Svećeničko bratstvo svetog板块Pija X. (SSPX), ultratradicionalistička skupina, provelo je ređenja u srijedu bez papinskog odobrenja, unatoč opetovanim apelima pape Lava da promijene svoju odluku.

Kao odgovor na to, Vatikanski dikasterij za nauk vjere objavio je u četvrtak dekret u kojem se navodi da su četvorica biskupa izopćena (ekskomunicirana), zajedno s dvojicom biskupa koji su sudjelovali u samom obredu ređenja. Izopćenje znači da su isključeni iz primanja sakramenata Crkve. U popratnom pojašnjenju dodaje se da su svećenici koji pripadaju bratstvu, kao i vjernici laici koji mu se “formalno priklone”, također u raskolu i izopćeni.

Dekret strogo upozorava sve “klerike i vjernike laike” da formalno ne slijede bratstvo, jer će u protivnom automatski snositi kaznu izopćenja.

U svom posljednjem apelu upućenom skupini u ponedjeljak, papa Lav je upozorio da bi ređenja predstavljala “raskolnički čin” i “grijeh iznimne težine”, stoga je ova presuda Vatikana sveobuhvatan potez u suzbijanju djelovanja ove skupine.

Uvjeti za povratak u Crkvu

Tijekom kasnog poslijepodneva u četvrtak, Dikasterij za nauk vjere utvrdio je korake koje svećenici moraju poduzeti kako bi im se omogućio povratak u redoviti crkveni život. To uključuje osobno pisanje pisma Papi s molbom za ukidanje izopćenja, prenio je Vatican News. Svećenici također moraju potpisati ispovijest vjere i obvezati se da neće javno napadati Papu i njegov nauk, uz ispunjavanje drugih propisanih uvjeta.

Papa Lav se nije javno očitovao otkako su ređenja izvršena.

Kardinal Pietro Parolin, državni tajnik Vatikana, izrazio je u srijedu svoju “duboku žalost” zbog ređenja, kazavši da ona “ruše jedinstvo Crkve i povlače za sobom vrlo specifične sankcije – u osnovi, izopćenje”.

Bratstvo (SSPX) je 1970. godine u Švicarskoj osnovao francuski nadbiskup Marcel Lefebvre, no pet godina kasnije službeno ga je ukinuo biskup Fribourga. Godine 1988. skupina je zaredila četiri biskupa bez odobrenja Vatikana, što je tada dovelo do njihova izopćenja.

Ovaj najnoviji potez Vatikana ide znatno dalje od sankcija iz 1988. godine, koje su bile ograničene samo na biskupe. I dok je papa Franjo prethodno bio dopustio bratstvu podjeljivanje sakramenata ženidbe i ispovijedi, nova vatikanska odluka jasno navodi da će se svaka ženidba ili ispovijed koju podijeli ova skupina smatrati “nevažećom”.

Ipak, u bilješci se napominje da će “Crkva, kao majka koja brine, s iskrenom ljubavlju i aktivnom skrbi dočekati sve one koji se žele vratiti u puno zajedništvo”.

Korijeni sukoba u Drugom vatikanskom saboru

U samom središtu odvajanja od službene Crkve bilo je protivljenje nadbiskupa Lefebvrea i njegovih sljedbenika crkvenim reformama koje je 1960-ih uveo Drugi vatikanski sabor.

Takozvani “lefevrovci” ne prihvaćaju saborski nauk o vjerskoj slobodi, ekumenizmu (odnosu prema drugim kršćanskim denominacijama i religijama) te reforme katoličkog bogoslužja, poput slavljenja mise na narodnim jezicima umjesto na latinskom. Jedna od glavnih reformi Sabora bila je i osuda svih oblika antisemitizma.

Tijekom svog pontifikata, papa Lav XIV. stavio je crkveno jedinstvo kao prioritet, držeći da je temeljni kamen tog jedinstva upravo poveznica između pape i biskupa.

Papa je 16. lipnja u razgovoru s novinarima istaknuo da lefevrovci “odbijaju prihvatiti određene temeljne elemente Crkve, počevši od nekoliko točaka Drugog vatikanskog sabora”. O planiranim ređenjima tada je poručio: “Ako je to izbor koji donose, žao mi je, ali moramo ići naprijed.”

Skupina ima aktivnu prisutnost u Sjedinjenim Američkim Državama, sa sjedištem u Missouriju i sjemeništem za obuku svećenika u Dillwynu u Virginiji. Jedan od novoovlaštenih biskupa zaredenih u srijedu je otac Michael Goldade, koji upravlja tim sjemeništem.

“Moderna crkva je pustinja koja ubija sve što dotakne”, izjavio je Goldade na službi nakon održanih ređenja.

Objava Vatikan proglasio raskol: Izopćena tradicionalistička skupina nakon prkošenja papinim upozorenjima pojavila se prvi puta na Republika.

Utvrđeno je da se radi o M.O. rođen 1981. godine i W.B. rođen 1999. godine, oba iz Palestine, koji su potom lišeni slobode i nad njima je zavedena kriminalistička obrada.

Policijska uprava Ljubuški u ponedjeljak, 1. prosinca u 12:55 sati, zaprimila je prijavu da su u dvorištu crkve sv. Ivana Krstitelja u mjestu Crveni Grm uočene dvije nepoznate osobe.

Po prijavi su odmah postupili policijski službenici PU Ljubuški koji su dolaskom do navedene Crkve uočili oštećenja na ulaznim bočnim vratima, a u neposrednoj blizini zatekli su dvije osobe bez dokumenata koje su dovedene u PU Ljubuški na daljnje provjere.

O navedenom je izviješten dežurni tužitelj Županijskog tužiteljstva ŽZH koji je ovlastio policijske službenike PU Ljubuški da izvrše očevidne radnje.

Prilikom vršenja očevida vidljivi su bili tragovi preturanja po interijeru crkve, kao i nasilno otvorena vrata od kasa za milodare, a pronađeni su i dokumenti od privedenih osoba te je utvrđeno da se radi o M.O. rođen 1981. godine i W.B. rođen 1999. godine, oba iz Palestine, koji su potom lišeni slobode i nad njima je zavedena kriminalistička obrada.

Po završetku očevida policijski službenici PU Ljubuški su upoznati i da je došlo do nasilnog ulaska u obiteljsku kuću koja se nalazi u mjestu Crveni Grm, vlasnika A.K. koji se trenutno nalazi na privremenom radu u inozemstvu.

Policijski službenici PU Ljubuški u suradnji sa ŽT ŽZH poduzimaju sve potrebne mjere i radnje u cilju rasvjetljavanja predmetnih kaznenih djela Teške krađe iz članka 287. KZ FBiH.

/Desk/

Objava Dvojica migranata iz Palestine provalili u crkvu u Ljubuškom pojavila se prvi puta na Republika.

Thibault Verny (59) preuzet će dužnost predsjednika Papinskog povjerenstva za zaštitu maloljetnika, a istovremeno će ostati nadbiskup Chambéryja na jugoistoku Francuske.

Vatikansko povjerenstvo osnovao je papa Franjo 2014. kao odgovor na niz skandala u vezi sa seksualnim zlostavljanjem koji su potresli Crkvu u brojnim zemljama.

Ti su skandali narušili ugled Katoličke Crkve kao moralnog autoriteta, doveli do tužbi koje su je stajale milijune eura i rezultirali ostavkama brojnih biskupa.

Verny je izjavio kako je predan unaprijeđenju zaštitnih mjera unutar Crkve.

“Zalagat ćemo se za pravedniju raspodjelu resursa kako bi svi dijelovi Crkve, neovisno o zemljopisnom položaju ili okolnostima, mogli poštovati najviše standarde zaštite, rekao je je u priopćenju.

Verny na toj dužnosti nasljeđuje kardinala Seana O’Malleya, bivšeg nadbiskupa Bostona.

O’Malley (81) je dužnost obavaljo i nakon što je prešao tradicionalnu dobnu granicu za umirovljenje biskupa od 80 godina.

(izvor: HRT)

Objava Papa Lav poduzima prvi korak u vezi spolnog zlostavljanja u Katoličkoj Crkvi pojavila se prvi puta na Republika.

Ovaj koncert pružio je rijetku priliku da se uživo čuje repertoar pisan za ovako specifičan gudački sastav. Skladbe za dvije violine, iako često zanemarene, zahtijevaju iznimnu tehničku preciznost, glazbenost i sposobnost da se kroz interakciju instrumenata oblikuju složene glazbene strukture.

Odsustvo harmonijske podrške čini ovaj format dodatno izazovnim, ali istovremeno omogućava razigran dijalog melodija, polifonih tekstura i harmonijskih sugestija koje prelaze granice jednostavne forme.

Dizdar i Arsovski vješto su svladale sve tehničke i interpretativne zahtjeve, donoseći publici ujednačenost tona, preciznu artikulaciju i muzikalnost koja je naglasila specifičnost svakog izvedenog djela.

Program je započeo skladbom Georga Philippa Telemanna, u kojoj su violinistkinje prenijele baroknu živost i eleganciju kroz čistu polifoniju i precizne melodijske linije. Nastavak je donio djelo Jean-Mariea Leclaira, koji je spojio talijansku virtuoznost i francusku profinjenost. Njegova skladba, bogata ornamentikom i harmonijskom raznolikošću, izvedena je s naglašenim osjećajem za barokni stil.

Suvremeni dio programa obilježilo je introspektivno i emotivno djelo Peterisa Vasksa, čije su melodijske linije i zvučni pejzaži odražavali dublju povezanost s prirodom i duhovnim svijetom. Interpretacija dvaju violinistkinja bila je prožeta suptilnim nijansama koje su prenosile mirnu, gotovo meditativnu atmosferu.

Program je zaključen kompozicijom Reinholda Glièrea, ruskog kompozitora kasnog romantizma. Glièreov duet za dvije violine predstavlja kombinaciju lirizma i briljantne tehničke obrade, a izvedba je publici pružila priliku za uživanje u raskošnim melodijskim linijama i harmonijskoj kompleksnosti.

Koncert u crkvi svetog Franje Asiškog u Čapljini pružio je publici vrijedno glazbeno iskustvo, naglašavajući rijetko izvođeni repertoar. Kroz interpretaciju Dizdar i Arsovski, djela ovih kompozitora su oživjela u punom svjetlu, potvrđujući bogatstvo malih gudačkih ansambala i njihov značaj u svijetu klasične glazbe.

Realizaciju koncerta omogućili su Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo, Fondacija za glazbene, scenske i likovne umjetnosti, te suradnja s Umjetničkom galerijom Bosne i Hercegovine i Centrom za edukaciju i kulturu Akademija Čapljina.

/Desk/

Objava U crkvi sv. Franje Asiškog u Čapljini briljantan koncert klasične glazbe za dvije violine – Rijetki prepoznali veliku umjetnost u malom gudačkom ansamblu pojavila se prvi puta na Republika.

Međutim, zlostavljane redovnice žale se da Vatikan reagira previše sporo i optužuju određene strukture za zataškavanje.

Biskup Jean-Marc Micas je naglasio da je njegova odluka rezultat promišljanja i konzultacija s raznim stručnjacima i žrtvama zlostavljanja. Istaknuo je da prisutnost Rupnikovih djela u svetim prostorima može retraumatizirati žrtve i narušiti duhovni mir vjernika.

Ova odluka, nakon što su ranije dva samostana u Italiji uklonila Rupnikove mozaike, predstavlja važan presedan u Katoličkoj crkvi.

Marko Ivan Rupnik je poznat i u hrvatskim crkvenim krugovima. Njegovi mozaici nalaze se u crkvi Svete Obitelji u Solinu, Svete Marije Kraljice Mira u Sisku te marijanskom svetištu u Vepricu. Ovome popisu možemo nadodati i crkvu sv. Petra i Pavla u Mostaru i privatnu biskupsku kapelu na Hvaru, koje je Rupnik preuzeo uređivati unatoč sankcijama i zabranama koje mu je nametnula Crkva zbog „teških i nedopuštenih djela“.

Ovu zanimljivu informaciju na svom Facebook profilu objavio je Dalibor Dado Milas, doktor pastoralne teologije i socijalne etike i bivši hercegovački franjevac s trenutnom adresom u Grazu u Austriji.

Milas navodi kako su oko ove teme podijeljena mišljenja.

“Jedni smatraju da uklanjanje mozaika neće izliječiti traumu žrtava, dok drugi vjeruju da promoviranje umjetnosti notornog seksualnog predatora predstavlja prepreku za žrtve i vjernike koji traže utjehu u crkvi. U ovom se kontekstu može čuti i riječ ‘bogohula’. U kontekstu istraživanja odnosa vjere, emocija i umjetnosti, zanima me što vi mislite o potezima časnih sestara u Italiji koje su dale ukloniti Rupnikove mozaike iz svojih kapelica te o najnovijoj odluci biskupa iz Lourdesa? Može li se odvojiti umjetnost od umjetnika? Može li se uživati u ljepoti Rupnikovih mozaika unatoč spoznaji da se iza njegove umjetnosti skriva tzv. toksična duhovnost (H. Keul)?”, upitao je Milas svoje facebook prijatelje te pojasnio kako će komentare koristiti za potrebe istraživanja o odnosu vjere, emocija i umjetnosti u Katoličkoj crkvi, ali i zamolio na pristoju komunikaciju i međusobno poštovanje komantatora i komentatorica.

A njihovi odgovori su raznovrsni – od onih koji smatraju da uklanjanje mozaika Marka Rupnika iz bazilike je opravdano i potrebno do onih koji ne dijele takav stav.

Trebaju li vjerski mozaici, čovjeka koji je seksualno napastvovao redovnice biti u vjerskim ovjektima ili služiti za vjerske potrebe? Ovo pitanje možda ima dva potpitanja – kako to da ovavkog čovjeka, o kojem su zasigurno upoznati, angažiraju svećenici za ovu potrebu? Kako čovjek, koji napastvuje redovnice, žene, može raditi mozaike svetaca, Majke Božje itd? Možda se ovo pitanje može usporediti – trebaju li, primjerice, slike nekog dokazanog pedofila, među kojima su i slike djece, biti u školama? Ili, da idemo još korak dalje, je li to slično kada bi zlostavljač gradio spomenik na mjestu gdje je zlostavljao zarobljene žrtve? Zar to nije malo…bolesno?

I ovim pitanjem i propitivanjem preispituje se “gdje su granice” te kao i “gdje počinje provokacija te koji joj je cilj”, ali i je li ista uistinu potrebna, je li zlonamjerna ili zašto je neki shvaćaju zlonamjerno, što je apsolutna sloboda i postoji li? Je li to dobro ili loše ili jesu li upravo granice ta razlika između čovjeka i životinja itd., itd. No, da ne bi ušli previše u filozofsku sferu, pogotovo kao amateri, ovdje bi možda trebalo stati.

Rupnik je radio i mozaike u mostarskoj crkvi

Podsjetimo, a kako je to Milas već i kazao, da je upravo Rupnik sa suradnicima radio i impozantne, bogate mozaike od zlatnih listića i kamena u crkvi sv. Petra i Pavla u Mostaru koji su dovršeni u ožujku 2021. godine.

Rupnik, teolog i uvaženi svjetski mozaičar, optužen je za psihološko i seksualno nasilje nad najmanje 20-ak žena tijekom 30 godina, posebice u zajednici Loyola, koju je vodio u Ljubljani, a koja je sada raspuštena. Nigdje nije navedeno kolika je cijena njegovih radova, no pojedini mediji pišu kako je riječ o jako, jako unosnom poslu.

Nakon optužbi da je časne tjerao na seks, Marko Rupnik izbačen je iz isusovačkoga reda u lipnju 2023., ali njegova djela i dalje su izložena. Prema pisanju američkog jezuitskog glasila, Paolo Ruffini, prefekt Dikasterija za komunikaciju u Vatikanu, usprotivio se micanju mozaika.

Licemjeri

“Kao kršćani, rekao je Ruffini, moramo razumjeti žrtve, no nisam siguran da je uklanjanje umjetnosti najbolji način iskazivanja potpore žrtvama. Micati, gušiti, uništavati umjetnost nikad nije dobar izbor”, rekao je Ruffini, što je vrlo lukava zamjena teza i novo pitanje – Je li licemjerna umjetnost i iznad žrtve, iznad čovjeka? Ako jest, nije li, primejrice, ‘umjetnost’ kontroverznog srpskog pjevača Desingerice, koji udara fanove cipelama po glavi – puno iskrenija? I novo pitanje – je li licemjerjem pojedini vjerski predstavnici u ‘slučaju Rupnik’ pokušavaju opravdati vrlo skupe radove na mozaicima i očitu štetu što bi se proizvela u slučaju njihovog uklanjanja?

Na koncu, ni u kojem dijelu ne osporavajući umjetnost posrnulog bivšeg svećenika Rupnika, je li jedno od mogućih odgovora ovaj – da, neka radi mozaike, ali ne u vjerskim objektima i za vjerske potrebe, dvolično i uvrjedljivo.

Papa Franjo je 2023. uklonio zapreke za pokretanje postupka protiv Rupnika, što je tri godine nakon što je dovršio (kompromitirane) mozaike u mostarskoj crkvi i gdje je malo vjerojatno da će biti uklonjeni. Slovenska biskupska konferencija izjavila je kako je na strani žrtava…

(Republika/V.S.H.)

Objava Čovjek koji je radio mozaik u mostarskoj crkvi zlostavljao redovnice – samostani u Italiji uklonili mozaike – Je li licemjerna umjetnost iznad žrtve? pojavila se prvi puta na Republika.

Provalnici su pobjegli, odbacivši torbu i kantu s crkvenim predmetima. U crkvi su zatekli razbacane i polomljene kipove, oskvrnavljeni oltar i Svetohranište, te razbacane svete hostije. Župnik don Damir izrazio je duboko razočaranje i bol zbog ovog čina.

Pljačkaši su pobjegli automobilom s otprilike 800 KM milodara prikupljenih za izgradnju župne crkve. Policija je izuzela ključne materijalne dokaze i provodi opsežnu istragu.

Predsjednica Vlade Hercegovačko-neretvanske županije Marija Buhač i ministar unutarnjih poslova Marijo Marić obišli su crkvene prostorije. Buhač je istaknula da je ovo čin svetogrđa koji je potresao lokalnu zajednicu i obećala potporu u sanaciji štete, dok je ministar Marić izrazio uvjerenje u brzo privođenje počinitelja pravdi.

Objava Vlada HNŽ oštro osudila devastaciju i pljačku mostarske crkve pojavila se prvi puta na Republika.

To je još jedna crkva-muzej u Istanbulu, nakon Aja Sofije, koja je “postala” džamija. Kako izvješćuje turski ‘Sabah’, džamija Karije, koja se nalazi u centru Istanbula, poslije 79 godina bit će otvorena danas za vjernike. Kako je najavljeno, predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan, putem telekonferencije iz Ankare, prisustvovat će toj svečanosti.

Odluku o pretvaranju crkve u muzej opozvao je 19. studenoga 2019. turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan.

Pravoslavna crkva Hora ili ‘Crkva Hrista Spasitelja u polju’, podignuta je u 4. stoljeću, a 1511. godine je pretvorena u džamiju. U džamiju ju je preuredio Atik Ali-paša, jedan od Bajazitovih velikih vezira i od tada je u funkciji pod nazivima “Atik Ali-pašina džamija” i “Karije džamija”. Mozaici i freske koje se smatraju vrhuncem bizantijske umjetnosti, tada su prekriveni slojem maltera.

Kao prenosi agencija FENA, službenom odlukom vlasti, 2. kolovoza 1945. godine, građevina je dobila status muzeja i predstavljala je jednu od najposjećenijih turističkih atrakcija iz bizantijskog perioda u Carigradu, uz Aja Sofiju i cisternu Baziliku. Prije četiri godine, odlukom predsjednika Erdogana ponovo je prebačena u nadležnost Predsjedništva za vjerska pitanja.

Tada je i započeta restauracija ovog značajnog povijesnog objekta kako bi se u njoj vjernici opet mogli moliti. Svoj današnji oblik crkva je dobila početkom 14. stoljeća kada ju je u potpunosti obnovio bizantijski državnik Teodor Metohit.

Tijekom opstade Carigrada 1453. godine u crkvu je prenesena ikona koja se smatrala čudotvornom i zaštitnicom grada u cilju dobivanja božanske pomoći u obrani od nevjernika.

Međutim, Osmanlije su zauzele grad, a pola stoljeća nakon toga, crkva je po nalogu Atik Ali paše, velikog vezira sultana Bajazita II, pretvorena u džamiju zvanu Karije. Njena unutrašnjost je prilagođena potrebama islama, pa su mozaici i freske bili prekriveni slojem maltera.

Zgrada je vremenom oronula i prilikom istraživanja njene unutrašnjosti 1948. godine, američki bizantolozi su ispod sloja maltera otkrili bizantijske ikone i mozaike, nakon čega je počela detaljna obnova građevine i otkrivanje prvobitnog sloja. Radovi su trajali čitao desetljeće i ona je 1958. godine otvorena za javnost kao muzej koji se službeno zove Karije po nazivu džamije, iako je i dalje među stanovnicima Istanbula ustaljen naziv Hora.

/Desk/

Objava KORAK PO KORAK Kao i Aja Sofija, još jedna crkva u Istanbulu postala – džamija pojavila se prvi puta na Republika.

Oštećeni su kameni križevi koji se nalaze na samom ulazu u dvorište crkve. Neumski župnik don Mladen Šutalo za RTV Herceg-Bosne kaže da čovjek, nakon jedne ovakve poruke ostane bez riječi.

“Najmanja je stvar trošak ili materijalna šteta”, rekao je don Šutalo te dodao da ga kao svećenika najviše smeta poruka koja je ovim činom poslana.

Prvi čovjek općine Neum Dragan Jurković osudio je vandalski čin, te istaknuo kako će općina poduzeti sve mjere kako bi se pronašli počinitelji. S ljudske strane jedna osuda vandalizma čina koji nije nikako lijep i ne daje neku lijepu sliku prema onima koji su to uradili, rekao je za RTV HB načelnik Jurković dodajući da se nada da će počinitelji biti pronađeni i adekvatno kažnjeni.

Jurković dodaje kako do sada nije bilo oštećenja vjerskih objekata. Nažalost, sada se to dogodilo, a nadamo se da se to više neće ni ponoviti, rekao je Jurković i ponovno apelirao na nadležne da otkriju počinitelje. Ovaj vandalski čin izazvao je ogorčenje među Neumljanima koji se nadaju da će policija otkriti počinitelje. Ispred MUP-a HNŽ ističu kako je proveden očevid na licu mjesta te se očekuje više informacija u sljedećim danima.

/Desk/

Objava Vandali polomili križeve ispred crkve u Neumu: “Nakon ovakve poruke čovjek ostane bez riječi” pojavila se prvi puta na Republika.

Priručnici imaju po šezdesetak stranica, oba su se izvorno pojavila kod Nacionalne službe za zaštitu maloljetnika Talijanske biskupske konferencije, a HBK ih je prevela na hrvatski i učinila digitalno dostupnim na svojoj mrežnoj stranici.

Rane zlostavljanja

Priručnik “Rane zlostavljanja” nastoji odgovoriti na brojna pitanja, među inim gdje se događa zlostavljanje, kada nastaje, koje su mu karakteristike i s kakvim su posljedicama za žrtve. Oblikovan je s pedagoškim i informativnim pristupom koji može pomoći učiteljima, odgajateljima i pastoralnim radnicima da shvate strašnu stvarnost zlostavljanja.

Priručnik ističe da u središtu i na početku svakoga promišljanja i razumijevanja te problematike mora biti prihvaćanje, prepoznavanje i slušanje ranjenih osoba. Crkva se treba odmah suočiti u svim stvarnostima i na svim razinama problema zlostavljanja maloljetnika, što iziskuje ponovno čitanje, reviziju i provjeru pošasti i patnje zloporabe moći, savjesti i seksualnog zlostavljanja koje provodi i crkveno osoblje, kaže se.

To uključuje reviziju i obnovu teoloških, duhovnih, pastoralnih koncepata i kanonskoga prava, karizmi i ciljeva crkvenih udruga, institucija i organizacija, redovničkih zajednica, instituta posvećenog i apostolskog života, novih oblika posvećenoga života, crkvenih pokreta i raznih skupina u Crkvi.

Priručnik izlaže problem u devet kraćih poglavlja: što je seksualno zlostavljanje, značenje i definicija seksualnog zlostavljanja, žrtve i mjesta seksualnog zlostavljanja, karakteristike zlostavljanja, posljedice za žrtvu, osoba koja zlostavlja i značenje zlostavljanja u crkvi danas i dr.

Zlostavljanje se ne može objasniti kao pojedinačan čimbenik neovisan o okruženju i uvjetima. Također, ne može se objasniti ni kao izolirana činjenica ili isključivo zbog prilike koja mu je pogodovala ili ga je izazvala.

Ono se javlja unutar asimetričnog odnosa u određenom okruženju koje ga priprema, dopušta i, u najgorem slučaju, štiti i brani, kaže se i naglašava da moć i društveno-crkveni položaj različitih sudionika igraju ključnu ulogu u razvoju zlostavljanja.

Nije dovoljno ukloniti neke ljude s njihovih mjesta – to se svakako mora učiniti – jer je problem u sustavu. Suočeni sa seksualnim zlostavljanjem, zloporabom moći i savjesti trebamo proširiti svoj pogled, navodi priručnik riječi pape Franje iz pisma čileanskim biskupima 2018. godine.

Primjeri dobre prakse za zaštitu maloljetnika

Priručnik “Primjeri dobre prakse za zaštitu maloljetnika – za roditelje, učitelje i pastoralne radnike”, ističe da bez pretenzije na sveobuhvatnost zagovara uspostavu sigurnog okruženja za najbolje odrastanje i sazrijevanje malenih.

Očito je da neka praktična rješenja nisu dovoljna ako kod svih pastoralnih suradnika ne postoji odlučna svijest o vlastitoj ulozi svjedoka vjere i odgojitelja.

Priručnik izlaže praktične savjete na koje treba obratiti pažnju kod zaštite maloljetnika. To su eventualne štete koje se prema maloljetnicima ne smiju događati i obveze koje treba preuzeti u Crkvi za promicanje zaštite maloljetnikâ.

Svatko tko ima odgovorne uloge u Crkvi u područjima koja uključuju maloljetnike mora voditi računa o kriterijima za odabir onih koji se brinu o maloljetnicima u Crkvi i koji su uključeni u njihovu formaciju.

Navodi značajke koje, za sigurnost maloljetnikâ, moraju jamčiti odgovorni u Crkvi, te napominje da je potrebno pribaviti suglasnost roditelja za obavljanje aktivnosti s maloljetnicima koje promiču crkveni subjekti.

Priručnik upućuje na opće mjere opreza kojih se trebaju pridržavati sve odrasle osobe s odgojno-obrazovnim zadaćama ili koje na bilo koji način imaju odnose s maloljetnicima u obavljanju crkvenih aktivnosti, kao i na radnje koje treba poduzeti u tim prilikama, te na radnje koje se ne smiju događati, prenosi HINA.

/Desk/

Objava HBK izdala dva priručnika za zaštitu djece od zlostavljanja svećenika pojavila se prvi puta na Republika.

U razgovoru za RTL  kaže da neće odustati od svog nauma i da će otići ako ne uspije u borbi protiv pedofilije u Crkvi.

Što kažete na ispovijest žrtve, razgovarali ste s njime, bio je kod vas, je li on na neki način pokrenuo lavinu?

“Meni je drago da je on progovorio jer to je dobro, dobro je to zbog tog što to osnažuje i druge žrtve da naprave to što je on napravio”.

Koliko vas je to šokiralo?

“To je šokantna ispovijest koju sam ja znao i ranije, mene nije to potaknulo jer sam se s predmetom upoznao i prije. Kada sam se upoznao pokrenuo sam određene mehanizme tako da sam prijavio i Županijskom državnom odvjetništvu, smatrao sam da se trebam sastati i sa žrtvom. Drago mi je da sam to uspio”.

Kako ste saznali na zlostavljanja?

“Ja sam to našao u svojoj arhivi kad sam preuzeo upravu Nadbiskupije. U njemu je bilo napisano da je taj slučaj arhiviran. On je reagirao tako da je potaknuo istraživanje radnji unutar Nadbiskupije. Vjerojatno je vezano uz prijavu smatrao da je dovoljno to što se nakon toga i sam zlostavljač prijavio”.

Je li po vama to bilo dovoljno?

“Kada sam vidio i pročitao spise i vidio opise zlodjela znao sam da to nije dovoljno”.

Dolaze li policija ili DORH u Nadbiskupiju?

“Ne, nisu dolazili, nemam dati više što od ovoga što sam dao. Ja sam sve spise koje se odnose na ovaj predmet predao Županijskom državnom odvjetništvu”.

Smatrate li da je vaš prethodnik znao, ali je na neki način zataškao?

“Teško mi je to reći. Može biti da je on loše procijenio”.

Svi ovi zločini su u zastari?

“Nažalost ti zločini su bili u zastari u trenutku kad su prijavljeni, to je ono što moramo svi raditi i to je poziv koji sam već učinio u vezi ovog slučaja i svih drugih slučaja, poziv državnim vlastima da pokrene proceduru za ukidanje zastare za zločine koji su počinjeni nad djecom i maloljetnicima. Drago mi je da je moj poziv dobio veći odjek i da su određene parlamentarne stranke također pokrenule takvu proceduru”.

Policija i DORH po pitanju drugih prijava?

“Vjerujem da oni rade svoj posao, nisam osoba koju oni trebaju informirati. Ono što je važno jest da mi surađujemo i da jasno damo do znanja da nam je stalo do žrtava i da na sve načine omogućimo i državnim strukturama da rade svoj posao”.

Hoćete li ostati usamljeni u ovom prokazivanju?

“Mislim da su procesi pokrenuti i da se oni više ne mogu i ne smiju zaustaviti. Želimo li se razračunati s ovom pojavom, ne samo u crkvi, nego i u društvu i bilo gdje drugdje moramo biti jasni, transparentni. Moramo se boriti protiv zla”.

Je li vam se netko od kolega javio i rekao da će istupiti?

“Mi imamo jedan dogovor na razini Hrvatske biskupske konferencije da bi zapravo trebali pokušati otkriti kakvo je stvarno stanje. Osobno neću odustati od toga, ako ne uspijem jasno ću dati do znanja da se povlačim zato što nisam uspio”.

Vaša poruka žrtvama?

“Molim ih da se jave jer to nam može pomoći da vidimo potpuni opseg ovoga što se dogodilo. Imam dojam da su stvari postavljene tako da se sve prijavi i ispita kao da se dogodila zastara a ne znamo što se događalo nakon toga, možda postoji slučaj u kojem zastara nije nastupila i zato molim sve povrijeđene da se jave, spreman sam sa svima razgovarati i pokušati sa svoje strane napraviti što je u mojoj moći”.

/Desk/

Objava Nadbiskup Uzinić obećao povlačenje ako ne uspije razotkriti pedofiliju u Crkvi pojavila se prvi puta na Republika.