Kako se doznaje, Merima Arifhodžić, pomoćnica gradonačelnice i šefica Službe za urbano planiranje, investicije, stambene i komunalne poslove, 02. rujna dostavila je HSP-ovu Inicijativu za nadležno postupanje Povjerenstvu za obilježavanja, čuvanje i njegovanje povijesnih događaja i ličnosti Sarajevskoj županiji te se očekuje njihovo stajalište po ovom pitanju.

/Republika/

Objava HSP BiH uputio inicijativu o imenovanju ulice u Sarajevu po generalu Blažu Kraljeviću pojavila se prvi puta na Republika.

Hrvatska Stranka Prava BiH predlaže da se generalu HOS-a Blažu Kraljeviću dodjeli ulica u njegovom rodnom Ljubuškom, Mostaru i Sarajevu. HSP BiH smatra da je general Blaž Kraljević, kako ističu, najljepša, najpravednija ali i najtragičnija priča proteklog Domovinskog rata.

“Povijest je pokazala da je pobjedila vizija Blaža Kraljevića ne bi bilo besmislenog rata između Hrvata i Bošnjaka, ne bi bilo stotine ubijenih sa obje strane, ne bi bilo genocida u Srebrenici niti tzv.Republike Srpske, entiteta nastalog na zločinu i etničkom čišćenju. Da je tadašnja politika imala mudrosti slijediti njegov put, tisuće života bi bilo sačuvano, a Bosna i Hercegovina bi danas bila pravedna, sigurna i bolja zemlja za sve njene narode. Danas, kad je njegova vizija potrebnija nego ikada, HSP BiH predlaže da u čast i zahvalnost Blažu Kraljeviću ulice u Ljubuškom, Mostaru i Sarajevu nose njegovo ime”, navodi se u priopćenju HSP-a BiH koje potpisuje predsjednik ove stranke Nikola Raguž.

U ovoj stranci smatraju kako bi u Ljubuškom, gradu u kojem je Kraljević rođen, ovakvo priznanje bilo izraz poštovanja prema sinu svoga kraja koji je život dao za slobodu svoga naroda i jednakost svih u BiH.
Također, u Mostaru, gradu koji je centar Hercegovine, u kojem gotovo podjednako živi Hrvata i Bošnjaka i u kojem je Blaž Kraljević ostavio svoj život. Dodjela ulice u Mostaru bila bi trajni podsjetnik na ideju zajedništva i suradnje Hrvata i Bošnjaka u koju je vjerovao naš Blaž i za koju se borio do posljednjeg daha.
U Sarajevu, glavnom gradu države Bosne i Hercegovine za koju se Blaž Kraljević borio i u koju je vjerovao, posebno u savezništvo Hrvata i Bošnjaka protiv velikosrpske agresije.

“Ovakva odluka bila bi više od simboličkog čina, bila bi snažan poticaj izgradnji boljih odnosa u Bosni i Hercegovini, osobito između Hrvata i Bošnjaka te poruka da istinska hrabrost, ljubav prema svojoj zemlji i vizija pomirenja nikad ne smiju biti zaboravljeni. Ime Blaža Kraljevića živjeti će vječno u srcima svih onih koji vjeruju u pravednu, slobodnu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih, jednakopravnih naroda i svih onih poštenih ljudi koji vole ovu zemlju i zovu je svojim domom”, navode iz HSP BiH.

/Desk/

Objava HSP BiH: Po generalu HOS-a Blažu Kraljeviću imenovati ulicu u Ljubuškom, Mostaru i Sarajevu pojavila se prvi puta na Republika.

Iz HSP-a BiH podsjetili su na tragediju koja se dogodila u mjestu Kruševo kod Mostara prije točno 33 godine, kada je ubijen zapovjednik HOS-a, general Blaž Kraljević sa svojih osam vojnika koji su putovali iz Mostara u njegovoj pratnji. Navode kako je to bila povijesna pogreška, uvod u hrvatsko-bošnjački rat u BiH i početak novog krvoprolića te razdora među hrvatskim narodom čije se posljedice osjećaju i danas.

“Na današnji dan prije 33 godine,u krvavom vihoru rata i mraku političkih izdaja, ugašen je život generala HOS-a Blaža Kraljevića i osmorice njegovih suboraca u Kruševu kod Mostara. Tog kobnog 09. kolovoza 1992 godine nije ubijen samo jedan general i njegova pratnja već je ubijena nada, vizija, čast i hrabrost jednog naroda za zajedničku budućnost svih slobodoljubljivih ljudi u Bosni i Hercegovini. Ubijeni su ne od neprijatelja, već od ruke koja je trebala biti saveznik. Ubijeni su jer su odlučno odbili izdaju, jer nisu pristali na dogovor Boban – Karađžić da granica tzv.velike Srbije prolazi kroz srce Hercegovine – rijekom Neretvom”, ističu u jednoj od naizravnijih reakcija na ovu tragediju ikada.

U priopćenju HSP-a BiH koje potpisuje predsjednik ove stranke Nikola Raguže, ističe se kako je “Blaž Kraljević bio posljednja zapreka tom mračnom projektu zato je morao biti uklonjen”.

“Njegovom smrću ubijena je i posljednja šansa da se izbjegne rat između Hrvata i Bošnjaka”, ističe se.

“Posijano je sjeme nepovjerenja, razdora i razaranja čije posljedice osjećamo i danas. Hrvatski narod u BiH danas se nalazi u najtišoj i najdubljoj krizi svog postojanja. Brojčano prepolovljen, demografski opustošen, politič̣ki zapušten, vođen beskrvno i bezidejno, bez vizije i strategije i ono najgore – osuđen na tiho i postupno nestajanje. Povijest je pokazala: da je vizija Blaža Kraljevića pobijedila, ne bi bilo besmislenog rata Hrvata i Bošnjaka, ne bi bilo razaranja Mostara, ne bi bilo stotina ubijenih s obje strane, ne bi bilo genocida u Srebrenici niti tzv. Republike Srpske, entiteta nastalog na zločinu i etničkom čišćenju. Da je tadašnja politika imala mudrosti i hrabrosti slijediti njegov put, tisuće života mogla su biti spašeni, a Bosna i Hercegovina bi danas bila pravedna, sigurna i bolja zemlja za sve njezine narode. Zato 33 godine kasnije sa pravom se pitamo: Tko se boji istine o smrti Blaža Kraljevića. Tko se boji naroda koji zna istinu, pamti žrtvu i ne zaboravlja izdaju?”, upućuju pitanje iz HSP-a BiH.

Podsjećaju kako zločin nad Blažom Kraljevićom i njegovom pratnjom do danas nije procesuiran kao i da šutnja institucija i selektivna pravda duboko vrijeđa dostojanstvo žrtava i poručuje da istina još uvijek nije dobrodošla.

“Nema budućnosti hrvatskom narodu u BiH ako će živjeti u mržnji, laži, obmani i zabludi. Nema opstanka ako ćemo i dalje slaviti vlastite pogreške, opravdavati loše odluke i veličati politike koje su nas unesrećile i podjelile. Nema slobode ako ćemo i dalje birati ugodnu šutnju, umjesto bolne ali iscjeljujuće istine. Život Blaža Kraljevića bio je svjetionik u vremenu tame, a njegova smrt rana na savjesti svih nas koji nismo znali čuvati ono što je on pokušao stvoriti. Zato neka nas u budućnosti vodi svjetlo koje je nosio naš Blaž – svjetlo pravde, časti i zajedničkog otpora zlu i neka nam je snage da konačno prohodamo putem za koji je on bio spreman umrijeti. Generalu Blažu Kraljeviću i osmorici njegovih suboraca, neka je laka ova naša hercegovačka zemlja koju je toliko ljubio, za koju je disao, za koju se borio i na kraju život dao. Neka njegovo ime živi vječno u srcima onih koji istinu traže, pravdu ne zaboravljaju i domovinu nikad ne prodaju”, poručili su iz HSP-a BiH u priopćenju povodom 33. godišnjice od ubojstva generala HOS-a i njegovih suboraca.

/Republika/

Objava HSP BiH o 33. godišnjici ubojstva generala HOS-a Blaža Kraljevića i njegovih suboraca: “Ubijena je i posljednja šansa da se izbjegne rat između Hrvata i Bošnjaka – Tko se boji istine o smrti Blaža Kraljevića?” pojavila se prvi puta na Republika.

Povodom obilježavanja 33. godišnjice pogibije zapovjednika HOS-a u Bosni i Hercegovini generala Blaža Kraljevića i osmorice dragovoljaca iz njegove pratnje, u subotu 9. kolovoza 2025. godine bit će održan komemorativni skup u Spomen obilježju poginulim pripadnicima HOS-a na mjestu tragedije u Kruševu kod Mostara.

Kako je najavljeno, obilježavanje započinje u 8:30 sati svetom misom u župnoj crkvi u Kruševu. Potom će u 9:15 sati uslijediti polaganje vijenaca i paljenje svijeća kod spomenika svim poginulim hrvatskim braniteljima kod škole u Kruševu.

Komemoracija će se nastaviti u 9:30 sati kod Spomen obilježja poginulim vitezovima HOS-a na mjestu stradanja.

Organizatori komemoracije su udruge bivših pripadnika i dragovoljaca HOS-a i HSP BiH i HB te pozivaju javnost da svojim nazočnošću uveličaju sjećanje na stradale pripadnike HOS-a.

/Desk/

Objava Komemoracija za ubijene pripadnike HOS-a na Kruševu pojavila se prvi puta na Republika.

Neki od njih više nisu među živima, a neki su i danas na slobodi, vjerojatno susretajući i pojedine članove obitelji ubijenih, te je izgledno kako će ovaj zločin, na koncu, biti prepušten vremenu, a pitanje zašto su njihovi sinovi, muževi i braća ubijeni, ostati neodgovoreno.

Komemorativnim skupomi i svečanim otkrivanjem novoizgrađenog spomenika u mjestu Kruševo kod Mostara, obilježena je 32 godina od ubojstva generala HOS-a i zapovjednika HOS-a za Hercegovinu Blaža Kraljevića i njegovih osam vojnika – Gordana Čuljka, Šahde Delića, Ivana Granića, Rasima Krasniqija, Osmana Maksića, Marija Medića, Vinka Primorca i Marka Stjepanovića. Zapovjednik HOS-a i njegovih osam vojnika na tom su mjestu ubijeni 9. kolovoza 1992. godine, gdje se tada nalazio vojni punkt kojeg su nadzirale snage HVO-a, a pri povratku iz Mostara prema Ljubuškom gdje se nalazilo Zapovjedništvo HOS-a za Hercegovinu.

No, za mnoge nekadašnje pripadnike HOS-a najveće iznenađenje ovogodišnjeg svečanog ostavaranja spomenika i obilježavanja godišnjice ubojstva devet hrvatskih vojnika je prvi put nazočnost predsjednika Hrvatskog narodnog sabora i ujedno predsjednika HDZ-a sa suradnicima. “Iznenađenja” ili novosti oko konačnog procesuiranja odgovornih za ovu najveću tragediju među Hrvatima u BiH – nema.

Neki od njih više nisu među živima, a neki su i danas na slobodi, vjerojatno susretajući i pojedine članove obitelji ubijenih, te je izgledno kako će ovaj zločin, na koncu, biti prepušten vremenu, a pitanje zašto su njihovi sinovi, muževi i braća ubijeni, ostati neodgovoreno.

Po prvi put uključen HNS

Kao što je prethodno i najavljeno iz Udruge bivših pripadnika HOS-a ‘Vitez Blaž Kraljević’ ŽZH, predsjednika Stanka Primorca, pokrovitelj obilježavanja 32. godišnjice stradanja zapovjednika HOS-a za Hercegovinu i osmorice dragovoljaca HOS-a je Hrvatski narodni sabor (HNS) kao i udruge bivših pripadnika HOS-a te HSP BiH i HB. Ovo je po prvi put da se u obilježavanje ove tragedije i službeno uključio HNS.

Obilježavanje je počelo svetom misom u župnoj crkvi u Kruševu, potom polaganjem vijenaca kod spomenika svim poginulim hrvatskim braniteljima kod škole u Kruševu te otvaranjem novoizgrađenog spomenika stradalim HOS-ovcima te polaganjem vijenaca. Spomenik – svaki od devet stupova na kojima su table s imenima ubijenih u čijem je središtu prijašnje spomen obilježje, kamen s tablom s imenima ubijenih, prije otvaranja bili su prekriveni platnom s fotografijama devetorice stradalih HOS-ovaca, a koje su podijeljene njihovim obiteljima.

Ljubuški imam u molitvi: “Šehidima i njihovim suborcima milost, dženet i raj”

Ovom prilikom, što je neuobičajeno i jedinstveno u cijeloj BiH, imam Medžllisa Islamske zajednice Ljubuški Šemso ef. Germić, izrekao je dovu-molitvu za poginule HOS-ovce islamske vjeroispovijesti.

“Posebno za šehide Šahdu Delića, Osmana Maksića i Rasima Krasniqija, koji su ubijeni zajedno s njihovim suborcima i kojima također daruj njihovu milost i u budućem svijetu uvedeš u dženet, odnosno, u raj. Dragi Bože, svima nama daruj mir, ljubav i razumijevanje, mir među ljudima i ustrajnost na putu istine, dobra, pravde i ljubavi”, rekao je, između ostaloga ljubuški imam.

“Nema cilja, razloga niti interesa kojima se može opravdati ubojstva na Kruševu”

Kako je u svom obraćanju kazao Stanko Primorac, predsjednik udruge bivših pripadnika HOS-a, u ideji izgradnje spomenika pripadnicima HOS-a sudjelovale su brojne institucije, od federalnih do županijskih i gradskih razina, kao i da je spomenik opomena i poruka da se ovakav zločin više nikada ne dogodi. Posebne zasluge za projekt izgradnju spomenika spomenute su prema gradovima Ljubuškom i Mostaru, kao i ŽZH-u i Vladi FBiH i federalnom ministru financija.

Predsjednik HSP BiH i HB, Zrinko Čuvalo u svom obraćanju je kazao kako “nema cilja, razloga niti interesa kojima se može opravdati ubojstvo devet HOS-ovaca na Kruševu.

“Prije 32 godine ovdje je izvršen čin bratoubilaštva. Ovih devetoro ubijenih, svih ovih 32 godine doživljavali su svoja nova ubojstva, s lažima koja su iznošene. Uzrok ovog zločina su zli ljudi koji su doprinijeli da ona vremena budu zla vremena. Apeliram i pozivam sve ljude da budemo ljudi razuma, nade, ljubavi i mira”, rekao je Čuvalo.

Čović na Kruševu: Zaliječiti ratne rane

Okupljenim se obratio i Dragan Čović kazavši kako “danas imamo posebno mjesto pijeteta”.

“Značaj ovog mjesta ogleda se i ovim današnjim okupljanjem. Ovaj spomenik je mjesto koje je puno više od toga, dio je pletera hrvatskog razmišljanja o prošlom vremenu i kako užasan rat može biti. Ali sam isto tako siguran da će vrlo jasno svjedočiti kako se ovakvim događajima mogu pokušati zaliječiti ratne rane koje su uvijek, što je očito, vrlo svježe. Ono što je možda najvrjednije kada je u pitanju ovo naše spomen-obilježje je element zajedništva koje smo mogli čuti u svakoj riječi, iznesenoj prije mene ovdje”, rekao je Čović.

“Budemo li imali dovoljno odvažnosti i svega onoga što nam je potrebno kada stojimo ispred svog naroda, i kako promišljamo svakodnevnicu života, opot ono što nam je ostalo je zajedništvo. Zahvaljujem se svima koji su dali i najmanji doprinos da danas stojimo ovdje ispred ovog spmenika. On nije do kraja završen, ali ovdje može se doći, pomoliti, odati počast i biti ponosan, a onda promišljati i u vrijeme prije 32 godine”, rekao je Čović na Kruševu.

“Neka nam ovo bude ohrabrenje. Pozdravljen sam kao predsjednik HNS-a i duboko vjerujem da uz sve naše različitosti u premišljanjima prošlosti, sadašnjosti, pa vjerojatno i budućnosti, HNS može biti dovoljan za okupljanje svih tih različitosti. Naša kultura sjećanja treba se upravo zrcaliti ovdje, u našoj mudrosti koja će razboritost, nadu i ljubav povezati u jedan pleter da naša mladost ima svijetlu budućnot u kojoj neće razmišljati o ovakvim događajima. Neka ovo spomen obilježje usmjeri da naša energija ide u pravcu budućnosti naše djece i da više nikada ne bude iskušenja rata”, poručio je Čović u svom govoru.

Previšić: Hrvatsko licemjerje

Međutim, a kako se to moglo čuti među brojnim okupljenim, nekadašnjim pripadnicima HOS-a, ali i obiteljima stradalih, na prisutnost predsjednika HNS-a nisu gledali sa simpatijama. Među njima je i Pero Previšić, nekadašnji pripadnih HOS-a, a danas predsjednik Čapljinske neovisne stranke, oporbene stranke u tom gradu. On je tijekom govora predsjednika HNS-a Dagana Čovića prema njemu demonstrativno okrenuo leđa.

“Kao pripadnik HOS-a u to vrijeme i suborac pokojnog Blaža Kraljevića svake godine dođem na svetu misu za naše poginule suborce, plaganje cvijeća i paljenje svijeća. Ove godine je posebno – nakon dugo vremena, 32 godine, napravilo se dostojno spomen obilježje. Ono što sam danas žalostan je što je bilo potrebno toliko godina da se napravi spomen obilježje hrvatskim sinovima koji su u to vrijeme branili našu domovinu, a posebno licemjerno ponašanje predstavnika HNS-a koji su financijski sudjelovali u izgradnji spomenika, a svi znamo da su oni koji svih ovih godina vode hrvatsku politiku, u biti, nalogodavci ubojstva Blaža Kraljevića i njegovih osam suboraca”, rekao je Previšić za Dnevni list.

On je imao i svoju usporedbu: “To mogu usporediti ovako: isto kao da smo za ubijene fratre na Širokom Brijegu tražili novac od komunista i onda na pozivnici stavili petokraku kako bi pozvali te komuniste na otvaranje spomenika, svetoj misi i polaganju vijenaca. Tako da mogu kazati da sam još više žalostan zbog takvog hrvatskog licemjerstva i lažnog zajedništva koje se protura hrvatskom narodu. Zašto mi, kao Hrvati nismo pronašli krivce za ubojstvo Blaža Kraljevića i njegove pratnje 32 godine. To nisu uradili Srbni niti Bošnjaci, to su radili Hrvati i ubili najbolje hrvatske sinove”, zaključio je Previšić.

Primorac o pravdi: Hoće li vrijeme učiniti svoje?

No, ni nakon 32 godine ovaj zločin nema sudski epilog koji bi obiteljima dao barem malu zadovoljštinu. “Očito da smo osuđeni da oko ovog događaja vrijeme učini svoje. Po meni, iluzorno je više od pravosudnih institucija očekivati bilo što. Dakle, nadležno tužiteljstvo ima najmanje pet imena ubojica koji su sudjelovali u počinjenju ovog zlodjela i dostupni su pravosudnim organima. Jednostavno ne znam je li to slučajno, ali je sigurno da sovje prste u tome ima politika. Ali, ako znamo da je jedan veliki broj ljudi koji su sudjelovali u pripremi ovog ubojstva još uvijek na istaknutim državnim i drugim dužnostima, onda nas ne treba čuditi zašto ovaj zločin nije dobio sudski epilog”, rekao je Stanko Primorac, predsjednik udruge HOS-a i zapovjednik HOS-a nakon ubojstva Blaža Kraljevića.

Osvrćući se na prisutnost izaslanstva HNS-a i predsjednika Dragana Čovića na Kruševu, Primorac je kazao: “Vjera nas uči da trebamo opraštati. Možda bih i mogao oprostiti, ali zaboraviti nikako. Zaista, ovo mjesto mora postati puno više i značajnije od samog mjesta obilježavanja godišnjice stradanja. Ovo mjesto ima poruku, duboku ukornijenjenu, snažnu poruku Bosni i Hercegovini, ali i šire, tako da smo mi htjeli da HNS, ali i visoki dužnosnici i federalni, županijski ministri i dužnosnici Grada Mostara koji su nam financijski pomogli jer bez njih nismo mogli realizirati projekt. Naravno, tu moram spomenuti da je najviše sredstava izdvojio HSP iz svog proračuna i ugradio ih u ovaj pečat vremena HOS-a i HSP-a, kako bi ovo mjesto postalo i mjesto ponosa i prkosa, a možda jednog dana i hodočašća”, rekao je on.

Na komemoraciji obitelji stradalih, brojni HOS-ovci i izaslanstva

Svečanosti otvaranja spomenika i polaganju vijenaca sudjelovali su obitelji stradalih HOS-ovaca kao i brojnni nekadašnji pripadnici HOS-a iz BiH i Hrvatske. Događaju je nazočilo i izaslanstvo HNS-a predvođeno Draganom Čovićem, izaslanstva HSP-a BiH i Herceg Bosne s predsjednikom Zrinkom Čuvalo, izaslanstvo u ime Saveza udruga dragovoljaca HOS-a predvođeno Stankom Primorcem, izaslanik dopremijera Hrvatske i ministra branitelja i državni tajnik Zlatan Bašić, dopremijer i federalni ministar financija Toni Kraljević, federalni ministar za pitanja branitelja i invalida Nedžad Lokmić, ministar branitelja ŽZH Mladen Begić, ministar MUP-a ŽZH Mladen Bebek, ministrica financija ŽZH Blagica Leko, izaslanstvo Grada Ljubuškog predvođeno gradonačelnikom Vedranom Markotićem i predsjednikom Gradskog vijeća Tihomirom Kvesićem, kao i izaslanstvo Grada Mostara.

(Republika/V.S.H.)

Objava Otkriven spomenik ubijenom generalu HOS-a i osmorici suboraca na Kruševu – po prvi put došao i Čović i pozivao na zajedništvo, ali pravde nema za HOS-ovce pojavila se prvi puta na Republika.

Kraljevića i pratnju dočekala je zasjeda, a za njihovo ubojstvo ni do danas nitko nije odgovarao, unatoč iscrpnoj dokumentaciji o događaju u tužiteljstvima BiH i Hrvatske. Ova bratoubilačka ubojstva, za koje obitelji pobijenih još uvijek čekaju pravdu, najveća su sramota među Hrvatima uopće u posljednjem ratu. Ova ubojstva zasigurno su značajno promijenila tijek rata u BiH koji se počeo rasplamsavati između Bošnjaka i Hrvata, piše Dnevni list.

Nema odgovora tko je naredio ubojstvo

Toga dana, nakon povratka iz Mostara, iz pripremljene zasjede na kontrolnom punktu HVO-a Varda u mjestu Kruševo iznad Mostara, ubijeni su  general Blaž Kraljević i njegovih osam vojnika iz pratnje – Osman Maksić, Šahdo Delić, Ivan Granić, Mario Medić, Vinko Primorac, Gordan Čuljak, Marko Stjepanović i Rasim Krasniqi. I danas u uskim krugovima vlada polemika tko je prvi potegnuo oružje no, kako se čini, to će i dalje ostati temom rasprava jer nitko od napadnutih nije živ te su dostupne samo projekcije nekolicine preživjelih osoba koje su taj dan bile na zasjedi. Svako obilježavanje godišnjice stradanja ponovni je poziv da se ovakva tragedija više nikada ne dogodi, ali poziv pravosuđu da pred lice pravde izvede odgovorne. No, ni 30 godina nakon ove tragedije – nema niti optužnica, niti presuda za odgovorne te je ovo jedna od najvećih misterija proteklog Domovinskog rata, ali i vrlo osjetljiva tematika kojom se nitko ne želi baviti. Naime, poznato je da je 9. svibnja 1992. Kraljević izdao proglas potpisan u Ljubuškom protiv sporazuma Boban – Karadžić o prekidu neprijateljstava postignutog 6. svibnja na tajnom sastanku u Grazu.

– Nema podjele BiH. Možemo i hoćemo sačuvati BiH za sve nas, nećemo ostaviti naš narod na cjedilu. Ili ćemo svi izginuti, ili ćemo svi biti slobodni. Mi nismo spremni za izdaju. Radovan Karadžić je ubojica hrvatskog i muslimanskog naroda, a Mate Boban ne može i nema pravo zastupati, odnosno, odvoditi Hrvate i Muslimane BiH u propast, stajalo je, između ostalog, u tom proglasu. Boban je od Kraljevića u nekoliko navrata tražio da stavi HOS pod zapovjedništvo HVO-a te da razoruža Bošnjake u HOS-u, a Kraljević je odbio i jedno i drugo. Boban je tih dana zapovjedio da se i HOS-ovci moraju povinovati i zaustavljati na kontrolnim punktovima HVO-a, a Kraljević je HOS-ovcima zapovjedio da isto ne učine, jer HOS nije bio pod zapovjedništvom HVO-a. Na dan ubojstva, a dan prije sastanka s Bobanom, Kraljević se u hotelu ‘Ero’ obratio novinarima najavljujući formiranje zajedničkog zapovjedništva HOS-a, HVO-a i Armije BiH. Potom je zajedno sa svojom pratnjom sjeo u dva automobila i krenuo prema Ljubuškom.

Tijela otkrivena u kombiju u Omišu, vozač pobjegao

Oko 14 sati po dolasku u mjesto Kruševo, na kontrolni punkt Varda, pokušava ih zaustaviti Vojna policija i 15 vojnika Kažnjeničke bojne, a Kraljević i pratnja odbijaju stati te je uslijedio neviđeni oružani okršaj. Svi HOS-ovci su ubijeni, a prema dostupnim dokumentima, njihova tijela su potom su dovezena pred Duhansku stanicu u Širokom Brijegu. Nakon toga je kombi s njihovim tijelima hrvatska policija slučajno otkrila prilikom stajanja ispred semafora u Omišu jer je iz kompija kapala krv. Prema dostupnim dokumentima, vozač kombija bježi i ostavlja vozilo, a policija je nakon njegovog otvaranja imala što vidjeti. Tko je i zašto kombi uputio prema Dalmaciji i danas je nepoznanica.

Kraljević je pokopan 13. kolovoza na groblju u mjestu Lisice. Posmrtno ga je HSP odlikovao činom krilnika, a hrvatski predsjednik Franjo Tuđman 3. prosinca 1996. redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom. Zalagao se za cjelovitu BiH i savez Hrvata i Bošnjaka u borbi protiv tadašnjeg agresora na BiH i Hrvatsku, JNA i paravojnih, četničkih snaga.

– Nismo katolička vojska jer u redovima HOS-a ima 30 ili 40 posto Muslimana. Mi smo vojska Bosne i Hercegovine. Osobno bih želio vidjeti Hrvatsku do Drine, ali o tome će odlučiti ovi ljudi ovdje, stanovništvo BiH, kada rat završi’, jedna je od njegovih izjava.

Šešelj: ‘Tutići organizirali zasjedu’

Mnoge su teorije kako je i zašto došlo do tragedije na punktu u Kruševu, a pitanje je li se ipak mogao postići sporazum, izbjeći tragedija, je li politika mogla učiniti više, te tko je odobrio masakr – ostaju neodgovorena. Međutim, upravo o ubojstvu kraljevića svojedobno je govorio i kontroverzni predsjednik još kontroverznije Srpske radikalne stranke, četnički vojvoda i bivši potpredsjednik Vlade Srbije, Vojislav Šešelj, koji je zbog zločina nad Hrvatima u Vojvodini i selu Hrtkovci osuđen pred sudom u Haagu na 10 godina zatvora. On je u Jutarnjem programu TV Happy ‘Dobro jutro Srbijo’ u prosincu prošle godine, između ostaloga, govorio i o druženju s Mladenom Naletilićem Tutom, preminulim nekadašnjim zapovjednikom ‘Kažnjeničke bojne’ i također haškim osuđenikom zbog zločina nad Bošnjacima na području Hercegovine. I Šešelj i Naletilić proveli su zajedničke godine u haškom pritvoru tijekom suđenja te su bili u vrlo prijateljskim odnosima, a Šešelj je i poslao vijenac na njegovu sahranu. O ubojstvu Blaža Kraljevićai njegove pratnje Šešelj je tada kazao: ‘Što se tiče Blaža Kraljevića, sve to je urađeno u dosluhu s hrvatskom službom. Blaž Kraljević je bio zapovjednik tzv. Hrvatskih oružanih snaga (HOS je kratica za ‘Hrvatske obrambene snage’ – op.au.). HOS, to su Paragine paravojne snage i one su bile u sastavu muslimanske vojske BiH i suprotstavljali se HVO-u i regularnoj hrvatskoj vojsci koja je u vrijeme sukoba s muslimanima imala 15 brigada. I ovaj (Blaž Kraljević) je bio u posjeti kod Štele u njegovoj jedinici. Ovi Tutići su organizirali zasjedu, pripremili protuavionske topove 20 mm i raspalili po njima da ništa od njih ostalo nije’.

Prijateljstvo Šešelja i Tute ogledalo se i u njegovoj gesti slanja vijenca na njegovu sahranu.

‘Milošević je prije mene došao u Haag i to nepune tri godine prije mene. I on se već sprijateljio s Tutom. I on meni kaže jednom: ‘Ja znam da on pola stvari veze i izmišlja, ali ga lijepo slušati’. Zaista je bio zabavan i duhovit. Onda kad sa mnom uđe u duel, svi se valjaju od smijeha. To je bilo kao šovinistička farsa, mi smo bili kao duhovna hrana za ove tamo ostale paćenike koji bi često padali u neku letargiju i depresiju. On je duhovit bio i u tim našim šalama skoro nismo imali granica – ‘tko će koga’. Kad je Milošević umro, Tuta je oba svoja sina poslao na sahranu u Požarevac. Ja nisam mogao ići na Široki Brijeg na sahranu. Ne bi ni ti smio, a kamoli ja. Ali sam pozvao jednog, isto haškog supatnika, i zamolio ga da kupi taj vijenac i da s jedne strane piše ‘Posljednji pozdrav dragom prijatelju’, a s druge strane ‘Tuti Naletiliću od Vojislava Šešelja’.

Koliko se Šešeljeve riječi mogu uzeti kao točne, a koliko s rezervom, te postoji li mogućnost i njegovog saslušanja u rasvjetljivanju ovog slučaja, teško je pitanje. No činjenica ostaje – tri desetljeća šutnje i prešutnog ‘ne diranja’.

/Desk/

Objava Slučaj Blaž Kraljević – hrvatska Pandorina kutija pojavila se prvi puta na Republika.

„General HOS-a Blaž Kraljević i osam vojnika HOS-a, Mario Medić, Osman Maksić, Ivan Granić, Šahdo Delić, Gordan Čuljak, Vinko Primorac, Rasim Krasniqi i Marko Stjepanović u Kruševu su položili živote, domoljubno sanjajući slobodnu, neovisnu i bolju Bosnu i Hercegovinu. I za sebe, svoje obitelji, za svoju djecu. Bez razlika. Ali, obitelji devet vitezova još čekaju pravdu i ispriku, još čekaju odgvor na pitanje – ZAŠTO?“, ističu iz UDOOHOS Ljubuški.

Podsjećaju da se 9. kolovoza 1992. godine u mjestu Kruševo kraj Mostara dogodio zločin koji još, kako naglašavaju, nema pravni epilog – osumnjičene, suđene i osuđene.

„Događaj na Kruševu najveća je opomena u novijoj hrvatskoj povijesti, kada Hrvati nisu bili spremni na demokraciju i drukčije viđenje budućnosti BiH. Stoga događaj na Kruševu nikada ne smijemo zaboraviti, ali kao kršćani, vjernici, moramo oprostiti i učiniti sve kako se u budućnosti ne bi događale ovakve bratoubilačke tragedije. Danas, 30 godina poslije, svjesni smo da je ubojstvo generala HOS-a zasigurno promijenilo tijek rata u BiH i možemo samo nagađati što bi i kako bi završilo da su okolnosti bile drukčije. Promatrajući s današnjeg stajališta i okolnosti koje prate današnju Bosnu i Hercegovinu, ali i rezultate poraznih politika, ovo je tragična opomena i dokaz da se ovakve tragedije više nikada ne ponove. Pijetet i sjećanje na ubojstvo generala HOS-a Blaža Kraljevića i njegovih osam vojnika obvezuju nas da ustrajemo u viziji jedinstvene, slobodne i neovisne Bosne i Hercegovine, našeg zajedničkog doma. Na to nas obvezuje žrtva generala Kraljevića i osmorice bojovnika“, navode iz UDOOHOS Ljubuški.

/Desk/

Objava UDOO HOS Ljubuški – Obilježavanje 30-te godišnjice od ubojstva generala HOS-a Blaža Kraljevića i njegove pratnje pojavila se prvi puta na Republika.

I Šešelj i Naletilić proveli su zajedničke godine u haškom pritvoru tijekom suđenja.

Kako je Šešelj poslao vijenac na Tutinu sahranu: “Nisam smio ići na Široki Brijeg”

“Milošević je prije mene došao u Haag i to nepune tri godine prije mene. I on se već sprijateljio s Tutom. I on meni kaže jednom ‘Ja znam da on pola stvari veze i izmišlja, ali ga lijepo slušati’. Zaista je bio zabavan i duhovit. Onda kad sa mnom uđe u duel, svi se valjaju od smijeha. To je bilo kao šovinistička farsa, mi smo bili kao duhovna hrana za ove tamo ostale paćenike koji bi često padali u neku letargiju i depresiju. On je duhovit bio i u tim našim šalama skoro nismo imali granica – ‘ko će koga.

Kad je Milošević umro, Tuta je oba svoja sina poslao na sahranu u Požarevac. Ja nisam mogao ići na Široki Brijeg na sahranu. Ne bi ni ti smio, a kamoli ja. Ali sam pozvao jednog, isto haškog supatnika, i zamolio ga da kupi taj vijenac i da s jedne strane piše ‘Posljednji pozdrav dragom prijatelju’, a s druge strane ‘Tuti Naletiliću od Vojislava Šešelja’.

I on je kupio taj vijenac i sve napisano na ćirilici. I taj kad je došao s vijencem, nije znao kud će, i otišao je kod Tutinog brata i kazao je ‘Postoji problem’. On mu je odgovorio ‘Kakav?’. ‘Šešelj je poslao vijenac na ćirlici’. A njegov brat s obje ruke ščepao je ona vijenac i kazao ‘Tko poštuje moga brata dobrodošao je’ i osobno ga je odnio do kapele i nitko pisnuo nije.

A, da je ovaj to predao, možda bi ga tamo i ubili…Znaš kako je to tamo bilo, naoštrena atmosfera, nitko od režima nije bio, on je na neki način bio odbačen. Još jedna stvar, zašto sam s njim zaista imao neki korektan odnos. Ja sam čitao njegove obe presude – nema ni jedno konkretno ubojstvo. On je optužen što je njegova bivša jedinica Kažnjenička bojna zauzela muslimanska sela Soviće i Doljane i tamo pobila izvjestan broj muslimana. Osim da je negdje nekoga udario motorolom po glavi, nema kod njega (ubojstvo) u čitavoj presudi, to se može pročitati”.

O ubojstvu Blaža Kraljevićai njegove pratnje: “Tutići su organizirali zasjedu sa protuavionskim topovima, ništa od njih ostalo nije”

“Mi smo se čuli povremeno. Možda bi ga odatle isporučili u Hrvatsku. Što se tiče Blaža Kraljevića, sve to je urađeno u dosluhu s hrvatskom službom. Blaž Kraljević je bio zapovjednik tzv. Hrvatskih oružanih snaga (HOS je kratica za ‘Hrvatske obrambene snage – op.au.). HOS, to su Paragine paravojne snage i one su bile u sastavu muslimanske vojske BiH i suprotstavljali se HVO-u i regularnoj hrvatskoj vojsci koja je u vrijeme sukoba s muslimanima imala 15 brigada. I sve te brigade nabrojane su u jednoj fus-noti Tutine i Šteline (Vinko Martinović Štela, op.au.) presude. To sam i citirao u jednoj od mojih knjiga. 15 brigada, regularnih, iz Hrvatske je tamo bilo. I ovaj (Blaž Kraljević) je bio u posjeti kod Štele u njegovoj jedinici. Ovi Tutići su organizirali zasjedu, pripremili protu avionske topove 20 mm i raspalili po njima da ništa od njih ostalo nije.”

“On je sam sebe svuda predstavljao kao ustašu, dok ovi drugi nisu”

“Inače, Tutu su sudili zato što je nakon Daytonskog sporazuma prijetio da će ubiti Hansa Koschnicka i to je razlog zašto su ga optužili u Haagu. Inače vjerojatno i ne bi. On se nije krio. Bio je stalno u Širokom Brijegu, možda bi otišao u neko drugo mjesto, dolazio je i do Foče u Republici Srpskoj. Mi bi se povremeno čuli telefonom, svaki put bi jedan drugom čestitali Božić, Vaskrs. On je sam sebe svuda predstavljao kao ustašu, dok ovi drugi nisu. Nitko za sebe, od tih tamo (u Haagu op.au.) oficira ne bi kazao da je ustaša. Najvišim dijelom su bili oficiri JNA, ali nisu svi. Tuta je od toga pravio i određenu komediju, pozdravljao je ‘Za dom spremni’, a ja sam odgovarao ‘ Spreman si ti Tuta za starački dom’ i tako, valjanje od smijeha je bilo kad bi se nas dvojica uhvatili u koštac.”

O prijateljstvu Tute i Miloševića

“Milošević je bio vrlo obrazovan čovjek ali iz područja ekonomije, a iz povijesti je imao falinke velike. Znaš, Tuta je relaksirajući element. Jednom prilikom igraju Milošević i Tuta remi. Mi sa strane malo gledamo, malo ne gledamo, kad u jednom trenutku u Tutinim rukama primjetimo veliki borj karata. I na prepad uzmemo mu one karte iz ruku i izbrojimo ih – on je imao 36 karata u rukama. Uzimao sa špila, a Milošević ništa nije primjećivao. On je mislio igra se to pošteno, ali nema kartaške igre koja je poštena, a ovaj uzima sa stola i kombinira što mu treba, poslije vrati na stol, a ovaj ništa ne primjećuje”.

O životu u Haagu: “Mi smo tamo kao na pustom ostrvu – jedni na druge upućeni”

“Nije mrzio Srbe ako se s Miloševićem tako sprijateljio, ako je bio dobar sa mnom. Ali, jednu stvar da ti kažem – ja ne mrzim Hrvate. Mrzim kao neprijatelje u ratu, kad pucam na prvoj borbenoj liniji, svaki pogodak smatram uspjehom. Ali, ne mogu mrziti čovjeka zato što je te nacije i vjere, nego, prije svega, gledam kakav je čovjek. I drugo, mi smo tamo (u Haagu, op.au.) kao na pustom ostrvu. Jedni na druge upućeni. Za srpske pravoslavne praznike mi smo naručivali pečenu svinju, pečeno janje, Hrvati za svoje praznike, muslimani za Bajram. Ako naručimo svinju, uvijek bismo naručili i ćurku za muslimane s nama u grupi. Vodili smo o tome računa. Ako si na pustom ostvrvu lakše ćeš preživjeti ako je imalo normalna atmosfera. Nijwe to bilo mjesto gdje ćemo minastaviti naše ratne sukobe.

– Jesi li bio u boljim odnosima s Tutom Naletilićem ili Naserom Orićem?

“S Tutom. Naser sa mnom nije bio puno, negdje oko šest mjeseci. Ali i Naser je volio šale. Sjećam se i kako je govorio da je tukao Šiptare na Kosovu, nisu ga podnosili Albanci tamo u Haagu. Ali, nije htio govoriti o ratu. Najviše je govorio o sovjim ljubavnim avanturama. Stvarnim ili izmišljenim, ne znam…

Snimku u cijelosti možete pogledati:

/Republika/

Objava Šešelj o haškom prijateljstvu s Mladenom Naletilićem Tutom, kako je poslao vijenac na sahranu, o ubojstvu Blaža Kraljevića, Naseru Oriću, Šeksu pojavila se prvi puta na Republika.

Vijence ispred spomen obilježja položili su članovi obitelji ubijenih HOS-ovaca, predstavnici udruga HOS-a iz BiH i Hrvatske i nekadašnji vojnici HOS-a.

Osam vojnika, Gordan Čuljak, Šahdo Delić, Ivan Granić, Rasim Krasniqi, Osman Maksić, Mario Medić, Vinko Primorac, Marko Stjepanović te general HOS-a Blaž Kraljević, ubijeni su na današnji dan 1992. godine, a njihova tijela uklonjena su s mjesta pogibije s namjerom da se bace u more.

Zapovjednik HOS-a Blaž Kraljević i njegovih osam vojnika ubijeni su 9. kolovoza 1992. godine u mjestu Kruševo, na vojnom punktu kojeg su nadzirale snage HVO-a, a pri povratku iz Mostara prema Ljubuškom gdje se nalazilo Zapovjedništvo HOS-a.

Ovo je bila jedna od najtežih tragedija Hrvata u BiH i ali i jedna od najvećih mrlja i sramote Hrvata u BiH koja je zasigurno značajno odredila daljnji tijek rata u BiH.

Ni do danas nitko nije odgovarao za devet ubijenih ljudi, a sve su manje nade i da hoće.

/Republikainfo.com/

Objava 28 godina od ubojstva generala Krljevića i njegovih osam vojnika – nema optužbe, nema krivca, nema smiraja pojavila se prvi puta na Republika.