Ministarstvo vanjskih poslova BiH nedavno je izvijestilo Veleposlanstvo BiH u Berlinu o službenom putovanju i boravku Izaslanstva Parlamentarne skupštine BiH pri Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe u Strasbourgu u razdoblju od 21. do 27. lipnja, jer članovi Izaslanstva putuju u Francusku preko Njemačke.

U takvim slučajevima moraju biti ispoštovane procedure da se o dolasku, odnosno proputovanju bh. dužnosnika izvrši najava njemačkim nadležnim organima.

Međutim, kako doznaje Raport.ba u MVP, veleposlanik BiH u Berlinu Damir Arnaut izvijestio je Ministarstvo vanjskih poslova BiH kako neće izvršiti najavu njemačkim organima za članicu Izaslanstva PSBiH Darijanu Filipović, inače zastupnicu HDZBiH u Zastupničkom domu PSBiH.

Kako se Raport poziva na svoje izvore, veleposlanik Arnaut u dopisu MVP BiH kao razlog odbijanja najave njemačkim organima putovanja zastupnice Filipović naveo je kako ona pri službenom putovanju u kapacitetu članice službenog Izaslanstva Bosne i Hercegovine koristi putnu ispravu druge države, odnosno putovnicu Republike Hrvatske.

Raport je kontaktirao veleposlanika Arnauta koji je potom potvrdio kako je točno da je uputio dopis MVPBiH u svezi s članicom Izaslanstva PSBiH pri PS Vijeća Europe i da je to učinio u skladu s odredbama Zakona o putnim ispravama BiH. Taj zakon, konkretno, zabranjuje bh. državljanima da granicu Bosne i Hercegovine prelaze sa putnim ispravama ili osobnom iskaznicom drugih država.

‘Neprimjereno je da Veleposlanstvo Bosne i Hercegovine njemačkim organima službeno najavljuje bh. dužnosnik koji putuju da predstavljaju BiH, koje BiH plaća, uključujući njihove dnevnice, a da u tim najavama navodimo da ti ljudi putuju s putovnicama drugih država”, kazao je Arnaut za Raport.

On kaže da ovo nije prvi slučaj u kojem je on odbio izvršiti najavu za nekog od bh. dužnosnika njemačkim organima te kako je i ranije upozoravao MVPBiH na to da dužnosnici BiH ne mogu pri službenim putovanjima koristiti putne isprave drugih zemalja.

‘Na ovo sam upozorio MVP BiH još u ožujku u slučaju jedne ministrice u Vladi FBiH i ova pogreška im se nije smjela ponoviti. Tko god misli da to nije bitno, neka se zapita bi li ijedan dužnosnik Hrvatske ili Srbije na službeni put u ime te zemlje krenuo s putovnicom Bosne i Hercegovine, te bi li veleposlanstva tih država pristale izvršiti najave čak da se to nekim slučajem i dogodi”, zaključuje Arnaut za Raport.

Dvojno državljanstvo je legitimno

Neslužbene informacije govore kako hrvatsko državljanstvo posjeduje i oko 200.000 Bošnjaka iz BiH, a među njima su i utjecajni bh političari. Mnogi od njih u Hrvatskoj posjeduju nekretnine – zemljišta, poslovne prostore, stanove i kuće.

Zakon o državljanstvu BiH (Službeni glasnik BiH broj: ‘Službeni glasnik Bosne i Hercegovine broj: 22/16 – integralni tekst) propisuje:

“Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska imaju bilateralni ugovor o dvojnom državljanstvu. Dakle zakonom je dopušteno dvojno državljanstvo između državljana Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Ugovorne stranke suglasne su da državljani Republike Hrvatske, odnosno Bosne i Hercegovine mogu stjecati i državljanstvo druge ugovorne stranke na način i u postupku utvrđenim propisima ugovornih stranaka.

ržavljanin Republike Hrvatske koji posjeduje ili je stekao državljanstvo Bosne i Hercegovine na način i u postupku utvrđenom propisima Bosne i Hercegovine, neće kao rezultat ovog posjedovanja ili stjecanja izgubiti državljanstvo Republike Hrvatske niti će se od njega tražiti da podnese zahtjev za prestanak državljanstva Republike Hrvatske.

Dvojni državljanin kada se nalazi na državnom području Republike Hrvatske, odnosno Bosne i Hercegovine smatra se isključivo državljaninom one ugovorne stranke na čijem se državnom području nalazi, ukoliko ovim Ugovorom nije drukčije određeno. Dvojni državljanin u trećim državama uživa diplomatsku i konzularnu zaštitu ugovorne stranke čiju zaštitu zatraži”.

Podsjetimo da je Ugovorom o dvojnom državljanstvu između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, a koji je potpisan 2007., a potvrđen 2011. godine, utvrđuje se i jamči pravo dvojnog državljanstva svim onim osobama koje ispunjavaju uvjete po propisima o državljanstvu unutar obje zemlje. Potpuno je legitimno imati dvije putovnice i to je definirano upravo ovim Ugovorom.

No, kao zaključak, uistinu je neprimjereno da zastupnica Filipović, kao politička dužnosnica koja predstavlja BiH i koju BiH izdašno plaća kao takvu, na službeni događaj, na koji putuje kao dio bh izaslanstva, koristi putovnicu druge države, bez obzira što ona ima potpuno i legitimno pravo posjedovati dvije (ili više) putovnica-odnosno državljanstava.

/Republika/

Objava Veleposlanik BiH u Njemačkoj Damir Arnaut odbio najaviti dolazak HDZ-ove zastupnice Filipović jer koristi hrvatsku putovnicu: Predstavlja BiH i BiH ju plaća pojavila se prvi puta na Republika.

Javna je tajna da većina stranaka godinama tako funkcionira, odnosno da prije izbora za kandidatima potpišu određenu izjavu koju ovjeri notar, a u kojoj navedu da je izabrani zastupnik mandat dužan stranci i da za eventualno napuštanje ili izbacivanje iz stranke mora platiti određenu novčanu protuvrijednost pod izgovorom da je naštetio ugledu stranke, piše Klix.ba.

To konkretno i dokumentirano potvrđuju primjeri iz SBB, iz stranačkog prepucavanja i iznošenja nepopularnih detalja. Prvo je Jasna Duraković prije nekoliko dana poručila da ju je SBB obavijestio o tužbi jer je napustila stranku, a mandat je dobila kao kandidatkinja na listi te stranke. Istu priču je potvrdio i Damir Arnaut, koji je danas poručio da napušta SBB, kazavši da je izravan povod najavljena tužba SBB-a Jasne Duraković.

Nije dugo trebalo da iz SBB-a javnosti predoče kako uistinu izgledaju ti notarski ugovori, pravdajući se da je sve legalno i legitimno, uz navode da je i sam Arnaut sudjelovao u njihovom kreiranju.

Praksu ovjeravanja kandidata gotovo sve stranke izbjegavaju, ali je javna tajna i dobro poznata priča o političkoj praksi koja je očito već dugo prisutna u BiH.

A što to u praksi znači?

Ukoliko većina parlamentarnih stranaka radi isto što je SBB javno obznanio, građani na izborima, u suštini, bez obzira na individualni glas pojedinom kandidatu, praktično daju mandat u ruke stranci, koja u svakom trenutku kontrolira određenog zastupnika, a neposluh skupo naplaćuje (primjer je Arnaut kojem SBB traži 100.000 KM).

Stranke to opravdavaju kao investicijom u ulogu u predizbornu kampanju.

Pored ovjeravanja kod notara, kao praksa pojedinih stranaka se spominju i mjenice. Nešto slično kao kada pojedinac uzima kredit u banci pa potpiše određeni broj mjenica kao bankovnu garanciju da će kredit biti vraćen, tako i stranke mjenicama štite sebe za eventualni neposluh nekog zastupnika.

Sud će dati konačnu ocjenu ovakvih praksi, iako mnogi politički aktivisti smatraju da je riječ o nelegalnim potezima. Posebna je tema zašto kandidati pristaju na takve vrste “ucjena”.

A tzv. ovjeravanje zastupnika kod notara i njihovo kontroliranje u parlamentima kao praksu je priznao još prije pet godina Esed Radeljaš, bivši zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo i bivši ministar poljoprivrede u Goraždu. Naime, tijekom 2015. godine kada su SBB i SDA formirale vlast u Kantonu Sarajevo poslije izlaska DF-a, Radeljaš je izražavao nadu da će “ljudi koje on kontrolira” biti dio vlasti i da ga “Fahro neće ostaviti”.

On je te 2015. za Klix.ba kazao da “ima” šest svojih zastupnika u Skupštini BPK Goražde. Iako G6, stranka koju je osnovao u Goraždu uoči izbora 2014. nije izlazila na izbore u drugim kantonima, Radeljaš kaže da ima pet zastupnika u Domu naroda Parlamenta FBiH i četiri u Skupštini KS.

“Te zastupnike, kako da vam kažem, ja nekako držim i imam ovlasti za razgovor. Ja sam s njima potpisao ugovor kod notara i ja pregovaram u njihovo ime”, kazao je Radeljaš koji je napomenuo da u Domu naroda “kontrolira” jednog zastupnika iz svoje stranke G6, izaslanike HDZ-a 1990 te dvojicu izaslanika iz Krajine.

U Skupštini KS, tvrdio je Radeljaš, “kontrolira” dvojicu zastupnika iz Bosanske stranke, te dvojicu zastupnika koji djeluju kao samostalni zastupnici.

O moralnosti takvih postupaka suvišno je govoriti. Jedino pitanje koje se nameće je: Biraju li građani i u kojoj mjeri “dizače ruku” ili slobodnomisleće zastupnike? Biraju li u suštini samo stranke, koje onda “vedre i oblače”, “misle” i sve konce povlače u pozadini. A zastupnici su tu da popune praznu stolicu. Jer kako se pobuniti, ako vas stranka “ovjeri” i za istup iz stranke potražuje enorman iznos.

Očito je da će se o ovom problemu trebati pozabaviti i SIP i sudovi, a ponajprije zastupnici, piše Klix.ba.

/Republikainfo.com/

Objava Dizač ruke ili slobodni političar: Stranačko ovjeravanje kadra pojavila se prvi puta na Republika.