Europskoj uniji prijeti nova energetska kriza uoči zime, a sve manje zalihe prirodnog plina izazivaju zabrinutost među energetskim stručnjacima. Prema izvješću američkog Instituta za energetsku ekonomiju i financijsku analizu (IEEFA), Europa bi tijekom zime mogla imati manjak do 14 milijardi kubičnih metara plina, što odgovara približno sedam posto ukupne potražnje u Uniji.

Riječ je o količini koja bi bila dovoljna za opskrbu između 10 i 12 milijuna kućanstava.

Na rizike upozorava i Europska mreža operatora transportnih sustava za plin (ENTSOG), čija prognoza za zimu 2026./2027. upućuje na mogućnost ozbiljnog smanjenja zaliha u slučaju hladnog vremena i ograničene međunarodne opskrbe.

Ako se ne osiguraju dodatne količine plina, europske države mogle bi se naći pred teškim izborom: kupovati energente po znatno višim cijenama ili uvoditi mjere kojima bi se ograničila potrošnja.

Zalihe plina na najnižoj razini za ovo doba godine

Europska skladišta plina trenutačno su popunjena tek nešto više od 70 posto kapaciteta, što je najniža razina za ovo doba godine otkako su 2011. počele sustavne evidencije.

Jedan od razloga takvog stanja jesu visoke cijene plina, zbog kojih je trgovcima tijekom ljeta bilo isplativije prodavati energent nego ga skladištiti za zimsku potrošnju.

Istodobno, potražnja za plinom tijekom zime posljednje je dvije godine postupno rasla, dok je uvoz u Europsku uniju uglavnom stagnirao. Zbog toga Europa sve više ovisi o zalihama koje je uspjela prikupiti prije početka hladnijeg razdoblja.

Prema podacima navedenima u izvješću, neto povlačenje plina iz skladišta u siječnju 2026. dosegnulo je 22,6 milijardi kubičnih metara. Za usporedbu, u siječnju 2025. iznosilo je 18,8 milijardi, a u siječnju 2024. godine 17,8 milijardi kubičnih metara.

Takav trend pokazuje koliko bi hladna zima mogla dodatno opteretiti europski energetski sustav.

U najgorem scenariju zalihe bi mogle pasti na samo 11 posto

Prema procjeni ENTSOG-a, u slučaju hladne zime razina popunjenosti europskih skladišta mogla bi pasti na samo 11 posto, čak i uz povoljne uvjete za uvoz ukapljenog prirodnog plina (LNG).

Takva bi razina predstavljala vrlo malu sigurnosnu rezervu za nastavak zime i eventualne nove poremećaje u opskrbi.

Ako bi države željele završiti zimu s najmanje 30 posto popunjenih skladišta, morale bi smanjiti potrošnju ili ograničiti isporuke plina u količini koja odgovara približno sedam posto ukupne potražnje.

Ipak, riječ je o nepovoljnom scenariju, a ne o potvrdi da će do nestašice doista doći. Konačan ishod ovisit će o temperaturama, dostupnosti uvoza, kretanju potražnje i razvoju međunarodnih sukoba.

Rat na Bliskom istoku dodatno ugrožava opskrbu

Situaciju dodatno kompliciraju ratni sukobi na Bliskom istoku i poremećaji na globalnom energetskom tržištu. Prema analizama na koje se poziva Politico, rat u Iranu i šira nestabilnost u regiji stvaraju dodatnu neizvjesnost za europsku opskrbu energentima.

Europska unija zbog toga ima ograničene mogućnosti za brzo pronalaženje novih količina plina, osobito ako istodobno poraste potražnja u drugim dijelovima svijeta.

Dodatni pritisak predstavlja i najavljena zabrana dugoročnih ugovora o isporuci ruskog ukapljenog prirodnog plina na razini Europske unije, koja bi trebala stupiti na snagu u siječnju.

Prema izvješću IEEFA-e, ta bi promjena mogla smanjiti europski uvoz plina za dodatnih sedam milijardi kubičnih metara.

Ruski plin ranije je imao važnu ulogu u prilagođavanju opskrbe promjenama potražnje tijekom zimskih mjeseci. Njegovim daljnjim ograničavanjem Europa će se još više morati oslanjati na postojeće zalihe i alternativne dobavljače.

Dodatni uvoz mogao bi stajati tri milijarde eura

Jedna od mogućnosti za ublažavanje manjka jest povećanje uvoza ukapljenog prirodnog plina koji se brodovima doprema na europska tržišta. Među važnijim dobavljačima nalaze se Sjedinjene Američke Države.

Međutim, povećanje uvoza imalo bi visoku cijenu.

Prema procjeni IEEFA-e, nabava dodatnih količina potrebnih za nadoknadu manjka mogla bi europske potrošače stajati oko tri milijarde eura više nego što bi ista količina stajala prošle godine. To predstavlja povećanje troška od približno 12 posto.

Takav iznos bio bi dodatno opterećenje uz već visoke cijene energije, koje izravno ili neizravno utječu na kućanstva i poduzeća.

Problem je i to što američka proizvodnja ukapljenog prirodnog plina radi blizu maksimalnog kapaciteta. Zbog toga nije jednostavno brzo povećati izvoz kako bi se zadovoljila dodatna europska potražnja.

Stručnjaci očekuju rast cijena prije stvarne nestašice

Unatoč upozorenjima, dio analitičara smatra da je znatniji rast cijena vjerojatniji od stvarnog nedostatka plina za europske potrošače.

Laurent Ruseckas, viši analitičar tržišta plina u tvrtki S&P Global Energy, smatra da bi brzo pražnjenje skladišta početkom zime moglo potaknuti snažan rast cijena. Više cijene zatim bi mogle privući dodatne pošiljke ukapljenog prirodnog plina iz Azije prema Europi.

Drugim riječima, tržište bi se moglo prilagoditi povećanjem cijena i preusmjeravanjem dostupnih količina, iako bi takav proces bio skup za potrošače.

Ruseckas upozorava i da Europa više nema mnogo prostora za dodatno smanjenje potrošnje.

Rat u Ukrajini već je doveo do pada industrijske potražnje za plinom u Europskoj uniji za približno 20 posto, a ta se potražnja još nije oporavila.

To znači da je dio prilagodbe već ostvaren smanjenjem industrijske potrošnje, zbog čega bi daljnje uštede mogle biti teže ostvarive bez dodatnih posljedica za gospodarstvo.

Što to znači za europska kućanstva?

Za građane bi najizravnija posljedica mogla biti povećanje računa za grijanje i druge energente, osobito ako se cijene plina snažno povećaju na veleprodajnom tržištu.

Skuplji plin može utjecati i na cijenu električne energije, kao i na troškove poslovanja industrije, proizvodnje i usluga. Takvi se troškovi potom mogu preliti na cijene različitih proizvoda i usluga.

U slučaju izrazito nepovoljnih vremenskih i tržišnih okolnosti, pojedine države mogle bi razmotriti i dodatne mjere štednje ili ograničavanje potrošnje.

Ipak, trenutačne procjene ne znače da će milijuni kućanstava ostati bez plina. Broj od 10 do 12 milijuna kućanstava predstavlja usporedbu količine mogućeg manjka s njihovom potrošnjom, a ne prognozu broja kućanstava koja će sigurno ostati bez opskrbe.

Pred Europom je neizvjesna zima u kojoj će ključnu ulogu imati vremenski uvjeti, dostupnost dodatnog plina i razvoj globalnih sukoba. Najveći rizik za građane zasad predstavlja mogućnost novih poskupljenja, dok bi stvarna nestašica ovisila o tome koliko se ozbiljni poremećaji u opskrbi budu preklapali s povećanom zimskom potražnjom.

Objava Europi prijeti nova energetska kriza: Zalihe plina na rekordno niskim razinama, računi za grijanje mogli bi dodatno porasti pojavila se prvi puta na Republika.

Razlika u cijeni dizela na benzinskim postajama u Bosni i Hercegovini trenutno iznosi 41 fening po litri.

Prema podacima platforme cijenegoriva.ba, koja prati cijene na 739 benzinskih postaja u 77 gradova, najniža cijena dizela od 3,58 KM po litri zabilježena je u Bihaću i Gračanici.

Najpovoljnija cijena dizela evidentirana je na postaji Čavkunović – BP u Bihaću, gdje litra iznosi 3,58 KM.

Gdje je gorivo najjeftinije?

Prema dostupnim podacima, među najpovoljnijim cijenama goriva u BiH su:

• Dizel: 3,58 KM – Čavkunović – BP, Bihać
• Super 95: najniža cijena zabilježena je na Hifa Petrolu u Travniku
• Super 98: najniža cijena evidentirana je na postaji Bushel u Bihaću
• LPG/plin: najniža cijena zabilježena je na Hifa Petrolu u Konjicu

S druge strane, među najskupljim lokacijama ističe se Konjic, gdje je cijena dizela dosegnula 3,99 KM po litri.

Najskuplji Super 95 zabilježen je u Sarajevu, na području Ilidže, po cijeni od 3,71 KM, dok Super 98 doseže 3,88 KM po litri.

Najskuplji LPG/plin trenutno se prodaje u Glamoču, gdje litra košta 1,71 KM.

Na punom spremniku razlika je 20,50 KM

Razlika između najniže i najviše cijene dizela iznosi 41 fening po litri.

To na spremniku od 50 litara znači razliku od:

50 × 0,41 KM = 20,50 KM.

Drugim riječima, vozač koji natoči 50 litara na najskupljoj umjesto na najjeftinijoj postaji može platiti 20,50 KM više za istu količinu goriva.

Dizel pojeftinio u Banjoj Luci

U Banjoj Luci cijene dizela također su se posljednjih dana smanjile.

Prema podacima koje prenosi Fena, dizel je u odnosu na kraj rujna pojeftinio za oko 13 feninga po litri. Trenutačno se na benzinskim postajama u ovom gradu prodaje po cijeni od približno 3,76 do 3,77 KM po litri.

Benzin se istodobno prodaje po cijeni od oko 3,49 KM po litri.

Krajem rujna cijena dizela na pojedinim banjolučkim postajama dosezala je oko 3,89 KM po litri.

Cijene prethodno snažno rasle

Do pada cijena goriva došlo je nakon što su krajem rujna pale cijene sirove nafte na svjetskom tržištu. Na cijene su utjecali i određeni unutarnji čimbenici koji su pridonijeli stabilizaciji tržišta, navode naftni distributeri.

Cijene goriva u Republici Srpskoj prethodno su više od mjesec dana bile u uzlaznom trendu.

Samo tijekom rujna dizel je na pojedinim benzinskim postajama poskupio za više od 40 feninga po litri.

Početkom rujna dizel se u Banjoj Luci prodavao po cijeni od oko 3,50 KM po litri. Do 22. rujna cijena je na pojedinim postajama narasla na 3,83, odnosno 3,89 KM po litri.

Sada se cijene ponovno spuštaju, ali razlike između pojedinih benzinskih postaja i dalje ostaju značajne. Za vozače to znači da se usporedba cijena prije točenja može itekako isplatiti – posebice ako se puni cijeli spremnik.

Objava Cijene dizela u BiH značajno variraju: Razlika između najjeftinije i najskuplje litre je 41 fening pojavila se prvi puta na Republika.

Na Wall Streetu je prošlog tjedna Dow Jones indeks oslabio 1,3 posto, na 51.176 bodova, dok je S&P 500 pao 0,3 posto, na 7.722 boda. Nasdaq je, međutim, ostvario rast od 0,45 posto i tjedan završio na 27.190 bodova.

Cijene nafte i dalje visoke

Početak prošlog tjedna obilježila je zabrinutost zbog izostanka napretka u pregovorima između SAD-a i Irana o okončanju rata i ponovnom otvaranju Hormuškog tjesnaca, jednog od najvažnijih svjetskih pomorskih pravaca za izvoz nafte s Bliskog istoka.

Neizvjesnost oko opskrbe energentima dovela je do snažnih oscilacija cijena nafte, koje su se zadržale na povišenim razinama. To je dodatno pojačalo strahovanja od ubrzavanja inflacije, ali i mogućnosti da središnje banke nastave podizati kamatne stope.

Prinosi na američke obveznice dosegnuli visoke razine

Rast očekivanja o dugotrajnijoj inflaciji potaknuo je i rast prinosa na dugoročne američke državne obveznice. Prinosi su dosegnuli najviše razine u posljednjih dvadesetak godina te su se popeli znatno iznad pet posto.

Takav razvoj događaja predstavlja dodatni pritisak na tržište dionica jer više kamatne stope povećavaju troškove financiranja i smanjuju privlačnost ulaganja u rizičniju imovinu.

Ipak, krajem tjedna tržišta su djelomično nadoknadila ranije gubitke. Potpredsjednik američke središnje banke Federal Reservea (Fed) Philip Jefferson poručio je da bi središnja banka trebala biti strpljiva prije donošenja odluke o novom povećanju kamatnih stopa.

Time su oslabjela očekivanja da će Fed već na sjednici krajem listopada ponovno povećati kamatne stope, nakon što ih je u rujnu podigao za 0,25 postotnih bodova.

Američko tržište rada šalje znakove usporavanja

Dodatni razlog za oprez među ulagačima bili su novi podaci s američkog tržišta rada. U rujnu je u SAD-u otvoreno samo 29.000 novih radnih mjesta, dok su analitičari očekivali njih oko 90.000.

Revidirani podaci pokazali su i da je tijekom prethodnih mjeseci otvoreno znatno manje radnih mjesta nego što je ranije bilo objavljeno.

Slabiji podaci o zapošljavanju povećali su očekivanja da Fed neće žuriti s novim povećanjem kamatnih stopa. Na tržištu se sada procjenjuje da je vjerojatnost povećanja kamatnih stopa na sjednici krajem listopada manja od 25 posto. Početkom prošlog tjedna ta je vjerojatnost iznosila gotovo 70 posto.

Tehnološki sektor među rijetkim dobitnicima

Unatoč pritiscima na tržišta, tehnološki sektor uspio je ostvariti rast. Posebno su dobro prošle dionice proizvođača čipova, potaknute nastavkom velikih ulaganja u infrastrukturu potrebnu za razvoj umjetne inteligencije.

Rast tehnološkog sektora pomogao je Nasdaqu da prošli tjedan završi u pozitivnom području, za razliku od većine drugih vodećih američkih burzovnih indeksa.

Europske burze također u minusu

Negativan trend proširio se i na europske burze.

Londonski FTSE indeks prošlog je tjedna oslabio 2,2 posto, na 10.461 bod. Frankfurtski DAX pao je 0,7 posto, na 25.231 bod, dok je pariški CAC 40 izgubio 2,2 posto i završio na 7.897 bodova.

Kombinacija visokih cijena energije, povišenih prinosa na obveznice, geopolitičkih napetosti i neizvjesnosti oko buduće politike središnjih banaka tako i dalje predstavlja ozbiljan izazov za svjetska financijska tržišta.

Ulagači će u idućim tjednima posebnu pozornost posvetiti kretanju cijena nafte, novim podacima o inflaciji i zaposlenosti te signalima iz američkog Feda, koji bi mogli odrediti smjer tržišta do kraja godine.

Objava Nafta i kamate pritisnule svjetska tržišta: Pale cijene dionica na Wall Streetu i europskim burzama pojavila se prvi puta na Republika.

Blokada Hormuškog tjesnaca koju provode Iran i Sjedinjene Američke Države, a koja je ograničila isporuke nafte i plina iz Perzijskog zaljeva, mogla bi biti tek uvod u ozbiljniji i dugotrajniji poremećaj energetskog tržišta.

Australska brokerska kuća Morgans upozorava da bi široko rasprostranjeni i uspješni napadi na rafinerije u regiji mogli dovesti do gubitka značajnih kapaciteta za preradu i izvoz nafte. U takvom scenariju cijena sirove nafte Brent mogla bi premašiti 150 dolara po barelu.

„Napad koji bi uništio značajne kapacitete za preradu ili izvoz značio bi gubitak ponude tijekom niza godina, a tržište nije u poziciji da to apsorbira“, naveo je Morgans u svojoj analizi.

Broker ističe da bi takav razvoj događaja predstavljao mnogo ozbiljniji problem od privremenih prekida uzrokovanih blokadama i napadima na brodove.

„To nije naš osnovni scenarij, ali ako se dogodi, očekujemo da će cijena Brenta porasti iznad 150 dolara po barelu“, poručili su.

Rafinerije postaju nova kritična točka globalnog tržišta

U najnovijoj analizi tržišta nafte i rafinerija, Morgans upozorava da rafinerijski kapaciteti postaju sve važnije usko grlo za svjetsko gospodarstvo, dok su napetosti na tržištu dizela i dalje visoke.

„Kod nafte se više ne radi samo o rezervama, već o sve većem riziku da će naftna infrastruktura biti napadnuta i stavljena izvan upotrebe na nekoliko godina“, navodi brokerska kuća.

Zabrinutost zbog mogućih poremećaja u energetskoj infrastrukturi pojačana je nakon napada na rafinerije na obje strane iranskog rata, kao i zatvaranja saudijskog naftovoda Istok–Zapad prošlog tjedna.

Prema procjeni Morgansa, dugotrajni gubitak rafinerijskih kapaciteta mogao bi imati posljedice na dostupnost goriva, troškove prerade i globalne lance opskrbe.

Kina bi mogla postati „novi OPEC“

Osim rizika povezanih s rafinerijama, Morgans iznosi i tezu o rastućoj ulozi Kine na svjetskom tržištu nafte.

Prema toj analizi, Kina bi mogla postati svojevrsni „novi OPEC“, ne kroz izravnu kontrolu ponude, kakvu provodi Organizacija zemalja izvoznica nafte, nego kroz kontrolu potražnje.

Morgans smatra da je kineska potražnja jedan od razloga zbog kojih cijena nafte Brent još nije dosegnula 150 dolara po barelu.

Kina, prema procjenama navedenima u analizi, raspolaže zalihama od oko 1,4 milijarde barela, dok potražnja za rafiniranim proizvodima slabi zbog sve većeg broja električnih vozila.

Broker procjenjuje da je Kina već smanjila uvoz nafte za četiri do pet milijuna barela dnevno, što joj omogućuje veću fleksibilnost pri kupnji.

Velike zalihe i slabija potražnja znače da Kina može povećavati kupnju nafte kada joj cijene odgovaraju, navodi Morgans.

Potražnja kao sredstvo pritiska na Washington i Bruxelles

„OPEC je povijesno upravljao tržištem putem kontrole ponude, dok po našem mišljenju Kina sada upravlja tržištem putem potražnje i nadopunjavat će zalihe kada joj cijena odgovara“, istaknuo je Morgans.

Broker dodaje da bi Kina svoje odluke o kupnji mogla koristiti i u širem geopolitičkom kontekstu, primjerice za vršenje pritiska na Washington ili Bruxelles.

Takva strategija mogla bi dodatno utjecati na kretanje cijena nafte i odluke drugih velikih potrošača na svjetskom tržištu.

Američke rafinerije pod sve većim pritiskom

Morgans je upozorio i na moguće slabljenje uloge američkih rafinerija u nadoknađivanju manjka nafte i naftnih derivata s Bliskog istoka.

Američke rafinerije trenutačno povećavaju proizvodnju kako bi nadomjestile dio poremećaja na međunarodnim tržištima, no domaća potražnja za benzinom i dizelom postaje sve osjetljivije političko pitanje.

„Američke rafinerije trenutačno održavaju svijet u pogonu, nadoknađujući velik dio ruskog odsustva s izvoznih tržišta“, naveo je Morgans.

Istodobno, brokerska kuća upozorava da raste politički pritisak da se američka proizvodnja zadrži na domaćem tržištu, što bi moglo ograničiti količinu goriva dostupnu za izvoz.

Zaključak: Morgans ne predviđa da će cijena nafte nužno dosegnuti 150 dolara, ali upozorava da bi ozbiljna i dugotrajna šteta na rafinerijama mogla stvoriti uvjete za takav rast. Kombinacija sigurnosnih rizika, poremećaja u opskrbi i promjena kineske potražnje dodatno povećava neizvjesnost na energetskom tržištu.

Objava Napadi na rafinerije mogli bi pogurati cijenu nafte iznad 150 dolara po barelu pojavila se prvi puta na Republika.

Prema podacima službene aplikacije FMT FBiH oil info, cijene goriva u Sarajevu i okolici dosegnule su visoke razine, dok su na pojedinim benzinskim postajama zabilježena poskupljenja od čak 18 feninga po litri.

Dizel na pojedinim postajama iznad 3,70 KM

Cijene dizela u Federaciji BiH trenutačno se kreću u širokom rasponu, ovisno o distributeru i lokaciji.

Najniža zabilježena cijena iznosi približno 3,52 KM po litri, koliko se, prema navedenim podacima, naplaćuje na postajama distributera Bucomerc.

Na postajama G-Petrola i Hife dizel se prodaje po cijeni od oko 3,59 KM, dok je na pojedinim postajama El Tarik Oila cijena dosegnula 3,72 KM po litri.

Na određenim lokacijama cijene su u kratkom razdoblju porasle za čak 18 feninga po litri, što dodatno povećava pritisak na kućne proračune i troškove prijevoza.

Poskupio i benzin

Rast cijena nije zaobišao ni benzinska goriva.

Super 95 trenutačno se prodaje po cijenama od približno 3,14 do 3,44 KM po litri. Najniža cijena zabilježena je na postajama Bingo Petrola, dok je najviša navedena cijena zabilježena kod El Tarik Oila.

Na pojedinim benzinskim postajama cijena benzina porasla je za čak 15 feninga po litri.

Super Plus 98 dosegnuo 3,59 KM

Cijena goriva Super Plus 98 na pojedinim lokacijama dosegnula je 3,59 KM po litri, također na postajama El Tarik Oila.

Nastavak rasta cijena goriva mogao bi se odraziti na troškove svakodnevnog prijevoza, ali i na cijene robe i usluga, budući da poskupljenje goriva povećava troškove transporta i poslovanja.

Prema dostupnim podacima, vozače u Federaciji BiH očekuje nastavak neizvjesnosti kada je riječ o kretanju cijena na benzinskim postajama.

Objava Gorivo u BiH ponovno poskupljuje: Cijena dizela u Federaciji premašila 3,70 KM po litri pojavila se prvi puta na Republika.

Poremećaji u opskrbi prisilili su velike kupce, među kojima je i poljski energetski div Orlen, da hitno potraže alternativne izvore nafte na svjetskom tržištu. Istodobno su cijene pojedinih naftnih tereta premašile 120 dolara po barelu.

Oštećen ključni saudijski naftovod

Rad naftovoda Istok–Zapad, koji je posljednjih šest mjeseci predstavljao važnu alternativu za izvoz saudijske nafte, obustavljen je nakon napada. Taj je naftovod Saudijskoj Arabiji omogućavao izvoz bez oslanjanja na Hormuški moreuz, strateški važan pomorski prolaz čije bi zatvaranje moglo ozbiljno ugroziti globalnu opskrbu energentima.

Saudijske vlasti obavijestile su europske partnere da će neke isporuke sirove nafte predviđene za rujan biti otkazane. Istodobno su privremeno zaustavljeni utovari u važnoj crvenomorskoj luci Janbu.

Državna naftna kompanija Saudi Aramco zasad nije komentirala ove navode.

Cijene nafte snažno reagirale

Novi problemi u opskrbi odmah su se odrazili na tržište. Terminski ugovori za Brent naftu trgovali su se oko 108 dolara po barelu, dok su cijene na fizičkom europskom tržištu bile znatno više.

Referentna cijena Brenta na fizičkom tržištu dosezala je oko 122 dolara po barelu, što pokazuje koliko su poremećaji u opskrbi pojačali pritisak na kupce.

Očekuje se da bi Rijad dio izvoza mogao pokušati preusmjeriti kroz Hormuški moreuz, koristeći takozvane „tamne pošiljke”, odnosno načine transporta kojima se nastoji zadržati dio uobičajenog izvoza uz manje transparentnosti. Sličnu praksu već koriste pojedini proizvođači iz regije, uključujući Ujedinjene Arapske Emirate i Irak.

Orlen hitno traži alternativne izvore

Poljska energetska kompanija Orlen među prvim je velikim kupcima koji su počeli tražiti alternativu za saudijsku naftu.

Kompanija je pokrenula kupnju spot-tereta iz Sjevernog mora, kao i iz drugih udaljenijih regija, kako bi nadoknadila manjak saudijske sirove nafte. Saudijska nafta čini oko 40 posto ukupnih nabava sirovine ove kompanije.

Iz Orlena poručuju da aktivno upravljaju svojim portfeljem kako bi osigurali neometan rad rafinerija u Poljskoj, Litvi i Češkoj.

Unatoč nestabilnostima na globalnom tržištu, iz kompanije navode da se trenutačne isporuke sirovina odvijaju bez prekida.

Novi pritisak na europsko tržište

Smanjenje saudijskih isporuka dodatno povećava pritisak na europsko tržište nafte u trenutku kada se tržišni sudionici već suočavaju s povećanom neizvjesnošću oko opskrbe.

Ako se poremećaji nastave, europske rafinerije mogle bi biti prisiljene na daljnju kupnju nafte iz udaljenijih izvora, što bi moglo povećati troškove transporta i dodatno utjecati na cijene sirove nafte.

Situacija će uvelike ovisiti o trajanju oštećenja saudijske izvozne infrastrukture, razvoju sukoba na Bliskom istoku te mogućnosti da proizvođači pronađu alternativne pravce za izvoz.

Objava Saudijska Arabija smanjuje isporuke nafte Europi: Cijene sirove nafte premašile 120 dolara pojavila se prvi puta na Republika.

Američko središnje zapovjedništvo (CENTCOM) objavilo je snimke napada na pet iranskih tankera, navodeći da je riječ o odgovoru na dva pokušaja Revolucionarne garde da balističkim projektilima pogodi američki ratni brod tijekom prethodna dva dana. U tim napadima nije bilo ozlijeđenih Amerikanaca, prenosi HRT.

Američki državni tajnik Marco Rubio poručio je tijekom posjeta Kolumbiji da će Washington nastaviti odgovarati na iranske napade na američke pomorske snage.

“Iran i dalje pokušava pogoditi američke ratne brodove i svaki put kada to učini ili pokuša učiniti, izgubit će tankere”, rekao je Rubio.

Veliki pritisak na američku protuzračnu obranu

Iran je zatim balističkim projektilima napao Zračnu bazu Muwaffaq Salti kojom se koriste američke snage u blizini Al Azraqa u Jordanu. Revolucionarna garda tvrdila je da je napad uzrokovao veliku štetu, no Jordan je objavio da je protuzračna obrana presrela 18 od 20 iranskih projektila, dok su dva pala na nenaseljena područja. Nije bilo žrtava. Američki dužnosnik izjavio je da napad nije bio učinkovit i da su svi američki vojnici na sigurnom.

Ratni promatrači tvrde suprotno, naglašavaju da su najmanje četiri projektila pogodila Zračnu bazu Muwaffaq Salti te da je Iran lansirao najmanje 30 projektila, a prema nekim izvješćima, upotrijebljene su i bojne glave s kasetnim punjenjem.

Američke su snage, prema podacima ratnih promatrača, tijekom iranskog napada lansirale oko 100 presretača sustava Patriot, kombinaciju projektila PAC-2 i PAC-3 MSE. Točan omjer nije poznat, pa se ni trošak ne može precizno izračunati.

Ako se pretpostavi približno jednak broj obaju tipova, vrijednost stotinu utrošenih presretača mogla bi iznositi oko 350 milijuna dolara, odnosno okvirno između 300 i 400 milijuna, ovisno o njihovoj kombinaciji. Riječ je o procjeni, a podatak o približno 100 lansiranih presretača nije službeno potvrđen.

SAD se suočava s kritičnom nestašicom tih projektila, a prema podacima američkog Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS), Washington na raspolaganju ima između 759 i 827 najmodernijih PAC-3 MSE presretača.

Revolucionarna garda objavila je i da je napala deset brodova, među njima dva američka plovila i osam naftnih tankera koji su pokušavali proći područjem Hormuškog tjesnaca koje je Iran proglasio zabranjenim i nesigurnim. Iran je tijekom rata više puta napadao američke ciljeve i saveznike u regiji, uključujući Jordan, gdje su u jednom napadu u srpnju poginula najmanje dvojica američkih vojnika.

Iran je zaprijetio i naftnim tankerima u kuvajtskim i bahreinskim lukama. Sigurnosni izvori izvijestili su i da je tanker za ukapljeni prirodni plin oštećen u emiratskoj luci Khor Fakkan, no zasad nije poznato tko je odgovoran.

Brent gotovo 100 dolara po barelu

Napetosti su dodatno porasle nakon udara hutista na nekoliko gradova u Saudijskoj Arabiji. U napadima su ozlijeđene 73 osobe, a požari su buknuli na naftnim postrojenjima. Hutisti su objavili da su dronovima i projektilima napali saudijsku zračnu bazu u Khamis Mushaitu te objekte državne naftne kompanije u Abhi, Najranu i Džizanu.

Hutisti, koji kontroliraju većinu naseljenih područja Jemena, uključujući glavni grad, posljednjih su mjeseci dodatno pritiskali američke saveznike povremenim ometanjem plovidbe na ulazu u Crveno more. Saudijska Arabija više od desetljeća predvodi arapsku koaliciju koja se u Jemenu bori protiv hutista.

Sukob sve snažnije pogađa i svjetsko energetsko tržište. Washington pokušava održati plovidbu i protok nafte kroz Hormuški tjesnac, dok istodobno blokadom nastoji ograničiti iranski izvoz. Zbog straha od daljnjih poremećaja u prometu tankera cijena nafte Brent približila se 100 dolara po barelu.

/Desk/

Objava Eskalacija rata u Perzijskom zaljevu ponovno povećavaju cijene nafte i plina pojavila se prvi puta na Republika.

Budući da se veći troškovi prijevoza redovito prelijevaju i na cijene prehrambenih proizvoda i usluga, građani se opravdano pribojavaju novog vala općeg poskupljenja.

Predstavnici udruga za zaštitu potrošača upozoravaju da ovo poskupljenje dolazi u najgorem mogućem trenutku, kada obitelji očekuju brojni izvanredni troškovi poput opremanja djece za školu te nabave ogrjeva i zimnice. Iz Udruge potrošača „Don“ ističu kako je skok cijena neopravdan jer distributeri automatski podižu maloprodajne cijene čim poskupi barel nafte na burzama, zanemarujući činjenicu da se na crpkama još uvijek prodaju zalihe goriva koje su nabavljene ranije po znatno nižim nabavnim cijenama.

Energetski stručnjaci potvrđuju da je situaciju na tržištu u ovom trenutku teško prognozirati. Almir Bečarević objašnjava da distributeri jednostavno prate rast sirove nafte, čija se cijena na svjetskim burzama s ranijih 65 do 70 dolara popela na oko 90 dolara po barelu. Prema njegovim riječima, tek bi povratak cijene barela na niže razine omogućio pojeftinjenje goriva na benzinskim crpkama, no naglašava kako bi nadležne inspekcije trebale utvrditi ostvaruju li pojedini distributeri ekstraprofit na ovoj krizi. S druge strane, ekonomski analitičar Marko Đogo procjenjuje da bi američka intervencija u Venezueli mogla povećati ponudu i oboriti cijenu nafte na svjetskim burzama, dok sumnje u razvoj situacije u Iranu i dalje unose veliku nesigurnost.

Dok se globalno tržište bori s novim potresima, vlasti u Bosni i Hercegovini još uvijek nisu ponudile konkretno rješenje za zaštitu građana.

Iako je Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH još u ožujku izglasao izmjene Zakona o trošarinama – što bi odmah smanjilo cijenu goriva za do 50 feninga po litri – taj prijedlog i dalje stoji blokiran u Domu naroda. Zbog izostanka političke volje da se zakon konačno usvoji, građani BiH ostaju izravno izloženi udarcima s globalnog tržišta nafte.

Objava Cijene goriva u BiH ponovno na povijesnom maksimumu: Građani plaćaju ceh globalnih sukoba pojavila se prvi puta na Republika.

Veliki problem predstavlja i stanje europskih skladišta. Prema podacima organizacije Gas Infrastructure Europe, skladišta plina u Europskoj uniji krajem kolovoza bila su popunjena tek oko 63 posto, što je znatno ispod petogodišnjeg prosjeka koji iznosi oko 79 posto. Slično stanje u posljednjih petnaest godina zabilježeno je praktički samo 2021. godine, neposredno prije izbijanja prošle velike plinske krize. Među najvećim tržištima posebno se izdvajaju Njemačka, čija su skladišta popunjena tek polovično, te Nizozemska s razinom od svega 44 posto. S druge strane, ukupna potrošnja plina u Europskoj uniji danas je oko 15 do 20 posto niža nego 2021. godine, pa Europa može funkcionirati i s manjim zalihama, ali to znači da će uvelike morati ovisiti o uvozu ukapljenog plina tijekom zime.

Ovisnost o uvozu otvara novi rizik, jer bi Europa za dodatne količine morala izravno konkurirati azijskim kupcima, što bi uz eventualni rast potražnje u Aziji moglo dodatno podići cijene. Situaciju dodatno komplikuje poremećaj u Ormuškom tjesnacu, kroz koji uobičajeno prolazi gotovo petina globalne trgovine ukapljenim plinom. Analitičari Goldman Sachsa upozoravaju da bi cijena europskog TTF plina u prosincu mogla premašiti 100 eura po megavatsatu ako se izvoz energije s Bliskog istoka bude normalizirao tek postupno tijekom sljedeće godine. Takav scenarij značio bi iznimno težak pritisak na europske potrošače i industriju.

Više veleprodajne cijene ipak ne znače da će računi kućanstava odmah porasti, jer između tržišne cijene i konačnog računa postoji vremenski odmak. Dobavljači često imaju dugoročne ugovore i unaprijed osigurane količine, pa kratkotrajni skok cijena nema trenutačni učinak. Međutim, po isteku postojećih ugovora, novi troškovi nabave postupno se prenose na kućanstva. Najbrže će poskupljenje osjetiti potrošači s varijabilnim tarifama, a procjenjuje se da je prosječno potrebno oko šest mjeseci da se promjene s veleprodajnog tržišta u potpunosti odraze na maloprodajne cijene.

Brzina udara na novčanike građana ovisit će o pojedinoj državi. U Njemačkoj i Austriji, zbog velikog udjela ugovora s fiksnim cijenama na jednu ili dvije godine, puni učinak mogao bi se osjetiti tek nakon gotovo godinu dana. U Francuskoj, Italiji i Španjolskoj cijene bi se mogle promijeniti već za nekoliko mjeseci, dok je u Nizozemskoj prijenos tržišnih promjena najbrži. Italija se smatra najizloženijom među velikim ekonomijama zbog brze transmisije cijena i visoke ovisnosti o plinu, iako u zimu ulazi s relativno dobrom popunjenošću skladišta. Naposljetku, konačni razmjer krize ovisit će o faktoru koji nitko ne može kontrolirati — zimskim temperaturama. Blaga zima ublažila bi potražnju za grijanjem, dok bi dugotrajno hladno vrijeme naglo iscrpilo zalihe i gurnulo cijene u rekordne visine.

(izvor: N1)

Objava EUROPA PRED NOVIM ENERGETSKIM ŠOKOM: Cijena plina mogla bi premašiti 100 eura, prazna skladišta najavljuju paprene račune pojavila se prvi puta na Republika.

Analiza Zajedničkog istraživačkog centra, znanstvene službe Europske komisije, upozorava da bi u najlošijem scenariju, ako se proizvođači izvan Unije ne prilagode novim pravilima, cijena kave mogla skočiti za nevjerojatnih 332 posto, dok bi citrusi poskupjeli za 82 posto. Istodobno, ukupni uvoz poljoprivrednih proizvoda u Europsku uniju mogao bi pasti za oko 41 posto.

Cilj je Bruxellesa svesti ostatke pesticida koji su zabranjeni u Uniji na tehničku nulu za sve uvozne proizvode. Domaći farmeri, uz predvodništvo država poput Francuske, snažno podržavaju ovu inicijativu jer smatraju da uvozni proizvodi stvaraju nelojalnu konkurenciju ako se uzgajaju uz jeftiniju upotrebu kemikalija koje su u Europskoj uniji zabranjene. Studija istraživačkog centra identificirala je 18 aktivnih tvari koje bi mogle biti obuhvaćene zabranom, što bi izravno utjecalo na čak 235 vrsta poljoprivrednih proizvoda iz 86 zemalja svijeta.

S druge strane, predložene mjere izazvale su oštre reakcije poljoprivrednika i vlasti izvan Europske unije. Proizvođači iz Maroka, Južne Afrike, Kanade, Brazila, Hondurasa i Sjedinjenih Američkih Država upozoravaju da Bruxelles zanemaruje specifične klimatske uvjete i štetnike u drugim dijelovima svijeta te ističu da bi ove mjere mogle postati ozbiljna trgovinska barijera i ugroziti stotine tisuća radnih mjesta u zemljama izvoznicama. Sjedinjene Američke Države, Kanada, Australija i Paragvaj već su službeno osporili najavljene mjere pred Svjetskom trgovinskom organizacijom, tvrdeći da postojeći globalni standardi već pružaju adekvatnu zaštitu potrošačima.

Iako Europska komisija naglašava da će odluke donositi od slučaja do slučaja uz procjenu gospodarskog učinka, izraziti pritisci članica Europske unije daju naslutiti da bi potrošači u europskim trgovinama uskoro mogli izdvajati znatno više novca za svakodnevne namirnice poput kave, sokova, bobičastog voća i avokada.

Objava Nova EU pravila donose drastična poskupljenja: Kava, citrusi i avokado postaju luksuz? pojavila se prvi puta na Republika.