Piotr Natanek je 2011. godine zbog svog ponašanja, neposlušnosti hijerarhiji Crkve i zbog širenja lažnog nauka koji dolazi iz privatnih objava ekskomuniciran (scomunicato a divinis) iz Katoličke crkve.

Dekret o njegovoj suspenziji i oduzimanju svih svećeničkih prava objasnio je sam kardinal Krakova (Poljska), mons. Stanislaw Dziwisz:

„Kao biskup krakovske Crkve imam osjećaj odgovornosti za njezino jedinstvo, dakle za istinu i vjerodostojnost Evanđelja Isusa Krista. Bio sam prisiljen donijeti ključne odluke protiv svećenika nadbiskupije, Piotra Nataneka i kazniti ga sa ekskomunikacijom. To znači da Natanek ne može obnašati nikakvu svećeničku dužnost niti obnašati moć upravljanja. Temelj ove odluke proizvela je neposlušnost Petra Nataneka i njegova učenja koja su u suprotnosti s naukom Crkve o pogledima na kraljevstvo Isusa Krista. Za ta se učenja oslanja na privatne objave i inozemna nadahnuta učenja crkvenih doktrina eshatoloških sekti. Peter Natanek tako iskrivljuje ne samo ustaljeni nauk o djelotvornosti spasenja u Crkvi, nego i pobožnost prema Majci Božjoj, anđelima i svecima pomiješanu s magičnim predodžbama vjere, što dovodi do ismijavanja religije Crkve.“

Kardinal stoga želi obavijestiti vjernike da učenje koje je usvojio Natatek nema nikakvu vrijednost, kao ni njegovi obredi i ispovijedi.

Kardinal Kasnije dodaje i upozorenje svima koji mu pomažu u njegovu poslu svetogrdnog naučavanja: “Ljudi koji surađuju sa suspendiranim Piotrom Natanekom doprinose podijeljenosti zajednice vjernika. Zajedničkim djelovanjem na uništavanju jedinstva Crkve čine grijeh, koji su dužni ispovjediti u sakramentu pokore. Umjesto toga, uvjet za primanje odrješenja je odricanje od prihvaćanja podjele u Crkvi i volja da se popravi učinjeno zlo”, piše međugorski vjerski portal.

Brojna zaostavština izopćenih svećenika

Inače, mons. Henryik Hoser, bivši apostolski vizitator za Međugorje koji je preminuo od posljedica korona virusa prošle godine, svojedobno je u medijskim istupima čak ustvrdio kako bi prva ukazanja Gospe u Međugorju, koja su se dogodila u proljeće 1981. godine, mogla biti priznata. No otvoreno je pitanje kako će se Vatikan postaviti prema ostalim, skoro 50.000 ukazanja za koja vidoci tvrde da su se dogodila?

No, podsjetimo da se u knjizi bivšeg mostarskog biskupa Ratka Perića ‘Biskup Žanić o Međugorju – Istinom po neistinama’, između ostaloga, donose se i neke od malo poznatih činjenica, između ostaloga i o “zaostavštini” nekadašnjeg međugorskog kapelana i duhovnog vođe međugorskih vidioca, fra Tomislava Vlašića, koji je izopćen iz Katoličke crkve dekretom Kongregacije za nauk vjere.

U veljači 2012. Vlašić je objavio da su on i njegova suradnica Stefania Caterina u Središnjoj Jezgri, grupi od 49 bića koja je Bog izabrao po svemu Svemiru, da, u 7 skupina po 7, urede Svemir u skladu s Božjim planom. U tom sklopu Vlašić je, po svojim riječima, određen evangelizirati druge planete. On danas sa Stefaniom Caterinom vodi sektu ‘Crkvu Isusa Krista svega Svemira’, a jedno od sjedišta je i u Međugorju.

Fra Tomislav Vlašić dovodi se u kontekst promjene u blagdanu rođenja Blažene Djevice Marije, a prema Gospinim porukama koje su prenijeli vidioci. Prema ovome Gospa više ne bi imala svoj blagdan 8. rujna, nego 5. kolovoza, što se kosi sa naukom Katoličke crkve. Međutim, danas se na taj način održava ‘Mladi fest’ u Međugorju što je svojevrsna zaostavština ovog bivšeg franjevca, a o čemu se piše i na službenoj stranici njegove crkve koju je osnovao.

„Zar ćemo otkrivati ružne stvari?“

U knjizi se spominje i događaj iz 1989. godine, da je biskupu Žaniću turistička voditeljica Marina B. dovela svećenika Rodriguez Teofilo, parroco de Nuestra Senora de Lourdes i novinarka Carmen Cecilia Capriles, Gerente General agencije Iata.

“Svećenik me je upitao za razloge zašto ne vjerujem u “ukazanja”. Rekao sam da ima barem 20 razloga od kojih je i samo jedan dovoljan da svatko trijezan i poučen u vjeri zaključi da ukazanja nisu vrhunaravna. Molio me da mu kažem barem jedan razlog. Ispričao sam mu ukratko slučaj exfratra Ivice Vege. Zbog neposluha on je 1982. po naređenju Svetog Oca od svoje Vrhovne uprave izbačen iz Reda Manje braće (OFM), razriješen zavjeta i suspendiran “a divinis”.

Nije se pokorio, i dalje je misio i dijelio sakramente i zabavljao se s ljubavnicom. Ovo je neugodno pisati, ali se mora, da se vidi o kome Gospa “govori”. O njemu je, prema Vickinu Dnevniku i prema izjavama svih “vidjelaca”, Gospa 13 puta “rekla” da je on nevin, a biskup da je “kriv”. Kad mu je ljubavnica, sestra Leopolda – redovnica, ostala trudna, napustili su oboje Međugorje i duhovni stalež i nastanili se u blizini Međugorja gdje im se rodilo dijete, sada već i drugo. Njegov se molitvenik u Međugorju i dalje prodaje u stotinama tisuća primjeraka. Zamolio sam vodiča Marinu da ovo prevede na engleski. Marina nije kriva što je upala u sredinu koja skriva istinu. Ona je spontano, iskreno reagirala prema međugorskoj praksi: “Joj, zar ćemo im otkrivati te ružne stvari”. Rekao sam: da vi te ružne stvari niste skrivali, oni bi u Panami doznali za ovo i ne bi uzalud putovali u Međugorje. Nepošteno je i grijeh je skrivati ovakvu istinu, makar bila i neugodna; treba je reći”, piše u knjizi bivši mostarski biskup.

Vidioci i ostalih 47 vidioca

U knjici biskup Perić piše i o kritičnom osvrtu biskupa Žanića na ‘znak’ o kojem su međugorski vidioci govorili da će Gospa ostaviti kao podsjetnik svoje prisutnosti.

“Na “znak” se kritički osvrnuo biskup Žanić, a prošlo je, evo, gotovo 40 godina, a “znaka” nema ni u brdu ni u dolu, ni vjernicima ni nevjernicima, ni “vidiocima” ni nevidiocima. Samo to da se šestero “vidjelaca” poprilično snašlo u životu i bez toga “znaka”, i bez visokih škola, da neki mogu godinama primati i po desetine “međugorskih hodočasnika” u svoje apartmane, to jest “znak” nečeg…”, komentira biskup Perić u svom osvrtu na ovo pitanje.

“Cerno je selo nedaleko od Međugorja. Osmoga dana od početka ukazanja bilo je ukazanje blizu Cerna. Ono što se “dogodilo” vidioci su navečer pričali župniku fra Jozi Zovki. Kazali su da je Gospa 4 – 5 puta rekla da će se ukazivati još tri dana, i to 1. 2. i 3. srpnja, odnosno još u srijedu, četvrtak i petak. To je snimljeno na kasetu, publicirano od fra Ive Sivrića, kaseta je umnažana. Par godina kasnije fra Janko Bubalo je tiskao knjigu Tisuću susreta s Gospom. To su razgovori s Vickom. Ona to ne spominje, pa ju je upitao fra Janko, da li je Gospa rekla “još tri dana”. Ona je odgovorila da se ne sjeća”, piše u novoj knjizi.

Kako se navodi u ovoj knjizi, mostarski biskup do sada je prikupio 47 imena “vidjelaca” izvan Međugorja, nastanjenih u ostalim župama biskupije.

“Svi se hvale da imaju slična “viđenja”, ali jer ih njihovi župnici ne podržavaju, mnogi više nemaju takvih “ukazanja”. I oni su govorili i govore o “deset tajni”, o “velikom znaku” itd. Jedna od “vidjelica” rekla je biskupu na magnetofon: “Ja sam silno želila da vidim Gospu. Jednoga dana, u sobi mi se najprije pokazala svjetlost, onda Gospa. U neke dane ja sam je vidjela po cijeli dan pred sobom, kud god sam išla, u kući, u polju, u autobusu, u crkvi…” To su znakovi tipičnih halucinacija. Knjiga “Vraies et fausses apparitions dans l’Eglise”, 92 navodi 230 mjesta od veće važnosti i čudesnih događaja tijekom posljednjih 50 godina. Ali crkveno su odobrena samo Banneux, Beauraing u Belgiji i Siracusana Siciliji. Od ostalih 227 mjesta moglo bi se pitati: kako je to počelo i zašto je to počelo? Zašto netko vidi, a drugi ne vidi? Jedno je sigurno: nije Gospa!”, zaključuje se.

Tko će otkriti tajne?

U svom osvrtu biskup Perić piše i o tajnama čiju objavu godinama međugorski vidioci najavljuju. On kao primjer navodi i riječi vidjelice Mirjane koja je 1985. godine najavila da je izabrala fra Petra Ljubičića za objavu deset tajni, a što je, prema njenim tadašnjim navodima, odobrila i Gospa. Međutim, a kako se podsjeća u ovoj knjizi, prve naznake u kojima se počinje čitati Mirjanin pokušaj da zaniječe da će fra Petar biti taj otkrivatelj tajni bile su u ožujku 2015.

“To je obavila međugorska aktivistkinja Ania Goledzinowska, Poljakinja, na talijanskom katoličkom on line glasilu La Croce: “Tko slijedi ‘ukazanja’ u Međugorju zna da postoji deset tzv. tajni koje će, tri dana prije nego se ostvare, otkriti jedan svećenik kojega je izabrala vidjelica Mirjana. Nekada se činilo da je ova zadaća bila povjerena fra Petru Ljubičiću, franjevcu, kojega je izabrala vidjelica. To je izjavila i sama Mirjana ‘on će trebati otkriti tajne’, ali u posljednje vrijeme Mirjana kaže da će ‘Gospa njoj označiti svećenika koji će trebati otkriti ove tajne’… 2018., 26. listopada, Mirjana donosi najnoviju verziju, promjenu, “hodočasnicima”: “Moram izabrati svećenika kojemu ću reći tajne. U tolikim sam knjigama čitala (to su mi rekli i hodočasnici) da sam ja izabrala fra Petra. Ni ovo nije istina! Fra Petar je svećenik kojega jako volim jer ga poznam otkako su počela ukazanja. Odmah mi se svidio jer je uvijek radio za siromahe. To nas je povezalo i ostali smo uvijek zajedno. I, ako se mene pita, to će biti fra Petar. Ako se bude pitalo mene. Ne mogu ja reći da će to biti fra Petar”, podsjeća se u knjizi.

No, već i ovaj, vrlo kratak pregled nove knjige bivšeg mostarskog biskupa, u kojoj se naveode i neispunjena obećanja o ozdravljenjima brojnih vjernika, kao i mnoge druge pojedinosti, daje naslutiti i nove reakcije na istu, a razrješenje ‘ ‘Hercegovačkog slučaja’ i ‘Međugorskog fenomena’ i dalje nije ni na vidiku.

Razočaranje u mariologa Leurentina

Biskup Perić u knjizi navodi riječi biskupa Žanića o sastanku sa svjetskim poznatim mariologom i teologom, Renéom Laurentinom.

“K meni je došao o Božiću 1983. Ponudio sam mu večeru. Upitao me zašto ja ne vjerujem u ova ukazanja. Rekao sam mu da navodna Gospa prema Vickinu Dnevniku i riječima ostalih vidjelaca govori protiv biskupa. On je brzo upao: “Nemojte to publicirati, jer tamo ima mnogo hodočasnika i obraćenika”. Sablaznio sam se nad stanovištem toga poznatog mariologa. To je do danas ostao temeljni stav Laurentina: istinu skrivati, neistinu braniti. Napisao je desetak većih i manjih knjiga o Međugorju, a na nišanu je gotovo uvijek biskup Žanić i istina. On dobro zna što godi ljudskim ušima, pa je lako našao one koji mu vjeruju. “Vidioci” i branitelji Međugorja na čelu s Laurentinom od početka su vidjeli da suvremeni vjernik u komunističkoj državi vrlo brzo vjeruje u sve “čudnovato”, u čudesno, u navodna čudesna ozdravljenja, u navodne Gospine poruke. Pnogo knjiga, članaka, brošura, izrađeno mnogo filmova, suvenira… na sceni su turističke agencije, hodočašća, molitvenici koje su napisala dva franjevca izbačena iz Reda OFM, I. Vego i I. Prusina, u nakladi od 600.000 primjeraka na svim svjetskim jezicima, molitvene grupe izfanatizirane navodnim Gospinim porukama i veliki pokretač svega – novac. Nitko niti ne spominje ono što baca sumnju na ukazanja. Biskup opominje, ali mašinerija sve ruši…”

/Republika/

Objava Iz Međugorja upozoravaju na sektu koju je osnovao neposlušni svećenik, ali brojna je zaostavština i drugih izopćenih, a koja se i danas njeguje pojavila se prvi puta na Republika.

U Mostaru je prošle godine, nakon 28 godina stolovanja biskupa Ratka Perića, ustoličen mons. Petar Palić kao novi biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanske biskupije.

Biskup Pallić “naslijedio je” i dva teška pitanja u ovoj biskupiji, ‘Hercegovački slučaj’ i ‘Međugorski fenomen’, dva bremena koja se međusobno isprepleću. Iako za sada, barem što se čini u javnosti, novi biskup posebno ne bavi ovom problematikom, ozbiljna rasprava, u kojoj se ne preza ni od međusobnog, “bratskog” vrijeđanja još se uvijek vodi između tzv. “biskupove strane” bivšeg mostarskog biskupa Ratka Perića i pojedinih svećenika “međugorske struje”, piše Dnevni list.

I to knjigama, dokazima, argumentima, transkriptima, audio i video snimkama…Naime, kao svojevrsni odgovor na knjigu fra Ivana Dugandžića, bivšeg provincijala i župnog vikara u Međugorju, ‘Međugorje u očima mjesnih biskupa Žanića i Perića na temelju dostupnih dokumenata’, iz tiska je izašla knjiga bivšeg mostarskog biskupa Ratka Perića ‘Biskup Žanić o Međugorju – Istinom po neistinama’.

Biskup Žanić je Perićev prethodnik koji je mostarski biskup bio od 1980. do 1993. godine te je imao rezervirane stavove prema međugorskom fenomenu, kao i njegov nasljednik Ratko Perić, insistirajući da se sačeka i uvaži službeni stav Vatikana oko pitanja međugorskog fenomena.

U ovom bogatstvu dokumenata koji običnog čitatelja stavlja pred ozbiljno razmišljanje, može se cjelokupnije sagledati sve okolnosti nesuglasja, a mnogi bi kazali i razdora, između franjevaca i dijecezanskog klera ‘petrovaca’, čiji početak datira još od davne 1899. godine i tadašnjeg mostarskog biskupa, franjevca fra Paškala Buconjića, a proteže se sve do danas kroz međugorski fenomen.

No, ovo nije mali problem i za sami Vatikan što dokazuje i imenovanje nadbiskupa HenrykaHosera apostolskim vizitatorom s posebnom ulogom za župu Međugorje od samog pape Franje 2018. godine, a čija je zadaća osigurati pratnju župne zajednice u Međugorju te vjernika koji ondje dolaze na hodočašće, ne ulazeći u pitanja (ne)vjerodostojnosti ukazanja. Dnevni list donosi neke od najzanimljivijih detalja.

Nakon rezerviranosti o ukazanjima, Biskup Žanić optužen da je suradnik UDBA-e

Na tvrdnje kako je biskup Žanić u početcima “međugorskog fenomena” povjerovao da se šestoro djece ukazala Gospa, te da je pod pritiskom komunističke vlasti promijenio mišljenje, pa sev do toga da je bio suradnik UDBA-e, biskup Perić u svojoj knjizi odgovara: “Biskup Žanić pokazao se razboritim u procjeni “međugorskoga fenomena”. U početku je bio načelno radoznao, pastoralno otvoren i govorio da djeca imaju neka unutarnja iskustava, ali bi uvijek dodao da će crkveno proučavanje pokazati radi li se o nekim subjektivnim umišljajima i priviđenjima ili su to istinska ukazanja i poruke s neba. Osobno je razgovarao s “vidiocima”, primao ih na Ordinarijatu. Javno je branio međugorske franjevce pred komunističkom poplavom potvore i laži. Ali kada mu je tijekom vremena postalo očito da djecom manipuliraju neki neukrotivi međugorski “karizmatici”, da je “međugorski fenomen” zapravo u necrkvenoj službi “hercegovačkoga slučaja”, nije se više pokazivao otvorenim, nego se postupno i odlučno zauzeo da dokaže međugorske manipulacije i nevjerodostojnost”.

U brojnim transkriptima i snimcima te izvješćima o pismenim korespondencijama, u knjizi bivšeg biskupa Perića, između ostaloga, u rasvjetljavanju istine je li biskup Žanić bio suradnik UDBA-e ili ne, spominje se i nekadašnji direktor Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH Almir Džuvo od kojeg su zatraženi dokazi o tome. Ovu optužbu-tezu iznio je u svojim filmovima redatelj Jakov Sedlar u svojim filmovima ‘Od Fatime do Međugorja’ i ‘Gospa’. Međutim, izuzev da je i biskup Žanić zajedno s pojedinim franjevcima bio “predmetom sigunorsne obrade”, drugih dokaza o suradnji s jugoslavenskom tajnom službom nema.

Duhovni zaštitnici

U knjizi biskupa Perić u više navrata se spominju nekadašnji duhovni zaštitnici međugorskih vidioca, fra Jozo Zovko i fra Tomislav Vlašić. Naime, spominje se optužnica iz 1981. godine prema fra Zovki kojeg su komunističke vlasti optužili da je “25. srpnja 1981. godine, prilikom dolaska biskupa Žanića u župu Međugorje, u pozdravnom govoru preporučio da se “moli za mlade krizmanike koji će ostati među vukovima” i da “nas vrijeme krivih nauka i lažnih učitelja’ ne zavede”.

Ovo je tadašnja komunistička vlast shvatila kao napad na tadašnji režim. Međutim, a kako se objašnjava u knjici, fra Zovko je u svoju obranu rekao da je, izričući ove riječi aludirao na – biskupa Žanića. Na koncu, fra Jozu Zovku je sud u SFRJ u konačnici osudio na godinu i pol zatvora, tvrdio je da mu se u zatvoru ukazivala Gospa, a Vatikan je potvrdio kaznu biskupa Žanića te zabranio obavljanje pastoralnih zadaća zbog upletenosti u sukob franjevaca i biskupa oko podjele župa, tzv. ‘Hercegovačkog slučaja’.

Nekadašnji međugorski kapelan i duhovni vođa međugorskih vidioca, fra Tomislav Vlašić izopćen je iz Katoličke crkve dekretom Kongregacije za nauk vjere. U veljači 2012. Vlašić je objavio da su on i njegova suradnica Stefania Caterina u Središnjoj Jezgri, grupi od 49 bića koja je Bog izabrao po svemu Svemiru, da, u 7 skupina po 7, urede Svemir u skladu s Božjim planom. U tom sklopu Vlašić je, po svojim riječima, određen evangelizirati druge planete. On danas sa Stefaniom Caterinom vodi sektu ‘Crkvu Isusa Krista svega Svemira’, a jedno od sjedišta je i u Međugorju. Fra Tomislav Vlašić dovodi se u kontekst promjene u blagdanu rođenja Blažene Djevice Marije, a prema Gospinim porukama koje su prenijeli vidioci. Prema ovome Gospa više ne bi imala svoj blagdan 8. rujna, nego 5. kolovoza, što se kosi sa naukom Katoličke crkve. Međutim, danas se na taj način održava ‘Mladi fest’ u Međugorju što je svojevrsna zaostavština ovog bivšeg franjevca, a o čemu se piše i na službenoj stranici njegove crkve koju je osnovao.

Nadalje, između ostalih, spominju se i svećenici fra Ivan Prusina i fra Ivica Vego koji su također razriješeni i otpušteni z Franjevačkog reda zbog nepošivanja odluke o predaji franjevačkih župa. Naime, navode se izjave vidioca da je Gospa u porukama poručila kako su ova otpuštenih dvojica franjevaca u pravu i nedužni, a da je biskup Žanić u krivu.

„Zar ćemo otkrivati ružne stvari?“

U knjizi se spominje i događaj iz 1989. godine, da je biskupu Žaniću turistička voditeljica Marina B. dovela svećenika Rodriguez Teofilo, parroco de Nuestra Senora de Lourdes i novinarka Carmen Cecilia Capriles, Gerente General agencije Iata.

“Svećenik me je upitao za razloge zašto ne vjerujem u “ukazanja”. Rekao sam da ima barem 20 razloga od kojih je i samo jedan dovoljan da svatko trijezan i poučen u vjeri zaključi da ukazanja nisu vrhunaravna. Molio me da mu kažem barem jedan razlog. Ispričao sam mu ukratko slučaj exfratra Ivice Vege. Zbog neposluha on je 1982. po naređenju Svetog Oca od svoje Vrhovne uprave izbačen iz Reda Manje braće (OFM), razriješen zavjeta i suspendiran “a divinis”. Nije se pokorio, i dalje je misio i dijelio sakramente i zabavljao se s ljubavnicom. Ovo je neugodno pisati, ali se mora, da se vidi o kome Gospa govori. O njemu je, prema Vickinu Dnevniku i prema izjavama svih “vidjelaca”, Gospa 13 puta rekla da je on nevin, a biskup da je kriv. Kad mu je ljubavnica, s. Leopolda – redovnica, ostala trudna, napustili su oboje Međugorje i duhovni stalež i nastanili se u blizini Međugorja gdje im se rodilo dijete, sada već i drugo. Njegov se molitvenik u Međugorju i dalje prodaje u stotinama tisuća primjeraka. Zamolio sam vodiča Marinu da ovo prevede na engleski. Marina nije kriva što je upala u sredinu koja skriva istinu. Ona je spontano, iskreno reagirala prema međugorskoj praksi: “Joj, zar ćemo im otkrivati te ružne stvari”. Rekao sam: da vi te ružne stvari niste skrivali, oni bi u Panami doznali za ovo i ne bi uzalud putovali u Međugorje. Nepošteno je i grijeh je skrivati ovakvu istinu, makar bila i neugodna; treba je reći”, piše u knjizi.

Vidioci i ostalih 47 vidioca

U knjici biskup Perić piše i o kritičnom osvrtu biskupa Žanića na ‘znak’ o kojem su međugorski vidioci govorili da će Gospa ostaviti kao podsjetnik svoje prisutnosti.

“Na “znak” se kritički osvrnuo biskup Žanić, a prošlo je, evo, gotovo 40 godina, a “znaka” nema ni u brdu ni u dolu, ni vjernicima ni nevjernicima, ni “vidiocima” ni nevidiocima. Samo to da se šestero “vidjelaca” poprilično snašlo u životu i bez toga “znaka”, i bez visokih škola, da neki mogu godinama primati i po desetine “međugorskih hodočasnika” u svoje apartmane, to jest “znak” nečeg…”, komentira biskup Perić u svom osvrtu na ovo pitanje.

“Cerno je selo nedaleko od Međugorja. Osmoga dana od početka ukazanja bilo je ukazanje blizu Cerna. Ono što se “dogodilo” vidioci su navečer pričali župniku fra Jozi Zovki. Kazali su da je Gospa 4 – 5 puta rekla da će se ukazivati još tri dana, i to 1. 2. i 3. srpnja, odnosno još u srijedu, četvrtak i petak. To je snimljeno na kasetu, publicirano od fra Ive Sivrića, kaseta je umnažana. Par godina kasnije fra Janko Bubalo je tiskao knjigu Tisuću susreta s Gospom. To su razgovori s Vickom. Ona to ne spominje, pa ju je upitao fra Janko, da li je Gospa rekla “još tri dana”. Ona je odgovorila da se ne sjeća”, piše u novoj knjizi.

Kako se navodi u ovoj knjizi, mostarski biskup do sada je prikupio 47 imena “vidjelaca” izvan Međugorja, nastanjenih u ostalim župama biskupije.

“Svi se hvale da imaju slična “viđenja”, ali jer ih njihovi župnici ne podržavaju, mnogi više nemaju takvih “ukazanja”. I oni su govorili i govore o “deset tajni”, o “velikom znaku” itd. Jedna od “vidjelica” rekla je biskupu na magnetofon: “Ja sam silno želila da vidim Gospu. Jednoga dana, u sobi mi se najprije pokazala svjetlost, onda Gospa. U neke dane ja sam je vidjela po cijeli dan pred sobom, kud god sam išla, u kući, u polju, u autobusu, u crkvi…” To su znakovi tipičnih halucinacija. Knjiga “Vraies et fausses apparitions dans l’Eglise”, 92 navodi 230 mjesta od veće važnosti i čudesnih događaja tijekom posljednjih 50 godina. Ali crkveno su odobrena samo Banneux, Beauraing u Belgiji i Siracusana Siciliji. Od ostalih 227 mjesta moglo bi se pitati: kako je to počelo i zašto je to počelo? Zašto netko vidi, a drugi ne vidi? Jedno je sigurno: nije Gospa!”, zaključuje se.

Tko će otkriti tajne?

U svom osvrtu biskup Perić piše i o tajnama čiju objavu godinama međugorski vidioci najavljuju. On kao primjer navodi i riječi vidjelice Mirjane koja je 1985. godine najavila da je izabrala fra Petra Ljubičića za objavu deset tajni, a što je, prema njenim tadašnjim navodima, odobrila i Gospa. Međutim, a kako se podsjeća u ovoj knjizi, prve naznake u kojima se počinje čitati Mirjanin pokušaj da zaniječe da će fra Petar biti taj otkrivatelj tajni bile su u ožujku 2015.

“To je obavila međugorska aktivistkinja Ania Goledzinowska, Poljakinja, na talijanskom katoličkom on line glasilu La Croce: “Tko slijedi ‘ukazanja’ u Međugorju zna da postoji deset tzv. tajni koje će, tri dana prije nego se ostvare, otkriti jedan svećenik kojega je izabrala vidjelica Mirjana. Nekada se činilo da je ova zadaća bila povjerena fra Petru Ljubičiću, franjevcu, kojega je izabrala vidjelica. To je izjavila i sama Mirjana ‘on će trebati otkriti tajne’, ali u posljednje vrijeme Mirjana kaže da će ‘Gospa njoj označiti svećenika koji će trebati otkriti ove tajne’… 2018., 26. listopada, Mirjana donosi najnoviju verziju, promjenu, “hodočasnicima”: “Moram izabrati svećenika kojemu ću reći tajne. U tolikim sam knjigama čitala (to su mi rekli i hodočasnici) da sam ja izabrala fra Petra. Ni ovo nije istina! Fra Petar je svećenik kojega jako volim jer ga poznam otkako su počela ukazanja. Odmah mi se svidio jer je uvijek radio za siromahe. To nas je povezalo i ostali smo uvijek zajedno. I, ako se mene pita, to će biti fra Petar. Ako se bude pitalo mene. Ne mogu ja reći da će to biti fra Petar”, podsjeća se u knjizi.

No, već i ovaj, vrlo kratak pregled nove knjige bivšeg mostarskog biskupa, u kojoj se naveode i neispunjena obećanja o ozdravljenjima brojnih vjernika, kao i mnoge druge pojedinosti, daje naslutiti i nove reakcije na istu, a razrješenje ‘ ‘Hercegovačkog slučaja’ i ‘Međugorskog fenomena’ i dalje nije ni na vidiku.

Razočaranje u mariologa Leurentina

Biskup Perić u knjizi navodi riječi biskupa Žanića o sastanku sa svjetskim poznatim mariologom i teologom, Renéom Laurentinom.

“K meni je došao o Božiću 1983. Ponudio sam mu večeru. Upitao me zašto ja ne vjerujem u ova ukazanja. Rekao sam mu da navodna Gospa prema Vickinu Dnevniku i riječima ostalih vidjelaca govori protiv biskupa. On je brzo upao: “Nemojte to publicirati, jer tamo ima mnogo hodočasnika i obraćenika”. Sablaznio sam se nad stanovištem toga poznatog mariologa. To je do danas ostao temeljni stav Laurentina: istinu skrivati, neistinu braniti. Napisao je desetak većih i manjih knjiga o Međugorju, a na nišanu je gotovo uvijek biskup Žanić i istina. On dobro zna što godi ljudskim ušima, pa je lako našao one koji mu vjeruju. “Vidioci” i branitelji Međugorja na čelu s Laurentinom od početka su vidjeli da suvremeni vjernik u komunističkoj državi vrlo brzo vjeruje u sve “čudnovato”, u čudesno, u navodna čudesna ozdravljenja, u navodne Gospine poruke. Pnogo knjiga, članaka, brošura, izrađeno mnogo filmova, suvenira… na sceni su turističke agencije, hodočašća, molitvenici koje su napisala dva franjevca izbačena iz Reda OFM, I. Vego i I. Prusina, u nakladi od 600.000 primjeraka na svim svjetskim jezicima, molitvene grupe izfanatizirane navodnim Gospinim porukama i veliki pokretač svega – novac. Nitko niti ne spominje ono što baca sumnju na ukazanja. Biskup opominje, ali mašinerija sve ruši…”

Što je ‘Hercegovački slučaj’?

Odnos franjevaca i dijecezanskog klera uređen je Decizijom Svete Stolice iz 1899. prema prijedlogu franjevaca i biskupa franjevca fra PaškalaBuconjića. Po ovome bi vjernici imali pripadati 50% franjevačkim župama, a 50% dijecezanskim. Kako “petrovaca” tada nije bilo (kao danas), 1923. su njihove župe prepuštene franjevcima, do drukčije odluke Svete Stolice. Biskup Čule, 1948. osuđen na 11,6 godina zatvora, a izdržao 8,5 godina. Nakon zatvora dijecezanski kler je brojniji. Godine 1968. Sveta je Stolica naredila franjevcima da “petrovcima” prepuste 5 župa, ali su oni predali jedva dvije.

1975. je nakon pregovora od više godina izdan Dekret Svete Stolice o podjeli župa, ali franjevci su Dekret javno i kolektivno odbacili, iako u mostarskoj biskupiji imaju više od 80% vjernika u župama koje oni administriraju. 1976. zbog neposluha skinuta je uprava Provincije skupa s provincijalom Šilićem pa je tako, provincija izgubila svoju samostalnost i njom upravlja General preko struktura “ad instar”.

Franjevci 1979. za kaznu nisu smjeli ići na generalni kapitul na biranje Generala. Prva točka u prvom pismu novog Generala franjevačkoj braći bila je: uspostava posluha i suradnje s Biskupom u Hercegovini. “Neposluh i dalje traje, a “Gospa” od početka brani neposlušne franjevce i Vicka piše u svom Dnevniku ukazanja da je “Gospa rekla da je za sve nerede u Hercegovini kriv Biskup. To se opetuje puno puta. Franjevci su podijeljeni…”, stoji između ostaloga u novoj knjizi.

Inače, ‘Hercegovački slučaj’ je kolokvijalni naziv za unutarcrkveni sukob između franjevaca Hercegovačke franjevačke provincije i biskupijskog svećenstva Mostarsko-duvanjske biskupije. Ukupno je 28 svećenika kažnjeno je u ‘Hercegovačkom slučaju’- po proglasu biskupijskog ordinarija, iz Reda Manje braće je otpušteno, ne pripadaju nijednoj biskupiji ili redovničkoj zajednici u Katoličkoj Crkvi i oduzete su im svećeničke ovlasti te nijedan nema ovlasti dijeliti sakramente.

Provincijal Šteko biskupu Periću: “Oprostite za izostanak bratske ljubavi”, ali…

Dugogodišnjim prijeporima između biskupa i pojedinih članova franjevačke braće dao se naslutiti kraj, ali i ispirika upućena Ratku Periću prošle godine na ustoličenju novog mostarskog biskupa Petra Palića i njegovog odlaska s 27-godišnje biskupske službe.

To se očitovalo u pozdravnom govoru provincijala Hercegovačke franjevačke provincije dr. Miljenka Šteke prilikom uvođenja u biskupsku službu mons. Petra Palića kao novog biskupa mostarsko-duvanjskog i apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanskog. Mnogima je taj govor sadržavao povijesno “oprosti” od franjevačke braće prema biskupu u odlasku.

“… Iako nismo, treba biti pošten i reći, uvijek išli ukorak, pa onda nismo ni mogli uvijek tu povijest pisati jednoglasno, ipak držim da danas možemo posvjedočiti da danas nismo izišli izvan okvira čuvene izreke čiji je autor, iako se pripisuje raznima, zapravo nepoznat: U nužnim stvarima jedinstvo, u dvojbenim sloboda, a u svima ljubav. Dragi biskupe Ratko, hvala vam za svaki vaš doprinos i poticaj u tome. Ali i oprostite za svaki trenutak kad su poticaj i doprinos bratske ljubavi izostali od nas. Neka vas Gospodin i u vašim poznim danim održi što aktivnijim sudionikom u svojim planovima”, tada je rekao provincijal Šteko.

Ali, kako izgleda, ozbiljni prijepori oko ‘Hercegovačkog slučaja’ i ‘Međugorskog fenomena’ i dalje ostaju, a bivši biskup, kako se može iščitati iz zaključka autora dr. fra Ivana Dugandžića u njegovoj knjizi, isključivi je krivac za sve probleme.

“Sad, kad je završio njegov mandat, mogu sa žalošću promatrati kako Crkvu u Hercegovini ostavlja u jadnom stanju, punu dubokih i bolnih rana koje treba liječiti i ruševina koje treba obnavljati. Ali isto tako mogu radostan biti što je Međugorje preživjelo sve njegove otrovne strijele i bezočne napade i dalj predstavlja svjetlo u sumraku Crkve i svijeta”, piše fra Ivan Dugandžić u svojoj knjizi ‘Međugorje u očima mjesnih biskupa Žanića i Perića na temelju dostupnih dokumenata’

(Izvor: Dnevni list)

Objava Nova knjiga Ratka Perića ‘Biskup Žanić o Međugorju – Istinom po neistinama’ – Dva mostarska biskupa o ‘Hercegovačkom slučaju’ i ‘Međugorskom fenomenu’ pojavila se prvi puta na Republika.

Međutim, pozdravni govor provincijala Hercegovačke franjevačke provincije dr. Miljenka Šteke prilikom uvođenja u biskupsku službu mons. Petra Palića kao biskupa mostarsko-duvanjskog i apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanskog, sadržavao je, moglo bi se kazati, i povijesno “oprosti” koje dolazi na kraju službovanja biskupa Perića, ali je ipak vrlo značajno, piše Dnevni list.

U pozdravnoj riječi dvojici biskupa, odlazećem i novo ustoličenom, provincijal Šteko je, obraćajući se prvo biskupu Periću, rekao: “Preuzvišeni gospodine, dragi biskupe Ratko, gotovo tri desetljeća vodili ste naše dvije biskupije. Neumorno ste dijelili svete sakramente, posvećivali, naučavali, propovijedali, posebno ulijevali sigurnost postulata naše vjere i rado se odazivali na svaku prigodu gdje se moglo učiniti neko duhovno dobro. Znam, nije uvijek bilo lako. Uostalom, kojem je biskupu lako voditi biskupiju? Nijedna biskupija, pa ni sama Crkva, nije zbog samih anđela i svetaca”.

Istaknuvši kako su “biskupije i Crkva, Božje njive na kojima prema Gospodinovoj riječi, istovremeno pa sve do žetve, rastu i kukolj i pšenica” te da će “tako biti do Sudnjega dana”, Šteko je, nadalje rekao: “Na ovoj njivi Gospodnjoj rasli smo zajedno u vjeri, koračali zajedno i kroz nevolje i povoljna vremena, činili pogrješke i dizali se iz njih, radovali se i žalovali. Pisali smo zajedno hercegovačku povijest svoga vremena, a sam Bog zna da nam je dodijeljeno pisati ju u vrijeme raznih strahovanja, velike neizvjesnosti i ratovanja, raznih otpora i nesuglasja, ali i stoljetne čežnje za slobodom, s nadom utkanom duboko u srce našega naroda”.

Nakon ovih rečenica, provincijal je zahvalio biskupu Ratku Periću, ali i zatraži oprost za “izostanak bratske ljubavi”.

“Iako nismo, treba biti pošten i reći, uvijek išli ukorak, pa onda nismo ni mogli uvijek tu povijest pisati jednoglasno, ipak držim da danas možemo posvjedočiti da danas nismo izišli izvan okvira čuvene izreke čiji je autor, iako se pripisuje raznima, zapravo nepoznat: U nužnim stvarima jedinstvo, u dvojbenim sloboda, a u svima ljubav. Dragi biskupe Ratko, hvala vam za svaki vaš doprinos i poticaj u tome. Ali i oprostite za svaki trenutak kad su poticaj i doprinos bratske ljubavi izostali od nas. Neka vas Gospodin i u vašim poznim danim održi što aktivnijim sudionikom u svojim planovima”, poželio je provincijal Šteko.

Biskup Petar o ‘franjevačkom ‘oprosti’” biskupu Ratku

O ovom “franjevačkom ‘oprosti’” govorilo se i govori i dan nakon što je izrečen, a o njemu bilo riječi i na Hrvatskom katoličkom radiju (HKR), koji je također prepoznao značajan govor hercegovačkog provincijala, te ga je komentirao i novi mostarski biskup Petar Palić.

Na pitanje HKR-a kako je doživio “franjevačko ‘oprosti’”, biskup Palić je kazao: “Pa, doživio sam ga iskreno, moram reći. I ono što je i biskup Ratko rekao – malo smo i komentirali – mislim da s jedne strane treba shvatiti ulogu biskupa koji je tu, provesti neke odluke koje su donesene na nekoj razini, ali s druge strane, naravno, i ovo što je fra Miljenko rekao (lijepo je to rekao) – svi smo mi različiti i nekad se u tom našem hodu, u toj našoj želji, u tom našem stremljenju: učiniti, ostvariti nešto, dogode, naravno, i greške u koracima. Ne griješi samo onaj koji ne radi”.

No, podsjetimo da je povrh neslaganja oko već navedena, dva pitanja u ovoj biskupiji, biskup Perić tijekom 1994. godine, kada je pokušao provesti odluku Vatikana o preuzimanju župa, doživio veliku i sramnu neugodnost upravo zbog tzv. ‘Hercegovačkog slučaja’ kada su ga, 1994. godine, sljedbenici odmetnutih franjevaca oteli iz Biskupskoga ureda u Mostaru i odveli u mostarsko naselje Cim.

Biskup Perić je oslobođen nakon inzistiranja Vatikana i telefonske veze tadašnjega ministra obrane Republike Hrvatske Gojka Šuška s s tadašnjim vodstvom Hercegovačke franjevačke zajednice.

Što je provincijal Šteko kazao novoustoličenom biskupu Paliću

Poželjevši dobrodošlicu novom biskupu Paliću, provincijal Šteko je rekao: “Božja providnost poslala vas je u krševitu Hercegovinu. Ovdje ćete raditi na svom i našem spasenju. Ova će zemlja za vas biti knjiga iz koje ćete, ako Bog da, sljedeća desetljeća iščitavati što je Božja volja za vas i za ovaj narod. Ali, nije lako čitati Božju volju u Hercegovini. Hercegovina je zacijelo najmučeničkiji kraj u svome okruženju. Puna je križa i mučeništva. Svaki kamen ove zemlje poškropljen je kapljicama krvi”

No, istaknuo je da “u Hercegovini postoje i ti trenutci u Hercegovini kada utihnu sve godinama taložene brige i nepravednosti, sve u jastuk isplakane suze i svi u prazno ispušteni krici očaja. Tada, najednom i naš krš poprima neku blagost, a surovost naših života odjednom više nije tako teška i odjednom smo sretni što smo baš ovdje, u ovom djeliću vremena, u ovom dijelu kugle zemaljske, ovim kamenu koji nam toliko toga krade, ali nam uvijek, uvijek vrati i natrag”.

“I danas je takav trenutak i takva okolnost. Dolazite nam na blagdan Uzvišenja sv. Križa i time nam, na neki način, donosite ključ za razumijevanje svega. To je mudrost križa. Na Križu je raspeta Ljubav i samo On svojim križem otvorit će nam na kraju vrata Neba. Prihvaćamo vas otvorenih ruku i otvorena srca. Otvorenih ruku, a ne praznih, nego punih za zajednički radna Božjoj njivi. Otvorena srca, ali ne prazna nego puna ljubavi za sve što je Božje, crkveno i narodno. Radujemo se zajedničkom radu u kojem ćemo se nadati zajedničkom kršćanskom nadom i kročiti istome cilju. Ne sumnjam da će nas u svemu voditi međusobna kršćanska ljubav koja je veza savršenstva. Vaše vođene naših biskupija i zajedništvo s vama, u čemu god to bude potrebno i moguće, puno će nam značiti u vremenu koje je pred nama i biti, čvrsto se nadam, velika duhovna korist za Crkvu u Hercegovini. Otprilike prije godinu dana bili ste kod pape Franje s ostalim biskupima posvećenim u 2018. godini i tom prigodom papa vam je kazao: Naviještajte mjeru ljubavi bez mjere koja gleda na bezgranični horizont Božjeg milosrđa. S ovim mislima biskupe Petre želim vam blagoslovljene dane u ovoj našoj, dragoj Hercegovini”, zaključio je provincijal.

(Izvor: Dnevni list)

Objava POVIJESNA ISPRIKA Provincijal Šteko biskupu Periću rekao “oprosti” pojavila se prvi puta na Republika.

Prije blagoslova biskupi Perić i Palić upriličili su u zgradi Biskupskog ordinarijata prigodno primanje za braću u biskupskoj službi na koje su se odazvali: apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini mons. Luigi Pezzuto, članovi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine na čelu s nadbiskupom metropolitom vrhbosanskim kardinalom Vinkom Puljićem, osam članova Hrvatske biskupske konferencije na čelu s predsjednikom mons. Želimirom Puljićem, zatim apostolski upravitelj Prizrenske biskupije mons. Dode Gjergji iz koje potječe mons. Palić te oba biskupa iz Crne Gore, a tijekom večeri pridružio im se i nadbiskup metropolit beogradski mons. Stanislav Hočevar. Katoličkim biskupima pridružio se kasnije i episkop zahumsko – hercegovački i primorski Dimitrije, a pisanu čestitku uputio je muftija mostarski Salem ef Dedović.

Prije samog blagoslova o novom Biskupijskom kulturnom centru, koji se nalazi preko puta katedrale pokraj biskupske rezidencije, govorio je profesor Antonio Toni Šarac koji je na početku istaknuo da „Katolička Crkva u Hercegovini, institucionalno uobličena u svojim dvjema biskupijama – Mostarsko-duvanjskoj i već tisuću godina živoj Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji – svjesna svoga kršćanskoga poslanja i povijesne odgovornosti, nastoji svoje naviještanje učiniti djelotvornijim ne samo kada je riječ o jezgri kršćanske vjere, nego i u cjelokupnu uljudbenu životu u povjerenoj joj sredini“.

„U želji da taj posao danas u punom smislu ostvari, Biskupija je uspjela ponovo otkupiti svoje, nakon Drugoga svjetskog rata nacionalizirane gospodarske zgrade uz biskupski dvor u Mostaru. Bio je to uistinu povijesni korak koji je omogućio ostvarenje velike zamisli: izgradnju moderna biskupijskog centra, primjerena potrebama poslanja Crkve u Hercegovini. Tako je ova ustanova, dekretom biskupa Pavla Žanića, službeno utemeljena 27. listopada 1989. kako bi se u sklopu tadašnjega Centra za vjersko-kulturnu djelatnost Biskupije izgradio prostor koji bi odgovarao umjetničkom blagu što ga Biskupija posjeduje“, kazao je profesor Šarac ističući da je projekt ovoga zdanja 1990. godine izradio arhitekt novoga doba, akademik prof. Zlatko Ugljen te da je projekt započet u vrijeme biskupa mons. Pavla Žanića i nastavljen nakon rata u vrijeme biskupa Perića. „Završetkom radova, Biskupijski centar sada pod svoj krov prima biskupijsku centralnu knjižnicu, centralni arhiv, muzejsku riznicu i zbirku umjetnina koja nosi ime Galerija prijateljstva“, kazao je profesor Šarac.

Potom je biskup Perić predvodio liturgijski obred blagoslova Biskupijskog kulturnog centra.

Nakon blagoslova uslijedila je svečana akademije u dvorani ovog Centra u koju je pjesmom uveo akademski zbor „Pro musica“ pod ravnanjem maestra don Draga Filipovića. Program je moderirao teolog gospodin Viktor Zubac.

Riječi pozdrava svima uputio je generalni vikar don Željko Majić koji je podsjetio da su okružnicom od 1. rujna 2020. pozvani „svi svećenici, redovnici, redovnice i bogoljubni narod Crkve u Hercegovini da se u svim našim crkvama, 13. rujna, na 24. nedjelju kroz godinu, u sv. Misama upućuju zahvalne molitve Bogu za sve dobro koje je u ovoj mjesnoj Crkvi učinio po djelovanju biskupa Ratka i molimo Trojedinoga Boga, po zagovoru naše nebeske Majke u milosti, kojoj je posvećena mostarska katedrala, njezina zaručnika sv. Josipa, zaštitnika Mostarsko-duvanjske biskupije, i sv. Mihovila arkanđela, zaštitnika Trebinjsko-mrkanske biskupije, za blagoslovljen hod Crkve u Hercegovini pod vodstvom novoga pastira Petra“. „I, evo, nas na izmaku ovoga zahvalna dana – Dana Gospodnjega u ovoj svečanoj dvorani, prije koju minutu blagoslovljena novoizgrađena Biskupijskoga kulturnoga centra, da i na ovaj ljudski i akademski način izrazimo zahvalnost Bogu za našega biskupa Ratka koji se srcem i umom, tijelom i duhom posvetio djelu za koje ga je Gospodin pozvao – sav svoj život poklonio ovoj mjesnoj Crkvi hercegovačkoj. Kroz punu 51 godinu svećeništva biskup je Ratko s nama bio svećenik i brat, a od toga kroz 28 godina biskupstva, pastir i otac“, kazao je don Željko koji je poželio iskrenu dobrodošlicu novom biskupu Paliću.

„Dobro došli u našu, a od sada i Vašu Hercegovinu. Bogoljubni narod ove mjesne Crkve, predvođen svojim svećenicima i praćen blagoslovljenim molitvama i žrtvama brojnoga redovništva, prima Vas otvorena srca; primamo Vas puni pouzdanja da će pod Vašim vodstvom ova naša biskupijska zajednica utvrđena u vjeri i zalijevana žrtvom, znojem i krvlju tolikih svjedoka vjere, Vaših časnih prethodnika i tolikoga broja svećenika, redovnika, redovnica i vjernika, iz dana u dan sve više rasti u kršćanskom život“, rekao je don Željko te poimence pozdravio sve nazočne biskupe i njihove delegate, svećenike, redovnike i redovnice te sve predstavnike političkog i društvenog života.

Potom se nazočnima obratio nadbiskup Marin Barišić, metropolit Splitsko-makarske metropolije u kojoj je od 2018. godine djelovalo biskup Palić. Napomenuvši da je nakon „28 plodnih i blagoslovljenih godina pastirske službe“ prispjelo vrijeme ulaska u mirovinu biskupa Perića, nadbiskup Barišić kazao je da su njih dvojica susjedi povezani dugom granicom kao i da njihove biskupije još više uvezuje dobar dio vjernika koji žive s jedne i druge strane. „Čovjek si od riječi. Ne samo one materinske i očinske iz Rotimlje, nego prije svega i još više one iz Neuma, po polaganju ruku – biskupskom ređenju 14. rujna 1992.“, kazao je nadbiskup Barišić pojašnjavajući da Neum Jahve upravo znači riječ, besjeda Gospodnja. „Tvoja glasna i jasna, bliza i razumljiva, duhovna i duhovita, izgovorena riječ u govorima, razgovorima, odgovorima, propovijedima, duhovnim vježbama, zapisana u člancima, knjigama i raspravama uvijek je bila u službi Riječi Božje – Neum Jahve. Tvoja izgovorena i napisana riječ oslikava cjelovita, ustrajna, odlučna i čvrsta biskupa Ratka. Pa i polemična riječ, bez okolišanja i zavijutaka, prožeta istinoljubivošću predstavlja čovjeka koji ljubi svoju Crkvu i svoj narod, svakog čovjeka u ekumenskoj širini i dijaloškoj otvorenosti. Rijetko je susresti ordinarija koji je, uza svu složenost pastirske službe, održao toliko brojne duhovne vježbe posvuda, svim uzrastima i kategorijama, i objavio tolike knjige“, kazao je nadbiskup Barišić izražavajući nadu da biskupu Periću riječ neće utihnuti. „Hvala ti na svjedočenju Riječi i primjeru čovjeka od riječi. Neka tvoja riječ i dalje trči – plovi, bez zavijutaka, u službu neum – Jahve, do oka, uha srca ljudi”, poželio je nadbiskup Barišić biskupu Periću. Potom je uputio čestitku biskupu Petru Paliću. „A Ti, brate Petre, susjed bio i ostao. Ti, koji si na Njegovu riječ, poput galilejskog ribara Petra, bacao mreže trootočke biskupije, ne zaboravi da se i na Neretvi riba lovi“, kazao je nadbiskup Barišić podsjećajući biskupa Petra da je kao biskup u Mostaru pozvan riječju Gospodnjom loviti – „izvlačati, spašavati, dati ruku, riječ, smisao života ljudima”.

Generalni vikar Hvarske biskupije mons. Stanko Jerčić u svom se oproštaju od dosadašnjeg dijecezanskog biskupa Palića, koji ostaje apostolski upravitelj Hvarske biskupije, prisjetio pojedinih zgoda tijekom njegova djelovanja od travnja 2018. godine do odlaska u Mostar.

Nazočnima se obratio i episkop Dimitrije te kazao da je prije dvije godine preuzeo upravljanje Zahumsko-hercegovačkom biskupijom. Prisjetio se svoga rukopoloženja – hirotonisanja za episkopa i tada nazočnog biskupa Perića koji mu je tom prigodom poželio da mu, kao i na početku episkopske službe, kažu i na kraju: aksios (Άξιος) – dostojan. To je ponovio i biskupu Periću na kraju njegove službe – dostojan. Izrazio je također riječi dobrodošlice biskupu Paliću i poželio da njegova služba bude na blagoslov njemu povjerenim biskupijama, gradu Mostaru, Hercegovini i cijelome svijetu.

U ime svih predstavnika vlasti prigodnu riječi zahvale biskupu Periću i čestiku biskupu Paliću uputio je predsjednik Vlade Hercegovačko-neretvanske županije dr. Nevenko Herceg. Zahvalio je biskupu Periću što je znao odgovoriti brojnim izazovima dodajući da su predstavnici hrvatskoga naroda uvijek bili uz Crkvu. Također je poželio dobrodošlicu biskupu Paliću ističući da se ljude prepoznaju po tome kako su nosili svoje životne križeve.

Nakon toga predstavljena je nova knjiga biskupa Ratka Perića pod nazivom“Pođite i propovijedajte”. O knjizi je govorio prof. dr. don Božo Goluža „U ovoj knjizi koju čitatelj ima u rukama biskup Ratko, odgovarajući na Isusov poziv: Pođite i propovijedajte (usp. Mk 16,15), donosi homilije izgovorene u raznim prilikama i na raznim mjestima, uglavnom izvan Hercegovine, a i ona jedna, izrečena na stolačkoj Radimlji, odnosi se na Bleiburg. Zbirka se sastoji od sedam poglavlja: O Bogu i daru života; O Isusovoj Majci; O Isusovim suvremenicima; O Isusovim mučenicima; O svetim krjeposnicima; Na putu svetosti; O svećeničkom zvanju. Osim ostale biskupove spisateljske djelatnosti, samo u izdanju Crkve na kamenu ovo je njegova 27. knjiga otkako je imenovan biskupom prije 28 godina. Već sâm broj objavljenih knjiga u našoj izdavačkoj kući, otkriva o kakvu je piscu i peru riječ… Bog je piscu dao svoje talente, a on ih je neumornim radom iskorištavao Stvoritelju na slavu i u Crkvi na kamenu i u Crkvi u svijetu na dobro čitatelja. Osim upućenosti u razne teološke znanosti, pogotovo one koje je svojedobno predavao, uočljiva je njegova pravovjernost i crkvenost“, kazao je don Božo ističući da „oni koji se odluče pročitati ovu zbirku od 50-ak homilija, a ne možemo ih ne preporučiti, zasigurno će se moći susresti s raznim novim spoznajama, a nadasve svojoj duši mogu pribaviti poželjan mir, jer se u svakoj propovijedi osjeća Božja blizina“.

Na kraju se prisutnima obratio biskup Perić. „Subjektivan čovjek ne može dati o sebi objektivna suda. Nesavršen, kakav već jest, može se samo zapetljavati u svoje sebeljubive subjektivnosti i samopreporuke koje ga ne preporučuju nego samo ispada još nesavršeniji. Uz ovu ogradu, govorim o ovoj knjizi Pođite i propovijedajte, uvjeren da je samo onaj prokušan i vrijedan preporuke koga Gospodin preporučuje (2 Kor 10,18). Još od bogoslovno-studentskih klupa, potom od mladomisničkih dana te napose od prvih poziva za održavanjem duhovnih vježbi od 1974. nadalje oslanjao sam se na pavlovske teme iz Djela Apostolskih i iz njegovih Poslanica (njegovo čudesno obraćenje, velike patnje podnesene za Krista, nezamjenjiva uloga Duha, propovijedanje Božjega Kraljevstva bilo zgodno ili nezgodno, briga za sve Crkve…)“, kazao je biskup Perić. „Bogu sam Ocu sinovski zahvalan da sam od prvih svećeničkih godina prihvaćao pozive da propovijedam bez obzira kako su me drugi slušali, i odazivao se kolegama svećenicima na posebne svetkovine i za duhovne obnove. I možda je rijetko koja nedjelja promaknula a da nisam propovijedao i u Trebinju (1971.-74.), i u Sarajevu (1974.-79.), i u Rimu (1980.-1992.), i u Mostaru (1992.-2020.), pogotovo ako bih broj poravnao propovijedima prigodom binacija i trinacija. Zahvalan sam Duhu Svetomu i prvim svojim suradnicima s Ordinarijata i iz Crkve na kamenu iz svakoga perioda, za svežanj knjiga duhovnih vježbi, među kojima su i dvije pavlovske: Savle, brate, progledaj! I: Znamenita imena iz apostolskih vremena. Zapravo sve su te publikacije usredotočene na Isusa Krista, jedinoga Spasitelja svega čovječanstva, Židovima sablazan, Grcima ludost, a kršćanima, i Židovima i Grcima, Božja snaga i Božja mudrost“, rekao je biskup Perić. „Zahvalan sam Bogu da mi je sve do sada dao mogućnost i čitanja i pisanja na kompjutoru kada se u ovoj dobi očinji vid svakoga dana vidno i rapidno troši. Zahvalan sam kolegama biskupima na pozivima ili na blagoslovu da u njihovim katedralama ili dijecezanskim svetištima predvodim sv. Misu i izgovorim prigodnu propovijed“, poručio je biskup Perić.

(Izvor: KTA)

Objava Blagoslov Biskupijskog kulturnog centra u Mostaru i akademija uoči ustoličenja biskupa Palića pojavila se prvi puta na Republika.

Biskup Perić piše fra Mariju:

„Poštovani fra Mario, župniče! Ne bih Ti se ovako oglasio – kao biskup župniku – da nisi javno na svome facebooku, s gestom trijumfalizma, u komentaru na „Mladifest“ u Međugorju apostrofirao i ovaj Ordinarijat: „Izišli smo iz ‘ilegale’ jer su takvim ‘ilegalnim’ iz Ordinarijata u Mostaru držali Mladifest“. Vjerojatno se mjesni Ordinariji, i pokojni i živi, nalaze i u Tvojim „suzama“ koje naviru kada se sjetiš koliko ste  „knedli“ vi, franjevci, morali „u grlu nositi“ kao i u pobožnim Tvojim molitvama u koje stavljaš „i one koji su bili uzrok knedli u grlu.“ Nema smisla trijumfirati kada vidimo kako nas nemilosrdno pogađaju i corone i oluje. Radi veće jasnoće i dobra ove mjesne Crkve čini mi se korisnim ponoviti neke očite činjenice, tj. nepobitne istine.

Ordinarijat i „Mladifest“.

Biskupi u Mostaru smatrali su da je ono što je ovaj  Biskupski ordinarijat objavio prije dvije godine, 31. srpnja 2018., u temeljima „Mladifest-a“, tj. počiva na nevjerodostojnim ukazanjima i na „zabludi o Gospinu rođendanu“. Međugorska „pojava“ godine 1982. i 1983. za uprave biskupa Pavla Žanića za blagdan Male Gospe, 8. rujna, prima od „vidjelaca“ rođendanske „čestitke“ i nosi svečanu rođendansku „haljinu“! A već 1984. rođendansku „čestitku“ prima, ne 8. rujna, nego 5. kolovoza, bitno mijenjajući liturgijski blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije, što je, nakon toga, navodna Gospa više puta potvrdila.

Potaknut tom nevjerodostojnom promjenom, fra Slavko Barbarić, koji je, unatoč kanonskim opomenama, ilegalno boravio i djelovao u Međugorju do smrti (2000.), počeo je 1989. pripremati spomen na Gospin 2000. „rođendan“, 5. kolovoza, odakle je nastao „Mladifest“. U tom smislu korisno je navesti susret mladih iz 1991. godine. Na svršetku “festivala” pod nadnevkom 6. kolovoza upisao je isti fra Slavko u Kroniku međugorskih ukazanja: “U 14 sati su se organizatori sastali sa fr. Tomislavom Vlašić i Slavkom. Odlučili smo uzeti isti tjedan. Predložene su različite teme. Koncem godine smo odlučili objaviti točan program. Osjećamo potrebu da nastavimo s ovim susretima, jer su važni. Ponudit će se seminari prije festivala za organizatore”.

Ovo su, dakle, međugorske pisane činjenice, pa kako ih god tko interpretirao, ignorirao, eliminirao ili negirao.

Neprimjerena usporedba.

Najprije uspoređuješ fratre, „žrtve“ Međugorja, sa žrtvama za slobodnu Hrvatsku. Ljudi koji su izginuli za domovinu, komentiraš, kao da „sada nisu važni“. I dodaješ: „Državu vode oni na čijim nogama nije bilo ratni[h] ‘zengica’.“

Ne čini mi se uputnim uspoređivati društveni život s crkvenim. Ali kada to već činiš, ne znam što je jučerašnja i današnja veličanstvena 25. obljetnica Vojno-redarstvene operacije Oluja u Kninu doli odavanje najviših državnih počasti, priznanja, uvažavanja i zahvalnosti svim žrtvama Domovinskoga rata koje su pale za slobodnu i neovisnu Hrvatsku. Kako ti poginuli nisu – „važni“ i uvaženi?

U kršćanstvu je uvijek vrijedio princip: „Ja zasadih, Apolon zali, ali Bog dade rasti“ (1 Kor 3,6). Tako, jedni kopaju, drugi siju ili sade, treći zalijevaju ili žanju, četvrti uživaju i s vremenom se generacije izmjenjuju, tj. jedni ratuju, drugi potom hladuju i blaguju! A Bog daje da se hrana probavi i život raste. 

Kraljica mira, kakvu Crkva časti, i u Litanijama zaziva, ne može biti „kraljica nemira“ i razdora. I zato nije nikada u Crkvi bilo priznato naopako korintsko načelo: „Ja sam Pavlov”, “A ja Apolonov”, “A ja Kefin”, “A ja Kristov” (1 Kor 1,12).

Svi smo Kristovi, a Krist je Božji! – tumači nam sv. Pavao. Međugorska „kraljica mira“ od početka, i prema Tvomu komentaru, unosi podjelu: jedni su, biva, fratrovci – „žrtve“, a mostarski su biskupi djelitelji „knedla“! Tragičan dualizam „hercegovačkoga slučaja“ kao da se pretočio i na „međugorski fenomen“!  

Nada.

Pišeš: „Nadam se da će biskupi osim svečanog oltara svoje mjesto naći na Brdu ukazanja i Križevcu“.

„Ja to ne znam i uopće se tomu ne nadam. Samo sada znam da je  između „svečana oltara“ i „brda ukazanja“ koliko između neba i zemlje, odnosno koliko od istine do neistine!

Znak osporavan.

Dodaješ: „s ponosom se sjećam fratara koji su kao znak osporavan dugo razdoblje djelovali u Međugorju. Mnoge su šibali protivni vjetrovi i udarali valovi. Oni su se izborili za ovo. Bez njih danas ništa ne bi bilo ovako. To nikad nezaboravimo. (sic)“.

„Fra Mario, iako bolje od mene znaš, ipak Ti je potrebno staviti pred oči i ovakve franjevačke „znakove osporavane“:

„jedan, koji se predstavljao „duhovnim vođom vidjelaca“, optužen je i potom otpušten iz Reda i sveden na laički stalež, zbog „širenja dvojbenih učenja, manipulacije savjestima, sumnjiva misticizma, neposluha zakonito izdanim naredbama i okrivljivanja contra sextum“;

„drugi je „znak osporavan“, kojega je „Gospa međugorska“ za života proglasila „svetim“, optužen i sankcioniran zbog neposluha zakonito izdanim odredbama i zbog drugih zastranjenja;

„treći je „znak osporavan“, nakon više „poruka“ „međugorske pojave“ da ustraje u neposluhu poglavarima i da ne odlazi s pastoralnoga mjesta, uzeo jednu redovnicu, napustio Red i zvanje i otišao u svijet;

„četvrti je „znak osporavan“ ustrajao u Međugorju mimo svih opomena da se premjesti kamo su ga njegovi poglavari odredili.

Vidiš li, fra Mario, da bi bilo vrlo korisno „žrtve“ vlastitih slabosti odvojiti od „žrtava“ za istinu i pravdu! Za ljudske nam se slabosti iskreno kajati, a ne ih martizirati i kanonizirati! A vjerodostojnu Gospu razlikovati od one nevjerodostojne!

Parade i žrtvoslov.

Pišeš: „Parade i sporedni likovi su prolazni, a ti fratri ostaju svjedoci i žrtvoslov.“ Parade i sporedni likovi bili bi valjda ovi što danas u okviru „Mladifesta“ slave sv. Misu, a gore navedeni fratri bili bi kao znak osporavan  i „svjedoci i žrtvoslov“! Valjalo bi i tu pastoralni vid, koji ističe papa Franjo, bitno razlučiti od proglašenja „ukazanja“ vjerodostojnima, što nije učinio ni sveti Ivan Pavao II., ni veliki Benedikt XVI., ni slavnovladajući papa Franjo.

Na kraju zahvaljuješ: „Gospe hvala ti što nas vodiš Isusu i hvala ti za žrtvu fratara, vidioca, župljana i hodočasnika.“

I ja s Tobom zahvaljujem Blaženoj Gospi, Majci Isusovoj i milosnoj Majci našoj, koja nas vodi k Isusu! A „žrtvu“ spomenutih fratara i „žrtvu“ nevjerodostojnih „vidjelaca“ i „vidjelica“ dobro razlikujem od međugorskih župljana, koje srdačno pozdravljam.

Mostar, 5. kolovoza 2020., na spomendan Gospe Sniježne. S poštovanjem Te pozdravljam

+ Ratko Perić

Prije ovoga biskupova pisma fra Mario je objavio facebook status, koji također prenosimo u cijelosti:

„Vjerovali smo i vjerovao sam da Mladifest nije neki ilegalni i necrkveni događaj. Vjerovali smo i vjerovao sam da će i Papa stati uz Međugorje i Mladifest. Vjerovali smo i vjerovao sam da će doći dan kad će biskupi predvoditi mise u Međugorju. Sve se to sad ostvarilo. Izišli smo iz “ilegale” jer su takvim “ilegalnim” iz ordinarijata u Mostaru držali Mladifest.

Nekako, nek me nitko krivo ne shvati, sad je ovo stanje slično onom nakon rata u Hrvatskoj i Herceg Bosni. Što hoću reći? Naime, ratnici koji su ginuli i borili se više nisu važni. Državu vode oni na čijim nogama nije bilo ratni “zengica”. Slično je i s Međugorjem. Na scenu su stupili većinom skeptici i oni koji su sve promatrali iz daleka ili gradili karijeru u episkopatu. Tako to valjda mora biti. Neka bude. Ne treba od toga zazirati. Međugorje je vrijedno žrtve i tog puta. Nadam se da će biskupi osim svečanog oltara svoje mjesto naći na Brdu ukazanja i Križevcu.

Stoga, s ponosom se sjećam fratara koji su kao znak osporavan dugo razdoblje djelovali u Međugorju. Mnoge su šibali protivni vjetrovi i udarali valovi. Oni su se izborili za ovo. Bez njih danas ništa ne bi bilo ovako. To nikad nezaboravimo. Parade i sporedni likovi su prolazni, a ti fratri ostaju svjedoci i žrtvoslov. Suza mi hoće na oko kad se prisjetim što su ili što smo sve morali proći i kolike knedle u grlu nositi. Hercegovačka franjevačka provincija je doživjela rehabilitaciju, a poneki umrli i živi fratri još na nju čekaju.

Gospe hvala ti što nas vodiš Isusu i hvala ti za žrtvu fratara, vidioca, župljana i hodočasnika. Grad na gori se nije mogao skriti. U molitve stavljam i one koji su bili uzrok knedli u grlu. Bog je milostiv.

/Republikainfo.com/

Objava POLEMIKA Fra Marijo Knezović je napisao da je mostarski Ordinarijat ‘Mladifest’ “držao u ilegali”, ali biskup Perić mu je odgovorio tko je na svoju ruku promijenio datum Gospina rođendana pojavila se prvi puta na Republika.

Kako je potvrđeno za Hercegovinainfo u Družbi Kćeri Božje ljubavi u Sarajevu uz sestre, u Goražde se sprema i veliki broj vjernika iz Tuzle, Travnika, Viteza i Sarajeva i ostalih mjesta.

Nakon misnog slavlja, hodočasnici će u Goraždu pohoditi Spomen ploču Drinskim mučenicama, mjesto stradanja, te školu u kojoj su mučenice bile zatočene. Predstojnica s. Kćeri Božje Ljubavi u Sarajevu Ljilja Martić za Hercegovina.info kaže da nakon toga slijedi povratak u Sarajevo, gdje će isti dan u 17 sati misno slavlje predvoditi mostarski biskup Ratko Perić.

O mučenicama

Za vrijeme rata, 1941., u samostanu Marijin dom na Palama živjele su poglavarica s. M. Jula Ivanišević (Hrvatica, 48 g.), s. M. Berchmana Leidenix (Austrijanka, 76 g.), s. M. Krizina Bojanc (Slovenka, 56 g.), s. M. Antonija Fabjan (Slovenka, 34 g.) i s. M. Bernadeta Banja (Mađarica iz Hrvatske, 29 g.). Iako su svima činile dobro, a ponajviše susjedima i mještanima pravoslavcima, predvečer 11. prosinca 1941. četnici su opkolili samostan i svih pet sestara nasilno odveli u pravcu Goražda.

Samostan Marijin dom nakon toga opljačkali su i zapalili. Sestre su te večeri, zajedno s nekoliko drugih zarobljenika, započele svoj četverodnevni križni put po brdima i šumama Romanije, po oštroj hladnoći i dubokom snijegu.

Uz razna preslušavanja, prijetnje i vrijeđanja, put ih je najprije vodio do Sjetline, gdje je 76-godišnja s. M. Berchmana, iznemogla od puta, odvojena od ostalih sestara i zadržana. Ostale sestre odvedene su u Goražde i smještene u vojarnu na drugi kat.

Iste večeri, 15. prosinca 1941., četnici su provalili sestrama u sobu i nasrnuli na njih, tražeći od njih da ostave svoj način života. U obrani svoga ljudskog dostojanstva i zavjetovane čistoće, sestre su skočile kroz prozor, nakon čega su noževima usmrćene i bačene u Drinu.

Sestra Berchmana ostala je desetak dana u Sjetlini u zatočeništvu, a zatim je, kako joj je rečeno, trebala poći u Goražde k ostalim sestrama koje su već bile ubijene. Četnici koji su je odvezli izjavili su po povratku da je sretno stigla svojim sestrama. Međutim s. M. Berchmana ubijena je kod pračanskog mosta 23. prosinca 1941.

Glas o mučeničkoj smrti ovih pet sestara, poznatih u narodu kao Drinske mučenice, brzo se širio od samih početaka.

Nadbiskupijski postupak za njihovu beatifikaciju otvoren je u Sarajevu u prosincu 1999., a nakon njegova završetka postupak je nastavljen na Kongregaciji za kauze svetaca u Rimu. Nakon pozitivnog ishoda i zaključka teoloških i ostalih stručnjaka, u siječnju 2011. papa Benedikt XVI. odobrio je njihovo proglašenje blaženima. Drinske mučenice proglašene su blaženima 24. rujna 2011.

“Blago vama Drinske mučenice”

Blaženima ih je proglasio kardinal Angelo Amato, prefekt Kongregacije za proglašenje svetih, u prepunoj Zetri. Bio je to za Crkvu u BiH osobito svečan dan.

„Blago vama, Drinske mučenice, koje ste smjelo i vjerno podnijele progonstvo i smrt zbog Imena Isusova! Blago vama koje ste već doživjele veliku istinu i sliku sv. Pavla izraženu u poslanici Rimljanima da “sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama” (8,18). Blago vama koje ste spašene u Bogu zauvijek, još će samo o Sudnjem danu, o Uskrsnuću tijela, vaši anđeli čuvari izvaditi vaše “zemne ostatke” negdje iz Drine, ili iz Jadrana, ili iz Mediterana da ih Božja snaga preobrazi u slavu pravednosti i sjedini s dušama vašim za svu vječnost! I tu je konačno, potpuno i osobno spasenje! Hvala vam na vašoj nesebičnoj požrtvovnosti, redovničkom služenju i sestarskoj ljubavi!“, napisao je prigodom proglašenja Drinskih mučenica blaženicama mostarski biskup Ratko.

Za napomenuti je da su po zagovoru Drinskih mučenica brojna uslišanja, o čemu su zabilježena brojna svjedočanstva. Od proglašenja blaženima Goražde pohodi sve veći broj hodočasnika, koji bacaju ruže u Drinu.

(Izvor: hercegovina.info)

Objava Trojica biskupa idu u Goražde i na Drinu u spomen na Drinske mučenice pojavila se prvi puta na Republika.