„Kao glavnom i odgovornom uredniku dnevnog lista Danas, osjećam potrebu izvijestiti vas da se vi i vaši novinari i kolumnisti nalazite u smrtnoj opasnosti od strane pojedninih krajnje desno orijentiranih struktura koje obitavaju iz sjenke, i tu pritom ne mislim na „mainstream“ desničare pod kontrolom SNS-a ili one desničare koji su vas nedavno presreli na ulici kod fontane na Slaviji prilikom davanja intervjua za hrvatsko izdanje N1. Ti ljudi su mahom benigni, i najgora stvar koju bi od njih dobili je nanošenje lakših tjelesnih ozljeda“, piše na početku tog pisma naslovljenog kao ‘Beogradski Charlie Hebdo’, izvijestili su iz Danasa.

„Samo, kada jednog jutra budete krenuli na posao uputivši se ka vašoj redakciji, i dok sebi pravite jutarnju kavicu, i dok nonšalantno ćaskate s vašim kolegama o vašim obiteljima, sportu, vremenu, ili pak nekom traču, i kada najednom salva metaka krene lomiti prozore i rikošetira iznad vaših glava, krenut će odmotavanje u vašim glavama gdje ćete se sjetiti svega, od vaših prvih koraka, polaska u prvi razred osnovne, prvog poljupca, prvog seksa, prve plaće, vjenčanja, rađanja vaše djece, pa sve do ovih riječi koje se nalaze u ovom mailu koje će biti posljednja stvar koju ćete vidjeti prije nego što će neki metak proći kroz vaše lobanje i poslati vas u limbo“, navodi se u prijetećem mailu, uz konstataciju da potencijalni počinitelji nikada neće izaći pred lice pravde jer “i oni neće preživjeti tako što će sami sebi presuditi ili pak poginuti u razmjeni vatre s organima reda“, objavio je ovaj dnevnik pojedinosti prijetećeg pisma.

A povod za prijetnju je, kako navode, izvešćivanje Danasa o temamam vezanim za Kosovo, Republiku Srpsku i Crnu Goru.

„Elem, imajući u vidu rastuće tenzije na okupiranoj teritoriji Autonomne Pokrajine Kosova i Metohije, vi i vaše kolege iz N1 i Nova S ste se načinom na koji izvešćujete javnost pod plaštom „objektivnog i nepristranog informiranja“, jasno i otvoreno stavili na stranu albanskih separatista, podržavajući Aljbina Kurtija i ostale separatiste albanske nacionalnosti iz Općina Preševo i Bujanovac o kojima govorite u superlativima, a ponajviše vaša kolumnistkinja Snežana Čongradin za koju se stječe dojam da to radi strasno. Da ne napomenem i vrijeđanje srpskog stanovništva iz Republike Srpske koje nazivate „genocidnim narodom“, a samu Republiku Srpsku genocidnom tvorevinom“. Srbe u Crnoj Gori nazivate krezubim četnicima, a Srbe pravoslavne vjeroispovijesti koji su organizirali litije uoči tzv. „Europride-a“ nazivali „pravoslavnim talibanima“, stoji u mailu.

U prijetnji se spominju i kolumnisti Danasa, kako se navodi – „od kojih su u vrijeđanju svega srpksog najekstremniji gore spomenuta individua, zatim Teofil Pančić, Aleksej Kišjuhas, Nikola Samardžić, Nenad Kulačin, Marko Vidojković i ostali kolumnisti koji ne pišu za Danas poput Dragana Bursaća, i radijskog voditelja Daška Milinovića, koji su vaši istomišljenici vrijedni spomena“.

„Stavljajući se tako na stranu neprijatelja srpskog naroda, vi (uredništvo Danasa) ste sebi lupili etiketu domaćih izdajnika na koje većina Srba neće gledati s oduševljenjem. I ne, ovo nije šešeljevsko-radikalska retorika, njihovo vrijeme je odavno prošlo. Iz sijenke obitava nova generacija srpskih nacionalista koja je nepotkupljiva, nekorumpirana i nadasve časna. Dobar dio neimenovanih desno orijentiranih zajednica nisu povezani ni s jednom desničarskom organizacijom iz Srbije i Europe, što ih čini nevidljivim za organe reda i obavještajne službe, jer su po prirodi decentralizitane“, navodi se u mailu.

„Vi ćete i dalje nastaviti s vašim načinom rada i uređivačkom politikom, i nikakve prijetnje smrću od strane anonimnih pojedinaca vas neće spriječiti da objekivno izvešćujete građane o aktualnim događanjima u Srbiji, regiji i svijetu, jer ste hrabri novinari koji ne posustaju pod prijetnjama i znate kako se odnositi s individuama koje vam prijete jer ste žrtve progona od samog osnivanja“, stoji u tekstu, uz dodatak da će „salva metaka krenuti lomiti prozore redakcije kad se najmanje budete nadali”.

MUP će poduzeti sve kako bi se pronašao autor prijetećeg maila

Redakcija Danasa, prijeteći mail koji je poslan s adrese threateningaccount@proton.me, u nedelju poslije podne proslijedila je policiji i tužiteljstvu zaduženim za visokotehnološki kriminal.

„Očekujemo da nadležni organi reagiraju u što kraćem roku i otkriju autora maila koji je na ovaj način ugrozio sigurnost svih zaposlenih u našoj redakciji. Mi smo već navikli da nam stižu prijetnje zbog naše uređivačke politike, ali ovako jezivu pretnja da će naši novinari, urednici i kolumnisti završiti kao kolege iz Charlie Hebdo, nikada do sada“, rekao je Dragoljub Petrović, glavni urednik Danasa.

MUP je primio prijavu redakcije dnevnog lista ‘Danas’ kako su im upućene prijetnje preko njihovog službenog maila, i poduzeti će sve mjere kako bi se uhitila osoba koja je prijetila redakciji, priopćio je MUP, a podrškom ‘Danasu’ reagiralo je više medija, medijskih udrušenja i novinara.

Više različitih medija, medijskih udruženja i novinara reagovalo je povodom pretnji koje su stigle na mejl adresu glavnog i odgovornog urednika lista Danas Dragoljuba Petrovića, a u kojem se preti novinarima, urednicima i kolumnistima Danasa „salvama metaka“ zbog, kako se navodi, naše uređivačke politike.

Napad na satirični časopis Charlie Hebdo’

Inače, podsjetimo da se 7. siječnja 2015. godine dogodio teroristički napad na redakciju francuskog lista ‘Charlie Hebdo’, kada su dva maskirana napadača, od strane francuskih vlasti naknadno identificirani kao braća Saïd (r. 1980) i Chérif Kouachi (r. 1982), naoružana s automatskim puškama, sačmaricom i ručnim bacačem raketa, u središtu Pariza upala u redakciju ovog satiričnog časopisa.

Otvorili su vatru na zaposlenike i članove redakcije, kao i pripadnike policije koji su pokušali intervenirati, prije nego što su uspjeli pobjeći automobilom. Tijekom napada je poginulo najmanje 12 ljudi, uključujući dva policajca, kao glavnog urednika Stéphanea “Charba” Charbonniera te trojica vodećih karikaturista.

Prema izjavama svjedoka napadači su tvrdili da im je cilj bio “osvetiti proroka Muhameda”, odnosno da su povezani s jemenskom salafističkom organizacijom Al-Kaida u Arabiji, čiji su vođe prije dvije godine Charbonniera stavili na vrh javnog popisa za likvidaciju zbog toga što je Charlie Hebdo u nekoliko navrata objavio karikatura na račun proroka Muhameda. Druga verzija tumačenja napada jest da se odigrao zbog karikature ISIL-ovog lidera Abu Bakra al-Bagdadija, objavljene nekoliko sati prije masakra.

/Republika/

Objava Beogradskom Danasu stigla jeziva prijetnja zbog načina pisanja o Kosovu, Republici Srpskoj i Crnoj Gori: “Beogradski Charlie Hebdo” pojavila se prvi puta na Republika.

Piše: Nemanja Rujević/Danas.rs.

I napisao bih drugi tekst, u kojem je Đoković esencija sebičluka i zla, Sauron koji ruši idilu australijskih hobita.

Sigurno bih našao medije koji bi objavili takva dva đubreta. Samo što bih prvi morao da ponudim Večernjim novostima, a drugi, štaznam, Špigelu ili Vašington postu.

U desetodnevnoj sagi oko najboljeg sportiste sveta pomnožila su se obožavanja i omraze, korona i lokdaun, zakoni i demagogija australijskih vlasti koje upravo spektakularno propadaju sa tiranskom zero covid politikom.

Nevakcinisani ezoterik Đoković im je stigao kao poručen.

Onda se sve kvadriralo sumanutim i lažljivim izveštavanjem. Ova priča bila je o svačemu, ali je, držim, najviše bila o medijima. Đokoviću je presuđeno kad je u jednoj anketi 83 odsto nahuškanog javnog mnjenja reklo da ga treba šutnuti iz zemlje. Ministru je ostalo samo da lupi pečat.

Vodeća su pera svetske štampe smatrala, i što su više smatrala, to je stvar gore stajala po činjenice. Eno gde i danas, uprkos javnom suđenju i spisima, mnogi komentatori pišu da je Đoković imao neurednu vizu ili da je hteo „specijalni tretman“.

U zapadnoj štampi je nazivan „idiotom“, „egoistom“ i „antivakserom“, na karikturama je crtan kao partner smrti u dublu protiv pacijenata na respiratorima. Portretišući Đokovića, nemački magazin Fokus podsetio je na nesretnu diskvalifikaciju sa US Opena rečima da je tada „frustrirano raspalio“ lopticu u „grkljan“ linijske sutkinje.

Da nisam sto puta video taj snimak, možda bih i ja mrzeo tog čoveka. Ali, on zapravo ne postoji takav, on je konstrukt.

Stvar ne čini boljom to što je u Srbiji obrnuto, što se uspostavio takoreći konsenzus da je Đoković najuren samo da jedan Srbin ne bi uzeo rekordnu titulu. Ili jer brani slobodarski svet. Ili zbog osvete Rio Tinta.

Na tom će talasu i u Srbiji biti pravno okončan „slučaj Đoković“, pre nego što je i počeo. Sada znamo: ili je teniser svesno zaražen išao među ljude, ili je pozitivni PCR test fabrikovan, za šta postoje ozbiljne indicije. O tome se ćuti, i ćutaće se, case closed.

Ako srpski pad u nacionalni trans ima dugu predistoriju, kakva je predistorija Australijance navela da gutaju lažljive naslove i na osnovu njih formiraju mišljenje? Više od pola godine zaključani, ljudi su izašli zakrvavljenih očiju, spremni da kidišu. Mediji su im pokazali žrtvenog jarca, vlast je omastila ražanj.

Između dve medijske slike, negde se nazire ljudsko biće Novak Đoković. Ima silne milione i barata reketom bolje nego iko pre njega, ali inače je ono što radi odviše ljudski: greši, ponekad srlja, često je simpatičan, hoće da pomogne, ali i da plati niži porez, ima bubice, šteti sebi, vaspitan je, posvećen.

Za sve to bi moglo da nas bude briga, da slučaj ne otkriva mnogo o politici, društvu i medijima. U retko razumnom tekstu, Barni Ronej za Gardijan piše da je „pokušaj da se razumeju obe strane najradikalnija stvar koja se može preduzeti ovih dana“.

Na tu vrstu radikalnosti su ljudi od novinarskog zanata sve ređe spremni. Đoković je samo još jedan čovek zdrobljen slikom koja je o njemu kreirana. Moju empatiju ne umanjuje to što će glavu možda razbistriti u vili u Marbelji.

Jer, plašim se sveta gde višak mišljenja zatrpava manjak činjenica. Kad o nečemu može da se napiše baš sve što vam padne na pamet, onda reči ne znače ništa. A i dalje gaze.

Objava Zlikovac, heroj i druge riječi koje ne znače ništa pojavila se prvi puta na Republika.