Nedavno je u Novom Pazaru održan simpozij stručnjaka iz područja sigurnosti iz Bosne i Hercegovine i susjedne Srbije. O čemu se govorilo, koje su najopasnije sigurnosne ugroze, kako na njih zajednički odgovoriti? Koji su zaključci?

–Po prvi put stručnjaci, profesori i znanstvenici iz oblasti sigurnosti, Srbi i Bošnjaci sjeli su zajedno i otvorili pitanja sigurnosnih rizika, kako onih iz geopolitičke arene tako i onih unutarnjih, nacionalnih. Domaćin je bio Međunartodni univerzitet u Novom Pazaru. Potaknuti dosadašnjim iskustvom o odnosima dva naroda, jednostavno došlo se do zaključka da su, prije svih, intelektualci ti koji u prošlim vremenima nisu ustali i digli svoj glas razuma te su tako otvorili put zapaljivim ekstremistickim narativima koji su i doveli do, sad se može reći, višedesetljetne krize u odnosima. Jedan od zaključaka je i da se formira Stalno Srpsko-bošnjačko vijeće koje bi analiziralo sve rizike koji ugrožavaju ova dva bratska naroda. Svakako da nije bilo svejedno ni Srbima ni Bošnjacima kad je netko uzimao našu bošnjacku djecu i trenirao ih po mudžahedinskim džihad kampovima, ali svakako da nije bilo svejedno ni Srbima ni Bošnjacima kad je netko, a znamo i tko, uzimao nasu srpsku djecu i trenirao ih po vojnim kampovima. U prvom slučaju džihadisti predvođeni, što Saudijskom Arabijom, što Turskom, u drugom slučaju Rusija, ruske vojne i paravojne formacije. Za koga oni to rade? Za nas? Da nam donesu dobrog?

Ovo je prvi put da na jednom, takvom simpoziju sudjeluju ‘sigurnjaci’ iz dvije države-susjede. Što je bila ključna ideja za to?

–Ideja je prije svega mir. Postoji potreba da se između Srba i Bošnjaka konačno razgovara na sve teme te da se barijere koje su između ova dva bratska naroda postavili iščašeni političari – nestanu. Ovi političari ne umiju osigurati bolji život za sve, što je i osnovna bit politike, već kada usljed svoje nesposobnosti gube rejting ili žele se “pokazati”, uvijek igraju na nacionalističke karte mržnje i bacanja krivice na one druge. Naravno, to nije slučajno, jer se takve retorike poklapaju i s geopolitičkim interesima država koje imaju veliki utjecaj na naše okruženje. Utjecaj tih država ogleda se u činjenici da, na jedan ili drugi način, spomenute države mogu incirati nemire, konfrontacije, političke krize kako bi u takvim okolnostima i u uvjetima velike političke tržnice mogli trgovati nama i našom djecom. Zar sve ovo nije dovoljan razlog da Srbi i Bošnjaci, intelektualci ali i šira zajednica, shvati da mi ne trebamo biti ničiji pijuni, niti vojnici u tuđim sukobima.

Kakva je suradnja stručnjaka iz područja sigurnosti iz Srbije i susjedne Hrvatske? Postoji li i tu dobra volja za suradnjom?

–Suradnja nije na onoj visini koju bi svi željeli, ali ona postoji. Uzmite samo Zagreb Security Forum i vidjet ćete da godinama  vrhunski stručnjaci iz područja sigurnosti iz Srbije uzimaju učešće na tom Forumu. Mi nismo niti povjesničari, niti sudci. O vremenima koja su iza nas neka upravo spomenuti iznose svoje stavove. Nas zanima sadašnjost i budućnost. Teme kao što su međunarodni terorizam, organizirani kriminal ili hibridna djelovanja, svakako u velikoj mjeri nagrizaju naša društva i države.

Već prije ste spomenuli važnost suočavanja sa činjenicama iz proteklog rata na području bivše Jugoslavije kako bi došlo do pomirenja naroda, pa tako i sigurnije budućnosti. Međutim, s obzirom na čestu zapaljivu retoriku mnogih političara – jeste li optimist po tom pitanju?

–Nisam kada su političari u pitanju, posebno oni iz BiH sa svih strana. Postoji očita potreba da se do prave istine ne dođe jer bi nas ona odvela u pomirenje. Pogledajte presudu generalu Aleksandru Vasiljeviću koja je upravo izrečena za zločine u Vukovaru. Spominje li itko da je isti bio označen kao vođa ‘Crvenog orkestra’, čoveka koji je po ruskom nalogu rušio SFRJ? Istog onog koji je još 1991. organizirao postavljanje eksploziva pod Jevrejsko groblje u Zagrebu i eksploziva u restoranu ‘Ruski Car’ u središtu Beograda.

Rusija i njene službe prenijeli su poruku Americi, tako što je Vasiljević, srušio grob majke Madeleine Albright, a za tu operaciju izabrao je muslimana pripadnika 63.padobranske brigade iz Niša.

Zašto je Rusiji bilo potrebno rušiti SFRJ? Padom Berlinskog zida, Rusija je bila na koljenima. Da bi skrenula pažnju sa sebe, aktivira svoju agenturnu mrežu i ono što je ova država godinama radila, a sve je činila kako bi rasturila SFRJ, jer da podsjetimo, sovjetski Rusi su od 1948. do 1954. ubili više od 7.500 naših graničara, 1960-tih godina pripremali su se razbiti SFRJ s 50 divizija i sve to vrijeme su inicirali tzv. “unutarnjeg neprijatelja“ – od podrške ustašama, do stvaranja Lenjinistiko-marksističkog pokreta na Kosovu i Metohiji na čelu s Ademom Demacijem. Na temeljima ovog pokreta nastala je OVK.

Ne zaboravite da je Aleksandar Vasiljević, ruski operativac, znao za 160 ruskih prelata i rusko naoružavanje Hrvatske, te je ruski podpukovnik Kleban nedavno i protjeran iz Srbije jer je išao potkupiti bivšeg časnik RSK kako isti ne bi svjedočio protiv Aleksandra Vasiljevića. Ne zaboravite da je Aleksandra Vasiljevića, osobno Vojislav Šešelj optužio da je odgovoran za zločine u Vukovaru i ne zaboravite da su časnici VRS Salapura i Beara bili Vasiljevićevi ljudi koji su iz 10. diverzantskog odreda pokupili četvoricu nesrba i počeli streljanje zarobljenih Bošnjaka.

Cilj Rusije je bio: NATO u balkansko blato preko naše krvi. U tom cilju, dignuta je cjelokupna suradnička mreža UDB-a, od Hrvatske, BiH i Srbije. Samo vratite film unatrag tko su političari koji su tada, 1991. godine, sjedili u Beogradu, Zagrebu ili Sarajevu. Postoje tri knjige UDB suradnika za BiH, crvena, plava i zelena. Pročitajte imena i sve će vam biti jasno. Isto to i za Srbiju i Hrvatsku. Ovo je samo mali detalj. Na kraju, jesu li političari vođeni iz tih mračnih kuhinja uradili jednu jedinu stvar koja vodi ka pomirenju, spuštanju tenzija i boljem razumijevanju? Odgovor je jasan kao i konstatacija da ti isti žive od sukoba i nemira. Dokle?

Da se iznese puna istina, ona bi nas, obične ljude, dovela do istinskog pomirenja s ciljem da nam se nikad više ne dogodi da nama, našom djecom i našom budućnošću upravljaju strane sile i njihovi interesi. Zato je potrebno da se što više viđamo, razmjenjujemo informacije i što bolje upoznamo jedni druge. Samo iz nepoznavanja mogu se izroditi pogrešne predstave i zaključci.

Balkanske zemlje su u permanentnoj političkoj krizi te tako i podložnije stranim utjecajima. Rat u Ukrajini aktualizirao je prisutnost ruskog utjecaja u Srbiji i BiH. Treba li to zabrinjavati i u kolikoj mjeri?

–O tome i govorim. Rusija koja ima utjecaj na Srbe i Turska koja je pod veliki uticajem Rusije, na Bošnjake. Tu je I Iran. Refleksija tih vektora projektirane hibridne sile vidi se na terenu. Rezultat: dnevna zapaljiva retorika i širenje mržnje i straha. Ponovno pitam, dokle tako?

Što je, zapravo, “ruski utjecaj”, kako se on odražava i promovira te kako utječe na politike i stanovništvo u BiH i Srbiji?

–Rusija u Ukrajini projetira kinetičku silu i ratno-zločinačku politiku uništenja svega. To je taj ‘Ruski svijet’ zasnovan na Njemačkom svijetu Adolfa Hitlera. Dugin i njegove pristalice su “antiglobalisti” koji se zalažu za globalnu Rusiju od Vladivostoka do Portugalije, naravno pod ruskim tenkovima. Tako su to oni zamisljali dok im Ukrajinci nisu raspršili snove. Rusija protiv Srbije vodi klasičan hibridni rat koji se ogleda u četiri aspekta: Političko krilo – proruske političke stranke;  Vojno krilo – grupe za pritisak i utjerivanje straha (bikeri, narodne patrole, navijači, Kozaci..itd); Medijsko krilo – opravdavanje ruske agresije i ruskog hibridnog rata (ruski i proruski mediji, portali, blogovi…itd.) i Logistika – ruski i proruski fondovi, ruske firme ali i državne institucije, ruske službe.

Rusija se neće odreći držanja Srbije i srpskog naroda za vrat, jer bi time izgubila svoj kusur u geopolitičkoj tržnici interesa. Ali će isto tako sustavom spojenih posuda kontrolirati određene grupe, pojedince i organizacije u Hrvatskoj i BiH.

Je li to veliki problem aktualnoj vlasti i predsjedniku Aleksandru Vučiću?

–To je očito. Desničarske organizacije su nedavno pozvale na svoj prosvjed, nakon što su njihovi članovi sa sobom ponijeli i snajpersku pušku! Pogledajte samo te “analitičare”, “stručnjake” i ostale koji potiču rusku agresiju na Ukrajinu. Međutim, kao grom iz vedra neba odjeknulo je: Osumljičeni ratni zločinac, lice s tjeralice Međunarodnog kaznenog suda UN, Vladimir Putin krao ukrajinsku djecu! Srpski kvislinzi će se gadno iznenaditi kad za dvije-tri godine najvjerojatnije, na kućne adrese, budu dobivali pozive kao okrivljeni. Oni sretniji dobit će poziv od Tužiteljstva Srbije za Kazneno djelo Agresivan rat, član 386, stav (1), “tko poziva ili potiče na agresivan rat, kaznit će se zatvorom od dvije do dvanaest godina”. Oni manje sretni dobit će poziv od Međunarodnog kaznenog suda UN-a, član 25, Individualna kaznena odgovornost – “Naredio, nagovorio ili poticao na izvršenje kaznenog djela, a koje kriviĉno delo potom bude učinjeno ili pokušano” itd.

Prepoznajete li u tome srpske kvislinge, “analitičare”, “političare” i sve one koji su od početka agresije Rusije na Ukrajinu otvoreno pravdali ruske zločine, agresiju, potičući čak i građane Srbije preko medija, društvenih mreza i na svaki drugi način čineći sve da neki naši građani odu i uzmu učešća na agresorskoj strani, da lažni novinari izvešćuju samo o ruskoj zločinackoj strani koja je izvršila agresiju, državi koja je proglašena za podršku terorizmu, čiji je lider na tjeralici Međunarodnog kaznenog suda UN-a. Nista crveni fašisti, srpski kvislizni i ljubitelji nedjela i lika Vladimira Putina i njegovih zločina nisu naučili iz našeg iskustva. Zašto? Zato što su po nalogu istih, činili zločine u ime našeg naroda, pljačkali Srbiju i pripremili sve da Srbiju na pladnju predaju crvenim fašistima i ratnim zlocincima!

Predsjednik Republike Srpske (RS) i vladajućeg SNSD-a Milorad Dodik, često se dovodi u kontekst kao “vodeći ruski čovjek na Balkanu”, a i on sam ne krije te afinitete. Zašto to radi i koji su njegovi interesi?

–Živi li se u RS bolje? Napuštaju li mladi ljudi masovno Republiku Srpsku? Postoje li u RS-u zdrave, strane investicije? Ali, ako narodu u RS tako odgovara, onda nema se što dalje komentirati. Izuzev: Sretno.

Kako bi se Srbija, ali i BiH i Hrvatska, trebale pozicionirati u globalnom kontekstu političko-interesnih sfera?

-Što se tiče Hrvatske, ona je točno opredijeljena. I Srbija i BiH su države kandidati za članstvo u EU, samim tim morale bi se rukovoditi zajednickim stavovima EU. Obje države su u Partnerstvu za mir s NATO-om, tako da je i taj aspekt jasan. Sve je to određeno u državnim strategijama i potpisanim dokumentima. To što političari jedno pričaju, a drugo piše, to je ipak stvar glasača i njihove ocjene tko će ih predstavljati. Ovo posljednje se, prije svega, odnosi na Republiku Srpsku.

(Izvor: Dnevni list)

Objava Prof.dr.Darko Trifunović, jedan od vodećih stručnjaka za sigurnost na Balkanu: Srpski kvislinzi će uskoro dobivati pozive od suda UN-a i tužiteljstva Srbije zbog poticanja ruske agresije pojavila se prvi puta na Republika.

Sveučilište u Novom Pazaru i Institut za nacionalnu i međunarodnu sigurnost 9. ožujka organiziraju okrugli stol na temu ‘Interkulturalno razumijevanje – faktor mira i stabilnosti na zapadnom Balkanu’, piše Dnevni list. Na ovu temu govoriti će regionalni stručnjaci iz područja sigurnosti iz dvije zemlje susjede, Srbije i Bosne i Hercegovine, što je jedan od rijetkih primjera zajedničkog sudjelovanja na ovom, vrlo osjetljivom, području suradnje. Prof.dr. Darko Trifunović, direktor beogradskog Instituta za nacionalnu i međunarodnu sigurnost, za Dnevni list je potvrdio kako se radi o prvom, ovakvom povijesnom simpoziju na kojem sudjeluju sigurnosni stručnjaci iz ove dvije zemlje.

Trifunović: Moramo razumjeti strahove jedni drugih

“Ovaj simpozij ciljano je sazvan da se u ova, teška vremena geopolitičkih zbivanja, srpski i bh stručnjaci na polju sigurnosti, i to baš u Novom Pazaru, održi simpozij koji će govoriti o sigurnosnim izazovima koji su i pred jednim i drugim narodima koji zajedno žive na istom prostoru. Poučeni našom poviješću i svemu onome što se ovdje događalo, želimo izvući pouke i da nam se nikada više takvo nešto ne dogodi”, rekao je Trifunović.

Međutim, on je naglasio kako se želi podsjetiti na sve stradale, sa svih strana te da, kako je rekao, upravo oni budu jamac budućnosti.

“Potrebno je da i Srbi i Bošnjaci, ali i Hrvati i svi ostali, vide kako srpski i bošnjački lideri na polju sigurnosnih znanosti mogu i trebaju zajedno razgovarati, raspravljati, iznositi jedni pred druge činjenice, ali i rizike koji uznemiruju ili jednu ili drugu zajednicu, i da o tome zajedno izvješćuju javnost kako bi spriječili unošenje nemira, doprinijeli povjerenju između naroda i doveli do konačnog i trajnog rješenja i mira i pružene ruke naših bratskih naroda”, naglasio je ovaj beogradski stručnjak na polju sigurnosti.

“To je ideja i poruka koju želimo poslati, jer jednostavno, mir nema alternativu i moramo ići ka pomirenju i zajedničkom životu, ali isto tako moramo i naglasiti kakve su to prijetnje i kako se osjeća jedan Srbin, ili pripadnik bilo kojeg naroda, ako netko u nekim džihad kampovima trenira našu bošnjačku djecu. Ali isto tako, moramo razumjeti i doznati kako se osjeća jedan Bošnjak, musliman, ili bilo tko drugi, kada netko na Zlatiboru trenira srpsku djecu u nekim ratno-zločinačkim, terorističkim kampovima. Zato moramo pružiti ruke, iskreno, jedni drugima i razumjeti strahove jedni drugih, ukazati na sve rizike sigurnosti i njima se suprotstaviti, a koji unose nemir u naše živote i dolaze i te, geopolitičke arene i  mogućih sukoba diljem svijeta. I da kažemo – ne nasilju, da razgovoru i suživotu”, zaključio je Trifunović.

Tko su predavači

Kako se najavljuje, okrugli stol predviđen je u dvije sesije s predavačima koji će govoriti o raznovrsnim sigurnosnim temama i izazovima na tom polju. Predviđeno je obraćanje rektora Sveučilišta u Novom Pazaru prof. dr. Suada Bećirovića i zamjenika, predsjednika Pododbora za znanost i visoko obrazovanje prof. dr. Jahje Fehratović. Na temu ‘Sigurnosne prijetnje i rizici u jugoistočnoj Europi: Srpsko-bošnjački sigurnosni forum za pomirenje i rješavanje kriznih situacija’, govorit će prof.dr. Darko Trifunović, direktor beogradskog Instituta za nacionalnu imeđunarodnu sigurnost,

Također, prof. dr. Muamer Nicević s predavanjem na temu ‘Zapreke interkulturalnosti kao prijetnja miru i stabilnosti’, prof. dr Zoran Milosavljević s predavanjem ‘Geopolitički kontekst srpsko-bošnjačkih odnosa’, prof.dr. Želimir Kešetović na temu ‘Krizno komuniciranje u kontekstu srpsko-bošnjačkih odnosa’ te doc. dr. Ferid Bulić na temu ‘Međuvjerski dijalog kao ključni čimbenik pomirenja naroda na Zapadnom Balkanu’.

Drugom sesijom predviđeno je predavanje dr. Envera Međedovića ‘Dobrosusjedski odnosi u cilju stvaranja sigurnosnih zajednica’, dr. Sandija Dizdarevića s temom naslova

‘Zajednički globalni sigurnosni izazovi i rizici Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Republike Hrvatske, SCG, uz primjenu zajedničkog, prijateljskog i sigurnosnog koncepta za smanjenje rizika i rješavanje kriza, kao i doc.dr. Samra Dečković s predavanjem ‘Interkulturalno obrazovanje – potreba današnjice’.

Na okruglom stolu predavanje ‘Vojska Srbije kao faktor sigurnosti svih građana Republike Srbije’ održati će i pukovnik u mirovini Boško Zorić, kao i prof. dr. Ilija Životić na temu ‘Multikulturalni pristup u sigurnosnim službama kao temelj prevencije nasilnog ekstremizma’.

/Desk/

Objava U Novom Pazaru povijesni simpozij stručnjaka sigurnosti iz Srbije i BiH: “Razumjeti međusobne strahove, ukazati na sigurnosne rizike i suprotstaviti im se” pojavila se prvi puta na Republika.

Iako u javnosti, makar na prvi pogled, djeluje da Dodik i Vučić imaju vrlo prisne odnose, razmjenjuju čestitke na izbornim pobjedama, a Srbija je, ne jednom, pružala financijsku i svaku drugu vrstu podrške Srpskoj, već duže vrijeme postoje priče o tome da zapravo, iza paravana, predsjednici Srbije i Republike Srpske nemaju baš pretjerano visoko mišljenje jedan o drugom, te da se svojim izjavama i postupcima često “međusobno iritiraju”, piše Srpskainfo.

Zajedno ili odvojeno

U javnosti je tako, prije nekoliko dana, izbila žestoka svađa i međusobne optužbe između Dodikovog savjetnika Pere Simića i bivšeg savjetnika predsjednika Srbije, Nebojše Krstića, a sve povodom nedavne Dodikove poruke da “što god da se uradi oko Kosova, mora se uraditi zajedno”.

U raspravu se uključio i potpredsjednik PDP i bivši ministar vanjskih poslova BiH, Igor Crnadak, koji je također ocijenio da Srbiji “ne pomažu Dodikove izjave o rješavanju kosovskog pitanja”.

“Ovakve izjave ne pomažu Srbiji, a Vučiću samo otežavaju stvari. Dio društva koji je zarobljen u prošlosti, koji ne želi Srbiju na Zapadu i čini sve da europski put propadne, nikada neće podržati takve odluke i zato nije fer tražiti od Vučića da osigura sveopće jedinstvo oko budućih odluka”, rekao je Crnadak.

Međutim, samo nekoliko dana nakon toga Dodik je u pisanoj izjavi ponovio i svoje ranije stavove o tome da se ne može odvojeno rješavati status tzv. neovisnog Kosova od statusa Republike Srpske u BiH, te da Srbi u RS, kako je zaključio, imaju puno veće pravo tražiti neovisnost nego što to imaju kosovski Albanci. Predsjednik RS također je optužio Zapad za provođenje dvostrukih standarda.

Opasnost od odmazde Zapada

U prilog tvrdnjama onih koji smatraju da u odnosima Vučića i Dodika “ne cvjetaju ruže” ide i nedavna izjava predsjednika Srbije, koji je prilikom skupštinske rasprave o famoznoj francusko-njemačkoj inicijativi za rješavanje kosovskog pitanja, namjerno ili ne, praktično “otpilio” Dodika i njegovu tezu o povezanosti rješavanja problema na Kosovu i u BiH.

“Prvi put čujem da se pitanje BiH i Kosova treba rješavati zajedno”, rekao je Vučić u Skupštini Srbije, reagirajući na izlaganje pojedinih zastupnika oporbe koji su u svjetlu rješavanja kosovskog pitanja spominjali i situaciju u BiH.

Direktor beogradskog Instituta za nacionalnu i međunarodnu sigurnost, Darko Trifunović, za Srpskainfo tvrdi da je predsjednik Srbije apsolutno u pravu kada navodi da se u ozbiljnim krugovima nigdje ne povezuje rješavanje stanja na Kosovu i BiH.

“Ako pažljivo pratite, jedini tko to pitanje stalno poteže je aktualni predsjednik Republike Srpske. Po mom mišljenju to nije politički mudro, jer tom pričom doslovno bodete oči Zapadu i zaista pravite Srbiji dodatne probleme”, kaže Trifunović.

On, između ostaloga, smatra da rukovodstvo Srbije pokušava, u trenutnoj geopolitičkoj situaciji,  izvući maksimalnu korist za Srbe koji žive na Kosmetu, te da službenom Beogradu, prema njegovim riječima, sada ne treba i briga i o položaju Republike Srpske koju, kako tvrdi, trenutno nitko ne ugrožava.

“Nigdje na Zapadu, makar u relevantnim krugovima, ne spominje se ideja o ukidanju Republike Srpske, pa zaista ne znam kome je potrebno da teme o odcjepljenju od BiH sada stavlja na stol i time se sam “namješta” za neke eventualne odmazde. Ne znam je li Vučić svojom porukom u Skupštini Srbije udario politički šamar Dodiku, ali znam da mu uplitanje Republike Srpske u sadašnji problem sa statusom Kosova zaista ne treba”, tvrdi Trifunović.

/Desk/

Objava Vučić jasno Dodika ‘otpilio’: “Prvi put čujem da se pitanje BiH i Kosova treba rješavati zajedno” pojavila se prvi puta na Republika.

Već u prvim danima ruske agresije na Ukrajinu postavljalo se pitanje jesu li balkanske zemlje, a među njima i BiH, sljedeće na redu za ukrajinski scenarij. Sigurnosni stručnjaci tada su ocijenili kako utjecaj Rusije na zapadni Balkan nije zanemariv, ali da je BiH u znatno drukčijem, boljem položaju nego Ukrajina. S druge strane, ekonomski utjecaj Rusije je priča za sebe, piše Deutsche Welle.

Međutim, ruska državna agencija RIA Novosti, u predviđanjima za ovu godinu, ocijenjuje da bi “na Kosovu i Balkanu moglo doći do eksplozije”. I za EU predviđaju da će “biti u uzbuđenom i toplom stanju tijekom cijele 2023.” jer se, kako se navodi “odlučila proširiti na istok na račun ruske zemlje i smatra da je ono što se događa u Ukrajini njena, a ne ruska stvar”.

Prijeteća predviđanja imaju dodatnu razinu kada ruski veleposlanik u Srbiji, Aleksandar Bocan Haračenko dobivanje kandidatskog statusa BiH za članstvo u EU komentira kao “vrlo opasnu stvar i uključuje obustavljanje veza i suradnje RS s Ruskom Federacijom“.

Tako i predsjedavajući Zastupničkog doma parlamenta BiH Nebojša Radmanović (SNSD) prije nekoliko dana izjavljuje kako “u BiH treba biti više utjecaja Rusije”, žaleći jer “u postojećim odnosima snaga to nije lako izvesti zbog rata u Ukrajini”. Radmanović tvrdi kako je to “zbog kulturološkog značaja Rusije u svijetu i činjenice da su Srbi emotivno vezani za Ruse”.

“Ne postoji ruski maligni utjecaj u BiH. To je obavještajno-politička floskula i nema naznaka tko bi bili nositelji ruskog utjecaja”, kaže on.

Izravniji je njegov stranački predsjednik i novi predsjednik entiteta Republika Srpska, Milorad Dodik. On je jedan od rijetkih dužnosnika koji posjećuje ruskog predsjednika Vladimira Putina. Dodik se s Putinom sastao u lipnju prošle godine na marginama Ekonomskog foruma u Sankt Peterburgu, ali i u rujnu u Moskvi, netom prije općih izbora u BiH.

“U BiH postoji ruski utjecaj, ali on nije maligni. Došao sam čuti što Rusi misle da će se događati u sljedećim godinama kako bih mogao svoje politike prilagođavati vremenu koje dolazi”, kazao je Dodik u Sankt Peterburgu nakon niza kritika koje je u svom govoru iznio na račun Zapada, EU-a, SAD-a, visokog predstavnika u BiH…

“Rusija želi, po tko zna koji put, probati zapaliti Balkan”

Zanimljive su analize stručnjaka iz područja sigurnosti iz BiH i Srbije o „eksploziji na Kosovu i BiH“.

Darko Trifunović, direktor Instituta za nacionalnu i međunarodnu sigurnost u Beogradu i vojni analitičar, komentirajući predviđanja za 2023. ruskog medija, kaže: “Desetine ‘analitičara’, ‘novinara’ itd., danonoćno u emisijama ruske propagandne mašinerije pokušavaju podijeliti društva balkanskih država, izazvati nemire, sukobe, a sve to na refleksiji straha koja se emitira iz Kremlja”.

Sagledavajući moguće scenarije, navodi kako “ruske službe imaju široko razgrantu mrežu na Balkanu u koju su dugo ulagali i plaćali ljude”, od suradnika, agenata, novinara, navodnih nevladinih organizacija, web portala, veleposlanstava, sve do suradnje s organiziranim kriminalom.

Trifunović opširno navodi, kako kaže, pravce djelovanja Rusije prema Srbiji.

“To je održavanje statusa quo na Kosovu preko skrivene podrške velikoalbanskom nacionalizmu i ekstremnim političkim stavovima, poticanje međunacionalnih sukoba i incidenata, atmosfere straha kod srpske manjine na Kosovu, podržavanje ekstremnog islamizma, sprječavanje ulaska Srbije u EU i NATO, jačanje utjecaja Rusije na razne načine itd.”

“Sada Rusija želi, po tko zna koji put, probati zapaliti Balkan”, kaže ovaj beogradski profesor za DW.

Skretanje pažnje

Sandi Dizdarević, profesor kriminalističke psihologije i stručnjak za sigurnost, smatra kako je namjerno proizveden strah dio propagandnog sustava Ruske Federacije, ali da na Kosovu i u BiH nema izravnog utjecaja Rusije.

“Rusiji ide u prilog otvaranja novih žarišta, poput Kosova i BiH. Glavni cilj je da se otvaranjem balkanskog žarišta pažnja s Ukraine i Rusije prenese na nas, jer je Rusija već sada u užasnim problemima kako u ekonomskim, personalnim, vojnim i drugim”, kaže Dizdarević za DW.

On smatra kako bi otvaranje balkanskog žarišta značilo uvođenje Europe u jednu vrstu rata. “Time bi se zemlje EU-a počele baviti izbjeglicama, pregovorima, humanitarnim akcijama, te bi to”, kako ocjenjuje Dizdarević, “skrenulo pažnju s Rusije”.

„Bh politička situacija ide u prilog stvaranju nemira”

On je i dalje pri stavu kako neće biti “eksplozivnih” scenarija koji spominju ruski mediji, ali:

“Ako znamo da su Ruske službe preko mreža iz Srbije, imale utjecaj i izravnu umiješanost u Sjevernoj Makedoniji, a potom i Crnoj Gori, onda je jasno da neće odustati. Sve se odvija preko ‘naših’ ljudi koji su pristali tako ‘igrati’ i širiti Ruski utjecaj”, kaže on upozoravajući da je važno “otkrivanja ruskih aktera”.

U ovom kontekstu za podsjetiti je i da je krajem godine njemačko Državno odvjetništvo izvjestilo da je u Berlinu uhićen agent njemačke tajne službe pod sumnjom da je prenosio informacije Rusiji.

“Cjelokupna bh politička situacija ide u prilog stvaranju nemira, ali uz pomoć međunarodne zajednice, vjerujem da će takvi scenariji biti spriječeni. Ne treba podcijeniti ni bh sustav sigurnosti”, uvjeren je Dizdarević.

On otkriva umirujuću informaciju, daleku od očiju javnosti: “Niz profesora iz Srbije, BiH, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, Kosova, Hrvatske neformalno su se okupili oko međunarodnih konferencija i razmjenjuju podatke, mišljenja kako bi se ukazalo na rusku operativnu mrežu i spriječili scenariji kojeg ruske službe priželjkuju”.

Emotivna povezanost i ekonomski utjecaj

Dok ovi stručnjaci ozbiljnim argumentima govore o ruskom utjecaju na njihove zemlje, BiH i Srbiju, ekonomski utjecaj je ‘druga priča’.

Tako prema analizi Privredne komore Srbije, među ‘top 5’ zemalja-izvoznih partnera su najuvjerljivija Njemačka, potom Italija, BiH, Rumunija i Mađarska. Njemačka je i prva zemlja uvozni partner Srbije, potom Kina, Italija, Ruska Federacija iz koje se najviše uvozi plin i nafta, te Turska.

Podaci Agencije za unaprjeđenje stranih investicija, govore da ruska ulaganja čine tek 2,8% ukupnih izravnih stranih investicija u BiH, a čiji je iznos viši od 16 milijardi KM. I brojke Vanjskotrgovinske komore BiH pokazuju da Ruska Federacije nije među prvih deset zemalja-partnera robne razmjene u BiH.

Kao i za Srbiju, i za BiH je Njemačka najvažniji izvozni ekonomski partner, potom slijede Hrvatska Srbija, Italija, Austrija, Slovenija, Crna Gora, Turska itd. Zemlje susjede, Hrvatska i Srbija, od BiH najviše uvoze, a na visokom trećem mjestu je Njemačka, te slijede Italija, Slovenija i Austrija.

Zbunjujući su podaci Privredne komore bh entiteta RS – Rusija je tek na 17. mjestu po obimu robne razmjene, dok su najvažniji partneri zemlje EU-a i zemlje susjede, redom – Srbija, Italija, Njemačka, Hrvatska, Slovenija, Austrija, Kina, Mađarska itd. Svi ovi podaci, smatraju analitičari, pokazuju da su ekonomije i Srbije i BiH nezamislive bez partnera iz EU-a, dok je “emotivna veza s Rusijom” posve druga priča.

(Izvor: DW)

Objava Sigurnosni analitičari: “Rusija želi zapaliti Balkan” pojavila se prvi puta na Republika.

“Član Predsjedništva BiH Miload Dodik bio je u privatnoj poseti Izraelu. Između ostalih, što je vrlo neuobičajeno, vidio se s Avigdorom Libermanom, ministrom financija Izraela. Član predsjedništva i ministar financija? Na sve to u tri sekunde i ‘selfi’ s Predsjednikom Izraela, pa se svima postavlja pitanje, čemu sve to?”, rekao je za BN Trifunović.

“Na službenim stranicama Ministarstva financija Izraela, ali i Vlade Izraela ni riječi o posjeti Dodika i sastancima s Libermanom”, ističe Trifunović i dodaje da je isto i na službenoj stranici Predsjednika Izraela Isaka Hercoga.

“Zanimljivo je spomenuti da je Dodik posjetio grob Arijala Livnea, dugogodišnjeg predstavnika Republike Srpske u Izraelu od koga se službeno MFA Izraela ogradilo i dalo službenu izjavu da takvo predstavništvo ne postoji. Dodik je zbog ovog incidenta optuživao jednog od najbližih suradnika Avigdora Libermana”, kazao je Trifunović.

On dalje podsjeća da je Liberman svojevremeno sredio Dodiku da svoju spornu vilu na Dedinju izda veleposlanstvu Izraela.

“Liberman je Republici Hrvatskoj kao ministar obrane htio prodati F 16 Barak avione, ali je Amerika to spriječila. Interesantno. Još je interesantnije što su najbliži suradnici Libermana organizirali posjetu Dodika Izraelu od gradonačelnika Modina, Jad Vašemu, Patrijaršiji itd”, kaže Trifunović.

Prema njegovim riječima, “s obzirom da je Dodik na listi američkih sankcija, bit će još zanimljivije kako će se SAD postaviti nakon ove posjete Dodika i prema Libermanu i prema njegovim suradnicima jer, kako stvari, stoje predsjednica RS-a Željka Cvijanović koja je u potrazi za američkim lobistima, neće imati puno uspjeha, izuzev što će joj tražiti puno novca za nemoguću misiju”.

“Nekad miljenik Madeleine Albright sada favorit Moskve, Dodik i njegova svita razumiju da se situacija komplicira i da dolazi vrijeme ozbiljnih promjena ali i politickih rezova. Lberman i njegova ekipa su zaboravili da je Milorad Dodik na “crnoj listi” SAD zbog destabilizacije i korupcije. Hoće li ovim svojim potezom ugroziti odnose ove dvije zemlje ostaje za vidjeti. Dok predsjednik Izraela gospodin Hercog prima predsjednika SAD Joea Bidena, ministar u Vladi Izraela prima osobu s “crne liste. Još je gore ako se ispostavi da je netko podmetnuo predsjedniku Hercogu ‘selfi’ s Dodikom. Tek će onda sve postati bizarnije. A, hoće”, tvrdi Trifunović za BN.

Nakon Čovića, u Izrealu i Dodik

Inače, nakon što je Izrael nedavno posjetio predsjednik HDZ BiH i predsjedatelj Doma naroda BiH Dragan Čović, u toj temlji u trodnevnom posjetu boravi i Milorad Dodik koji je, već je održao nekoliko sastanaka.

Dodik je posjetio i Zid plača u Jeruzalemu te se susreo sa Sulijem, glavnim rabinom Zapadnog zida.

Alternativna TV javlja kako je Dodik, na pitanje što je napisao na papiriću kojeg je stavio između kamenih blokova Zida plača, odgovorio da je “poželio zdravlje i sreću za svoju obitelj i drage ljude, a druga želja je da Republika Srpska bude neovisna”.

Mediji iz RS-a izvješćuju da kako je Dodik razgovarao sa izraelskim premijerom i predsjednikom, ali o tome nema nikakvih službenih detalja od izraelske strane, izuzev  rukovanja s izraelskim predsjednikom.

pic.twitter.com/c7FtJ1ropn

— NoComment (@bosna2020) July 20, 2022

RTRS je izvijestila kako se Dodik sastao i s Anatolijem Viktorovim, ruskim veleposlanikom u Izraelu.

Kako izvješćuje RTRS, tijekom sastanka je “istaknuto kako je Viktorov upoznat sa situacijom u BiH i stalnim udarima na Republiku Srpsku, ali i na Rusiju kao jednog od garanta Daytonskog mirovnog sporazuma”.

“Prijateljstvo i suradnja Rusije i Srpske je dobra i može biti još bolja. Trudimo se u svakom mjestu, pa tako i ovdje u Јeruzalemu, u Ruskom domu, pokazatinašu vrstu suradnje, privrženost i poštovanje prema moćnoj ruskoj povijesti, ruskom narodu i ruskoj državi”, rekao je Dodik, prenosi RTRS.

/Desk/

Objava Trifunović: Zašto je Dodik išao u privatni posjet Izraelu – “Liberman Hrvatskoj htio prodati avione, Dodiku sredio da vilu na Dedinju izda veleposlanstvu Izraela” pojavila se prvi puta na Republika.

Rusija inzistira na brojci od skoro 7.000 stranih državljana iz čak 65 zemalja svijeta koji se, kako navode, bore na strani Ukrajine. Mnoge države ovo su okarakterizirale ka agresivni informacijski rat i ‘fake news’, piše Deutsche Welle.

Impozantan je broj od 6.956, prema ruskom Ministarstvu obrane “stranih plaćenika” koji se bore na strani Ukrajine protiv ruske agresije u toj zemlji.

Rusija poziva strane vojnike da ratuju za njih i prešućuje im broj

Prema tabeli koju je objavilo ovo ministarstvo, a prenijeli ruski mediji, od tog broja 1.956 je poginulih, a 1.779 se vratilo u svoje države. Ove brojke pokazuju da se na strani Ukrajine bori najviše Poljaka, 1.831 od kojih je pognulo čak njih 378, potom Rumunjska – 504, Britanaca – 422, Hrvata – 204, Bjelorusa – 197, Francuza – 183, državljana BIH – 167 itd. Na ovoj ‘listi’ su i Nijemci s 99 svojih državljana koji se bore na strani Ukrajine i do sada 33 poginula.

Međutim, Rusija prešućuje koliko stranih boraca na ukrajinskom ratištu ratuje za njih.

“Rusija će dopustiti dragovoljcima da se bore u Ukrajini. Ako vidite da ima onih koji dobrovoljno, ne za novac, žele ići pomoći ljudima u Donbasu, onda im moramo ispuniti želju i pomoći im da dođu do zona sukoba”, kazao je ruski predsjednik Vladimir Putin u ožujku ove godine, samo dva tjedna nakon početka ruske invazije. Mediji su tada izvijestili da je njegov ministar obrane Sergej Šojgu, kazao kako 16.000 dobrovoljaca želi “podržati ruske snage” u “specijalnoj vojnoj operaciji”.

„Rusija po svaku cijenu želi ‘zapaliti’ Balkan i druge ranjive dijelove svijeta“

Prof.dr. Darko Trifunović, direktor Instituta za nacionalnu i međunarodnu sigurnost u Beogradu, smatra kako su informacije o stranim ukrajinskim plaćenicima ruska propaganda namijenjena domaćoj, ruskoj političkoj sceni.

“Rusija želi prikazati kako se ona bori protiv “Zapada i zapadnih plaćenika”. Narativ je jednostavan: ‘Nitko ne valja, jedino je Rusija u pravu”. Toliko su daleko otišli u propagandnim lažima da danas više i ne spominju denacifikaciju Ukrajine i sve ono što su govorili na početku agresije. Jasno je da Rusija čini sve da opravda ono što se ne može opravdati, a to je agresija na suverenu državu s bezbroj puta iznesenim neistinama”, komentira za Deutsche Welle prof. Trifunović.

On pri tom podsjeća na rusku aneksiju Krima što je, kako kaže, Rusija također pokušala pravdati svojom propagandom. Trifunović je uvjeren kako Rusija ima poseban cilj na Balkanu.

“Rusija po svaku cijenu želi ‘zapaliti’ Balkan i druge ranjive dijelove svijeta, kako bi pažnju s agresije na Ukrajinu odvukla na drugu stranu. Zato su odavno ruske službe u kampanji hibridnih djelovanja upravo na Balkanu jer, izuzev Hrvatske, niti jedna država s tog područja nema kapacitet od toga se braniti. BiH, i posebno Srbija, premrežene su ruskom špijunskom mrežom koja svoje pipke ima u kriminalu, politici, a na žalost i u medijima. Zato Rusija sve više “izvozi” svoje najjače oružje na Balkan, a to je propaganda s ciljem podjela u društvu”, zaključuje ovaj beogradski profesor.

 “Namjerni fake news”

Ministarstvo vanjskih poslova Hrvatske odmah nakon objave ruskih podataka o stranim vojnicima u ukrajinskoj vojsci brzo je reagiralo.

“MVEP nije upoznato s navedenim informacijama. U prilog tome govori činjenica da Veleposlanstvo RH u Ukrajini od početka ruske agresije na Ukrajinu nije izdalo nijednu sprovodnicu odnosno mrtvački list. Stoga, apeliramo na suzdržavanje od širenja nepovjerenih informacija osjetljive naravi”, izvijestili su. Nešto oštrija bila je reakcija iz hrvatske Vlade, gdje je glasnovornik Marko Milić kazao kako se radi o “potpunoj neistini i manipulaciji”.

Vojno-sigurnosni analitičar Ivica Mandić za Novu TV izričito je rekao da se radi o namjerno plasiranom ‘fake newsu’ te da se ne radi “ni o čemu novom s ruske strane”.

“Mi imamo izravna iskustva. Da je u pitanju zarobljavanje hrvatskih državljana,  gotovo trenutačno bi državno vodstvo bilo upoznato o tome od ukrajinske strane. Ovaj fake news služi da se pokvari odnos između Hrvatske i ostalih zemalja s jedne i Ukrajine s druge strane. Služi da Ukrajinu smatramo nevjerodostojnom za saveznika, prijatelja i partnera. Mogao bih zamisliti da je bila pogibija četiri ili pet ljudi, pa da ne znamo. Ali da mi u Hrvatskoj, s četiri milijuna, ne znamo za 74 osobe koje su na tamošnjim bojištima navodno izgubile život, to je naprosto velika brojka ”, objasnio je Mandić. Zaključio je kako se radi o “udarcu ispod pojasa” i ne odviše mudrom fake news-u, koji je ipak izazvao reakciju u zemljama.

Iz BiH ratuju dvojica – jedan na ruskoj, jedan na ukrajinskoj strani

A reakcija iz BiH bila je možda najzanimljivija, a nekima komičan odraz (ne)sklonosti prema dvjema zaraćenim stranama. “Dvojica građana BiH ratuju u Ukrajini na različitim stranama. Ministarstvo sigurnosti BiH i sigurnosne agencije imaju saznanja o odlascima dva državljanina BiH na ratište u Ukrajinu, jedan na strani Ukrajine, a drugi Rusije. Time su potpuno neistiniti ruski podaci o odlascima i pogibiji državljana BiH na ratištu u Ukrajini”, objavilo je bh ministarstvo sigurnosti demantirajući navode ruskog ministarstva obrane da se na ukrajinskom ratištu bori 167 bh. plaćenik, te da ih je poginulo 51.

Safet Mušić, bh stručnjak za sigurnost, za DW podsjeća da se ne smije zanemariti činjenica da je medijski rat u suvremenim ratovima dio ratnih strategija, te da to nije slučaj samo sa ratom u Ukrajini, već i u mnogim ratovima prije.

“Potrebno je sagledati i kontekst i vrijeme plasiranja informacija, a važno je napomenuti da je tema stranih boraca bila eksploatirana kroz medije od strane invazijskih snaga, kao i od strane snaga u obrani. Za BiH je značajno da su prve informacije o stranim borcima iz naše zemlje, kao i sa Kosova i iz Albanije, bile plasirane od strane ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova i to nekoliko dana prije početka ruske invazije”, podsjeća Mušić na informacije koje nikada nisu potvrđene.

“Dio bh javnosti potpuno vjeruje ruskim informacijama”

I Mušić, kao i beogradski profesor Trifunović, također ima jasno pojašnjenje.

“Nakon analize dolazimo do pretpostavke da je, kao jedan od glavnih razloga za pokretanje invazije, ruska strana uporno navodila prisustvo nacističkih i stranih boraca u Ukrajini, tako da kontinuirano moraju izvješćivati o toj temi kao opravdanju za invaziju. Drugi razlog je da se pojedine države ovako etiketiraju kao neprijateljske, te da ih se upozori na neke teže posljedice ukoliko nastave sa sankcijama prema Rusiji”, smatra Mušić.

Dok naglasak stavlja na važnost brzih, točnih i službenih informacija kao reakcije državnih organa BiH, i ovaj stručnjak za sigurnost ističe da je cilj ovakve propagande postignut.

“A to je izazivanje unutarnjih neslaganja ili produbljivanje već postojećih, jer dio dužnosnika i javnosti u BiH apsolutno vjeruje u sve informacije koje objavi Rusija, a pojedini mediji imaju i svoje izvjestitelje koji prate napredovanje ruske vojske. Očito je da se radi o medijskom ratovanju, planskom i sinkroniziranom plasiranju dezinformacija za koje je potrebno imati planske i učinkovite odgovore i kontra mjere, što razvijene i uređene države i čine. Na žalost, u složenim okolnostima u kojima je BiH, sustavna reakcija je znatno otežana”, zaključuje Mušić za DW.

/desk/

Objava  Regionalni sigurnosni stručnjaci o propagandi oko stranih plaćenika:  Rusija želi izazvati i produbiti krize na Balkanu – dio bh javnosti joj vjeruje pojavila se prvi puta na Republika.

On zagovara snažniju suradnju, ali i otkriva zanimljive informacije o djelovanju pojedinih domaćih i ruskih obavještajaca u izazivanju nestabilnosti. Trifunović smatra kako nema mjesta strepnji od opasnosti od izbijanja rata u BiH i Srbiji te Hrvatskoj, ali da je moguća destabilizacija od strane političkih krugova. Komentirajući nametnute sankcije srpskom članu Predsjedništva BiH i predsjedniku SNSD-a Miloradu Dodiku, kaže: „O njemu je međunarodna zajednica rekla sve, a nedavno uvedene sankcije njemu i njegovim suradnicima, prije svega, svakom odgovornom čovjeku, a ne političaru, značile bi nešto. Od NATO tenka do ruskih bajki“.

Političke tenzije u međudržavnim odnosima zemalja zapadnog Balkana ne jenjavaju. Čak što-više, one eskaliraju ratom i ruskom invazijom u Ukrajini. Kakva su vaša očekivanja, hoće li ove napetosti i dalje potrajati ili se može očekivati stabilizacija, mogu li se odnosi zemalja Balkana, u prvom redu, Hrvatske, BiH i Srbije očekivati konačno dobrosusjedski odnosi i suradnja u cilju sveopćeg napretka žitelja koji tu žive?

-Političke elite, posebno u BiH, nemaju odgovore na ključna pitanja, a to je „kako živjeti bolje“? BiH je, kao i Srbija, neintegrirana teritorija. Kao takve, laka meta za sve one koji bi da destabilizacijom ove dvije države destabilizirali Europu i EU. Tu treba dodati i Hrvatsku. Iako je članica NATO i EU, viđene su političke struje i procesi koji ukazuju na prisutnost službi država koje vide u Hrvatskoj dobru odskočnu dasku za svoje ciljeve protiv NATO-a i EU-a. Ali, treba biti optimist. U Hrvatskoj su, primjerice, počeli procesi demaskiranja svih faktora nestabilnosti, kako onih koji ugrožavaju tu državu izvana, tako i iznutra. To će imati i pozitivne posljedice i po BiH. To se odnosi i na Srbiju. Srbija, iako je javno proglasila vojnu neutralnost, nije politički neutralna, već je okrenuta ka EU. Nedavno završeni izbori u Srbiji pokazali su koliki je ruski i proruski utjecaj. Rezultat ruskog djelovanja nije impresivan s obzirom na to koliko je sredstava i energije utrošeno. Srbija ostaje na svom putu ka EU, razvoja demokracije i demokratskih institucija. Upravo su institucije one koje nisu vršile svoj posao u BiH. Na primjer, odatle potiče i kritika Visokog predstavnika za BiH. Kao što znate zalažem se sa svojim kolegama, vodećim stručnjacima iz znanstvenog područja sigurnosti iz Srbije da otvorimo profesionalan dijalog sa svojim kolegama iz BiH. Poziv za razgovor ostaje otvoren. Ideja je da narodi i narodnosti koji žive na ovim prostorima, vide da mi profesionalci možemo i trebamo jedni s drugima surađivati. U prošlosti, profesori i istaknuti znanstvenici ostali su u sjenci političkih eksponenata. Mi nismo mogli čuti stručna mišljenja već samo političke pamflete i istrošene političke elite koje su u naše živote unijele, i što je još gore, i dalje unose nemire. Oni su nam u svijest ubacili umjesto politike – politički inženjering, umjesto izbora – izborni inženjering…itd. To znači da je demokracija ugrožena. Riječ koja je dodana „inženjering“, označava tijesnu manipulaciju izborne volje građana i tiraniju. To mora prestati odmah.

Koliko su događanja u Ukrajini doprinijela napetostima između Srbije, Hrvatske i, na koncu, BiH, te koliko postoji opasnost da se ‘ukrajinski scenarij’ prelije i na Balkan?

-Ruska agresija na ovu suverenu zemlju i zločini koji su počinjeni otvaraju i veliki broj pitanja. Tako u Srbiji, proruske snage, političari, analitičari i „analitičari“ pokušavaju uvjeriti srpski narod da su Ukrajinci topovsko meso Amerike namijenjeno Rusiji. Ako to prihvatimo, onda se postavlja opravdano pitanje čije je topovsko meso bio srpski narod i kome? Je li srpski narod bio rusko topovsko meso za NATO? Drugim riječima, iako to logika nalaže, slijepa ideologija neostaljinizma istim proruskim eksponentima zatvara oči. To isto pitanje mogu sebi postaviti i Bošnjaci. I to nas navodi na zaključak da ratovi devedesetih, da je bilo pametnih, mudrih i obrazovanih, nisu se ni trebali, niti smjeli dogoditi. Zato i inzistiram da se započne proces konačnog pomirenja između Srba i Bošnjaka. U svakom ratnom zločinu koji je počinjen u ime srpskog naroda stajala je ruska služba ili iznimno proruski Srbi. Početak slamanja SFRJ 1991. počinje tzv. “Crveni orkestar“ na čelu s generalom Acom Vasiljevićem koji je izdao komandu da se u Zagrebu minira Jevrejsko groblje i da se istovremeno u Beogradu podigne u zrak ‘Ruski car’.  Zamislite tek komandu koju je imao Frac Kos, da specijalnim otrovom potruje građane Tuzle. Ako je ovo točno, a ima indicija da jest, onda se otvaraju brojna pitanja koja su dobro skrivana od proruske mreže koja djeluje na ovim prostorima. Zanimljivo je da su svi eksponenti, na svim stranama, početka rasturanja Jugoslavije bili više ili manje suradnici UDB/e. Mrežu koju su nakon smrti Tita preuzele ruske službe preko Golootocana i njihovih istomišljenika koji nisu predstavljeni kao ruske „podmornice“, već kao neki disidenti. Eto, upravo oni nas i odvedoše u ponor. Za čiji račun? Duga je to priča i dugo neispričana poput one o ruskom generalu Mustafi Golubicu, sefu Gavrila Principa i njegove grupe. Priča o Mustafi Golubicu, Božinu Simiću i Marku Mesiću, pravim organizatorima 27. ožujka 1941. ili priča o ubojstvu Kneza Mihajla.

Srbija i BiH nisu na tzv. ruskoj listi „neprijateljskih zemalja“, međutim i to će biti upitno nakon glasanja Srbije koja je u UN-u nedavno bila za isključenje Rusije. Što vi očekujete po tom pitanju?

-Je li to uopće bitno? Ako ništa drugo, i Srbija i BiH moraju iz moralnih razloga uvesti sankcije, ne Rusiji, već svakoj državi koja je izvršila agresiju i ratne zločine. Ovdje se ne radi tko koga voli ili ne. Radi se o principima 21. stoljeća. Naravno, ovdje treba uzeti u obzir i vrlo osjetljivu situaciju u kojoj se nalazi Srbija zbog Naftne industrije Srbija ali i zbog NATO agresije koja je također bila suprotna međunarodnom pravu i bez odluke Vijeća sigurnosti UN-a. Naravno, nitko ne postavlja ono ključno pitanje na koje je već dan odgovor, a to je jesu li Srbi u tim ratovima bili rusko topovsko meso za NATO kao danas, kako proruski aktivisti tvrde za Ukrajince? Zato i jest pravo vrijeme za otvaranje prije svega znanstvenih-akademskih razgovora. Da studenti iz BiH upoznaju svoje kolege i kolegice iz Srbije i obrnuto.

Svjedoci smo naoružavanja zemalja Balkana – Hrvatske, Srbije, pa i BiH. Strepe li te zemlje od svojih susjeda ili?

-To je više politička nego realna priča. Hrvatska je u NATO, NATO je u BiH, Srbija je u Partnerstvu za mir sa NATO. Tako da strepnji za sada nema mjesta. Prava prijetnja dolazi iz unutarnjih političkih krugova koji su spremni da za račun stranih službi krenu u destabilizaciju. Današnji sukobi značajno se odvijaju u nekinetičkim projekcijama. Na sceni su hibridna i psihološko-propagandna djelovanja u okviru specijalnog rata. To treba i prepoznati, te prema istim izvorima nestabilnosti i djelovati. Problem nastaje u paraliziranim institucijama, posebno onim čiji je zadatak očuvanje sigurnosti.

Međutim, dok je predsjednik Srbije, Vučić, u vrlo nepovoljnom političkom položaju te iznosi vrlo oprezne i ujednačene izjave, u BiH srpski član Predsjedništva BiH i predsjednik SNSD-a vrlo je oštriji, izravniji. Kako komentirate uvođenje sankcija njemu i predsjednici RS-a Željki Cvijanović od strane Ujedinjenog Kraljevstva?

-Što se tiče srpskog člana Predsjedništva BiH, gospodina Milorada Dodika, njega ne želim komentirati. O njemu je međunarodna zajednica rekla sve, a nedavno uvedene sankcije njemu i njegovim suradnicima, prije svega, svakom odgovornom čovjeku, a ne političaru, značile bi nešto. Od NATO tenka do ruskih bajki.

U svojim medijskim istupima često se osvrćete na rad ‘Fakulteta bezbjednosnih nauka’ u Banja Luci. Zašto – što je sporno u tom fakultetu?

-Prvo, stručno i profesionalno ne postoje „bezbjednosne nauke“ već postoji „nauka bezbjednosti“ (znanost sigurnost)i to više govori o onima koji su dali ime ovoj instituciji.  Primjerice, u Beogradu postoji ‘Fakultet bezbjednosti’, u Skoplju isto tako. Dovoljno je pogledati popis zaposlenih i njihova znanstvena ostvarenja (s izuzetcima) i jasno vam je o čemu se radi. Koliko sam primijetio, ovih dana pojavile su se informacije da je u prostorijama tog fakulteta instalirana posebna oprema slična onoj koja je bila na ‘Fakultetu bezbednosti’ u Skoplju i preko koje se prisluškivala i pratila ne samo oporba, već i više od toga. Dolaskom na vlast Zorana Zaeva, čitava ova afera dobila je i sudski epilog. Nadam se da se ne radi o istoj ili sličnoj opremi, iako u Srbiji postoje određene sumnje da se tom opremom pratila i prisluškivala i sama Srbija. To je opasan presedan i očekuje se potpuna istraga povodom tog pitanja.

Često spominjete da su Srbi najveće žrtve ruske propagande u Srbiji, ali i žitelji Hrvatske i BiH. Zašto?

-Pogledajte samo Srbiju. Predsjednik Srbije gospodin Vučić nije dozvolio nikakav diplomatski status tzv. Rusko-srpskom humanitarnom centru. Ovaj centar i dalje radi, iako je jasno da skoro nikad nije djelovao kad su u pitanju humanitarne katastrofe poput požara itd. Srbija je demontirala rusko-kriminalno-teroristički kamp na planini Zlatibor, gdje su „bivši“ pripadnici GRU-a okupljeni oko Enot i Vager firme, plaćeni za „treniranje“ srpske djece borbenim vještinama. Zapravo proruska mreža u Srbiji legalizirala je njihov dolazak i boravak u Srbiji. Cilj je bio da se njih 50 sa uniformama SAJ Crne Gore prebace u tu zemlju i likvidiraju predsjednika Đukanovića. Srpska policija je pronašla ovaj kamp, zabranila ga i demontirala. Usred noći u Beograd je doletio Petrušev (Nikolai Patrušev, tajnik Vijeća za nacionalnu sigurnost Rusije op.au.) i pokupio dio ovih snaga. Srbija je jedna od rijetkih zemalja koja je protjerala ruskog obavještajca pukovnika Klebana i sam je predsjednik u Parlamentu izjavio da ih je najmanje još pet. Zatim pripadnici BIA (Bezbednosno informativna agencija) Srbije na Kalemegdanu pronalaze i snimaju ruske agente Sismakova i Popova kako planiraju ubojstvo predsjednika Đukanovića sa Sinđelićem. Ruski operativci pronašli su svoje uporište u vrhu ANB u CG. Iz svega iznijetog apeliram na predsjednika Đukanovića i Vučića da što prije sjednu za stol i prestanu se međusobno napadati, jer su informacije koje se „serviraju“, posebno predsjedniku Đukanoviću upravo iz krugova ANB-a (Agencija za nacionalnu bezbjednost)  koji je pod izravnim utjecajem ruskih službi.

Je li potrebna „derusifikacija“ Balkana i je li to moguće?

-Potrebno je prije svega izraditi jednu zajedničku analizu tj. procjenu rizika, unutarnjih i vanjskih. I na tome bi trebali raditi vrhunski znanstvenici iz BiH i Srbije s kolegama iz Hrvatske i Crne Gore. Ako se znanstvenom analizom utvrdi da je ruska prijetnja tolika da značajnougrožava mir i stabilnost, onda se prema nositeljima iste moraju zajednički poduzimati mjere. Isto vrijedi ako se pojave i druge prijetnje. Vreme je da zajednički razmišljamo o budućnosti i sigurnosti prostora na kojem zajednički živimo.

Objava Trifunović za Dnevni list: Nema bojazni od rata. Prijetnja su unutarnji, destabilizirajući politički krugovi pojavila se prvi puta na Republika.