Uz priopćenje, Čapljinska neovisna stranka na službenom Facebook profilu objavila je i snimak nadzorne video kamere s benzinske crpke, gdje se napad i dogodio. Uz ovo tr4ba nadodati da se jučer oglasio i HDZČapljina, a na društvenim mrežama krenule su polemike oko toga je li Previšić uopće napadnut, jesu li napadači “izmišljene osobe”, a iz samog HDZ-a napad su nazvali “navodnim”.

Na snimku je jasno uočljivo kako je jedan od napadača, za koje je Previšić prije kazao kako se radi o braći, snažno gurnuo Previšića nakon čega je ovaj pao. Potom napadač u nekoliko navrata dolazi do Previšića koji je i dalje na tlu, očito mu nešto govoreći.

Iz Čapljine neovisne stranke naveli su imena osoba koje su napale Previšića te su oštro osudili priopćenje iz HDZ-a Čapljina s kojim, kako su naveli, opravdavaju postupak napadača i potiču životno ugrožavanje predsjednika ove stranke.

Prenosimo reakciju iz Čapljinske neovisne stranke, a koju potpisuje redsjednika Kluba vijećnika ove stranke Ilijana Jelčić:

“Dana 27. svibnja 2025. godine dogodio se verbalni i fizički napad na predsjednika Čapljinske neovisne stranke i člana predsjedništva HNS-a gosp. Peru Previšića. Napadnut je od strane Branka i Ivana Azinovića na benzinskoj crpki Rebac benz u Čeljevu gdje je zadobio lakše tjelesne ozljede nakon čega mu je ukazana hitna medicinska pomoć u Domu zdravlja Čapljina kao i Centru za urgentnu medicinu Mostar, a o svemu je upoznata i policija.

Čapljinska neovisna stranka javno, transparentno i argumentirano u svom radu kontinuirano ukazuje na dugogodišnje netransparentne i nezakonite radnje učinjene od strane HDZ BiH Čapljina kao i HDZ BiH te je očigledno da je verbalni i fizički napad na predsjednika stranke bio isključivo zbog političkog djelovanja.

Napadači su javno nakon fizičkog, nastavili i sa verbalnim napadom na gosp. Previšića ukazujući mu da je “ovaj put napad bio opomena”, ali da će “slijedeći put završiti kobno”, otvoreno mu prijeteći smrću. U verbalnom napadu izričito je bio upozoren da ne smije napadati Dragana Čovića i HDZ BiH Čapljina, te stoga nije teško zaključiti da su napadači pristalice navedene stranke.

No, ono što zabrinjava jest jučerašnji demantij HDZ BiH Čapljina gdje najoštrije odbacuju neistinite navode o, po njima navodnom napadu, ukazujući na lažne optužbe kao i manipuliranje javnošću od strane gosp. Previšića koji je u ovom slučaju bio žrtva napadača.

S ovim opasnim demantijem HDZ BiH Čapljina nije osudio nasilje, nego gosp. Previšića, ostavivši prostora da mu se učini isto. Daljnje navode iz demantija ne želimo komentirati jer su kontradiktorni i neprimjereni u ovom trenutku te su za svaku osudu.

Zbog različitosti u političkom djelovanju, kako vijećnika Čapljinske neovisne stranke tako i samog predsjednika, tražimo od nadležnih institucija hitno pokretanje postupaka protiv Branka i Ivana Azinovića. Neka budu za primjer svim ostalim koji bi pokušali uraditi isto, a pogotovo nakon demantija HDZ BiH Čapljina s kojim javno potiču životno ugrožavanje gosp. Previšića, optužujući ga za manipulaciju.

Zbog otvorenog poziva na nasilje od strane HDZ BiH Čapljina i pokušaja manipulacije s javnosti pokušavajući i ovaj put opravdati postupke svojih pristalica objavljujemo snimak jučerašnjeg nemilog događaja”, poručili su iz Čapljinske neovisne stranke.

/Desk/

Objava Čapljinska neovisna stranka objavila snimak napada na predsjednika stranke Peru Previšića pojavila se prvi puta na Republika.

Previšić se kritički osvrnuo na dosadašnje vodstvo HNS-a, skrenuo je pozornost na iseljavanje bh Hrvata, diskriminaciju branitelja te nepotizm vladajućih itd., a što je u, u većini, dodvoračkih, glorificirajućih govora bilo neuobičajeno i čuti i vidjeti.

“HNS odavno nije niti sjena one ideje koja je natjerala naše političke predstavnike na formiranje institucije nakon gaženja ljudskih, ustavnih, zakonskih prava hrvatskog naroda, nametnute raznim visokim predstavnicima. HNS je imao odlične projektante, a loše izvođače. Ovakav kao što je sada, HNS je postao politički alat u rukama najjače stranke, HDZ-a BiH i njenog vodstva na čelu s predsjednikom, gospodinom Draganom Čovićem. Postao je svrha sama sebi, celofan u kojem je umotan sav jad i bijeda hrvatske politike koja, pogotovo nas koji ne razmišljamo isto, želi slijepe kraj zdravih očiju. Pišemo i usvajamo deklaracije, donosimo zaključke, šaljemo poruke, kao da ih nismo pisali i usvajali redovito na svakom prethodnom zasjedanju. Je li se itko upitao što je s onim prijašnjim deklaracijama? Ponovno su nam nametnuli člana Predsjedništva, delegate u Domu naroda. Zar nismo prije izbora donijeli onih famoznih sedam zaključaka što ćemo napraviti ukoliko se to pnovi? I evo ponovilo se, a mi smo, tj. vi napravili jedno veliko ništa. Je li suradnja s kreatorima platforme, čemu svjedočimo ovih dana, bila dio tih zaključaka. Je li uzdignuta ruka za imenovanja onih koji su itekako zgriješili protiv hrvatskog naroda bila dio tih zaključaka i deklaracija?”, upitao je u svom govoru Previšić.

“Što je s famoznim uredima HNS-a u Bruxellesu, Washingtonu, Berlinu? Što je s međužupanijskim vijećima? Je li razvlašćivanje županija i jačanje Federacije, što kadrovi vladajuće hrvatske partije prakticiraju u Sarajevu, dio tih deklaracija?

Sve su ovo pitanja koja zanimaju hrvatski narod, a odgovore danas kao i do sada, nismo i nećemo dobiti. Ja ću sigurno biti proglašen izdajnikom što se s ovog mjesta usuđujem to upitati. Jer vjerojatno razbijam tzv. hrvatskom zajedništvo, pojam toliko isprostituiran i oskvrnavljen, da mi ga se gadi i pročitati, a kamoli izustiti. Sušta istina je da nas Hrvata između svake donesene deklaracije i rezolucije ima sve manje.

Posebno između rezolucije i zaključaka, a vrhunac nestajanja doživimo između zaključaka i novih deklaracija. Što je smisao svega ovoga? Ako je smisao iseliti hrvatski narod, onda mogu slobodno reći da se u tome potpuno uspjelo.

Ni za vrijeme 5 stoljetne vladavine Osmanlija, Hrvati nisu podlegli,nisu dali svoja ognjišta, ostali su vjerni svojim očevima i djedovima, vjerni svome Bogu. A ovo vodstvo hrvatskog naroda uspjelo je ono u čemu ni Turci, ni svi totalitarni režimi nakon njih nisu.

Po pogledima vidim da se pitate: pa što onda radim ovdje, ako mislim sve loše o HNS-u?! Zašto sam došao?

Došao sam, poštovane dame i gospodo, zato što imam i osjećam odgovornost , kazati vam sve u lice. Ja sam hrvatski branitelj. Za razliku od mnogih podrumskih miševa čija lica gledam na najistaknutijim mjestima, pa čak i danas ovdje, kad je najviše trebalo stavio sam na kocku svoj život i imao tu sreću da ga sačuvam u Domovinskom ratu. Mnogi nisu bili moje sreće. Ja sam svoje mjesto i ulogu u društvu našao, za nju se izborio, ali na žalost – mnogi to nisu. Branitelji su danas postali balast, ostavljeni na milost i nemilost samima sebi. Postali su svojevrstan teret svima onima koji su zloupotrijebili njihovu žrtvu, šutnuvši sve vrijednosti i načela za koja se ginulo, a koji onako, usput, danas kroje sudbinu tih istih branitelja i njihove djece.

U starom Rimu kad su se legije vraćale, Rim je drhtao. Zašto? Krv, znoj i suze legionara bili su zalog prosperiteta, mira i sigurnosti građanima Rima. Što su oni činili? Dodjeljivali im imanja, gradili za njih najljepše gradove s termama, u zahvalu za njihovo služenje. Legionari su dobili svoje mjesto, ulogu i smisao u antičkom društvu.

Kad su se vraćali hrvatski branitelji iz rata, popunjavali su se biroi za zapošljavanje kao nagrada za njihovu prolivenu krv, znoj i suze. Dok je bio na bojištu, drugi su se skrivali po mišjim rupama, da bi na krvi naših branitelja danas zaposjeli sva radna mjesta, gradili političke i druge karijere. Na stotine branitelja se ubilo u BiH, poslije rata. Gospodo ,rado bi branitelj mijenjao svoje neprospavane noći, strahove i svoju žrtvu za vaša radna mjesta, vaše plaće, i vaš mir!

Došao sam, dakle, iz odgovornosti prema njihovoj baštini i prema onima koje, kao od naroda izabrani dužnosnik, predstavljam. Imam odgovornost pokazati da nismo svi slijepi pored zdravih očiju. Imam odgovornost prvi ja napraviti jedan ispisati savjesti. Ali gospodo, itekako, morate ga i vi napraviti.

Ponoviti ću opet: Uzalud su sve ove deklaracije, rezolucije i zaključci, ako i vi svoj način razmišljanja i djelovanja ne promijenite. Ne budite licemjerni! Ukoliko želite iskreno stati pred svoj narod, uradite to – ispit savjesti.

Prihvatite odgovornost da je više našeg naroda otišlo iz ovih krajeva za vaše vladavine, nego u komunizmu. U razdoblju između dva popisa više od 200 000 Hrvata je napustilo ovu zemlju. Naravno, razloge za to treba tražiti u društveno-političkim okolnostima u kojima BiH kao zemlja živi. No, primjerice jučer je izišao statistički podatak samo za Hercegbosansku županiju koji govori da ju je samo u periodu od 2012. do 2022. napustilo preko 8000 ljudi.

Dakle, u 10 godina, ovu županiju je napustilo nas više nego jedno Livno. Moramo se iskreno upitati, znajući da svih ovih godina neprekidno imamo, izuzev predsjedništva, praktično sve poluge vlasti u svojim rukama, Kolika je naša, tj. vaša odgovornost u tome?

Jesu li razlozi ovakvih podataka korupcija,kriminal, nepotizam, klijentelizam i mentalni komunizam, sve pojmovi koji su isključivo našom odgovornošću postali norma? Jesu! Moramo to iskreno kazati!

Do prije nekih desetak godina s pravom smo mogli govoriti kako su nam drugi krivi za životne okolnosti u kojima živimo, danas je licemjerno to na taj način formulirati.

Mi smo, poštovane dame i gospodo, jednako odgovorni za stanje u kojem se danas nalazi hrvatski čovjek u BiH i za ove statističke katastrofe koje nas krase kao narod. Mi smo odgovorni, a među nama, ljutili se vi ili ne ljutili, gospodo iz HDZ-a, vi ste najodgovorniji. Kad sam spominjao sve ono što se nije ispoštovalo od prijašnjih deklaracija i zaključaka, namjerno sam izostavio načelo izvrsnosti u izboru kadrova.

Kada na najodgovornije funkcije biramo najpodobnije i partiji najodanije, a ne najsposobnije i za funkciju najstručnije, nije ni čudo što su nam ovakvi demografski, ali i svaki drugi podaci. Nije ni čudo da u miru gubimo ono što smo obranili u ratu.

Završit ću jednim istinitim primjerom iz jedne od naših škola, a koji ponajbolje oslikava stvarno stanje u kojem živimo. U jednoj našoj školi bilo natjecanje u poeziji. Jedno dijete, po mišljenju nastavnika, pobijedilo bez konkurencije. Kad je došla informacija do ravnateljice, ona se naljutila na ove nastavnike, pazite sad, što su dopustili da pobijedi dijete, kako ona reče, koje „nije ničije“. Govori ona, „pored ostale djece čiji su roditelji istaknuti ugledni ljudi i članovi udruge žena HDZ-a, vi ste izabrali dijete koje nije ničije“. Na žalost, ovu priču nisam izmislio, ovo je stvarnost koju mi danas živimo.

Dame i gospodo, u trenutku kada shvatite i shvatimo da smo svi nečiji, neće nam trebati nikakve deklaracije i demografske strategije. Dok god mi budemo tražili i inzistirali na tome tko je čiji i je li blizak partiji ili ne, možemo pisati najbolje deklaracije i strategije, bit će nam i ostati uzalud.

Za sami kraj, želim postaviti pitanje koje nekada postavio i veliki domoljub Bruno Bušić: Kad navale velike ptice grabljivice, kako tada nas spasiti od nas??? U ovom slučaju, kako nas spasiti od vas”, zaključio je Pero Previšić u svom govoru.

Njegovo izlaganje možete poslušati:

/Desk/

Objava Previšić održao govor na zasjedanju HNS-a: “Ovakav HNS je svrha sama sebi, celofan u kojem je umotan sav jad i bijeda hrvatske politike” pojavila se prvi puta na Republika.