Peruanski biskup Ciro Quispe López (51) optužen je da je imao 17 ljubavnica nakon što su se navodno neke od njih upoznale i gotovo fizički sukobile. Nije poznato kako su završile i časne sestre koje su ljubovale s promiskuitetnim svećenikom.

Quispe, biskup grada Julija na jugu Perua, podnio je ostavku nakon što je vatikanska istraga ispitala tri žene koje su tvrdile da su bile u vezi s njim, kao i njegovu spremačicu, koja je ispričala što je viđala u njegovoj spavaćoj sobi.

“Jedna časna sestra koja je bila jedna od Quispeovih ljubavnica bila je ljubomorna na odvjetnicu s kojom se biskup također viđao i poslala je informacije o njegovim aferama trećoj ljubavnici, koja se potom sukobila s odvjetnicom”, izjavila je peruanska novinarka Paola Ugaz, koja je imala uvid u vatikanski dokument o istrazi.
“Bila je to prava sapunica…”

“Bila je to prava sapunica, ali i ozbiljan slučaj zlouporabe moći”, rekla je Ugaz za The Times. “Mnoge od 17 žena nisu se usudile istupiti jer su ga se bojale.”

Vatikanska istraga pokrenuta je nakon novinarskog istraživanja Kevina Moncade, novinara lista Sin Fronteras. “U travnju prošle godine dobili smo informacije da je jedna od biskupovih navodnih ljubavnica gotovo došla u fizički sukob s drugom mladom ženom”, rekao je Moncada za časopis Hildebrandt. “To je bio okidač. Slučaj je izašao na vidjelo jer su žene otkrile da biskup istodobno izlazi s više njih, što ih je razbjesnilo.”

Prema izvješćima, Vatikan je pregledao audioporuke, fotografije i videozapise koje je biskup slao ženama. Portal Infobae navodi da je u jednoj poruci Quispe priznao da je imao spolne odnose u svojoj službenoj rezidenciji.

Ugaz tvrdi da je biskup pogriješio kad je neke poruke i snimke namijenjene ljubavnicama slučajno poslao svojoj spremačici, koja je to odmah prijavila Crkvi. Novinar Moncada rekao je da je spremačica policiji opisala: “U njegovu tušu bilo je ženskih vlasi. Posteljina mu je imala mrlje. Sve sam to morala čistiti.”

Negira optužbe

Biskup negira optužbe, tvrdeći da je riječ o kampanji klevete koju, kako je rekao, vode “mračne sile”.

Quispe, kojega je papa Franjo imenovao biskupom 2018. godine, ranije je bio pod istragom zbog navodne pronevjere crkvenih sredstava. Prema tvrdnjama novinarke Ugaz, Vatikan je istraživao optužbe da je iz crkvene imovine uklonio stolce kako bi ih koristio u restoranu s piletinom koji je bio dio lanca u kojem je imao financijski interes.

Novinarka je dodala da je, prije nego što je napustio dužnost, Quispe bio suočen s predstavnicima autohtonog naroda Aymara, koji su ga optužili da je zloupotrijebio sredstva Ujedinjenih naroda namijenjena projektima za njihovu zajednicu.

“Vratio je novac, što je u Peruu rijetkost, ali to je učinio jer su mu zaprijetili linčem, a Aymare su poznate po tome da drže riječ”, rekla je Ugaz. “Papa Lav vrlo dobro zna što se događa u peruanskoj Crkvi”, dodala je Ugaz.

/Desk/

Objava Promiskuitetni biskup imao 17 ljubavnica, razotkrila ga ljubomorna “časna sestra”, a volio je trošiti i crkveni novac pojavila se prvi puta na Republika.

No, ostao je još jedan, naziva se “hercegovački slučaj”, a podrazumijeva unutarcrkveni sukob oko podjela župa između franjevaca Hercegovačke franjevačke provincije i biskupijskog svećenstva Mostarsko-duvanjske biskupije zbog kojega je 28 fratara bilo otpušteno iz Reda manje braće, oduzeto im je pravo pripadanja kako redovničkoj zajednici tako i bilo kojoj biskupiji u Katoličkoj crkvi, ali i svećeničke ovlasti kao što su držanje misa, ispovijed i podjela sakramenata, piše Jutarnji list.

S vremenom je izglađen odnos s provincijom, no petorica fratara još uvijek, i 25 godina nakon “izbacivanja”, u Čapljini, Grudama, Mostaru i Ploče-Tepčićima rade sve ono što je im kanonskim pravom zabranjeno. Hoće li svojevrsni vatikanski nihil obstat na neki način utjecati da se počne rješavati i “hercegovački slučaj”, novinar Jutarnjeg lista pitao je Petra Palića, biskupa mostarsko-duvanjskog, pod čijom su terenskom i pravnom ingerencijom i “fenomen i slučaj”.

“Nisu se obratili”

– Kao što i prethodna napomena note “Kraljica mira” kaže kako je stigao trenutak da se zaključi duga i složena povijest oko duhovnih fenomena Međugorja, vjerujem da će doći trenutak da se i tzv. hercegovački slučaj zaključi. Radi se o duljoj i složenijoj povijesti “slučaja” od samih duhovnih fenomena u Međugorju, iako su neke situacije s pojedinim franjevcima imale utjecaj i na “slučaj” i na “fenomen”.

Ovdje se ne radi samo o odnosu osoba koje su otpuštene iz franjevačkog reda i suspendirane prema Biskupiji, ovdje se radi o odnosu spomenutih otpuštenih franjevaca prema općoj Crkvi, prema pojedincima, pa, ako želite, i prema samima sebi. Svaki od navedenih odnosa nosi sa sobom odgovornost koja nam je povjerena. Na nama jest i na nama je bilo kako ćemo tu odgovornost opravdati – kaže nam biskup Palić, dodajući kako “bi želio da ova nota, koja u svom nazivu nosi izraz “Kraljica mira”, doista unese mir i sklad u ove župe, a k tome i u sve obitelji koje su na terenu tih župa.

Povratak odmetnutih fratara u okrilje Crkve nije tako lako moguć, čak i kad bi s njihove strane postojala dobra volja.

– Htio bih naglasiti iznova činjenicu, koja je svakom teologu poznata, da su sakramenti koje ti pojedinci slave nevaljani i nedopušteni. Zakonik kanonskog prava jasno definira elemente potpunog zajedništva s Katoličkom crkvom. To su: povezanost s Kristom u njezinu vidljivom uređenju, i to vezama ispovijedanja vjere, sakramenata i crkvenog upravljanja (Kan. 205 Zakonik kanonskog prava). Ako negdje nedostaje jedan od tih elemenata, ne možemo govoriti o potpunom zajedništvu s Katoličkom crkvom pa, nažalost, i među pojedinim vjernicima u nekim župama na području Mostarsko-duvanjske biskupije. Prvi i temeljni uvjet povratka otpuštenih franjevaca jest da te osobe pokažu svoju spremnost pridonijeti rješavanju ove situacije. Nažalost, do danas se dijecezanskom biskupu nitko od njih nije obratio da bi kanonski želio riješiti svoju situaciju – navodi biskup.

“Crnački slučaj”

Samo po sebi postavlja se pitanje koliko će Crkva tolerirati njihov “neposluh” koji traje ukupno više od pola stoljeća.

– Situacija se razlikuje od župe do župe i sve je više onih koji nam se javljaju sa željom za normaliziranje situacije. Zahvaljujući nastojanju i razumnosti vjernika, u jednoj smo župi uspjeli uspostaviti redovitu crkvenu situaciju – kaže biskup Palić.

Nije rekao koju, ali se može lako pretpostaviti da se radi o župi Presvetog srca Isusova u širokobriješkom Crnču. Ondje je od 1998. godine službovao fra Leonardo Hrkać, također jedan od fratara disidenata od 2001. kada ga je Generalna uprava Reda male braće otpustila iz reda. Papinski dekret podjela župa ondje se nakon 120 godina implementirao na miran način.

Župljani su se, naime, nakon njegove smrti obratili biskupu Petru Paliću i širokobriješkom župniku fra Stipi Bišku tražeći svećenika. Održali su referendum s pitanjem: “Slažete li se da župa Presvetog srca Isusova Crnač po nalogu biskupa Petra Palića i na osnovi ranije donesenih dekreta regulira svoje stanje po svim kanonskim pravima, imenovanjem dijecezanskog svećenika za župnika?”. Izjasnilo se 297 birača od 540 upisanih, a “da” je zaokružilo njih 95 posto.

Po tome bi se mogla naslutiti strategija Biskupije – pričekati da vrijeme odradi svoje, “neposlušni” fratri preminu, a zamijene ih “poslušni”, fratri ili dijecezanski svećenici, svejedno. Ključan je stav – župljana.

– Ovdje se radi o dvije razine: civilnoj i crkvenoj. Što se civilne razine tiče, na djelu je klasična uzurpacija prostora koji su vlasništvo Katoličke crkve. Kad bismo živjeli u uređenijoj državi, situacija bi davno bila riješena, kao što je riješena u ponekim sličnim situacijama u drugim uređenim državama. Što se crkvene razine tiče, Crkva je strpljiva majka, ali i “stup i tvrđava istine” (1 Tim 3,15). Kao što sam dosad govorio vezano uz ovu temu, osjećam teret ovog nereda i situacije koja je doista, kako je i sam kardinal Fernández na konferenciji za novinare o duhovnom iskustvu Međugorja rekao, “mračna i tužna” – priča biskup.

“Unijeli su razdor u obitelji”

U ovim podjelama župa nisu se samo župe podijelile, navodi, nego su se podijelile i obitelji, “nastala je velika koncentracija nesporazuma, strateško zauzimanje strana u obiteljima, gdje će pojedini članovi obitelji stati uz jednu stranu dok će drugi stati uz drugu stranu. Ovaj “slučaj” je donio velik nesklad i prostor za nemir, pa čak i razdor u jednoj obitelji, i to me žalosti”.

– Biskupija je nastojala primijeniti ona sredstva i načine koji su joj kanonski mogući. Kada sam usporedio Crkvu kao strpljivu majku, vjerujem da će i iz ove naše situacije jednom izniknuti put koji je otvoren za sve, gdje više neće biti jedne i druge strane. Volio bih kada bi od “hercegovačkog slučaja” nastao primjer evanđeoske poslušnosti i poniznosti koja je uvjet i temelj istinskog crkvenog života. Crkva će strpljivo ići naprijed jer ona nije zajednica savršenih, nego zajednica raskajanih – zaključio je mostarski biskup Petar Palić za Jutarnji list.

/Desk/

Objava Biskup Palić za Jutarnji: ‘Hercegovački slučaj’ donio je velik nesklad i prostor za nemir i razdor pojavila se prvi puta na Republika.

Objava Papa Franjo imenovao mons. Ivana Štironju biskupom Porečke i Pulske biskupije pojavila se prvi puta na Republika.

Talijanska novinska agencija ACI Stampa, koja nudi besplatnu online uslugu posebice katoličkim biskupijama, župama i internetskim stranicama, objavila je 21. ožujka 2022. zanimljiv članak o bivšem skopskom biskupu i kasnije vrhbosanskom nadbiskupu mons. Smiljanu Franji Čekadi koji je proglašen pravednikom među narodima. Novinar Andrea Gagliarducci donosi kratku priču o mons. Smiljanu Čekadi, koji je bio biskup glavnog grada Makedonije u godinama Drugog svjetskog rata, a proglašen je „pravednikom među narodima. Članak nosi naslov „Skopski biskup iz ratnih godina je ‘pravednik među narodima’“, prenosi KTA.

Pomagao u spašavanju Židova

Među mnogima koji su radili na spasenju Židova tijekom Drugog svjetskog rata bio je i biskup Smiljan Čekada, koji je upravljao Skopsko-prizrenskom biskupijom od 1940. do 1967. godine, a kojeg je Yad Vashem proglasio pravednikom među narodima, stoji u spomenutom članku u kojem novinar dodaje da je mons. Čekada 1940. godine imenovan biskupom u Skopju u vrlo složenom povijesnom kontekstu:

U travnju 1941., nakon što su Njemačka i njezini saveznici iz Osovine okupirali Jugoslaviju, zemlja je podijeljena na područja kontrole između Njemačke, Italije, Mađarske i Bugarske. U zamjenu za podršku Njemačke, Bugarskoj je dopušteno da pripoji Makedoniju i Egejsku Traciju.

Sredinom 1942. otvoreni su tajni pregovori između Bugarske i Njemačke o planiranju deportacije svih Židova iz Bugarske, Tracije i Makedonije u logore smrti u Poljskoj.

Početkom rujna 1942. formirano je Posebno povjerenstvo za židovska pitanja (pri Ministarstvu unutarnjih poslova) na čijem je čelu bio Aleksandar Belev. Namjera mu je bila prekinuti izolaciju Židova od gospodarstva, eliminirati sva njihova preostala prava i na kraju ih deportirati iz zemlje.

Sporazumom potpisanim između Njemačke i bugarske vlade 22. veljače 1943. bilo je predviđeno da se prvo deportira 20.000 Židova iz anektirane Tracije i Makedonije.

Dana 11. ožujka 1943. više od 7.000 makedonskih Židova prikupljeno je i prebačeno u skladišta duhanske tvrtke Monopoli u Skoplju, koja se nalazi u blizini željezničke pruge.

Biskup Čekada se od samog početka svoje biskupske službe bavio pitanjem progona Židova, a odmah je u svojoj prvoj homiliji govorio o pravdi za sve ljude bilo koje nacionalnosti i rase.

Dana 11. ožujka 1943. uputio je protestno pismo zapovjedniku skopske policije Asenu Bogdanovu u kojem je akciju protiv Židova nazvao “bolnom pojavom”. Zahtijevao je puštanje na slobodu onih koje je nazvao “katoličkim Židovima” i inzistirao da mu se dopusti posjećivanje Židova u monopolskim skladištima i da se prema Židovima postupa humano.

Riskirao život suprotstavljajući se nacistima

Bogdanov nije odgovorio na njegovo pismo, ali je poslao pritužbu Arthuru Witteu, njemačkom konzulu u Skoplju. Ovu pritužbu Witte je priložio svom vanjskom izvješću o deportaciji Židova iz Makedonije.

Biskup je riskirao život suprotstavljajući se nacistima, a najmanje petero djece (četiri dječaka i jednu djevojčicu) sakrio je u prostore katoličke crkve u Skoplju, a potom i katoličkih samostana Letnica i Janjevo.

Među djecom, koja su spašena njegovim intervencijom, bili su Saul Gatenho (rođen 1940.), Albert Musafia (rođen 1936.) i Erika Weingruber. Dana 9. ožujka 2010. Yad Vashem je Smiljana Čekadu proglasio pravednikom među narodima, stoji u spomenutom članku.

Životopis nadbiskupa Čekade objavio je i profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu mons. dr. sc. Pavo Jurišić u svom znanstvenom članku objavljenom u sarajevskom časopisu Vrhbosnensia, br. 2 iz 2016. godine (str. 383-407) pod naslovom: „Sluga Božji Josip Stadler. Uzor za pastoral duhovnih zvanja“:

Mons. dr. Smiljan Franjo Čekada, četvrti po redu vrhbosanski nadbiskup, rođen je 29. kolovoza 1902. u Donjem Vakufu u obitelji s petero djece, od kojih su trojica odabrala duhovno zvanje, to su uz nadbiskupa njegova dva brata, Čedomil i Milivoj. Dr. Smiljan Čekada pohađao je u Travničkom sjemeništu Nadbiskupsku gimnaziju, a teologiju na Bogosloviji u Sarajevu te je nakon završenog studija zaređen za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije 1925.

Nakon ređenja preuzima župu Jelaške, ali ga već sljedeće godine nadbiskup Ivan Šarić šalje na studij u Rim, gdje je studirao na Papinskom sveučilištu Gregoriana, te je ondje doktorirao 1928. Nakon povratka u Sarajevo bio je imenovan vjeroučiteljem i odgojiteljem u konviktu „Kralj Tomislav“ Hrvatskoga kulturnog društva „Napredak“, a od 1928. do 1933. bio je i urednik „Katoličkog tjednika“. Te godine odlazi u Bosanski Brod za župnika gdje ga je već sljedeće godine 1939. zateklo imenovanje za pomoćnog biskupa u Sarajevu.

Sahranjen na sarajevskom groblju

Godine 1940. imenovan je biskupom skopsko-prizrenskim i na toj će dužnosti ostati sve do 1967. kada je imenovan vrhbosanskim nadbiskupom koadjutorom nadbiskupu Marku Alaupoviću. Čekada je iz Skoplja bio imenovan privremenim upraviteljem Banjolučke biskupije 1946., kada je u izbjeglištvu umro banjolučki biskup Josip Garić, te je tom biskupijom upravljao sve do 1949.

U vrijeme forsiranja tzv. svećeničkih udruženja od komunističkih vlasti, Čekada je bio proganjan i zlostavljan, te mu je čak bio zabranjen dolazak u Bosnu i Hercegovinu. Vodstvo Vrhbosanske nadbiskupije preuzima 1970. Preminuo je u Sarajevu 18. siječnja 1976. u Sarajevu. Bio je po vlastitoj želji sahranjen u obiteljskoj grobnici na sarajevskom gradskom groblju Bare, ali nakon zadnje obnove sarajevske katedrale njegovi su posmrtni ostaci preneseni u grobnicu sarajevskih nadbiskupa u sarajevsku katedralu koju je podigao prvi vrhbosanski nadbiskup, sada sluga Božji dr. Josip Stadler.

Medalja Pravednik među narodima

Život i djelo nadbiskupa Čekade okrunjeni su medaljom države Izrael, Jad Vashem, Jeruzalem od 8. veljače 2011. koja je utvrdila da je Smiljan Franjo Čekada kao skopski biskup po cijenu vlastitog života spašavao Židove iz tamošnjeg logora u vrijeme Drugog svjetskog rata.

Medalja Pravednik među narodima post mortem Smiljanu Franji Čekadi u Skoplju uručena je živim nasljednicima brata Vladimira: sinu Želimiru i njegovim sestrama Dubravki i Smiljani prigodom otvaranja Memorijalnog centra holokausta u Skoplju 10. ožujka 2011.

Drugi svjetski rat zatekao je dr. Smiljana Čekadu na dužnosti skopskog biskupa gdje je još od 1940. u javnim nastupima isticao jasne moralne stavove i potrebu pomaganja svim ugroženima. O tom je pisala beogradska Židovka Ženi Lebl u knjizi „Plima i slom (iz povijesti Židova Vardarske Makedonije)“ koja se za života silno zalagala za biskupovo proglašenje pravednikom. „U te strašne ožujske dane 1943. pokušao je skopski biskup dr. Smiljan Franjo Čekada spašavati Židove iz ‘Monopola’. Dr. Čekada ustoličen je za biskupa u Skoplju krajem 1940. i već u svojoj prvoj propovijedi govorio je o pravdi prema svim ljudima, ma kojoj narodnosti ili rasi pripadali (Židovski glas, 35,13. XII. 1940., str. 5).

To je svoje uvjerenje dokazao i na djelu u najtežim trenucima židovske zajednice, što je izazvalo bijes Bugara i Nijemaca. On je zahtijevao da mu se dopusti posjetiti logoraše i da se prema njima postupa čovječno, a govorio je i o puštanju na slobodu barem ‘Židova katoličke vjere’ – po njegovim riječima. Svi su njegovi pokušaji ostali bezuspješni, ali je vrijedno i njih zabilježiti… Na dan internacije uputio je biskup dr. Smiljan Čekada jedno, po načinu i po tonu uvredljivo, pismo policijskome načelniku Bogdanovu u kojemu između ostalog naziva akcije protiv Židova ‘bolnom pojavom’.

On je kategorički zahtijevao da se odmah pusti na slobodu 31 Židov, koji su se u godinama 1941., 1942. i 1943. pokrstili, između ostalih i gospođu Reu de Kok, i zahtijevao neodgodivo dopuštenje da osobno posjeti Židove u logoru ili da se to dopusti njegovu opunomoćenom predstavniku. Na kraju je zaprijetio policijskome načelniku da će on biti odgovoran u slučaju da se prema Židovima u logoru ne bude postupalo čovječno. Policijski inspektor nije mu na to pismo ni odgovorio.“ Kada je biskup Čekada vidio da od prosvjeda i dopisa nema puno koristi, krenuo je u konkretnu akciju spašavanja petero židovske djece čiji su roditelji bili uhićeni i odvedeni u logore izvan Makedonije, iz kojih se nikada nisu ni vratili, najprije je sakrio a potom četvoricu dječaka poslao u samostane časnih sestara na Kosovo, a jedinu djevojčicu, Eriku Weingruber, kod redovnica u Janjevo. Usp.: Katolički tjednik br. 11. od 20. ožujka 1911. Vijest donosi i web stranica župe Garevac 18. lipnja 2010.

Na mrežnoj stranici Banjolučke biskupije nalazi se sljedeći životopis dr. Smiljana Franje Čekade s osvrtom na vrijeme njegova upravljanja ovom biskupijom:

Rodio se u Donjem Vakufu, župa Bugojno, 29. studenoga 1902., a za svećenika je zaređen 5. travnja 1925. Imenovan je pomoćnim biskupom vrhbosanskim nadbiskupu Šariću 6. lipnja 1939., a biskupsku posvetu primio je 6. kolovoza 1939. u Sarajevu. Godinu dana poslije, točnije 18. kolovoza 1940., imenovan je rezidencijalnim biskupom u Skoplju. Budući da je biskup Garić još u proljeće 1945. zbog liječenja morao napustiti biskupiju, a godinu nakon toga je umro u Grazu, Sveta je Stolica odmah nakon njegove smrti povjerila Čekadi i upravu Banjolučke biskupije. Bilo je to 8. srpnja 1946. Dakako da je bilo vrlo teško upravljati biskupijom s tolike udaljenosti. U Banju Luku Čekada je dolazio dvaput godišnje i boravio tu po dva mjeseca, kako bi obavio najnužnije poslove.

Pohodio je župe i dijelio sakrament potvrde pa se opet vraćao u Skoplje. Komunističkim vlastima su i ti njegovi rijetki dolasci bili trn u oku pa su ga čak dvaput protjerali iz Banje Luke. Prvi put se to dogodilo 1950. godine, kada mu je naređeno da u roku osam dana mora napustiti Banju Luku i Banjolučku biskupiju. On je pismeno prosvjedovao kod šefa države Tita i početkom korizme 1951. ponovno došao u Banju Luku, ali je od Udbe dobio nalog da u roku od 24 sata zauvijek napusti Banjaluku a zajedno s njom i čitavu Bosnu i Hercegovinu. Naime, upravo u to vrijeme u Bosni i Hercegovini nema ni jednoga biskupa koji bi vršio svoju dužnost: vrhbosanski nadbiskup dr. Ivan Šarić je u egzilu, mostarski biskup dr. Petar Čule u zatvoru, a biskupska stolica u Banjoj Luci ispražnjena. Osnivanjem staleškog svećeničkog udruženja “Dobri Pastir” u koji se učlanio najveći broj franjevaca vlasti su namjeravale stvoriti Crkvu podložnu njihovoj kontroli, neovisno od Svete Stolice. Čini se da upravo u tom svjetlu valja gledati i izgon biskupa Čekade iz Banje Luke.

U Banjoj Luci Čekada je svojim vikarom delegatom imenovao mons. Božu Ivaniša, generalnog vikara u doba biskupa Garića, a kancelarom fra Mirona Kozinovića. Oni su praktički vodili poslove biskupije i o tome ga izvješćivali. Bilo je to vrlo teško vrijeme kada je trebalo nekako nadoknaditi ubijene i prognane svećenike kao i one koji su izdržavali višegodišnje zatvorske kazne i kako-tako pastorizirati vjernike. Pozvani su u pomoć stariji svećenici pa i preostali trapisti, a neki su upravljali i s više župa.

Katolička tiskovna agencija na svojoj mrežnoj stranici donijela je i vijest o prijenosu smrtnih ostataka  nadbiskupa Čekade s groblja Bare u sarajevsku katedralu Srca Isusova.

/Republika/

Objava Talijanska novinska agencija ACI Stampa: Skopski biskup iz ratnih godina je ‘pravednik među narodima’ pojavila se prvi puta na Republika.

/Republikainfo.com/

Objava Nakon večere sa Vučićem i Dodikom i negativnih komentara, Čović se brzo fotografirao s novom mostarskim biskupom Palićem pojavila se prvi puta na Republika.

Nakon čitanja bule pape Franje na latinskom, potom na hrvatskom jeziku, o imenovanju biskupa Palića dijecezanskim biskupom Mostarsko-Duvanjske biskupije i apostolskim upraviteljem Trebinjsko-Mrkanske biskupije, biskup Ratko Perić predao je pastirski štap novom biskupu Petru Paliću.

Sveti Otac Franjo imenovao je biskupom mostarsko-duvanjskim i apostolskim upraviteljem trebinjsko-mrkanskim mons. Petra Palića, dosadašnjeg hvarskog biskupa i generalnog tajnika Hrvatske biskupske konferencije, priopćio je 11. srpnja 2020. Tiskovni ured Svete Stolice.

Biskup Petar Palić je porijeklom iz Janjeva, najstarije hrvatske dijaspore na Kosovu. Rođen je 3. srpnja 1972. godine u Prištini, tadašnjoj Skopsko–prizrenskoj biskupiji. Nakon osnovne škole pohađao je Klasičnu gimnaziju u Skoplju i Subotici te od 1990. do 1995. godine Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. U listopadu 2005. godine upisao je poslijediplomski studij na Teološkom fakultetu Karl-Franzens Sveučilišta u Grazu, na kojem je postigao doktorat iz teologije 2009. godine. Za svećenika Dubrovačke biskupije zaređen je 1. lipnja 1996. godine.

U Dubrovačkoj biskupiji obnašao je slijedeće službe: predstojnika Katehetskog ureda (1996. – 2005.), osobnog tajnika dubrovačkog biskupa (1998. – 2005.), ravnatelja Ustanove za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika (1999. – 2017.), biskupskog vikara za pastoral (2009. – 2011.), generalnog vikara (2011. – 2017.).

Od 2005. do 2008. upravljao je župom Dobl u biskupiji Graz-Seckau, u Austrija.

Godine 2003. bio je predsjednik Središnjeg odbora za pripremu posjeta Svetog Oca Ivana Pavla II. Dubrovniku i predsjednik Organizacijskog odbora Nacionalnog susreta hrvatske katoličke mladeži u Dubrovniku 2014.

Bio je predstojnik Stolnog Kaptola sv. Marije u Dubrovniku, a bio je i član Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju.

Na izvanrednom zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije 25. siječnja 2017. izabran je za generalnog tajnika Hrvatske biskupske konferencije.

Govori njemački i talijanski jezik, služi se engleskim, ruskim i makedonskim jezikom.

Papa Franjo imenovao ga je hvarskim biskupom 9. ožujka 2018., a za biskupa je zaređen 30. travnja 2018. u hvarskoj katedrali.

U cijelosti prenosimo homiliju Preuzimanje službe Mostarsko-duvanjskog biskupa itrajnog upravitelja Trebinjsko-mrkanskog:

/Republikainfo.com/

Objava Mostar ima novog biskupa: Ustoličen biskup Petar Palić: “Želim sanjati o BiH koja ujedinjuje, a ne dijeli, zemlji mira bez prijetnji i vladavine jačega“ pojavila se prvi puta na Republika.

Inače, novoizgrađeni Biskupijski kulturni centar u Mostaru velikim dijelom je financiran upravo zahvaljujući pomoći Hrvatske.

Također, Plenković će nazočiti i svetoj misi u ponedjeljak, kada će odlazeći biskup Ratko Perić predati dužnost novoimenovanom biskupu Mostarsko-duvanjske biskupije i apostolskim upraviteljem Trebinjsko-mrkanske dijeceze, biskupu Petru Paliću. Kako Republika doznaje, očekuje se i nazočnost kardinala Vinka Puljića, nadbiskupa koadjutora Vrhbosanske nadbiskupije Tome Vukšića, mostarskog muftije Salema ef. Dedovića, episkopa zahumsko-hercegovačkog i primorskog Dimitrija, kao i brojnih biskupa iz BiH i Hrvatske.

Kako je najavljeno iz ureda za odnose s javnošću Vlade Republike Hrvatske, Plenković će sudjelovat na svečanoj svetoj misi u prigodi ustoličenja mons. Petra Palića, mostarsko-duvanjskog biskupa i apostolskog upravitelja Trebinjsko-mrkanske biskupije, u ponedjeljak, 14. rujna 2020. godine, u 11.00 sati, ispred Katedrale Marije Majke Crkve na Gospinom trgu u Mostaru, najavljeno je iz ureda za odnose s javnošću Vlade Republike Hrvatske.

Po dolasku u Mostar, predsjednik Vlade Andrej Plenković susrest će se sa zamjenikom predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Draganom Čovićem u 9.30 sati (Središnjica HDZ-a BiH).

Sastat će se i s biskupima mons. Ratkom Perićem i mons. Petrom Palićem, u 10.15 sati, u zgradi Ordinarijata.

Predsjednik Vlade potom će dati izjavu za medije u 10.30 sati.

/Republikainfo.com/

Objava Plenković dolazi u Mostar na otvaranje Biskupijskog centra i primopredaju dužnosti novog mostarskog biskupa pojavila se prvi puta na Republika.

Iz mostarskog Biskupskog ordinarijata već 1. rujna, poslana je okružnica svećenicima, redovnicima i redovnicama, kao i sveukupnom puku hercegovačkih biskupija za duhovnu pripremu kao i slavlje zbog ovog velikog događaja.

Primopredaja biskupske dužnosti na Trgu ispred katedrale

Kako je istaknuto, organizacija crkvenog slavlja primopredaje pastirske službe uvelike će ovisiti o epidemiološkim mjerama, no planirano je da se slavlje održi na Trgu ispred mostarske katedrale.

Za vjernike je predviđen prostor na platou Trga i parkiralištu gdje se taj dan neće parkirati vozila.

Korona-mjere uveliko će odrediti i broj gostiju, a kako se doznaje, iz tih razloga nisu upućivani posebni pozivi političarima.

No, nesumnjivo da ovaj veliki događaj neće proći bez onih koji se natiskivajuu prve “klupske redove” želeći poslati poruku ujedinjenosti sa crkvenim klerom, a posebno u svjetlu približavanja lokalnih izbora – dok za isto kritiziraju druge političare.

Kako je istaknuto u okružnici, dogovorom dosadašnjega biskupa Ratka i novoimenovanog biskupa Petra, crkveni čin primopredaje službe planiran je za blagdan Uzvišenja Svetog Križa i svetkovinu obljetnice posvete Mostarske stolnice Marije Majke Crkve i obljetnicu biskupova ređenja, 14. rujna ove godine, za vrijeme svete Mise u 11 sati.

Također, predviđena je i uočnica 13. rujna, svečana akademije u velikoj dvorani novoizgrađenog Biskupijskog kulturnog centra u Mostaru i predstavljanje knjige biskupa Ratka Perića ‘Pođite i propovijedajte’. Za sve nadbiskupe i biskupe, svećenike, redovnike i redovnice te pozvane goste nakon mise je planiran ručak.

Podsjetimo, odlukom pape Franje od 11. srpnja 2020 msgr. Ratku Periću usvojena je molba za odreknućem od biskupske službe zbog navršene kanonske dobi, a msgr. Petar Palić, biskup hvarski, imenovan je novim biskupom.

Ostaju teška bremena ‘hercegovačkog slučaja’ i ‘međugorskog fenomena’

Biskup Perić odlazi u mirovinu nakon skoro tri desetljeća teškog bremena i neriješenog ‘hercegovačkog slučaja’ i ‘fenomenom međugorskih ukazanja’. Njegov cijeli biskupski mandat bio je prožet sa ta dva teška prijepora. No, on je svojedobno doživio i ozbiljne neugodnosti nakon pokušaja preuzimanja župa sukladno odluci Vatikana, i to od strane pristalica franjevaca koji se nisu željeli povinovati toj odluci.

Skandalozan događaj zbio se 1994. godine kada su biskupa Perića oni faktički oteli iz Biskupskoga ureda u Mostaru i odveli u naselje Cim. Oslobođen je nakon inzistiranja Vatikana i telefonske veze tadašnjega ministra obrane Republike Hrvatske Gojka Šuška s vodstvom Hercegovačke franjevačke zajednice.

Međutim, unatoč svemu, Perić je do kraja ostao dosljedan u svojim stavovima oko ova dva goruća problema, a kako će se prema njima postaviti novoimenovani biskup Petar Palić ostaje za vidjeti, piše Dnevni list.

Biskup Petar Palić

Biskup Petar Palić je porijeklom iz Janjeva, najstarije hrvatske dijaspore na Kosovu. Rođen je 3. srpnja 1972. godine u Prištini, tadašnjoj Skopsko–prizrenskoj biskupiji. Nakon osnovne škole pohađao je Klasičnu gimnaziju u Skoplju i Subotici te od 1990. do 1995. godine Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. U listopadu 2005. godine upisao je poslijediplomski studij na Teološkom fakultetu Karl-Franzens Sveučilišta u Grazu, na kojem je postigao doktorat iz teologije 2009. godine. Za svećenika Dubrovačke biskupije zaređen je 1. lipnja 1996. godine.

U Dubrovačkoj biskupiji obnašao je slijedeće službe: predstojnika Katehetskog ureda (1996. – 2005.), osobnog tajnika dubrovačkog biskupa (1998. – 2005.), ravnatelja Ustanove za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika (1999. – 2017.), biskupskog vikara za pastoral (2009. – 2011.), generalnog vikara (2011. – 2017.).

Od 2005. do 2008. upravljao je župom Dobl u biskupiji Graz-Seckau, u Austrija. Godine 2003. bio je predsjednik Središnjeg odbora za pripremu posjeta Svetog Oca Ivana Pavla II. Dubrovniku i predsjednik Organizacijskog odbora Nacionalnog susreta hrvatske katoličke mladeži u Dubrovniku 2014.

Bio je predstojnik Stolnog Kaptola sv. Marije u Dubrovniku, a bio je i član Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju. Na izvanrednom zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije 25. siječnja 2017. izabran je za generalnog tajnika Hrvatske biskupske konferencije. Govori njemački i talijanski jezik, služi se engleskim, ruskim i makedonskim jezikom.

(Izvor: Dnevni list)

Objava Na Trgu ispred mostarske katedrale Janjevac Petar Palić preuzima dužnost od biskupa Ratka Perića pojavila se prvi puta na Republika.

Dan općine i patron župe Stolac obilježava se 20. srpnja, na blagdan svetog Ilije Proroka. Svake godine Općina u suradnji sa Crkvom priprema bogati vjerski, kulturni i zabavni program kako bi se na odgovarajući način obilježio ovaj dan. Zbog svima poznate situacije s koronavirusom, ove godine program obilježavanja neće biti kao dosadašnjih godina.

U skladu sa trenutnom situacijom i preporukama Stožera, neće biti održana svečana sjednica Općinskoga vijeća Stolac, kao ni dodjela javnih priznanja zaslužnim pojedincima i organizacijama. Iz istog se razloga ne održavaju ni planirani kulturni sadržaji kojih je prethodnih godina u gradu na Bregavi bilo pregršt.

Ipak jedan dio programa planira se održati.

U nastavku donosimo program:

ILINDAN 2020

Petak, 17. Srpnja

19,00 sati – Blagoslov križnog puta na Križevcu i sv Misa. Slavlje
predvodi mons. Ratko Perić, mjesni biskup

Subota, 18. Srpnja

19,00 sati – Sv. Misa koju predvodi don Petar Filipović, župni vikar
župe Presvetog srca Isusova Studenci

Nedjelja, 19. Srpnja

19,00 sati – Sv. Misa koju predvodi dob Antonio Toni Krešić, ovogodišnji
hrašanjski mladomisnik

Ponedjeljak, 20. Srpnja

10,00 sati – Polaganje vijenaca kod spomen obilježja poginulim
braniteljima HVO-a (centar grada)

11,00 sati – Svečana sv. Misa u dvorištu župne crkve sv. Ilije Proroka u
Stocu. Slavlje predvodi novoimenovani biskup mostarsko-duvanjski i
apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić.

/Republikainfo.com/

Objava Ilindan u Stocu – slavlje predvodi novoimenovani mostarski biskup Petar Palić pojavila se prvi puta na Republika.

Sveti Otac Franjo prihvatio je odreknuće od pastoralnog vodstva Mostarsko-duvanjske biskupije i upravljanja Trebinjsko-mrkanskom biskupijom ad nutum Sanctae Sedis u Bosni i Hercegovini, koje je podnio preuzvišeni mons. Ratko Perić radi navršene dobne granice.

Sveti Otac Franjo imenovao je biskupom mostarsko-duvanjskim i apostolskim upraviteljem trebinjsko-mrkanskim mons. Petra Palića, dosadašnjeg hvarskog biskupa i generalnog tajnika Hrvatske biskupske konferencije, priopćio je 11. srpnja 2020. Tiskovni ured Svete Stolice.

Biskup Petar Palić je porijeklom iz Janjeva, najstarije hrvatske dijaspore na Kosovu. Rođen je 3. srpnja 1972. godine u Prištini, tadašnjoj Skopsko–prizrenskoj biskupiji. Nakon osnovne škole pohađao je Klasičnu gimnaziju u Skoplju i Subotici te od 1990. do 1995. godine Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. U listopadu 2005. godine upisao je poslijediplomski studij na Teološkom fakultetu Karl-Franzens Sveučilišta u Grazu, na kojem je postigao doktorat iz teologije 2009. godine. Za svećenika Dubrovačke biskupije zaređen je 1. lipnja 1996. godine.

U Dubrovačkoj biskupiji obnašao je slijedeće službe: predstojnika Katehetskog ureda (1996. – 2005.), osobnog tajnika dubrovačkog biskupa (1998. – 2005.), ravnatelja Ustanove za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika (1999. – 2017.), biskupskog vikara za pastoral (2009. – 2011.), generalnog vikara (2011. – 2017.).

Od 2005. do 2008. upravljao je župom Dobl u biskupiji Graz-Seckau, u Austrija.

Godine 2003. bio je predsjednik Središnjeg odbora za pripremu posjeta Svetog Oca Ivana Pavla II. Dubrovniku i predsjednik Organizacijskog odbora Nacionalnog susreta hrvatske katoličke mladeži u Dubrovniku 2014.

Bio je predstojnik Stolnog Kaptola sv. Marije u Dubrovniku, a bio je i član Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju.

Na izvanrednom zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije 25. siječnja 2017. izabran je za generalnog tajnika Hrvatske biskupske konferencije.

Govori njemački i talijanski jezik, služi se engleskim, ruskim i makedonskim jezikom.

Papa Franjo imenovao ga je hvarskim biskupom 9. ožujka 2018., a za biskupa je zaređen 30. travnja 2018. u hvarskoj katedrali.

(izvor: kta)

Objava DOLAZI S HVARA Novi biskup u Mostaru je Petar Palić pojavila se prvi puta na Republika.