.

Kao glavne razloge odbijanja zahtjeva za invalidsku mirovinu pripadnicima HVO-a iz hrvatskog ministarstva navode nedostatak kontinuiteta liječenja, odnosno dostave validne medicinske dokumentacije od 2005. godine do danas, kao i da je zakonska obveza ministarstva izvršiti uvid u medicinsku dokumentaciju svih razvojačenih Branitelja HVO-a o kontinuitetu njihovog liječenja, od 2005. i nadalje.

Ukoliko takva medicinska dokumentacija nedostaje, kako se navodi, njihovi zahtjevi za invalidsku mirovinu nisu validni, odnosno zahtjev za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu je nepotpun.

“Svi razvojačeni Branitelji HVO-a, RVI-i koji su dobili negativna rješenja na koja se nisu žalili u upravnom postupku, a koja su postala pravomoćna i konačna, imaju pravo pod istim uvjetima kao i prvi put, podnijeti ponovno zahtjev za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu u RH, jer to pravo nije ograničeno nikakvim zakonskim rokovima koji im onemogućavaju ostvarivanje njihovih prava, odnosno predaju njihovih zahtjeva kao i prvi put”, poručeno je, kako piše Braniteljski portal, bivšim pripadnicima HVO-a koji su dobili odbijenice.

Prilika za ‘lovce u mutnom’

Koliko će ova mogućnost ponovnog slanja dokumentacija i zahtjeva utješiti bivše pripadnike HVO-a, teško je ocijeniti. Ali, kako neslužbeno doznaje Dnevni list, brojni zahtjevi uistinu su nepotpuni i bez popratne medicinske dokumentacije, bez obzira što posjeduju pravomoćno rješenje o stupnju invalidnosti.

Informacije su kako je, za sada, samo u ŽZH-u 670 bivših pripadnika dobilo odbijenicu, a tek njih 10-ak riješeno je pozitivno. Ove odbijenice odnose se na zahtjeve po osnovu zakona o braniteljima koji je na snagu stupio početkom prošle godine.

No, među razočaranim braniteljima česta tema su i brojni “lovci u mutnom” koji, za značajan novac i hvaleći se svojim “vezama” u pojedinim hrvatskim institucijama, nude pomoć u o ostvarivanju invalidske mirovine, što u krugovima branitelja stvara još veću ogorčenost.

/Desk/

Objava Bivšim braniteljima HVO-a iz Hrvatske masovno stižu odbijenice za invalidsku mirovinu pojavila se prvi puta na Republika.

Danas su se u na brdu Srđ okupili brojni branitelji, obitelji poginulih, predstavnici Grada Dubrocnika i Županije kao i ministar branitelja Tomo Medved s visokim državnim izaslanstvom kako bi iskazali zahvalnost svima onima koji su u najtežim vremenima, ne štedeći svoje živote, hrabro ustali u obranu Domovine.

Na “crni petak dubrovački”, u rano jutro 6. prosinca 1991. godine srpsko-crnogorski agresor pokrenuo je sveopći napad na grad. Najžešći napadi bili su na tvrđavu Imperijal na brdu Srđ ponad grada, kao i na povijesnu jezgru, hotel Belvedere te naselja Nuncijata i Sustjepan.

U jednom trenutku nekolicina branitelja u tvrđavi Imperijal zatražila je od suboraca iz grada da se vatra otvori baš po tvrđavi, na čiji su gornji dio već kročili daleko brojniji pripadnici agresorske vojske. Bio je to učinkovit odgovor jer je agresor bio prisiljen povući se uz velike gubitke.

– Počelo je rano ujutro, u 5 sati i mi smo davali podršku s Orkanskih visova, gore prema Srđu smo pucali jer smo vidjeli injihovu pješadiju i tenkove. Dobili smo naredbu da djelujemo štogod vidimo, prisjetio se Ričard Milun, maloljetni dubrovački branitelj.

– Prije te 33 godine oni su pokušali žestokim napadom po svim crtama obrane srušiti grad, zauzeti grad. Međutim nisu očekivali da će naići na takav otpor na Srđu ali i na svim crtama obrane, rekao je Braco Elezović, dubrovački branitelj.

U jednom danu život je izgubilo 19 civila i branitelja, a ranjeno je njih 60. Tijekom Domovinskog rata na dubrovačkom području poginulo je više od 300 branitelja i civila, svoja ognjišta je bilo prisiljeno napustiti više od 30.000 stanovnika, a nanesena je i golema materijalna šteta.

– Tu je neprijatelj slomio zube i više se nije usuđivao doći jer su vidjeli kako će završiti, bez obzira što smo mi bili malobrojni i slabo naoružani, rekao je Niko Grljević, dubrovački branitelj.

Jer srce je i danas tu. Kao i vijenci i svijeće na spomen obilježjima za sve poginule. Na Srđu, simbolu obrane, riječi molitve Dubrovčana, ali i branitelja s područja cijele Hrvatske.

Prelet Rafala u znak zahvalnosti i poštovanja.

Ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved poručio je kako se na Dan dubrovačkih branitelja na poseban način iskazuje zahvalnost i poštovanje hrabrim hrvatskim braniteljima koji su prije 33 godine obranili Srđ i Dubrovnik.

– Podnesena je ogromna žrtva. Samo na današnji dan 19 branitelja i civila stradalo je za slobodu koju danas imamo. Raduje me da se na Srđu okupio velik broj branitelja iz svih krajeva Hrvatske i BiH. Sretan sam što je u kolektivnoj svijesti našeg naroda prisutna istina o Domovinskom ratu, žrtvi koju smo kao narod podnijeli i hrabrosti hrvatskih branitelja, rekao je Medved sudjelujući u programu obilježavanja 33. obljetnice obrane Dubrovnika.

– Zajedno slavimo našu pobjedu, našu obranu, a nikad ne smijemo zaboraviti koliku smo žrtvu podnijeli. Na toj žrtvi i hrabrosti hrvatskih branitelja gradimo perspektivu Dubrovnika i naše domovine u zajedništvu, kao što je to bilo na današnji dan 1991. godine, rekao je Medved.

– Uvijek treba pronaći način kako pomoći obiteljima koje su izgubile svoje najmilije i regulirati sva pitanja njihova statusa. Na temelju poštovanja, ali i uvažavanja istine, gradimo perspektivu Hrvatske, istaknuo je Medved.

– Mislim da je taj dan označio, a to je rekao i tadašnji zapovjednik obrane grada Dubrovnika general Nojko Marinović, da je to bio početak kraja agresije na Hrvatsku. Jer nakon tog dana, a i sam sam bio branitelj pa se tih dana itekako sjećam, nakon tih dana agresor nije ni centimetra se više približio Dubrovniku nego, dapače, svakog dana je Hrvatska bila slobodnija ovdje na jugu da bi nakon 5-6 mjeseci grad bio deblokiran, kazao je Branko Bačić, potpredsjednik Vlade i ministar prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine.

A dubrovački su osnovnoškolci odali počast prigodnim programom.

– Bilo je jako teško u to doba i to je jako bitno za našu domovinu, kazala je Laura Čutura, 6. r. OŠ Mokošica.

– Danas je Dan branitelja u Dubrovniku, dan kad je Dubrovčanima bilo najteže i najteži je napad bio, dodala je Mara Zec, 6. r. OŠ Mokošica.

Dubrovački gradonačelnik Mato Franković rekao je kako su na Dan dubrovačkih branitelja, 6. prosinca, dobrodošli svi koji će odati počast herojima obrane grada tijekom Domovinskog rata, ali ne i oni koji veličaju propali režim NDH i Antu Pavelića.

– Dobrodošlo je sve priznato i dopušteno znakovlje iz Domovinskog rata. Posebno na ovaj dan dobrodošli su i HOS-ovci, koji su imali značajnu ulogu u obrani grada Dubrovnika. A svima koji se donoseći ustaško znakovlje žele prisjećati nekih drugih režima i te propale države, Ante Pavelića i ostale ekipe, poručujem da ostanu doma. Taj dan ih ne želimo u našem gradu, rekao je dubrovački gradonačelnik na predstavljanju programa.

Program kojim se odaje počast poginulim braniteljima i civilima koji su sudjelovali u obrani Dubrovnika, završit će večeras koncertom Marka Perkovića Thompsona na Stradunu, prenosi HRT.

/Desk/

Objava 33 godine od najtežeg napada – Dubrovnik se zahvaljuje svojim braniteljima pojavila se prvi puta na Republika.

Dani su sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Paljenjem svijeća i polaganjem vijenaca diljem zemlje prisjećamo se najtužnijih dana Domovinskog rata.

Dan 17. studenoga 1991. godine bio je posljednji dan prije sloma Grada heroja, koji je pod opsadom bio 87 dana. Od jutra se na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata pale svijeće i polaže cvijeće, a blagoslovljena je i novoizgrađena kapelica Krista Kralja Mučenika u spomen na sve žrtve Domovinskog rata.

Večeras, uoči 18. studenoga, u dvorištu vukovarske bolnice bit će zapaljene svijeće i održana molitva za poginule i nestale u agresiji na Vukovar, a svijeće će biti zapaljene i u drugim mjestima i gradovima u Hrvatskoj.

Bitka za Vukovar, također i Obrana Vukovara i Vukovarska tragedija, bila je najveća i najkrvavija bitka u Domovinskom ratu, 87-dnevna opsada hrvatskog grada Vukovara koju je uspostavila Jugoslavenska narodna armija (JNA), uz pomoć srbijanskih paravojnih snaga od kolovoza do studenoga 1991. godine tijekom Domovinskog rata.

Bitka je završena porazom mjesnoga Zbora narodne garde, velikim razaranjem Vukovara i brojnim umorstvima i progonom hrvatskoga stanovništva. U borbama u Vukovaru je poginulo oko 900 branitelja grada, a nakon zarobljavanja u masovnim ratnim zločinima još njih oko 600. Još oko 1000 hrvatskih branitelja izginulo je u borbama na širemu području oko Vukovara, koje su također predstavljale dio bitke. Poginulo je i oko 1000 civila, a oko 7000 hrvatskih vojnika i civila završilo je u zarobljeničkim logorima u Srbiji, gdje su pretežno bili izloženi zlostavljanjima, često vrlo svirepim.

Agresor je tijekom bitke za Vukovar, prema hrvatskim procjenama, izgubio oko 6000 vojnika, od ukupno oko 30 000 angažiranih pripadnika kopnene vojske koje su obuhvaćale najjače oklopne postrojbe kojima je JNA raspolagala. Od tih gubitaka, napadač je izgubio oko 2500 u borbama za sam grad. Srbijanski vojni podatci navode 1200 poginulih vojnika; u koji broj, koji ne obuhvaća ranjene vojnike, zacijelo nisu uračunati pripadnici raznih srbijanskih paravojnih postrojba.

Iako je bitka predstavljala značajan vojni poraz i simbolički gubitak za Hrvatsku – koja nije povratila nadzor nad gradom do 1998. godine – ona je za JNA predstavljala tek Pirovu pobjedu. Naime, pokazalo se da po okončanju bitke JNA više nije bila sposobna za izvođenje daljnjega napada kojim bi se, spajanjem sa snagama Banjalučkoga korpusa, koje su već bile raspoređene u dijelu Zapadne Slavonije, omogućila okupacija čitave Slavonije te daljnji prodor prema Varaždinu i glavnome gradu Hrvatske Zagrebu, kakav je bio plan JNA. Tako se uporna obrana Vukovara pokazala odsudnom u zaustavljanju glavnoga napada na Hrvatsku.

Drama bitke ujedno je pomogla Hrvatska izboriti međunarodnu potporu za svoju neovisnost. Do danas se žrtva Vukovara u Hrvatskoj poštuje kao jedan od ključnih trenutaka Domovinskoga rata.

/Desk/

Objava Dani sjećanja na najveću žrtvu – Pad Vukovara i Škabrnje pojavila se prvi puta na Republika.

Vijence su položile brojna izaslanstva iz BiH i Hrvatske, a predsjednik Hrvatskog narodnog sabora (HNS) BiH Dragan Čović naglasio je ulogu HVO-a u očuvanju hrvatskog naroda i države BiH, prenosi RTV HB.

– Prisjećajući se svih žrtava Domovinskog rata, u naše misli stavljamo sve one koji su dali najvrijednije od sebe kako bi BiH preživjela kao država i kako bi hrvatski narod ostao na svojim stoljetnim ognjištima. To je najbolji odgovor za sve one koji bi drugačije pisali povijest ili iskrivljivali povijest. Na nama je da slijedimo vrijednosti Domovinskog rata, da budemo ponosni na sve ono što je HVO dao, ne samo za hrvatski narod u BiH, nego i čitavu BiH – izjavio je Čović te dodao kako je ”u značajnoj mjeri hrvatski narod u BiH dao poseban doprinos za ono što danas imamo i u RH.”

Kako je kazao, dani Domovinskog rata su dani ponosa i slave.

– Da nije bilo HVO-a ni hrvatski narod ne bi ostao na svojim vjekovnim ognjištima niti bi BiH mogla govoriti da ima svoje dimenzije, još ne savršenog društva, ali društva koje lagano ide ka europskim integracijama – smatra predsjednik HNS-a BiH.

Dao je i svoje mišljenje na to što se u pojedinim narativima HVO poistovjećuje sa presudama čelnicima Herceg-Bosne i HVO-a u Haagu.

– Mi moramo biti ponosni i štiti dostojanstvo svakog pripadnika HVO-a, svakog dragovoljca i svih zapovjednika. Moramo biti ponosni na vrijednosti Domovinskog rata, ponosni na svako dobro djelo koje je učinio pripadnik HVO-a. Nećemo na bilo koji način komentirati bilo koju presudu bilo koje pravosudne institucije u zemlji ili svijetu. Još jednom ponavljam, svatko treba odgovarati za ono što je učinio, a ja sam uvjeren da svi predvodnici HVO-a mogu s ponosom kazati da su bili pripadnici HVO-a između 1991. i 19995. godine – rekao je Čović.

Državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonko Milas čestitao je 32. obljetnicu osnutka HVO-a uime predsjednika Vlade RH i svoje osobno ime.

– Želim izraziti duboku poštovanje prema obiteljima poginulih, nestalih i umrlih hrvatskih branitelja. Danas smo tu kako bi se prisjetili svih onih, najboljih, koji nisu više među nama, ali prije svega kako bi se prisjetili da smo nekad mogli u najgorim danima povijesti hrvatskog naroda sve zajedno napraviti. Danas, kad nam je dobro i kad smo u blagostanju, ne vidim razloga da ovo dobro ne promijenimo još boljim. Poručujem svima, zbog onih koji su nam dali sve, napravimo za one koji dolaze još više – zaključio je Milas.

Nakon polaganja vijenaca u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače upriličeno je predstavljanje knjige ”Vareške suze”, autorice Grete Filipović, potresnog autobiografskog djela u kojem autorica govori o ratnoj traumi i činjenici da je bila žrtva višestrukog silovanja.

/Desk/

Objava Završeno obilježavanje 32. godišnjice osnutka HVO-a pojavila se prvi puta na Republika.

Mučki je ubijeno i masakrirano 43 civila i 15 hrvatskih branitelja, a ukupno je u Domovinskom ratu Škabrnja imala 56 civilnih žrtava i 25 poginulih branitelja. Nakon rata još je šestero mještana stradalo od zaostalih minsko-eksplozivnih sredstava.

Do oslobođenja u Vojno-redarstvenoj operaciji Oluja 1995. godine, u Škabrnji je ubijeno 86 osoba.

Napad na Škabrnju počeo je 18. studenoga 1991. godine rano ujutro iz dva smjera. Jedna kolona tenkova i oklopnih transportera s kamionima pješaštva došla je preko Zemunika Gornjeg, a druga iz smjera Biljana Donjih.

Glavni udar i težište napada agresora bili su na zapadnom ulazu u Škabrnju, kod zaseoka Ambar i Ražovljeve glavice, gdje su uz žestoku vatrenu potporu iz neprijateljskih uporišta i zrakoplovstva angažirane jake tenkovsko-pješačke snage četnika i JNA.

Četnici i pripadnici JNA do središta sela i crkve Velike Gospe došli su tek predvečer tjerajući ispred tenkova zarobljene branitelje i civile kao živi štit.

Civili, pretežito žene, djeca i starije osobe, koji su se skrili u podrumima i drugim zaklonjenim prostorima, nasilno su izvlačeni van, ubijani i masakrirani. Stotinjak civila, uglavnom žena i djece, zarobili su i odveli u Benkovac.
Za zločine u Škabrnji osuđena samo Zorana Banić

Za zločine u Škabrnji osuđena je samo nekadašnja medicinska sestra Zorana Banić. Bila je optužena i osuđena za kršenje međunarodnog prava, odnosno za sudjelovanje u napadu i ubijanju stanovništva u Škabrnji 18. studenoga 1991. godine, prenosi HINA.

Najprije je u odsutnosti osuđena na 20 godina zatvora, a po uhićenju u Švicarskoj 2001. i izručenju Hrvatskoj na ponovljenom suđenju bila je osuđena na 13 godina zatvora. Nakon poništenja te odluke na još jednom ponovljenom suđenju osuđena je na deset godina, a Vrhovni sud je smanjio tu kaznu na šest godina. Iz zatvora je izašla u listopadu 2007. godine.

U programu Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, na obilježavanju 32. obljetnice stradanja Škabrnje, u subotu, 18. studenoga, sudjelovat će potpredsjednik Vlade i ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković, ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica, ministar regionalnoga razvoja i fondova Europske unije Šime Erlić te ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs.

Izaslanik Predsjednika Republike i vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga Republike Hrvatske, bit će predstojnik Ureda predsjednika Republike Orsat Miljenić.

Na komemoraciji i u koloni sjećanja u Škabrnji bit će i izaslanstvo Hrvatskoga generalskog zbora (HGZ) predvođeno general-bojnikom i predsjednikom HGZ-a Marinkom Krešićem.

Obilježavanje stradanja Škabrnje počinje u 9.45 komemorativnim programom, slijedi Kolona sjećanja – Hodnja do Spomen-obilježja masovne grobnice i polaganje vijenaca, potom sveta misa za sve stradale u Domovinskom ratu, a završit će hodnjom ‘Korak po korak’ do Spomen-obilježja na mjesnom groblju sv. Luke.

Vukovarci se prisjećaju najtužnijeg dana u povijesti

Pod geslom “Vukovar – moj izbor i u dobru i u zlu” u Vukovaru se u subotu obilježava 32. godišnjica vukovarske tragedije i stradanja u Domovinskom ratu tijekom kojega je u tome istočnoslavonskom gradu ubijeno 2717 hrvatskih branitelja i civila, a 374 ih se još vodi nestalima, prenosi Jutarnji list.

U spomen na 18. studenoga 1991. godine, kada je nakon tromjesečne opsade pripadnika bivše JNA i srpskih paravojnih postrojbi slomljena obrana Vukovara, gradskim ulicama u koloni sjećanja proći će tisuće domoljuba iz svih dijelova Hrvatske.

U koloni sjećanja koja će proći trasom dugom 5,5 kilometara, od vukovarske bolnice do Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata, očekuju se i najviši predstavnici državnih vlasti predvođeni predsjednicima Republike, Sabora i Vlade, koji će na Memorijalnom groblju položiti vijence i zapaliti svijeće.

I ove će se, kao i prethodnih godina, na tome groblju postaviti hrvatske zastavice ispred bijelih križeva, koji simboliziraju ekshumirane iz masovne grobnice na susjednom vukovarskom Novom groblju, 938 žrtava stradalih u agresiji na Vukovar u Domovinskom ratu.

Najveća je to masovna grobnica u Europi nakon Drugog svjetskog rata te uz onu na Ovčari, iz koje je ekshumirano 200 žrtava, odvedenih nakon sloma obrane grada iz vukovarske bolnice te ubijenih 20. studenog 1991. na tom poljoprivrednom dobru nedaleko Vukovara, predstavlja jedan od najstrašnijih simbola vukovarskog stradanja u agresiji u jesen 1991. godine.

Vukovar je pod opsadom bio 87 dana, a bitka je završila 18. studenoga 1991. okupacijom grada koja je potrajala do 15. siječnja 1998. i mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, kojom su Vukovar i druga okupirana mjesta vraćeni u ustavno-pravni poredak Hrvatske.

Po podacima vukovarske bolnice, tijekom tromjesečne agresije na Vukovar ranjeno je 1219 branitelja i civila. U srpske koncentracijske logore odvedeno je oko 7000 zarobljenika, a iz grada je prognano oko 22.000 Hrvata i ostalih nesrba.

Stotine djece ostalo je bez roditelja, a na popisu nestalih osoba iz Domovinskog rata još su 374 osobe kojima se svaki trag gubi u ratnom Vukovaru u jesen 1991.

Ubijeno je 2717 hrvatskih branitelja i civila, čija se imena mogu pročitati na spomen pločama koje su prije nekoliko godina postavljene u Pastoralnom centru sv. Bono Franjevačkog samostana u Vukovaru.

U spomen na 18. studenoga 1991., Hrvatski je sabor 1999. donio Odluku o proglašenju dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine, kako bi se odala počast svim sudionicima obrane Vukovara, grada – simbola hrvatske slobode.

Politička prepucavanja oko kolone i plakata

Odlukom Vlade iz 2019. godine 18. studenoga proglašen je blagdanom i neradnim danom te se obilježava kao Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.

Program će početi u jutarnjim satima kada će učenici vukovarskih osnovnih škola upaliti lampione duž trase kojom će proći kolona sjećanja.

Obilježavanje vukovarske tragedije ove je godine zasjenjeno političkim prepucavanjima nakon što su vukovarske gradske vlasti objavile da će kolonu predvoditi pripadnici HOS-a koji su branili Vukovar 1991. te tiskale plakat obilježavanja na kojem se uz ime HOS-a u geslu “Vukovar – moj izbor i u dobru i zlu”, što su riječi na Ovčari ubijenog pripadnika HOS-a, francuskog dragovoljca Jeana Michela Nicoliera, može prepoznati istaknuto slovo “U”.

Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava (Domovinski pokret) optužio je Ministarstvo hrvatskih branitelja i Vijeće za domovinski pijetet da su pokušali Vukovarcima “ukrasti” kolonu sjećanja, što je s državne razine odlučno odbačeno.

Sporna je i poruka Penave kako su svi dobrodošli u kolonu, ali u njoj nije mjesto “onima koji niječu vrijednosti Domovinskog rata”, što je naišlo na osudu premijera i Vlade, ali i dobrog dijela hrvatske oporbe te braniteljskih i stradalničkih udruga.

Središnja komemorativna svečanost počet će u 10 sati u dvorištu Nacionalne memorijalne bonice “Dr. Juraj Njavro”, nakon čega će se sudionici u koloni sjećanja uputiti prema Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata na kojem će državna i druga izaslanstva položiti vijence i upaliti svijeće.

Molitvu će na groblju predvoditi nabiskup đakovački i srijemski, mons. Đuro Hranić, dok će svetu misu predvoditi apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj, nadbiskup Giorgio Lingua.

U 17 sati niz Dunav će biti pušteni upaljeni lampioni za poginule i nestale u agresiji na Vukovar u sklopu projekta “Svjetlosna rijeka sjećanja”.

/Desk/

Objava Vukovar i Škabrnja: 32. godine od stradanja u Domovinskom ratu pojavila se prvi puta na Republika.

Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata ’91., u suradnji s brojnim drugim udrugama proizašlim iz Domovinskog rata, posmrtno je dodijelila priznanje “Junak Domovinskog rata” ratnom ministru obrane Gojku Šušku.

Objava Gojku Šušku posmrtno priznanje ‘Junak Domovinskog rata’ pojavila se prvi puta na Republika.

On ocjenjuje kako postoji sličnost, ali i velike razlike.

-Što god tko mislio, Ukrajina je napadnuta. Ukrajina se brani. Rat je najveće zlo. No, postoje situacije koje su neizbježne kao i naš Domovinski rat. Moje želje su uz Ukrajince i njihovu bitku za opstanak iako mi je žao i ruskog naroda koji se nikada neće osloboditi ove stigme, i majki koje nikada više neće vidjeti svoje sinove koje je režim poslao u Ukrajinu da ratuju. Većina njih ne zna ni zašto niti za koga, kazao je Šiljeg za Dnevni list, a na kraju intervjua kazavši kako se nada da će kod moćnika prevladati razum te poručujući “Slava Ukrajini”.

Postoje li dodirne točke Domovinskog rata i rata u Ukrajini i koje su?

–Napad na Ukrajinu ima nekih sličnosti s hrvatskim Domovinskim ratom kao što su borbe u urbanim središtima, Kijev, Harkiv primjerice s Vukovarom. Agresija s teritorija dvije države u ovom slučaju Bjelorusija, u našem Bosna i Hercegovina, korištenje s ruske strane strane konvencionalnog oružja koje god ima, a s ukrajinske i priručnih improviziranih sredstava i to vrlo uspješno. Međutim i velike su razlike posebno na međunarodnoj političkoj i diplomatskoj sceni. Ukrajina ima potporu cijelog slobodnog svijeta, političku, diplomatsku, moralnu, materijalnu i financijsku. Dok je Hrvatska bila pod embargom svijeta i kada smo se snalazili kako smo znali i umijeli, u uvjetima dok je James Baker savjetovao Miloševića da ‘završi posao za nekoliko dana bez puno buke i krvi’, hrvatski narod nije se složio s tim nego se plebiscitarno opredijelio za obranu i svoj put s državnikom na čelu koji je znao što hoće i kako doći do cilja. Rezultati su poznati.

Hrvatska i BiH bile su pod embargom na uvoz naoružanja tijekom Domovinskog rata, a preživjele su agresiju JNA, daleko moćnije i opremljenije vojne sile. Što je prevagnulo da takva vojna sila doživi poraz i može li se i tu naći poveznica s ratom u Ukrajini?

–Ima puno čimbenika za prevagu. JNA je imala velike arsenale oružja, međutim ostala je bez države. Vojska bez države je raspad sustava. Također, bila je 90% ročna vojska koju su po sili zakona mladići služili vojsku, a ne po opredijeljenju. Sve postrojbe do ’91. godine su bile multinacionalne i nakon unutarnjeg raspadanja, napustili su Hrvati, Slovenci, Muslimani, Albanci, Makedonci. Ostala je ta tehnika bez posada. Tu se dobilo na vremenu jer je trebao duži proces za spajanje te tehnike s rezervistima, većina hrvatskih branitelja je znala rukovati i upravljati tom tehnikom pa je došlo do zastoja u ratu koji je ključan trenutak za promjenu odnosu snaga na terenu – agresor gubi zamah. Izdržali smo prvi udar s visokom cijenom, no ta cijena je podigla moral i odlučnost za konačni cilj dok je agresor očekivao pad morala i volje za borbom, a i međunarodne okolnosti su bile drugačije, pad Berlinskog zida, raspad SSSR-a i još puno drugih čimbenika.

Nadmoćnost ruskih vojnih snaga višestruke su u odnosu na ukrajinske vojne snage. Međutim već pojedine informacije govore kako se ruski predsjednik Putin nadao da će ova, kako ju je nazvao “specijalna vojna operacija” završiti puno brže te da se nije nadao tako snažnom otporu Ukrajine. Daje li Ukrajincima dodatan elan činjenica da brane svoje domove?

–Ukrajinci nemaju kuda. To je veliki i brojan narod, velika država. Međutim napravili su stratešku pogrješku kada su se lišili nuklearnog oružja vjerujući svjetskim prevarantima kako će biti sigurni i zaštićeni. Tek sada vide koja je to katastrofalna pogrješka bila – onaj koji se nema čime braniti lagan je plijen. Rusija je računala s brzim prodorom, za nekoliko dana riješiti sve brzim prodorima na tri strateška pravca po zaleđenom tlu. Međutim borbe i dalje traju i, koliko uočavam, otpor raste svakim danom. Prosudba je kada bi Ukrajinci izdržali nekoliko tjedana, počele bi proljetne kiše koje bi od zemljišta napravile kaljužu u kojoj bi zaglavila ruska tehnika, i morala bi biti kanalizirana samo na cestama. Otežalo bi se enormna opskrba, došlo bi do zastoja koji bi Ukrajinci mogli iskoristiti za preokret. Odlučnost i volja Ukrajinaca da se bore za svoj opstanak je poveznica s našim Domovinskim ratom.

Posljednje informacije je da su ruske snage stigle do Kijeva, međutim, mnogi vojni analitičari ističu da bi se tu mogle voditi i najžešće i najdugotrajnije borbe i to zbog činjenice da su gradske, kvartovske borbe jedne od najtežih. Kako vi to komentirate?

–Što Ukrajinci više uvuku ruske snage u urbana područja bit će im lakše jer se do sada agresija odvijala s distance. Urbane borbe su specifične, one eliminiraju djelovanje zrakoplovstva i dalekometnog topništva na prvim crtama zbog opasnosti za svoje snage dok branitelju olakšava uvjete za blisku borbu. Napadač trpi gubitke, a opskrba je otežana i kanalizirana. Branitelj koristi sve dostupno i pripremljeno za obranu ako je pripremljeno uz tipska i improvizirana sredstva kao molotovljeve koktele i druga. Moraju izdržati prvi udar, ni ruske snage nisu imune na gubitke.

Kakve su vaše ocjene epiloga ruske invazije na Ukrajinu? Hoće li rat uskoro biti završen ruskom okupacijom Ukrajine ili će ipak potrajati?

–Ne, nisam prorok. Neahvalno je bilo što prognozirati. Ne postoji ta analitika koja bi predvidjela konačni rezultat. Pitanje je i što je stvarni Putinov cilj, je li to samo Ukrajina ako dođe do toga ili šire iako ni ovo nije malo zbog destabiliziranja sjevernog krila NATO-a. Svaki dan u ratu je različit i može doći do preokreta. Što god tko mislio, Ukrajina je napadnuta. Ukrajina se brani. Rat je najveće zlo. No, postoje situacije koje su neizbježne kao i naš Domovinski rat. Moje želje su uz Ukrajince i njihovu bitku za opstanak iako mi je žao i ruskog naroda koji se nikada neće osloboditi ove stigme, i majki koje nikada više neće vidjeti svoje sinove koje je režim poslao u Ukrajinu da ratuju. Većina njih ne zna ni zašto niti za koga.

Već su se pojavile informacije o enormno visokim troškovima ratovanja koje ima ruska strana, a spominje se iznos i od 20 milijardi dolara dnevno i to je još jedan element koji pokazuje i tu cijenu ratovanja. Međutim, ruska invazija šokirala je suvremeni svijet. Jeste li vi iznenađeni ovim potezom Rusije, odnosno, ruskog predsjednika? Je li se dalo naslutiti koje će razmjere rata biti?

–Svaki rat enormno košta. I nas je koštao i financijski i psihološki i u ljudskim životima. Sankcije će doprinijeti još većoj cijeni rata kako bi ga se pokušalo zaustaviti. Opet kažem, nezahvalno je nagađati koliko će u tome uspjeti jer s jedne, ruske strane, imamo čvrstu strukturu i piramidu moći dok s druge strane, Zapada, imamo na sceni Rubikovu kocku koju nitko ne zna sastaviti, što smatram apsurdom. Nije me šokirala ruska invazija. Ona se priprema godinama, a snage su dovedene na ukrajinske granice prije nekoliko mjeseci. Bilo je pitanje dana kada će krenuti. Nakon Čečenije, Abhazije, Osetije i Krima, ovo je logičan potez. Prvi dan invazije pokušao sam sagledati cilj i pomislio sam kako je to agresija s ograničenim ciljem i da će uzeti samo Donbas (Donjetsk i Lughansk). Drugog dana pomislih kako želi proširiti ograničeni cilj do rijeke Dnjepar. Međutim, ovo se pretvara u agresiju s radikalnim ciljem u Ukrajini. Znači okupacija cijele zemlje i tko zna što iza toga slijedi kao i u našoj blizini na južnom krilu NATO-a u Sredozemlju i Jadranu, jer Srbija i BiH nisu članice, a najavljen je i dolazak Putinovog izaslanika za specijalne operacije u Beograd. Kada bi se planovi znali, moglo bi se učinkovitije djelovati. Razmjere nitko još ne može naslutiti. Situacija se mora pratiti jer je došlo do destabiliziranja cijelog svijeta. Ovo nije rat samo Ukrajine i Rusije. Ovo je preslagivanje cijelog svjetskog poretka i svrstavanje u nekoj novoj svjetskoj bipolarnosti. Ne zaboravimo kako je Rusija nuklearna sila i pitanje je što se može dogoditi kada invazijske snage zaglibe u blato i kaljužu. Hoće li odlučiti se na taktičke nuklearne udare (do 3 KT-kilotone) po ukrajinskim gradovima? Svi potezi su mogući. S druge strane, treba učiniti sve kako bi se ovaj rat zaustavio jer ionako će stati, samo je pitanje koliko će koštati ljudskih života, jer u ratu se ubijaju ljudi međusobno koji se uopće ne poznaju po zapovijedima onih koji se jako dobro međusobno poznaju. Nadam se prevladavanju razuma kod moćnika. Slava Ukrajini!

/Republika/

Objava General Šiljeg: Odlučnost i volja Ukrajinaca za borbu poveznica je s našim Domovinskim ratom pojavila se prvi puta na Republika.

Presudom dubrovačkog suda, 48-godišnji G.N. je bio osuđen na 14 godina jer je od sredine 2019. do sredine 2020. godine u spavaćoj sobi obiteljske kuće učestalo zlostavljao malodobnu kćer svoje supruge.

Tročlano sudsko vijeće Visokog kaznenog suda sastavljeno od tri sutkinje ocijenilo je da je obrana bila u pravu tvrdeći da je izrečena kazna prestroga u odnosu na olakotne okolnosti, prenosi Slobodna Dalmacija.

”Generalnu i specijalnu prevenciju je moguće postići i blažom kaznom i to onom od 11 godina zatvora. Naime, u obzir treba uzeti zapriječenu kaznu za kazneno djelo za koje se tereti optuženik, a to je kazna zatvora tri do 15 godina te je u pravu optuženik kada tvrdi da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne precijenio značaj otegotnih, a podcijenio značaj olakotnih okolnosti te propustio optuženiku cijeniti kao olakotnu okolnost činjenicu da je sudjelovao u Domovinskom ratu”, stoji, uz ostalo, u pravomoćnoj presudi Visokog kaznenog suda.

Vijeće Visokog kaznenog suda je utvrdilo da je dubrovački sud ispravno vrednovao otegotne okolnosti kada navode da je počinio kazneno djelo u duljem vremenskom razdoblju, što upućuje na njegovu upornost i odlučnost u protupravnom postupanju.

”Činjenica da je djetetu nanosio bol i to kako fizičku tako i psihičku čime je narušio tjelesni i emocionalni razvoj djeteta, a kazneno djelo počinjeno je prema pastorci i to od osobe s kojom dijete živi u zajedničkom kućanstvu, su okolnosti koje predstavljaju samo obilježje djela pa je u pravu žalitelj kada navodi da ih je sud dvostruko vrednovao, kako kroz kaznu, tako i kroz ocjenu otegotnih okolnosti.

Zbog iznesenog, ovaj sud kao sud drugog stupnja nalazi opravdanim optuženika osuditi na kaznu zatvora u trajanju od jedanaest godina”, zaključilo je pravomoćno sudsko vijeće Visokog kaznenog suda.

Objava Šokantna i sramotna presuda u Dubrovniku: Silovatelju malodobne pokćerke smanjena kazna jer je bio u Domovinskom ratu pojavila se prvi puta na Republika.

Čitanjem imena poginulih hrvatskih branitelja u Okučanima je počelo obilježavanje vojno-redarstvene akcije (VRO) “Bljesak” kojom je prije 26 godina od okupacije oslobođena zapadna Slavonija, prenosi HINA.

“Bljeskom” su u manje od 32 sata Hrvatske snage s oko 7200 vojnika i policajaca oslobodile zapadnu Slavoniju odnosno oko 600 četvornih kilometara hrvatskog teritorija koji je četiri godine bio okupiran.

Svečano obilježavanje održava se kod spomen-obilježja “Kristalna kocka vedrine“ na koji su kadeti MORH-a i MUP-a položili ruže u spomen na poginule.

Imena poginulih pročitao je Krešimir Šimić, sin poginulog hrvatskog branitelja, a molitvu je predvodio vojni ordinarij, mons. Jure Bogdan.

Sukladno aktualnim preporukama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, ovogodišnje obilježavanje provodi se uz sukcesivni dolazak izaslanstava koja će u čast poginulih branitelja polagati vijence na spomen-obilježje u razmacima od 30 minuta.

Prvi su vijenac položili članovi obitelji poginulih te braniteljskih udruga, a potom sukcesivno dolaze predstavnici državnog vrha.

Predsjednik Republike Zoran Milanović, prema protokolu, položit će vijenac i zapaliti svijeću u 9.30 sati. U izaslanstvu predsjednika Milanovića pri polaganju vijenca Predsjednika Republike i vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga Republike Hrvatske bit će načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske admiral Robert Hranj, savjetnik Predsjednika Republike za obranu i nacionalnu sigurnost dr. sc. Dragan Lozančić, posebni savjetnik Predsjednika za veterane Domovinskog rata Marijan Mareković, zamjenik načelnika GS OS RH general-pukovnik Siniša Jurković, zapovjednik Hrvatske kopnene vojske general-pukovnik Boris Šerić, zapovjednik Gardijske oklopno-mehanizirane brigade brigadni general Mijo Validžić, zapovjednik Zapovjedništva za obuku i doktrinu brigadni general Željko Ljubas, ratni zapovjednik iz VRO „Bljesak“ umirovljeni general-pukovnik Mladen Kruljac, ratni zapovjednik VRO „Bljesak“ i potpredsjednik Udruge „VeDRA“ umirovljeni general-bojnik Luka Džanko, umirovljeni brigadir Miodrag Demo, pomoćnik zapovjednika ALFI Boris Biličić, umirovljeni brigadir Ivan Rašić, predsjednik Udruge TIGAR 90/91 Rakitje umirovljeni stožerni brigadir Petar Bajan, predsjednik udruge VeDRA Ranko Britvić, tajnik udruge VeDRA-e Zoran Radman, vojni kirurg u Domovinskom ratu umirovljeni bojnik Zdravko Roje i član Središnjeg odbora udruge VeDRA-e Feđa Klarić.

U 10 sati vijenac polaže izaslanstvo Hrvatskoga sabora na čelu s predsjednikom Sabora Gordanom Jandrokovićem.

U 10.30 vijenac polaže premijer Andrej Plenković uz kojega će biti potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, ministar obrane Mario Banožić i ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Josip Aladrović.

/Republikainfo.com/

Objava Hrvatska obilježava 26. godišnjicu Bljeska: Milanović s vojnim vrhom, Plenković s ministrima pojavila se prvi puta na Republika.